Nakon dva dana provedena u Skoplju, ili kako oni kažu Skopju, stajemo na benzinskoj pumpi negde u predgrađu makedonske prestonice, s obzirom da ne možemo da nađemo mesto koje tražimo.
Mlađi pumpadžija, možda naših godina (25), sipao je benzin a mi smo se primakli, otvorili prozor i pitali:
- Kako da dođemo do Šutke?
Nasmejao se, baš onako iskreno, a onda praveći se da ne čuje pitao: Gde?
U Šutku, ponovili smo svi zajedno u glas. Nas četvorica, posle odlično provedenog vikenda u Makedoniji, želeli smo da posetimo najveće romsko naselje na Balkanu, verovatno i na svetu, inspirisani dokumentarnim filmom “Šampioni iz Šutke” (Knjiga rekorda Šutke).
Opet smeh i pitanje: Odakle ste vi? Kada smo mu rekli da smo iz Beograda, nastavio je da se smeje objašnjavajući nam precizno kako da dođemo. Tako smo i došli na veliku pijacu u centru naselja Šuto Orizario (zvanični naziv), a mnogo poznatijeg kao Šutka. Pijaca, nešto kao naš Buvljak, ili recimo Buvljak u Pančevu, na kojoj se prodaju Armani i Dolce Gabanna majice, a zbog koje mnogi mnogi i dolaze tamo.
Obilazimo pijacu, iako puna Roma, nikakve razlike nema od neke buvlje pijace u Srbiji. Trgovci ko’ trgovci. Ipak kada smo prošetali malo glavnom ulicom, prizor je bio upečatljiv. Nakon karton kućiće, velelepna vila kakvu je retko videti u Beogradu, i tako kao da je neko igrao par - nepar. Na drumu, zaprežna kola sa konjem, a iza nje najnoviji Porše Kajen (inače najčešće kraden auto u Nemačkoj).. A onaj u Poršeu, ili onaj na konju, kao i ovi u vili, a i oni u kartonskoj kućići - svi su jednaki i slični. Svi nose Armani.. Kada u dokumentarcu na istoj ovoj pijaci pitaju jednog prodavca da li je to original, on kaže da jeste, da je to iz Italije. A kada ga pitaju, a ko nosi Armani, kratko i jasno odgovora: Cela Šutka nosi Armani. Upravo tako...
U naselju se gradi velika džamija, a pored su i crkve, pa i adventisti. Sve religije su zastupljene tu. Odjednom čujemo trubače, koji prate nekoliko momaka koji verovatno još nisu ni punoletni, a koji su krenuli da prose mladu. Povorci se pridružuju i slučajni prolazinici koji igraju za trubačima. Seli smo i u neku kafanu, a nakon dva tri sata provedenih u Šutki, upitili smo se za Beograd sa diskom najbolje romske muzike. U Beogradu nas već gledaju čudno kad iz automobila čuju tu muziku, koja se meni baš svidela.
Meni različitosti stvarno znaju da budu lepe, tako da mi se svidelo što sam obišao Šutku, ali kapiram da bi mnogi mogli da nađu neke zamerke, pa je tako glupo sad preporučitavi nekome da ide tamo.. Ali bih svima preporučio dokumentarac, ako ga već niste gledali.
Dokumentarni film Aleksandra Mandića, pokazuje ovo naselje na jedan veoma zanimljiv način, odnosno kroz strast građana da budu šampioni u nečemu. Da li je to isterivanje duhova, veliki izbor odela, seks, ili takmičenje u puštanju kaseta sa turskom muzikom, nije mnogo ni bitno. Film će vas sigurno dobro nasmejati, a i oraspoložiti...
"Više problema nego sa policijom, Šutka ima sa vampirima", glasi jedna od rečenica iz filma.
Pogledajte film obavezno