Postoje mnoge lepe stvari u životu, one koje mu daju smisao. Nema ni jednog , normalnog, čoveka koji više ne voli lepo, od ružnog. Lepo nam čini milo, bez obzira da li se radi o ljubavi, prijateljstvu, sunčanom danu, ugodnom susretu ili ćaskanju uz kafu. Ružno izbegavamo, koliko možemo, skrećemo pogled, borimo se protiv njega, a ponekad ga tek ignorišemo….Ipak život se sastoji i od jednog i od drugog..Nekome se “zalomi” više jednog, nekome više drugog. U psihi svakog, ponavljam normalnog, čoveka je da se bori za lepo….Ali to naravno ne zavisi samo od nas, od pojedinaca…Naidju nekada takva vremena, kada se bavimo samo ružnim, a opet TO niti smo prizivali, niti smo objektivno krivi za sve što nam se dogadja.
Stariji će reći…sudbina, a šta drugo, tako je “upisano”. Oni srednjih godina, sa nešto više iskustva i energije, pokušaće da TO ružno nekako prevazidju, negujući pri tom starije roditelje ili malu decu. Ili jedno i drugo, kako ko? Mladi, studenti pre svega, puni adrenalina se ne mire sa situacijom...uvek, pa čak i kada je dobro, pokušavaju da nešto promene...Na bolje, naravno ! Tako je bilo od kada je sveta i veka. Mladi ne razumeju starije, stariji se čude mladima i tako u krug.
Ipak, naidju i neka druga vremena, kada se pobrkaju svi lončići (eh kako je bilo veselo u mladosti, kada smo vikali - « pobrkao lončiće... »).
Jugoslavija nije bila idealna država, daleko od toga, ipak bila je nama, rodjenima u njoj, prihvatljiva. Lep konglomerat geografskog položaja, umerene klime, prosečne veličine, sa prirodnim karakteristikama, em more, em planine, em jezera....malo katolika, malo pravoslavaca, malo muslimana (Bošnjaka)...a bogami i nas ateista.
Volj ti tamo, volj ti vamo !
Eh sad, nije baš bilo volj ti tamo, volj ti ovamo...Nešto si dobio činom rodjenja, za nešto si se opredelio, u nešto te je neko ubedio....a u KPJ-SKJ, kao jedinu partiju se upisivalo...kao u Crveni krst, Ferijalce....I sve bi bio idilično da nije bilo : Medjunarodne zajednice, koja se umešala da spase (sad kako ko i kako sa kojim interesom) Jugoslaviju ; onih koji su takvu državu doživljavali kao tamnicu naroda ; anacionalne Komunističke partije, koja se očas iz Bratstva i Jedinstva, pretvorila u 6-8 nacionalnih komunističkih partija ; pa onda povampirenih četnika, partizana, ustaša, domobrana, balija, ljotićevaca, monarhista, republikanaca....svih onih koji su pomislili da je BAŠ SAD taj, njihov, trenutak.
I bi dan sudnji....Neću podsećati na druge ne-demokratske tekovine stvaranja i trajanja Jugoslavije u periodu od 1918 – 1991. godine, kada se dogodio početak kraja !
Neću govoriti ni o raznoraznim drugim državnim, medijskim i drugim manipulacijama, kada je « svaka ptica poletela svome jatu ». Ovoga puta me zanimaju samo studenti, njihova populacija. Svaka generacija je imala neku svoju revoluciju, 68-mu ili « plišanu », svejedno. U nešto je verovala, ponešto probala da promeni...Poslednji takav, rekao bih « trzaj » bio je « Otpor », koji je odigrao ulogu, kakvu je odigrao...Sada su to već pripadnici, da se ne naljute, srednje generacije !
Gde su današnji studenti, gde su studentske organizacije....Nije valjda da su svi postali članovi stranaka, pa se njihovo delovanje jedino tako vidi i oseća. Nije valjda da je višestranačje, kao demokratska tekovina otupilo po defaultu najoštriji deo društva. Nije valjda da studenti ne vide sve ono, što svi vide ?
Ok, slažem se, promenila su se vremena, nema više Miloševića, nema rata....ali sve drugo nije ! Ili nije onom brzinom i onim pravcem, koji bi njima odgovarao. Nije valjda da su svi baš svi rešili da uče školu i da sa diplomom zakucaju na vrata prve ambasade. Nije valjda da su nestale mladalačke ambicije i energija, da se nešto menja. Nije valjda da im je sve, ama baš za sve postalo svejedno ? Nekada su Studentski kulturni centri, domovi omladine i druge institucije vrvele od tribina različitog sadržaja...danas se skoro ne osećaju. OK poneki dobar rock koncert, performans, izložba....i treba tako, ali gde su studenti ? Samo publika ? Hm... !!! Ili je možda država preuzela svu kontrolu, postavljajući političke komesare za direktore, urednike, organizatore, moderatore....I Milošević je znao da studente treba nekako kontrolisati, pa je početkom 90-tih posmenjivao sve neposlušne, a onda u sferi studentskog standarda, smeštaja i ishrane, sproveo takvu « socijalnu politiku » tako da su studenti u Domovima, posebno, ne samo živeli skoro besplatno, nego su čak počeli da preprodaju robu (jaja, mleko, ulje...), koje nije bilo na tržištu, a oni su je dobijali skoro džabe. Studente je tako Miloševićev režim potkupljivao, ali ih nije i potkupio....
A danas ?
Studiranje je skuplje nego ikada. O korupciji se priča na sve strane, pa ima i selektivnog hapšenja profesora (za sada je cenu platio samo Pravni fakultet u Kragujevcu – šta bi sa tim profesorima, nije valjda da su oni baš takvi zločinci da sede tako dugo u istražnom zatvoru ?!!!). Kakva je perspektiva studenata koji spremaju diplomski ? Nije valjda da su redovi pred ambasadama, njihova jedina budućnost ? Nije valjda da su studenti, prestali da imaju svoju viziju ? Ma nije valjda da nemamo studente, ili bar one studente koji pored učenja, osećaju dah i duh vremena-promena. Nije valjda sve postalo beznadežno?
I sve ovo pišem, jer sam uvek bio na njihovoj strani, a sada ih ne vidim i ne osećam. Ne znam koja je njihova strana ? Gde su ?
A bez njih, da se vratim na početak teksta, nema ni lepote. Ako smo već danas država koja spada u sam vrh biloški najstarijih država, ako nam nema mladosti, koja je sama po sebi lepa...onda se pitam, a šta će nam teritorije. Ako je « bela kuga » postala nacionalni program, isto kao i odlazak najsposobnijeg dela stanovništva, šta će nam Kosovo ? Ako nam sve osnovne škole nemaju WC i bar po jedan kompjuter, a šta će nam 1,5 milion eura na Hilandaru (Hilendaru, kako ko voli). Ako, ako, ako….?
Ako baš na sve pristajemo, na gomilu laži, korupciju, kriminal….ako baš na sve samo ćutimo, šta će nam takva država? Šta će nam RUŽNA DRŽAVA, pored tako lepog, mladog i uspešnog sveta, koje u ovakvoj državi nema svoju šansu ?
TRAŽITE SVOJE PRAVO NA EXIT, ALI NE SAMO U NOVOM SADU !