„THINKING IS A PRECONDITION, NOT A POLITE REQUEST!“

Sestre Bogavac RSS / 23.08.2008. u 00:08

Traumwand syposium note: Geografija duše, smisao stvaralaštva, dva Beograda, konzerva i ključ

Dieterov poziv sam prihvatila bez razmišljanja. Čak i bez čitanja fajla u spajalici. Da, dolazim, radujem se... hvala na pozivu, hvala što misliš na mene.

U mailu je pisalo da je simpozijum u avgustu... tek u avgustu, tako sam pomislila, zaboravivši na čuvenu izreku beogradskih novinara: sve što ide- brzo dođe.

Svaki bih Dieterov poziv prihvatila na isti način.   

On je prijatelj. I reditelj... vrlo uspešan reditelj i što je najvažnije: reditelj s kojim se uspešno kapiram. Bili smo zajedno u Nju Jorku. Režirao je jedan od mojih komada. Gledali smo isti taj komad u Engleskoj, u novom čitanju. ... Sretali smo se u Beogradu, u više navrata i nikad nismo prestali da se dopisujemo. ... Pre dve godine, provela sam 20 sati, zaglavljena u tranzitu Vienne airporta, što se može desiti svakom, ko ima pasoš zemlje u tranziciji.

Tada sam mu napisala razglednicu. O tome kako se pitam da li je Dunav u njegovom gradu zaista plav... Kasnije se ispostavilo kako je taj trenutak i tekst s razglednice, bio polazna tačka za moj komad „Balerina ili Gamma Cas". 

Ne znam da li je naša prepiska s vremenom postala privatnija ili poslovnija, jer Dieter Boyer deli moj stav o pozorištu. Ne možeš raditi s nekim ko te ne zanima, ko ti je dosadan, s kim se ne bi družio... Takva je priroda pozorišta.

Osetljiva. Burna. Uzajamna. Priroda pozorišta je Ljubav.

... Pa, kad te neko kog na taj način voliš, pozove na pozorišni simpozijum, šta reći osim: dolazim? Ili:  Da, dolazim, radujem se... hvala na pozivu, hvala što misliš na mene.

Prošlo je... ne znam koliko, dok se napokon nisam svrtela da proverim o kakvom je događaju reč. Gde idem? S kim idem? Šta radim?

Volela bih da tu scenu mogu da posmatram iz subjektivnog ugla svog monitora.

Mora da mi je izraz bio neopisivo glup, kada sam pročitala da je Traumwand simpozijum o anonimnoj kreaciji zamišljen kao nesvakidašnji prostor za razmenu, stvaranje i davanje ideja. ... Do tad je sve zvučalo normalno, a onda:

Sedam umetnika iz Evrope, provešće nedelju dana na Alpima, u kolibi bez struje i tople vode, na pet hiljada metara nadmorske visine i pedeset kilometara od najbliže trafike. S obzirom da se svi pozvani umetnici, svakodnevno sreću s pojmom „art-market", zakonima tržišta i meta-informacijama koje drugi ugrađuju u njihov rad, simpozijum u prostoru udaljenom od... svega (?!) ... trebalo bi da uspostavi drugačije kriterijume za ocenjivanje vrednosti nekog umetničkog dela. Neobične okolnosti pod kojima će učesnici raditi i stanovati, uticaće na njihovo stvaralaštvo i odnose koje će među sobom uspostaviti.... Pored predavanja, predstavljanja radova i diskusija, u rasporedu ovog događaja su: pešačenje, plivanje u glečerskim jezerima, posmatranje zvezda, pripremanje hrane, čišćenje kolibe...  U nastavku teksta, sledio je spisak stvari koje treba da spakujemo. Vreća za spavanje, pair of good hiking boots, indoor shoes, baterijska lampa, back-pack, topli džemper, mali ranac, kišna jakna, kupaći kostim, lekovi, prva pomoć, knjige, društvene igre, džepni nož, oprema za snimanje...  

Kod onog „džepni nož" već sam videla sebe kako gulim koru s četinara, ložim vatru, pa u limeno lonče stavljam grudvu snega da napravim „anonymous tea"...

Taj me je filmičan prizor bacio u blagu frku, međutim laknulo mi je kad sam dobila mail sa zahtevom da pošaljem tehičku listu svoje prezentacije.

Tehnička lista? ... To zvuči OK.

Preživljavanja na anonimnom čaju, očito neće biti.

Spremam predavanje i vodim živu e-mail debatu s organizatorima.

Jedna rečenica mi se posebno urezuje u pamćenje: „Think of Nepal, not Provence." ... pa tako zamišljam Nepal, googlujem Alpe i mislim o (ne)mogućnosti anonimne kreacije, u svetu u kom svaka stvar, svako mesto, svaki čovek i svako stanje- imaju ime.

Može li se autor odvojiti od sopstvenog dela? ... Ako može- šta je smisao stvaralaštva? Ako ne može- kojim čulom primamo tuđe stvaralaštvo? ...

Koncept posedovanja umetničkog dela, posebno me buni.

Buni me koncept posedovanja u društvu, uopšte.

Jer nisam ta koja poseduje, čak ni sopstveni život.

Nisam ga sama dobila, niti ga mogu sama sebi oduzeti, da pritom nekog drugog ne ostavim užasno samog.

Ne posedujem čak ni ono što sam sama napisala.

Reč je generički, tvorački, graditeljski princip...

„Svaka napisana reč odzvanja u čitavom kosmosu." ...

Drugim rečima, ono što je jednom napisano pripada svima.

Pripada mi, dakle, svetska kulturna baština.

Posedujem sve ono što imam u iskustvu.

Posedujem Mona Lizu i pravo da verujem kako je Kafka "Pisma Mileni" slao upravo meni.  

Posedujem čitavo zvezdano nebo... svakog dana, u svakom trenutku i smejem se bogatim maloumnicima koji kupuju zvezde. Šta je u tome satisfakcija?! ... Staviti u fioku papir na kome piše: ja imam, ja sam imao, ja ću imati ...  

Ljudi su, ponekad, smešni! Opsednuti posedničkim idejama, ne vide koliko je „ja imam" bez značaja za vasionu.

Ono što zaista imam je delić vremena, upisanog u večnost.

