Pre 6 godina, Meskis i Barlou konačno zakopavaju ratne sekire, priključuje im se Marf, i 2005. kreću na povratničku turneju u originalnoj postavi, u kojoj će posetiti i Beograd, 5. septembra.
Dolazite iz Amerike samo na koncert u Beogradu, skroz van turneje. Da li se često dešava da putujete toliko daleko samo zbog jednog koncerta?
Ponekad. Ne dešava se baš tako često.
Koja ti je prva asocijacija vezana za Srbiju?
Imam prijatelja iz Srbije koji svira u grupi Cobra Verde, Džon Petković (John Petkovic), on mi je pominjao vašu zemlju, s vremena na vreme.
Tog 5. septembra će pored vas nastupiti The Stooges. Znajući da si prijatelj sa Majk Votom (Mike Watt) i da si svirao sa The Stooges 2002. godine, ima li šanse da se možda pojaviš sa njima na bini, u formi gosta?
Nemam pojma, još nisam razmišljao o tome, ima dosta vremena do koncerta. Bilo bi zanimljivo napraviti džem svirku sa njima, mada sumnjam da će do toga doći.
Baš na tom koncertu The Stooges u Londonu 2002. godine, ti i Lu Barlou ste bili zajedno na bini posle skoro 15 godina. Opšte je poznata stvar da vas dvojica niste bili u dobrim odnosima, pa me zanima kako je došlo do pomirenja?
Mislim da je Lu sada konačno manje besan nego što je bio nekada. On je napravio taj prvi korak, izvinuvši se za svoje glupo ponašanje iz prošlosti, i to je bilo to.
Po čemu se razlikuje snimanje albuma ’Beyond’ od stvaranja neke stare Dinosaur Jr. ploče?
Ranije smo u studiju u isto vreme pravili pesme i snimali ih, bez nekih preteranih proba pre toga. Dešavalo se da u toku snimanja promenimo dobar deo pesme i na kraju zvuče skroz drugačije nego što su prvobitno zamišljene. To je umelo da bude zamorno. Pesme za ’Beyond’ su bile kompletno gotove kada smo ušli u studio, i zvuče baš onako kako smo želeli dok smo ih pravili (prošla je večnost dok je izgovorio ove tri rečenice – prim.aut).
Gledao sam set liste sa vaše poslednje turneje, i vidim da nigde ne svirate ’We’re Not Alone’, možda jedinu pravu pop pesmu sa albuma ’Beyond’. Ne dopada vam se ili zbog nečeg drugog?
Ne znam (smeh). Dopada nam se, ali je verovatno nikad nismo uvežbali za koncerte.
Da li će Dinosaur Jr. snimiti još jedan album u ovom sastavu?
Ne znam još ništa. Upravo ovih dana razgovaramo o tome.
Pre par meseci sam razgovarao sa Luom, i rekao mi je da nakon što je napustio Dinosaur, nije slušao albume koje si ti tada snimao. Međutim, sada na koncertima svirate pesme poput ’The Wagon’ ili ’Out There’ u čijem stvaranju Lu nije učestvovao, pa me zanima da li je bilo teško nagovoriti ga da ih izvodi uživo?
Ne, nije bilo teško. Sumnjam da nikada nije čuo te pesme (kiseli smeh). Čak sam ubeđen i da mu se dopadaju.
Mnoge pesme koje danas svirate uživo si napisao kada si imao 20 godina, a sada imaš 42. Kakav je osećaj kada danas pevaš npr. ’Repulsion’, podseća li to možda malo na posao u kancelariji?
Ne bih rekao da to doživljavam kao posao, mada zavisi od koncerta do koncerta i kako sam kada raspoložen. Volim da sviram stare stvari. Na primer, na skorom svakom koncertu odsviram skroz različit solo na gitari u nekoj od tih starih pesama, i to radim sa velikim uživanjem.
Muzička štampa te već godinama konstantno naziva ’lenjivcem’. Smeta li ti to ili si oguglao?
Nije da mi smeta, ali već postaje zamorno. Da sam lenj, ne bih ništa radio (smeh)
Verovatno tako misle zbog toga što ti prlično sporo izgovaraš reči. Da budem iskren, ni sam ne mogu da te zamislim da drugačije pričaš. Vičeš li nekada kada se naljutiš?
Da, vičem ponekad. Ne tako često, ali se dešava.
U bendu Witch, vratio si se svom prvom instrumentu - bubnju. Kako se to desilo?
Praktično iz čiste dosade. Klince iz benda (mada basista i nije baš klinac) sam upoznao viseći na lokalnim koncertima ovde u Amherstu. Oni su mi predložili da probamo da napravimo bend, i desio se Witch.
Jel istina da je glumac Ilajdža Vud (Elijah Wood) veliki ljubitelj Witch?
I ja sam čuo da je to rekao. Izgleda da jeste.
Znam da je Met Dilon (Matt Dilon) sredinom osamdesetih bio predsednik fan kluba Dinosaur Jr, i da ste vas dvojica dobri prijatelji. U kakvim ste odnosima danas, koliko često se viđate?
