« Vidim, sve vise i vise », rece Gete, « da je poezija zajednicko dobro čovečanstva i da se svuda i uvek pojavljuje kod stotine i stotine ljudi. Takodje, volim na naučim o stranim nacijama i svakome savetujem da radi isto. Reč Nacionalna knjizevnost ne znači mnogo u danasnje vreme; priblizavamo se epohi Univerzalne knjizevnosti i svako treba da se raduje njenoj pojavi. »
Ovo je slobodan prevod iz Razgovora Getea sa Ekermanom iz 1827. godine. Smatra se da je Gete time definisao pojam Weltliteratur.
Martin Bodmer, rodjen davne 1899. u bogatoj ciriskoj porodici, jos kao mladic odlučuje da se upusti u veoma ambiciozan projekat: napraviti muzej dokumenata koji svedoče o istoriji ljudskog duha. Od prvog dzeparca kupuje prvo izdanje sabranih Geteovih dela. Kad je mlada komunistička ruska vlast krcmila carsku biblioteku, Bodmer je kupio jedan od retkih primeraka Gutenbergove Biblije. Danas ima svega četrdesetak sacuvanih Gutenbergovih Biblija u svetu, a samo retki primerci su kompletni i u odlicnom stanju kao Bodmerov.
Godine su prolazile, Bodmer je radio kao podpredsednik Crvenog krsta i kupovao rukopise i stare knjige. Biblioteca Bodmeriana je inaugurisana u Zenevi 1951. kao prvi muzej pisane reči čovečanstva. U njenim vitrinama se nalazi prvi potpisan mirovni dokument (jedna trubica od keramike), egipatske Knjige mrtvih, prva izdanja Sekspira, originalni rukopis Markiza de Sada Sto dvadeset dana Sodome, orginalni rukopis Teza o Fojerbahu, Pete Betovenove simfonije, ljubavna pisma velikih pisaca, Boticelijev portret Dantea, originali Danteovih soneta, prva izdanja Njutnovih principa matematike sa Lajbnicovim beleskama na marginama, prepisi Biblije ukrasavani po manastirima u srednjem veku, originalne stare knjige s Dalekog Istoka i iz arapskih zemalja...
Davne 1952. Bodmerova sekretarica odlazi na odmor u Egipat i Bodmer je moli da pogleda po antikvarijatima, pa ako nadje nesto zanimljivo da kupi i donese u Zenevu. Ona pronalazi popriličnu kolicinu starih papirusa kod jednog aktikvara. Odlučuje da kupi samo deo, ali antikvar ne pristaje i ona na kraju donosi vise od 1800 papirusa u Zenevu. To su danas Bodmerovi papirusi: delovi Starog i Novog pisma, rana hriscanska knjizevnost, Homerova dela i izgubljena Menandrova drama Dyskolos kao najznacajnije otkrice.
Bodmer kupuje i umetnička dela, vredne skulpture i slike. Umire 1971. godine, a njegova kolekcija dobija status fondacije.
Pre nekoliko godina savet Bodmerove fondacije odlučuje da prosiri muzej i mandat poverava Mariju Boti koji pravi svojvrsno remek delo moderne muzejske arhitekture. Doduse, za tu svrhu je prodat jedan Mikelandjelov crtez...
Jedan od najkontroverznijih rukopisa izlozeniih u Bodmerovoj fondaciji je svakako Judino jevandjelje iz prve polovine drugog veka. Rukopis je pronadjen 1978. godine u pesku egipatske pustinje. Tih 26 listova papirusa je provelo 16 godina u jednom sefu Citibanke u Njujorku, sto ga je maltene skroz unistilo. Posle mnogih peripetija koje zavredjuju interes jednog Spilbega, Fondacija Maecenas ga kupuje 2001. godine i restaurira. Bilo je predvidjeno da se delo preda egipatkoj vladi i izlozi u Koptskom muzeju u Kairu i pretpostavlja se da ce to biti ucinjeno iduce godine.
Na Bodmerovom grobu pise: Quid egeris tunc apparebit cum animam ages (Ono sto si uradio od svog zivota ce se znati kad ga izgubis).