Ono što imam je misao u deliću vremena, kao mogućnost da osmislim sopstvenu smrt... Mislim o svom životu, kao o strahu od smrti. Mislim o umetnosti, kao o nizu pokušaja da zavaram strah...  Napokon pišem predavanje. Esej pod naslovom „GEOGRAFIJA DUŠE".

Otvaram i rasparčavam sopstveni poetski tekst. Brišem pojedine delove. U njih upisujem beline. Pretvaram najdraži tekst u spomenar za upisivanje. Svoju umetničku ispovest u ram za bilo čiji autoportet. ...

Treniram glumu na engleskom. S Igorom, dve noći, prelamam štampane materijale. Moj komad „Balerina" postaje čudesna slikovnica.

Način na koji ću da je predstavim, pravila po kojima se ona čita ili po kojima se u nju učitava, jeste performans. Igra sa tekstom kao jednim, od pojednako važnih kodova, ili elemenata pozorišnog čina.

Igor pravi zvučanja. Muzičke podloge, mini-kompozicije i radionice zvuka. Snimamo OFF-ove. Probamo... Sasvim sam luda od uzbuđenja, jer - ako stvari nazovemo pravim imenima ... Ovo je Moja Prva Režija!!!

Kompletno autorstvo u odricanju od autorstva.

Premijera pod zvezdanim nebom, za malu ali odabranu grupu međunarodnih umetnika. Tako režiram svoj najdraži komad „Balerina ili Gamma Cas".    

Daleko od meta-informacija koje je srpski pozorišni establišment spremno prikačio za ovaj tekst.

„To je suviše lično!"... „To je hermetično"...

„Prekodirano." ... „Nerazumljivo." ... „Neizvodljivo."...

„Lepo, ali nije drama." ... „ Dodaj spisak lica!"... „Odvoji didaskalije! "...

„Šta ovo treba da predstavlja? " ... „ Od forme ne vidim sadržaj."...   

„Kad mi daš konzervu, daj mi i ključ!" ...

Stvarno, nakon što sam napisala ovaj tekst, suočila sam se s pojmom zvanim art-market, u srpskim uslovima. Suočila sam se s takvim nerazumevanjem sredine u kojoj radim, da sam po nekoliko puta preispitala sve svoje kriterijume. Zaključak do kog sam došla rađe bih prećutala, da me na njega nisu navele izjave koje sam primila prilično lično. Srbiju treba obrisati s pozorišne karte sveta! Treba joj oduzeti BITEF i zatvoriti FDU. Pozorištem se ovde bave ekstremno praktični ljudi, pa se umetnost u najvećem broju slučajeva, jednači sa zanatom.

Ja čitam kulturne strane u novinama, stvarno, s velikom pažnjom. I sve bi mi bilo jasno, da na prvoj strani ne stoji datum. Ne znam šta je tim ljudima... kolegama...  o čemu oni... i zašto?! I ne znam koga treba kriviti za to što većina „pozorišnih proizvođača" nije na vreme obaveštena kako je počeo XXI vek.

„Kakvo je ovo beketanje? "... „Hermetično"..."Prekodirano"... "Suviše lično"... „Ja ovo ništa ne razumem! "

Ali, sada sam vrlo daleko. Od Srbije. Civilizacije. Dnevnih novina. Art marketa i meta-informacija. Nalazim se na Alpima. U kolibi s još deset ljudi. Austrijanci, Englezi, Portugalc, Mađar i... ja. Pričamo o svemu i svačemu, i moji novi cimeri, između ostalog, pazeći da me ne uvrede, komentarišu kako je srpsko pozorište na tragično lošem nivou.  Da me ne uvrede?! ...

Pa, ja i tako želim da preispitam sopstveni stav.

Laszlo Upor, mađarski teatrolog i član žirija prošlogodišnjeg BITEFA, o Beogradu se izražava kao o posebnom fenomenu. Bledi dok izgovara imena ljudi čije su predstave bile na BITEFU, pa kao primer navodi svoju zemlju koju je jednom ( j.e.d.n.o.m.!!! ) posetio Piter Bruk. ... Posle njegove predstave, kaže, istorija mađarskog pozorišta kreće u drugom pravcu. Uticaj koji je jedno (j.e.d.n.o.!!!) izvođenje, bez reprize, ostavilo na tamošnje umetnike otišao je dotle da su i trećerazredni reditelji od svojih kostimografa tražili da im prave iste onakve kostime kakve je svojim glumcima obukao Piter Bruk. Zamislite šta su onda radili prvorazredni! „BITEF je neverovatan festival", kaže ovaj ugledni dramaturg, „Ali je još neverovatnije kako ste za četrdeset godina ostali potpuno zatvoreni za sve što ste na BITEFU videli. Srpsko pozorište" , zaključuje, „Nije samo staromodno već i loše." Bitefov showcase koji je video, za njega predstavlja niz sklepanih rekonstrukcija iz istorije teatra.

Andre Teodosio iz lisabonske trupe Teatro Praga, sluša Laszlovu analizu, pa zbunjeno vrti glavom. Kako je to moguće, pita se on. Pa, Marina Abramović je Srpkinja! Bojana Cvejić je Srpkinja!!! On sam nije bio u Srbiji, ali je stekao utisak da smo neobično talentovan, mali narod... Nabraja izvesne kreatore zbog kojih srpsku zajednicu u Portugalu smatra „trendseterskom" i meni to imponuje... ali ne mogu da ga ne zapitam: šta misliš? Zašto niko od svih tih ljudi više ne živi u Beogradu?!

Dieter Boyer dobro poznaje kulturne prilike na Balkanu.

Njemu je u tom smislu bilo posebno značajno predavanje koje je držao na FDU. ...Zbog čega studenti ne prave predstave na onolikoj sceni?! Zbog čega ta betonska građevina ni po čemu ne liči na umetničku školu?... Napokon, zbog čega su ga studenti gledali tako bledo i zašto mu nisu postavili ni jedno jedino pitanje?! Očekivao je da će biti nezgodni. Jer, takvi su mladi umetnici! Puni sebe, nadmeni i besni.

