Sva deca krenu na svoj zivotni put; tamo duboko iza ponoci. Kad im ocevi pozaspu, sestre po Bolnicama se hvataju kreveta u nekom mracnom kutku bolnice.
Majkama bioritam na najnizoj tacki; otkucaji srca najsporiji, krv najsporija u venama; dubok san za sve osim za majke u iscekivanju - sa povremenim dremezom.
I, tako krene vecina dece ove planete -na svoj prvi i jedini zivotni put.
Vecina, dal' sam ja izuzetak il' izrod - ko bi se jos time bavio ?!?
Ja, u zlo doba neke Bozije Avgustovske Svete Nedelje.
Otac, na utakmici Fudbaler BSK-a; Posle, Partizana brat i sestra stariji za po 2 i po glave ( godine)- kod drugog dede i babe; majka i ja SAMI - NIGDE NIKOGA !
Kuca, sa leve strane rusevna; sa velikim Frontalnim Kolumnim Stubovima zidovi zjape u nebo; od zadnjeg Britanskog bombarovanja u Kome je cetiri godine stanovao Herrn Obersturmnfuerer; nemacki PK - jedan od komandanata Nemacke Armije E.
Sa, njene desne strane; kucica sa tri prostorije - nekada pravljena kao gostinska kuca; za umorne goste
sa, daleka, znojava putovanja; da imaju svoju privatnost i odmore se; kasnije visak stambenog PROSTORA za podrzioce nam BUDUCE BRATSKE - NFRJ-FNRJ - SFRJ - ...
Majka i ja sami; cak ni onih jebenih potstanara - koji tiho u zoru kradu majci kasiku masti iz lonca za mast; il' kokosijeg gnezda jaja-tog dana slucajno zaboravljena u njemu.
I, tako ja krenem u zivot k'o Rakicevo Magare na DOLAPU.
Sve u istom krugu; sve na istoj stazi, ...
Kad magareci KRUG - DOLAPA; "razbijes"- prastorno i graficki; ona se zacas odmota u Sinusoidu RITMA; zivota i vremena i smrti.
I osvrnes se za njom i vidis samo iza sebe skoro dugo sinusoidno:
UP and DOWN, UP and DOWN, UP an DOWN ...
Kao na DOLAPU!