Prošle godine smo se viđali često, pošto je režirao naš spot za pesmu ’This is All I Came to Do’. Čujemo se povremeno, ali ga nisam video duže vreme, on je u Njujorku, ja u Amherstu.
Pre 12 godina si sa njim glumeo u film Grace of My Heart. Iako si imao malu ulogu, zanima me kakvo je to iskustvo bilo za tebe?
Bilo je zabavno, iako mislim da sam prilično loš glumac. Matt se trudio da me uživi u ulogu, tako što je u pauzi snimanja pričao sa mnom isto kao lik kog je glumeo, očekujući da ću da ja raditi isto to. Ali nisam mogao, to mi je bilo baš smešno.
Prošle godine si gostovao na albumu Kevina Drua (Kevin Drew) iz Borken Social Scene – kako ste došli u kontakt i kako je bilo raditi sa njim?
To je bilo ok iskustvo. Kevina poznajem već nekoliko godina, mada se ne sećam kako smo se upoznali...Mislim da naše albume u Nemačkoj izdaje ista diskografska kuća, pa je tako došlo do prvog kontakta. On je odličan lider. Bez problema može da predvodi bend od 20 članova, u tome je skroz kao riba u vodi.
Kako ti izgleda današnja indi rok (indie rock) scena u poređenju sa grupama koje su bile aktuelne kada si ti počinjao početkom osamdesetih?
Nije tako lako porediti...Mislim da je internet promenio mnogo toga. Kada smo mi počeli, teško je bilo zamisliti indie rok bend da izda ploču za neku veliku diskografsku kuću, kao što je to danas slučaj.
Misliš da je u to vreme bilo više entuzijazma među bendovima, da im nisu toliko bile bitne pozitivne recenzije u medijima, kao što je danas slučaj sa Pičvorkom (www.pitchforkmedia.com) npr, koji bukvalno diktira trendove?
Da, moguće. Mislim da su u pitanju različiti mentaliteti.
Video sam da postoje Nike patike koje na sebi imaju Dinosaur Jr. logo. Kako se to desilo?
Da budem iskren, nemam pojma (smeh). Samo su nas pitali da li bi bilo ok da naprave takve patike, mi smo se složili i to je bilo to. Zanimljivo pitanje..Nikada nisam razmišljao o tome.
Možda zato što vas sluša dosta klinaca koji voze skejt? Misliš da to ima neke veze?
Da, vrlo verovatno da ima veze sa tim. U svakom slučaju, meni je bilo skroz kul da dizajniram moje sopstvene patike.
Prošle godine si postao otac. Kakav je to osećaj, šta se promenilo kod tebe u životu od tad?
Moram da ustajem mnogo ranije nego pre. Dete zahteva mnogo vremena, tako da sam često zazuet oko njega. Iskreno, više se ni ne sećam kako je bilo pre nego što sam postao otac.
Kako si upoznao svoju ženu? Da li je ona bila tvoj fan ili nije imala pojma čime se baviš?
Da, bila je Dinosaur fan. Ona je Nemica, i upoznao sam je početkom devedesetih kada je došla u Njujork da živi sa dečkom, kog sam već znao i preko kog sam je upoznao. Ona i ja smo dugo bili samo prijatelji, gotovo cele devedesete.
Da li voliš džez?
Naravno. Mislim da iz svakog muzičkog pravca volim po nešto.
Pitao sam te to, jer znam da si ceo život proveo u Amherstu, u kom takođe živi Arči Šep (Archie Shepp), jedan od najvećih fri džez muzičara. Zanima me da li si ga nekada upoznao?
Da, Šep živi ovde. Nisam ga upoznao, ali sam ga viđao često. Neki moji prijatelji su išli kod njega na časove sviranja. I Maks Rouč (Max Roach) je živeo ovde, mislim da su i on i Šep predavali na univerzitetu. Nisam neki ljubitelj njihove muzike, ali sam ih često viđao.
Krajem osamdesetih, često se pisalo da ti provodiš puno vremena gledajući TV. Manje me zanima koliko je to istina ili ne, ali voleo bih da znam koliko dnevno provedeš vremena na internetu?
Ne tako puno, možda najviše pola sata dnevno.
Smeta li ti što ljudi skidaju tvoju muziku za džabe?
Ne smeta mi ni najmanje, baš me briga za to.
Misliš da Obama (Barack Obama) ima šanse da pobedi na izborima, i zanima li te uopšte to?
Nadam se da će pobediti, ali nisam siguran da će mu to poći za rukom. Mislim da ima šanse, ali da one nisu baš velike. U svakom slučaju siguran sam da bi se mnoge stvari promenile na bolje kada bi on pobedio, a pri tom naročito mislim na sliku Amerike u svetu.
Poslenje pitanje – šta slušaš ovih dana?
U poslednje vreme često slušam Wooden Shjips, oni su mi pravo otkriće...Zatim neke stvari od Hendriksa (Jimi Hendrix), par albuma Pitera Grina (Peter Green) iz Fletwood Mac...