Dieter zaista dobro poznaje kulturne prilike na Balkanu i s tim u vezi, njegova mi analiza pomaže da ostalima objasnim kako stoje stvari. Beograd, kako je on primetio, ima prekrasnu, mladu scenu. Gomilu blesavih umetnika sa studijima po BIGZU. Generaciju fenomenalnih pisaca, do Biljane Srbljanović pa na ovamo. Čitao je preko deset srpskih novih drama i mada moje najviše voli, tvrdi da ih ne bi dobro razumeo van konteksta u kom su nastale. Koji je krajnje specifičan i u kom se formirao čvrst generacijski stav...  Ali, dodaje, očigledno je da postoje moćne strukture u onome što predstavlja mainstream. Kad misli na Beograd, kaže, čini mu se da postoje dva.

Jedan je video na zvaničnim sastanicima, u velikim pozorištima, na fakultetu... Onaj drugi sam mu, tako kaže, u sasvim nezvaničnoj atmosferi, predstavila ja.

Kate Moyse, multimedijalna rediteljka iz Londona, u Beogradu je bila 2002.,  kad je s internacionalnom grupom umetnika, radila performans u CZKD-u.

Volela bi da dođe ponovo... Hoće da zajedno pišemo komad...

Njeno mišljenje o ovom gradu, zasniva se na tezi: Beograd je lud! ... Kao vegetarijanka, ovde, izgubila je pet kila. Ljudi voze ko nenormalni, u kolima je ponekad vrištala. Neko joj je ispričao da se na Brankovom mostu igra posebna igra. Ko se prvi skloni iz suprotne trake taj je chicken... Čudi se kako ja još nisam čula za to, a ja joj ne otkrivam da je njen beogradski domaćin s njom odigrao partiju popularne igre zvane "prodavanje žvake". Ona se čudi dalje...Čudi se kako niko nema para a svi jedni druge čašćavaju. Svake noći je, kaže, bila na žurci, svi non-stop piju, ali se ne napijaju... "Such a drinking culture!" ...Ne zna ništa o srpskom pozorištu, sem da je CZKD strava prostor...

Ne zna ništa o srpskom pozorištu.

Ništa? ... Baš ništa.

Simptomatično, to.

Danima razgovaramo... Slušamo predavanja i diskutujemo. Učestvujemo jedni drugima u performansima. Crtamo šeme art-marketa. Pravimo pauze za vežbe zagrevanja,jer je na Alpima čak i u avgustu, povremeno veoma hladno. Noću igramo glupe igre. „Spot the cow"... „Pet the cow"... „Tell us a story"... „Trouth or lie"... Izmišljamo smešne rečenice, u koje svako dodaje po jednu reč. Ponekad čak i pevamo... Pešačimo. Penjemo se. Fotografišemo. Hranimo konje. Odlazmo do udaljenih farmi po sveže mleko i sir. Delimo kućne poslove. Takmičimo se za najbolje spremljen doručak, ručak, večeru i ukupan doprinos simpozijumu u kategoriji „najbolji kuvarski tim". Postaje tesno kad pada kiša. Magla se navlači na prozore, neprozirna i bela ko papir... Sedimo, svi za istim stolom, svako zavučen u svoju knjigu. Jedni se drugima ljubazno smeškamo, a svako za sebe misli kako bi bilo lepo da ostane sam. Čim se razvedri i iz magle provire vrhovi pod snegom, opet se smejemo, opet razgovaramo: o umetnosti, filozofiji, politici... opet smo cool.

Okolnosti pod kojima se nalazimo, neodoljivo liče na reality show.

Noću gledamo zvezde i nagađamo gde je skrivena kamera. Pitamo se da li bismo premašili gledanost Velikog brata, pa kad se razgovor prebaci na Benjamina, Bodrijara ili Lakana, shvatimo da je odovor, konačno i neopozivo: NE.

Izvodim „Balerinu ili Gamma Cas".

Izvode je i oni sa mnom, upisujući svoja iskustva u moj komad kao u ram. Izvodim „Balerinu" i pritom imam takav light show, kakav bi i na Brodveju bio prava atrakcija. Završavam... U kolibi se čuje još samo vokal Igora Markovića, a zatim nastupa najfenomenalnije nevreme na svetu.

Kad stojiš u oblaku, koji paraju munje, svetlost te na trenutke zaslepljuje.

I onda stojiš, potpuno lud, vrištiš, kisneš i gledaš a ne vidiš ništa, čak ni mrak.

Pitaju me: kako sam to „uradila"? ...

Kažu: performans je bio dobar, ali ih potpuno fascinira kraj.

Ja se smejem.

U svojoj ludoj glavi, zaista verujem da je to istina.

Ovo je moja oluja!

Vatromet za mene i svetsku premijeru teksta „Gamma Cas".

„Suviše ličnog"... „Hermetičnog"... „Prekodiranog"... „Nerazumljivog"..."Neizvodljivog"... „Bez spiska lica"... „Bez didaskalija"...

Konzerve, kažu neki...  Konzerva, važi, i ne dam ključ!

...

Nekoliko dana kasnije, ponovo sedim na aerodromu u Beču.

U istom onom baru u kom sam, pre dve godine, napisala prvi odeljak za ono što će postati „Gamma Cas". Pred sobom držim novu razglednicu. Vrlo lepu. I sasvim praznu... Uzimam olovku, pišem: „Dunav je u Beču lep, ali nije istina da je plav!"

Onda to precrtam. Ispod žvrljotine napišem devizu simpozijuma.

„Thinking is precondition, not a polite request".

Podvučem. Ustajem. Lepim marku i odlazim.

Ubacujem razglednicu u poštansko sanduče, bez adrese.

Znam da će stići tamo gde treba.

Kao što znam da svaka napisana reč ima svoj eho u večnosti.

Kao što znam da su ljudi smešni. Kao što znam da kupuju zvezde.

Kao što znam da svako poseduje čitavo zvezdano nebo i kao što znam da ne postoje nerazumljivi tekstovi, već nepažljivi čitaoci.  

Kao što znam da posedujem samo sve ono što znam...

A onda, krećem nazad. U svoju meta-informaciju, pozorišnu provinciju, u svoj ludi, bučni i siroti, dvolični grad. Jedan kraj koga prolazim i drugi koji sam Ja.

Minja Bogavac

p.s.

„Ej, Minja... Ovo je lepo, ali stvarno nije drama!"  HA.

Atačmenti



Komentari (32)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

nsarski nsarski 00:18 23.08.2008

Hej, Minja,

Sedam umetnika iz Evrope, provešće nedelju dana na Alpima, u kolibi bez struje i tople vode, na pet hiljada metara nadmorske visine i pedeset kilometara od najbliže trafike

Pa tako je i "Frankenstajn" nastao! Stvorices i ti nesto barem toliko vecno:)))
Sve najbolje.
ns
Sestre Bogavac Sestre Bogavac 00:22 23.08.2008

Re: Hej, Minja,

Dragi N.S.
... tako pocinju mnogi horori.
Ali, srecom, evo me opet na blogu... Ziva, zdrava i civilizaciji, i uverena u jedno... Kazu da je priroda lepa, i ja se slazem... Lepa je, al na mom desktopu. :)))

Pozdrav.
:)
Strongman Strongman 00:36 23.08.2008

Re: Hej, Minja,

Nemoj da se brines ako cujes napetu filmsku muziku... To je samo flash back od mnogo odgledanih horor filmova

Nadam se da ste imali agregat i da ste mogli da zagrejete vodu

ivana23 ivana23 00:41 23.08.2008

Hej, Minja, munja!

Sestre Bogavac Sestre Bogavac 01:20 23.08.2008

Re: Hej, Minja,

Nadam se da ste imali agregat i da ste mogli da zagrejete vodu


Da jesmo- u čemu bi bila poenta?! ))
Ovako sam ponovo naučila da cenim jednostavne civilizacijske tekovine. Naprimer: TUŠ! ... Aaaaaa... Čovek to podrazumeva, pa zaboravi kako je u stvari dobro.

Ali, da ti pravo kažem... prijalo mi je sve to.
Ne bih izdržala ni dan duže, međutim, sad kad jesam, na sve to gledam sa osmehom.
Osim toga, od pentranja i vukljanja stvari, nabila sam kondiciju da trenutno mogu volu REP i HIP- HOP, ako treba... ;-)

Pozdrav za tebe, Strogmane!
I hvala za ovu udobnu sličicu. :)
Sestre Bogavac Sestre Bogavac 01:21 23.08.2008

Re: Hej, Minja,

JUUUHUUUUU!!!

Ivana, HVALA!
Slika je pre, pre, preeedivna!

:))))
angie01 angie01 00:34 23.08.2008

za uzivanje u ovom blogu,

evo za uzvrat moja asocijacija:))




i preporuka- naravno!
Sestre Bogavac Sestre Bogavac 01:23 23.08.2008

Re: za uzivanje u ovom blogu,

)))

evo za uzvrat moja asocijacija:))


Kako si znala da OBOZAVAM ovu pesmu? ))
angie01 angie01 01:25 23.08.2008

Re: za uzivanje u ovom blogu,

Kako si znala da OBOZAVAM ovu pesmu? ))


hm, da,..ovaj, pa imama parkiranu metlu ispred vrata.
Sestre Bogavac Sestre Bogavac 01:45 23.08.2008

Re: za uzivanje u ovom blogu,

Nisi videla znak?

GARAŽA ZA PRIVATNU METLU- ZABREANJENO PARKIRANJE!

;-)

Slušaj, Angie... ako sutra ne budem mogla da se izvezem napolje, zvacu parking servis.

:)))

btw., koju metlu vozis? ... Vidim jednu ispred, al mi deluje ko krntija. :)))

hehehe.
Pozdrav, osmeh.
angie01 angie01 02:12 23.08.2008

Re: za uzivanje u ovom blogu,

koju metlu vozis? ...


pa trenutno, kabrio-letnji model-lajme boje, kako i dolikuje, jel te!:)))



Unfuckable Unfuckable 03:19 23.08.2008

helou M.

ovo je zvučalo uzbudljivo, cela priča u jednom dahu.
Nemremo spoznati vrednost fuckin' bojlera dok ne crkne, korisno iskustvo

Kad misli na Beograd, kaže, čini mu se da postoje dva.


U svoju meta-informaciju, pozorišnu provinciju, u svoj ludi, bučni i siroti, dvolični grad.


; )))
MightyNora MightyNora 03:33 23.08.2008

Hmmmmm......

Jer nisam ta koja poseduje, čak ni sopstveni život.

Nisam ga sama dobila, niti ga mogu sama sebi oduzeti, da pritom nekog drugog ne ostavim užasno samog.

Ne posedujem čak ni ono što sam sama napisala.

Reč je generički, tvorački, graditeljski princip...

„Svaka napisana reč odzvanja u čitavom kosmosu." ...

Drugim rečima, ono što je jednom napisano pripada svima.

Pripada mi, dakle, svetska kulturna baština.

Posedujem sve ono što imam u iskustvu.

Posedujem Mona Lizu i pravo da verujem kako je Kafka "Pisma Mileni" slao upravo meni.

Posedujem čitavo zvezdano nebo... svakog dana, u svakom trenutku i smejem se bogatim maloumnicima koji kupuju zvezde. Šta je u tome satisfakcija?! ... Staviti u fioku papir na kome piše: ja imam, ja sam imao, ja ću imati ...

Ljudi su, ponekad, smešni! Opsednuti posedničkim idejama, ne vide koliko je „ja imam" bez značaja za vasionu.

Ono što zaista imam je delić vremena, upisanog u večnost.


Svaka ideja je društveno dobro. - Marks, I do really hope so... =)
Sestre Bogavac Sestre Bogavac 13:12 23.08.2008

Re: Hmmmmm......

Marks, I do really hope so... =)


Liči. ;-)

Minimum Marksa podrazumeva minimum osećaja za socijalnu pravdu.

I do hope so. :)
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 06:14 23.08.2008

poštansko sanduče, bez adrese

Suviše ličnog"...
Hermetičnog"...
Prekodiranog"...
Nerazumljivog"...
"Neizvodljivog"...

„Bez spiska lica"... „Bez didaskalija"...

Konzerve, kažu neki... Konzerva, važi, i ne dam

!


ključ!


Znam da će stići tamo gde treba.
Sestre Bogavac Sestre Bogavac 13:10 23.08.2008

Re: poštansko sanduče, bez adrese

Snezana, pa ovo je citava izlozba i pesma za otvaranje. :))))

:))))

hvala. :)
bindu bindu 08:46 23.08.2008

.„Ej, Minja...

Ovo je lepo, ali stvarno nije drama!" HA
Volela bih da tu scenu mogu da posmatram iz subjektivnog ugla svog monitora.


udaljenim pogedom ... ah taj kadmopolis...a ti izaberi dal' ces u nepal ili negde drugo........

i tako ti razmisljas sta ces i kako sa kulturnim blagom covecanstva koje si nasledila. sobzirom na problem za koji uvek mozes da koristis ovo kao kljuc...
Sestre Bogavac Sestre Bogavac 13:21 23.08.2008

Re: ProTranzit i Problemarket :)

sobzirom na problem


Još od otvaranja firme ProTranzit, kancelarije Problemarketa u Beogradu, sa ovom uspešnom kompanijom gajimo vrlo dobar odnos.
Ovo je odlična prilika da im se još jednom zahvalim za sponzorstva na projektima:
REALITY SHOW OFF festival
(na kom je za sve umetnike, ljude koji misle u slikama, otvoren konkurs za najbolju ideju za reality show pod naslovom "Problem si Ti" ;
zatim za generalno pokroviteljstvo 36. EX TEATAR FESTA s podnaslovom U ČEMU JE PROBLEM?
(kada je u Pančevu otvorena i posebna kancelarija Problemarketa PROSFERA)
kao i za nesebičnu pomoć prilikom organizacije nastupa proslavljenog KVARTETA DIVERMENTO
(u okviru manifestacije TRI SATA PAKLA.)

Iskreno se nadamo kako će lokalna kancelarija Problemarketa, u radu naše trupe i dalje videti ponetcijal za ulaganje enormnih suma, kao i da će se naša saradnja nastaviti, na obostrano zadovoljstvo.


p.s.
Hvala na ovom sjajnom šlagvortu za pominjanje sponzora.


bindu bindu 22:57 23.08.2008

Re: ProTranzit i Problemarket :)

p.s.
Hvala na ovom sjajnom šlagvortu za pominjanje sponzora.



daaa....hvala i tebi....i puno uspeha u svemu.
nikola svilar nikola svilar 14:12 23.08.2008

Sestre B.



... Da, da, jeste, mi smo nadležni za Sestre B., sve znamo o njima, gde su, šta rade, ali o tome o čemu Vi pričate zaista nemamo informacije... To mora da je nekakva greška. E pa nemojte tako, verujte, znamo sve, pratimo ih u stopu. Eto, ona skraćenica D.M.S. navodno Drama Mental Studio, da li uopšte znate šta to znači? Naravno da ne znate, mi smo tu da znamo! Mi smo to odavno provalili, zahvaljujući ekspertizi našeg stručnjaka za latinski jezik, to D.M.S. – znači Dis Manibus Sacrum ili u prevodu “posvećeno duhovima pokojnika”. “Di manes” to Vam je latinski naziv za bogove koji vladaju u podzemnom svetu. Kapirate? Bogovi – Bogavac! Prosto kao pasulj, kao “ku el na kvadrat osmina“. Dakle, sve znamo, znamo čak i na koje ime im se mačka odaziva i verujte, verujte, mi bi smo prvi znali da Sestre B. idu u Edinburg, da učestvuju u toj predstavi, kako ste rekli da se zove? Da, da, u toj “A gipsy prayer for the south”... Da? Čekajte, čekajte, rekli ste Jelena i Nevena? Nevena? Mislite Jelena i Milena? Da, Milena, Minja, M. kao, kao megakolosalna erupcija, kao moždani udar, evo, evo jutros je baš objavila blog na B92 i upravo dekodiramo... Kako to mislite - Sestre B. nemaju blog na B92, već na My space-u? Buka? Kakva buka, gde? Buča? Sestre Buča? Pa Vi ste bre pogrešili broj, nismo mi nadležni za Sestre B.(uča)...
flipper58 flipper58 15:58 23.08.2008

Moja preporuka: ostani u Svajcarskoj!

Oprostite sto cu biti asshole pa cu malo da reagujem na vase pisanije.

Cini mi se da ono o cemu vi pisete "(„Kakvo je ovo beketanje? "... „Hermetično"..."Prekodirano"... "Suviše lično"... „Ja ovo ništa ne razumem! " )" pripada u ono sto se zove FRINGE THEATER. Kao sto ime govori to je RESAVSKI TEATAR ali ne u smislu reke Resave vec u smislu margine. U visoko prosvecenim vukojebinama kao sto su London i Njujork ima puno ljudi na marginama, koji iz nekih razloga zaobilaze mejnstrim teatar koji se sastoji najvise od mjuzikla pa onda od drugih sorti teatra. Tako da i za fringe teatar ima namernih i zalutilih gledaoca. Ali ipak te predstave nisu spomenute u medijima.

Srpski teatar koji je nastao kao imitacija jedne centralnoevropske umetnicke forme sigurno ne treba: "obrisati s pozorišne karte sveta!" vec ga gledati u svoj jedinstvenom kontekstu. Iz Srbije i njene kutlure treba izvuci nesto sto valja i sto je jedinstveno (ako postoji) i sa time raspolagati kao sa pozitivnom cinjenicom, a ne stalno gledati na negativnosti koje smaraju i ubijaju. (Ne hvatajte se odmah za gusle).

Ne slazem se da "treba zatvoriti FDU" jer bi tako ukinuli radno mesto jednoj rediteljki koja je uspela da nagovori glumca da pokaze svoja muda beogradskoj publici koja to redovno pomno prati bez sablaznjavanja. Kada bi ta publika mogla to da proguta da ih Mira i Joca Cirilov nisu decenijama obradjivali avangardnim, alternativnim, resavskim (fringe) teatrom?

"Pozorištem se ovde bave ekstremno praktični ljudi, pa se umetnost u najvećem broju slučajeva, jednači sa zanatom." Pa to je skoro altruizam. To je svuda tako. Od Fringe-teatra se ne da ziveti.

Sestre Bogavac Sestre Bogavac 23:30 23.08.2008

Re: Moja preporuka: ostani u Svajcarskoj!

Dragi Flipper58.
... ne znam odakle da počnem s odgovaranjem na tvoj komentar, pa ću prvo izdvojiti i kratko prokomentarisati nekoliko rečenica koje su mi totalni hit. ... Ne bih mogla da izaberem omiljenu.
Zato ih citiram, po redosledu pojavljivanja.


Cini mi se da ono o cemu vi pisete "(„Kakvo je ovo beketanje? "... „Hermetično"..."Prekodirano"... "Suviše lično"... „Ja ovo ništa ne razumem! " )" pripada u ono sto se zove FRINGE THEATER


To je samo jedan od mogućih termina.
Možemo da se dogovorimo da na ovom mestu upotrebljavamo baš taj.
Ja volim reč: niskobudžetni. I volim da kažem: no fee. Takođe, volim reč: experimentalni. Alternativni.
U kontekstu Srbije, volim da kažem: Druga Scena i mislim da svako zna na šta i na koga, vrlo konkretno mislim.
U tom kontekstu, koji ti je, kako kažeš, važan... mislim da je rad nezavisnih trupa nešto što ni slučajno ne smemo da zanemarimo. Takođe mislim da je ono što rade mala, malo pomerena pozorišta ( "Resavska" - ludog li izraza!)- zaista budućnost srpskog pozorišta. Pre svega, jer je produkcioni model po kom ove trupe rade- održiv. Jer u siromašnoj zemlji, umetnost ne sme da bude skupa. Jer ne znam čemu služe svi ansabli na državnim i gradskim platama. Jer mnoge predstave narodnih pozorišta, nisu na umetničkom nivou, koji opravdava njihovu cenu niti dostojanstvo tako značajnih institucija. Jer u Srbiji premali postotak ljudi redovno ide u pozorište. Jer je u Srbiji veći postotak onih kojima primanja to ne dozvoljavaju. Jer je način na koji mainstram institucije u Srbiji funkcionišu, možda pravljen po ugledu na neka centralnoevropska pozorišta, ali treba znati da mi nismo država nalik na centraloevropske. Ni scena nalik na centralnoevropsku, koja je naš čudni stadijum pozorišne evolucije, odavno prerasla. Treba ozbiljno promisliti o kontekstu u kom nastaje naša kultura!
Ne vidim da su srpska "velika pozorišta" sklona takvom promišljanju.

U visoko prosvecenim vukojebinama kao sto su London i Njujork ima puno ljudi na marginama

Dok su u nisko zaostaloj vukojebini zvanoj Beograd, sve sami antimarginalci, pršti glamur, svi su džet-set?!
Ma, hajde... Mi smo društvo koje živi na margini. Hodamo po njoj, kao po žici. Situacija je stvarno ozbiljna, i "umetnost življenja" ovde zahteva ozbiljne akrobatske sposobnosti. Mi, ipak, ne postajemo ništa oprezniji!
Čini se da stvarno imamo talenta.

Ne slazem se da "treba zatvoriti FDU" jer bi tako ukinuli radno mesto jednoj rediteljki koja je uspela da nagovori glumca da pokaze svoja muda beogradskoj publici koja to redovno pomno prati bez sablaznjavanja.


AKO JE TO RAZLOG, ONDA GA STVARNO TREBA ZATVORITI!!!
)))

Sad ozbiljno: FDU je odlična škola. U njoj se temeljno može naučiti zanat.
... FDU je odlična škola, ali kada bi studenti iz nje izlazili napolje, u šezdesete godine XX veka...
Obrazovanje koje se na ovoj školi dobija je solidno, ali konzervativno. ("Kad mi daš konzervu, daj mi i ključ." )Ograničeno samo na jednu... kako kažeš "sortu teatra".
Fakultetu dramskih umetnosti nedostaje minimum dvedeset predmeta i još isto toliko fakultativnih.
Veoma važni predmeti: istorija i teorija filmske kao i pozorišne umetnosti, ne izučavaju se dovoljno dugo. Studenti ničim nisu motivisani da budu originalni... saradnja između smerova gotovo da ne postoji... i tom sistemu školovanja su svakako potrebne ozbiljne promene.

Umetničko školovanje treba da bude raznovrsnije i življe.
Uz sasvim male promene FDU bi postao daleko inspirativnije i veselije mesto.
Kada sam napisala da ga treba ZATVORITI, mislila sam da treba promeniti to kakav je sad.
Međutim, čak i takav- kakav je, sigurno je jedan od najboljih fakulteta u Srbiji.
(Hej, pa zaista ponosna što sam završila FDU! Upravo zbog toga što volim ovu školu, verujem da je potrebno da bude još bolja!)

Ne slazem se da "treba zatvoriti FDU" jer bi tako ukinuli radno mesto jednoj rediteljki koja je uspela da nagovori glumca da pokaze svoja muda beogradskoj publici koja to redovno pomno prati bez sablaznjavanja. Kada bi ta publika mogla to da proguta da ih Mira i Joca Cirilov nisu decenijama obradjivali avangardnim, alternativnim, resavskim (fringe) teatrom?


Mislim da su tvoji kriterijumi veoma niski i skromni.
Ako je bilo potrebno da nam se prikaže sve ono najznačajnije iz istorije pozorišta druge polovine XX veka, da bismo naučili da se ne SABLAŽNJAVAMO PRED MUDIMA (?!?!) , ja ne znam šta bi nam bilo dovoljno pa da zaista razumemo pozorište. Ukoliko misliš da je NESABLAŽNJAVANJE PRED MUDIMA indikator prosvećenosti srpske pozorišne publike, ja mislim da je zaista podcenjuješ i da o njoj imaš veoma vulgarno mišljenje.

Uzgred, ne znam da li si primetio kako smo svaki dan sablažnjeni nad nečim: iz plastičnih kesa po centru grada ispadaju ljudske glave. Maloletnici se međusobno zlostavljaju i tuku, pa kače svoje mračne dokumentarce na youtube. Javni servis (dopunjen EPP programom) ovo pušta na vestima. A iza ekscentričnih likova lekara alternativne medicine, kriju se bivši državnici... I jaaaaao što smo sablažnjeni! Svaki sablasni dan... ;-/


Moja preporuka: ostani u Svajcarskoj!

Kao: Idi tamo gde ti je bolje? Ne uklapaš se, pali! Mlada inteligencija je i tako naš najbolji izvozni artikl!
... Izvini - ali koliko god dobronamerna bila, tvoja preporuka je nešto što čitam na ovaj način.
Kad ovde bude bilo dobro kao u Švajcarskoj, e tad... Tad ću možda i otići, da se posle vratim.

Pišem, mislim, osećam i izražavam se na srpskom.
Nikada neću otići, bez povratne karte.
Kada si pisac, jezik nije sredstvo već ukupan kontekst.
Pripadnost. Sidro. Sudbina.


... a ti, razmisli koliko je ljubavi za svoje društvo potrebno, da bi se o tom društvu pisalo toliko kritički, da ne kažem: s toliko mržnje...

Ostajem ovde, do daljeg.
Pošto već osećam takvu potrebu, verujem da sam baš ovde najpotrebnija.


Pa to je skoro altruizam


Altruizam- ta divna zaboravljena reč...


* Altruizam (od lat. alter - drugi) je nesebična briga za dobrobit drugih. Termin označava životni stav koji uključuje nesebičnost, naklonost, ljubav prema drugome i spremnost da mu se pomogne, po cenu lične štete i žrtve, bez ikakve naknade ili spoljašnje nagrade[1].

Pojam je sačinio Ogist Kont oko 1830. Protivan pojam je egoizam.



Milena

p.s.
Hvala na komentaru i pažnji koju si posvetio ovom tekstu.
Pozdrav, osmeh.




flipper58 flipper58 11:50 24.08.2008

Re: Moja preporuka: ostani u Svajcarskoj!

Altruizam- ta divna zaboravljena reč...


* Altruizam (od lat. alter - drugi) je nesebična briga za dobrobit drugih. Termin označava životni stav koji uključuje nesebičnost, naklonost, ljubav prema drugome i spremnost da mu se pomogne, po cenu lične štete i žrtve, bez ikakve naknade ili spoljašnje nagrade[1].

Pojam je sačinio Ogist Kont oko 1830. Protivan pojam je egoizam.



Oprosti za "AL"! Moj disleksicni um je mislio na "TRUIZAM" .
flipper58 flipper58 12:38 24.08.2008

Re: Moja preporuka: ostani u Svajcarskoj!

Pogledaj kontekst:

Siromasna drustva Namibije ili Amazonije. NEMA POZORISTA ili zivot je pozoriste pod vedrim nebom.
Sirmasno drustvo Indije i Kine. TRADICIONALNE FORME
Polu-Siromasno drustvo Srbije, EVROPSKE FORME IZ 19tog VEKA ili opsta amnezija.
Bogato drustvo Italije. PRASTARA FORMA poreklom iz antike. Renesansni spektakl.
Bogato drustvo Britanije. STARA FORMA iz renesanse (simplifikacija). Spektakl moci.

Sta je kultura namibijskih plemena? Gde je tu pozoriste? Zamisli te Namibijce kako idu okolo i vicu treba nam pozoriste ovakvo ali ne onakvo. Apsurd. Zasto se ne bi poredili sa Namibijom ako govorimo o siromastvu.

Kakvo pozoriste treba Srbiji? Evo ti hrana za smeh: Srpsko pozoriste treba da pronadje sebe u nekim osobenim formama kakve ne mogu da zamislim. Ali recimo ovako: besplatni performansi u skolama i na ulicama u centrima gradova i palanki. Zacudite svet. Ko ce ziv da ide u Teatar JoakimVujic u Kragujevcu i da gleda jadne i bedne glumce pod uticajem piva kako imitiraju neku centralnoevropsku scensku formu. To moze proci u Bgd. ili u N. Sadu jer tamo opet ima viska stanovnistva kojima je potrebna razonoda. A kad smo kod razonode. Visokoprosvecenim Englezima ne pada na pamet da pozoriste moze biti ista vise od razonode, kao uostalom i filozofija.



Evo nekih ideja:


ili


Ps. nemoj misliti da sebe shvatam ozbiljno, slobodno se smej. Tekst o mudima je sam sebi cilj. Sve je fiction. Svet je policentrican. Vukojebine su svuda. Ostani gde si. Hvala na odgovoru.
Sestre Bogavac Sestre Bogavac 16:08 24.08.2008

Re: Moja preporuka: ostani u Svajcarskoj!

Ne možemo se, dragi Flipper58, porediti sa Nambijom, jer smo star i umoran EVROPSKI narod... I kao što smo mi rasipni kada se odričemo svog evropskog nasleđa, i Evropa je jednako zanemarljiva kada se odriče nas.
Tvoje me sličice/predlozi podsećaju na sjajan grafit koji sam nedavno videla.
"HOĆEMO U AZIJU!" - piše na zidu...
I naravno da te ne shvatam pretarano ozbiljno, kao što se nadam i da ni ti na taj način ne shvataš mene.
(Zaboga, pa ja sam pesnikinja! Samo bi me deca mogla shvatiti ozbiljno!!!) :)))

U svakom slučaju... Zaista nisam od onih što o ovom narodu (koji je sve manje narod a sve više "stanovništvo" i ovoj državi (koja je sve manje država a sve više "teritorija", imaju loše mišljenje.
Naprotiv. Mislim da je ovde jedini problem to što ima previše istorije po glavi stanovnika. I što smo, praktično, od Srednjeg veka, tradicionalno u nekakvoj tranziciji. ... Te su nas stvari učinile konfuznim, ali verujem da je naše konfuzno osećanje sveta duboko istinito i da za evropsku kulturnu baštinu ima neprocenjivu vrednost.

S tim u vezi, umetnošću se ovde ne smemo baviti neodgovorno.
Pozicija umetnika ne sme da bude lagodna. Ne smemo da ignorišemo probleme svog društva i svoju kulturu.

Ja nemam ništa aprirori protiv mainstream pozorišta. NARAVNO DA TREBA DA POSTOJI!
I NARAVNO DA MORA DA BUDE PO UGLEDU NA EVROPSKA! ... Međutim, većina predstava koje ovde gledam to nije. U pitanju su vrlo površne, nedovršene imitacije onoga što je pozorište u Evropi bilo pre nekoliko decenija. Zaista se ponosim i radujem, kada vidim da ovde ipak ima autora koji svoj poziv shvataju ozbiljno. Ali me veoma zbunjuje to što su takvi umetnici, kao po pravilu, oni manje uljuljakni u državni budžet.

Za kraj bih još htela da dodam da su mainstream i fringe teatar u neraskidivoj vezi. Da je pojava Druge Scene, uslovljena nivoom na kom se nalazi "prva"... i da je u najmanju ruku šizofreno... ili apsurdno... kad ti se dogodi slučaj tolike razlike između jednog i drugog.

Srpski umetnici ne koriste svoju prednost.

Pa, mi smo nacija koja je godinama pravila prvoklasni, najmasovniji ulični teatar na svetu. Naša društvo, naša stvarnost... sve to u velikoj meri liči na performans.
Pa, kako je onda moguće da nam predstave ne liče ni na šta?!

Pozdrav, osmeh.
m.

p.s.
Ono što si možda ispustio u mom prvobitnom tekstu, to je da simpozijum na kom sam bila nije bio ni malo fringerski. Evropski umetnici s kojima sam imala čast da provedem nedelju dana u kolibi, nisu fringe. Naprotiv!
Svi oni rade u NARDONIM POZORIŠTIMA, predaju na državnim, visokim školama, sede u upravim odborima velikih institucija... To ih, međutim, ne sprečava da se upuštaju a art-avanture po planinčinama... izvode pomalo fringe performanse, za odabrane grupe gledalaca... To ih ne sprečava da razumeju prirodu postdramskog teksta... Otvoreni su, slobodni, zaigrani, radoznali i nemaju običaj da lupaju etikete "nerazumljivo", "konzerva", "hermetično", "suviše lično"... Velika pozorišta u kojima rade, odavno su prevazišla nivo koji se u našoj zemlji još uvek smatra RIZIČNIM (!!!) ... šta god termin RIZIČNO značio, a sigurna sam da ovde nešto znači.
Umetnici su u Srbiji VAŽNA LICA. Oblače se kao "lutkice iz Trsta", učlanjuju u stranke, drže govore, primaju platu i veliku većinu ne bi ni pod pretnjom smrtne kazne ubedio da se s gomilom stranaca popnu na planinu.

Svet jeste policetričan.
Ali CENTAR ZVANI SRBIJA najdosadniji je upravo tamo gde bi trebalo da bude zabavno... U POZORIŠTU!
Daleko je više živosti na našoj političkoj sceni... I to je, u najmanju ruku, zabrinjavajuće.
flipper58 flipper58 21:51 24.08.2008

Re: Moja preporuka: ostani u Svajcarskoj!

Draga Milena,
Pišem sa stanovišta nekog ko se o-drekao zabave. Vise me z-anima saznanje. Dok se kod nas ne pojavi neki Gete ili Šekspir koji prednjaci sto furlonga ispred svih, samo cemo bacati perle pred svinje - pokondirene i one druge, huliganske.
Mi imamo toliko materijala za tragedije da je to za plakanje. Svaka nasa politicka licnost je tragicna. Uzmi Knjeginju Milicu, Maru Brankovic, Aleksandra i Dragu Obrenovic, Obrenovic u izgnanstvu, Karađorđevići u izgnanstvu, lideri u Hagu, prezrene vodje. Grof Đorđe Brankovic, Masovna ubistva, tragedije neslavnih.

Sve tragedija do tragedije iz kojih ne mozemo da izvucemo pouke jer sebe ne vidimo u njima, niti se identifikujemo sa njima, jer niko još nije stigao da nam dajdžestira tu istoriju i istinu, i ispljune je u vidu spektakla.

Ako teatar ima smisao u Srbiji danas i u sledecim decenijama, to je onda kao katarza. Ali to se može desiti jedino ako glumci i režiseri shvate dubine tragedije u kojoj se nalazimo - bez identiteta, bez vere u sebe, bez časti, bez ENERGIJE.

Mislim da je izgubljen smisao za zajednicu, a to je samoubistvo u slucaju naroda.
Kako može jedan takav narod da gradi multikulturno društvo budućnosti - ako je to ono što nam predstoji kao neminovnost? Dobićemo i dobijamu jednu bljutavu splačinu.

Centar može biti samo ako je centar NEČEGA. Ne može dakle biti centar NIČEGA.

Nije čudo što nam je politička SCENA živahnija, odavno se zna da je sve na nivou nacionalne kulture igra moć i politike. Kada budemo prešli iz stanja borbe za pravo da postojimo, onda ćemo možda moći da mislimo i kako ćemo da postojimo.

Hvala na inspiraciji.
lep pozdrav,
Sestre Bogavac Sestre Bogavac 23:14 24.08.2008

Re: Moja preporuka: ostani u Svajcarskoj!

Uzmi Knjeginju Milicu, Maru Brankovic, Aleksandra i Dragu Obrenovic, Obrenovic u izgnanstvu, Karađorđevići u izgnanstvu, lideri u Hagu, prezrene vodje. Grof Đorđe Brankovic, Masovna ubistva, tragedije neslavnih.


Veoma sam iznenadjena ovim... Jer to je tematski krug u kom se ovih dana vrtim u mislima i po tastaturi. :)))
Cudno. :)

Jos jednom hvala...
I sve naj.
flipper58 flipper58 00:55 25.08.2008

Re: Moja preporuka: ostani u Svajcarskoj!

BTW "moja" slicica gore je Gojin ples ludaka u mentalnoj instituciji.
Bye.
Sestre Bogavac Sestre Bogavac 01:11 25.08.2008

Re: Moja preporuka: ostani u Svajcarskoj!

moja" slicica gore je Gojin ples ludaka u mentalnoj instituciji.


OK.
Mislim da kapiras sta sam htela da kazem. :)


Bye i... hvala za Goju i Ludake.
:)
flipper58 flipper58 01:54 25.08.2008

Re: Moja preporuka: ostani u Svajcarskoj!

PSS
A ono kolo je rasensko pogrebno kolo.
Dawngreeter Dawngreeter 16:49 23.08.2008

Free Culture for Free Societies

Koncept posedovanja umetničkog dela, posebno me buni.


Kako mi je toplo oko srca svaki put kada vidim da autori od vrednosti stanu iza ovakve misli :)
Sestre Bogavac Sestre Bogavac 23:33 23.08.2008

Re: Free Culture for Free Societies

autori od vrednosti


O ovome se svakako može polemisati...


Nije potpisnica ovih redova tako istaknut autor, ali... hvala ako tako zaista mislis. :)))

pozz

m.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana