Bodmer ili o nepostojanju pojma nacionalne knjizevnosti

mozaik92 RSS / 02.09.2008. u 22:57

Gutenberg_Bible_page.jpg« Vidim, sve vise i vise », rece Gete, « da je poezija zajednicko dobro čovečanstva i da se svuda i uvek pojavljuje kod stotine i stotine ljudi. Takodje, volim na naučim o stranim nacijama i svakome savetujem da radi isto. Reč Nacionalna knjizevnost ne znači mnogo u danasnje vreme; priblizavamo se epohi Univerzalne knjizevnosti i svako treba da se raduje njenoj pojavi. »

Ovo je slobodan prevod iz Razgovora Getea sa Ekermanom iz 1827. godine. Smatra se da je Gete time definisao pojam Weltliteratur.

Martin Bodmer, rodjen davne 1899. u bogatoj ciriskoj porodici, jos kao mladic odlučuje da se upusti u veoma ambiciozan projekat: napraviti muzej dokumenata koji svedoče o istoriji ljudskog duha. Od prvog dzeparca kupuje prvo izdanje sabranih Geteovih dela. Kad je mlada komunistička ruska vlast krcmila carsku biblioteku, Bodmer je kupio jedan od retkih primeraka Gutenbergove Biblije. Danas ima svega četrdesetak sacuvanih Gutenbergovih Biblija u svetu, a samo retki primerci su kompletni i u odlicnom stanju kao Bodmerov.

Bodmer_papyrus.bmpGodine su prolazile, Bodmer je radio kao podpredsednik Crvenog krsta i kupovao rukopise i stare knjige. Biblioteca Bodmeriana je inaugurisana u Zenevi 1951. kao prvi muzej pisane reči čovečanstva. U njenim vitrinama se nalazi prvi potpisan mirovni dokument (jedna trubica od keramike), egipatske Knjige mrtvih, prva izdanja Sekspira, originalni rukopis Markiza de Sada Sto dvadeset dana Sodome, orginalni rukopis Teza o Fojerbahu, Pete Betovenove simfonije, ljubavna pisma velikih pisaca, Boticelijev portret Dantea, originali Danteovih soneta, prva izdanja Njutnovih principa matematike sa Lajbnicovim beleskama na marginama, prepisi Biblije ukrasavani po manastirima u srednjem veku, originalne stare knjige s Dalekog Istoka i iz arapskih zemalja...

Davne 1952. Bodmerova sekretarica odlazi na odmor u Egipat i Bodmer je moli da pogleda po antikvarijatima, pa ako nadje nesto zanimljivo da kupi i donese u Zenevu. Ona pronalazi popriličnu kolicinu starih papirusa kod jednog aktikvara. Odlučuje da kupi samo deo, ali antikvar ne pristaje i ona na kraju donosi vise od 1800 papirusa u Zenevu. To su danas Bodmerovi papirusi: delovi Starog i Novog pisma, rana hriscanska knjizevnost, Homerova dela i izgubljena Menandrova drama Dyskolos kao najznacajnije otkrice.

Bodmer kupuje i umetnička dela, vredne skulpture i slike. Umire 1971. godine, a njegova kolekcija dobija status fondacije.

gospel_goto.jpgPre nekoliko godina savet Bodmerove fondacije odlučuje da prosiri muzej i mandat poverava Mariju Boti koji pravi svojvrsno remek delo moderne muzejske arhitekture. Doduse, za tu svrhu je prodat jedan Mikelandjelov crtez...

Jedan od najkontroverznijih rukopisa izlozeniih u Bodmerovoj fondaciji je svakako Judino jevandjelje iz prve polovine drugog veka. Rukopis je pronadjen 1978. godine u pesku egipatske pustinje. Tih 26 listova papirusa je provelo 16 godina u jednom sefu Citibanke u Njujorku, sto ga je maltene skroz unistilo. Posle mnogih peripetija koje zavredjuju interes jednog Spilbega, Fondacija Maecenas ga kupuje 2001. godine i restaurira. Bilo je predvidjeno da se delo preda egipatkoj vladi i izlozi u Koptskom muzeju u Kairu i pretpostavlja se da ce to biti ucinjeno iduce godine.

Na Bodmerovom grobu pise: Quid egeris tunc apparebit cum animam ages (Ono sto si uradio od svog zivota ce se znati kad ga izgubis).

Livres_des_morts_photo1.jpg



Komentari (35)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

margos margos 00:16 03.09.2008

Uh!

Sad sam se iznervirala jer sam shvatila da sam opet nekome dala knjige, a ne znam kome... a lepo sam obećala sebi da ću zapisivati!

Naime, kad pročitah za ''Jevanđele po Judi'' ustala sam da pogledam da li se knjiga koju sam prošle godine kupila i pročitala sa istim naslovom (u izdanju ''Lagune'' iz Beograda) poziva na Bodmerovu fondaciju... I eto, sad ne mogu da proverim.:((

Lepa priča za ovaj kasni sat. Hvala:))
mozaik92 mozaik92 06:28 03.09.2008

Re: Uh!

Mozda se tvoja knjiga ne poziva na Bodmerovu fondaciju, ali ja mogu da ti garantujem da je original Jevandjelja kod Bodmera. Videla sam ga nekoliko puta...
margos margos 17:26 03.09.2008

Re: Uh!

Knjigu o kojoj je reč je navodno pisao sin Jude Iskariotskog i ako utvrdim da su korišćeni Bodmarovi spisi, baš će me radovati.

PS Nsarski, V. Petrović i Ti se lepo ispričaste, užitak vas je slušati. :))
Ajnur Ibran Ajnur Ibran 02:22 03.09.2008

Za one koji vole stare knjige...

Primetio sam, da ljudi, oni oko mene, vecina, ne svi, ali gotovo svi, vole da imaju i kupuju nove knjige. Nova izdanja. A ja na primer obozavam stare. Ne moraju biti antikviteti, ali kad vidim da je knjiga pregojena od guzvanja, da kad je gledate sklopljenu, lepo vidite gotovo razdvojene strane, pa samo cekate sad ce ko naucena, sama se otvoriti... Ne znam, meni takve knjige koje nose pricu pisca, imaju i sopstvenu... Njihov miris je davno zaboravio na lepak, one mirisu potpuno razlicito, mirisu na proslost u sadasnjem trenutku.
mozaik92 mozaik92 13:19 03.09.2008

Re: Za one koji vole stare knjige...

Osecam da nekako neces biti kupac tzv elektronskih knjiga... Ni Bodmer to nikad ne bi kupio...
drug.clan drug.clan 16:34 04.09.2008

Re: Za one koji vole stare knjige...

mozaik92
Osecam da nekako neces biti kupac tzv elektronskih knjiga... Ni Bodmer to nikad ne bi kupio...

A zasto ne bi? Pa ni papir nije bio cenjen na pocetku, ni papirus posle plocica. Tehnologija se manja ali je ono sto je napisano najvaznije.
mozaik92 mozaik92 19:46 04.09.2008

Re: Za one koji vole stare knjige...

Slazem se ja sa tobom ali on voli stare knjige...
vladimir petrovic vladimir petrovic 08:04 03.09.2008

Bogat i pametan?

Lepa prica. Priznajem da nisam ranije cuo za Bodmera. Ima nas dosta, svakako, koji bismo zeleli da licimo na njega.

Mozaik92
Martin Bodmer, rodjen davne 1899. u bogatoj ciriskoj porodici, jos kao mladic odlučuje da se upusti u veoma ambiciozan projekat: napraviti muzej dokumenata koji svedoče o istoriji ljudskog duha.

Trebalo je i da bude "bogato rodjen", jer za ono sto je radio trebalo je utrositi milione dolara. Naravno, vazno je i ovo drugo ("ambicija da svedoci o istoriji ljudskog duha" ali se kod siromaska takva ambicija redje javlja.
Ovo mi je zanimljivo:
Mozaik92
Davne 1952. Bodmerova sekretarica odlazi na odmor u Egipat i Bodmer je moli da pogleda po antikvarijatima, pa ako nadje nesto zanimljivo da kupi i donese u Zenevu. Ona pronalazi popriličnu kolicinu starih papirusa kod jednog aktikvara. Odlučuje da kupi samo deo, ali antikvar ne pristaje i ona na kraju donosi vise od 1800 papirusa u Zenevu. To su danas Bodmerovi papirusi: delovi Starog i Novog pisma, rana hriscanska knjizevnost, Homerova dela i izgubljena Menandrova drama Dyskolos kao najznacajnije otkrice.


Pa ko je ovde zasluzan za pronadjene papire koji cine okosnicu Bodmeriane? Sekretarica ili sam Bodmer? Pada mi na pamet izreka: ZLOCIN JE URADIO ONAJ KO OD NJEGA IMA KORISTI.

Da kazem jos i ovo. Svidja mi se, i ja prilicno razmisljam na ovoj liniji:
Ajnur Ibran
Primetio sam, da ljudi, oni oko mene, vecina, ne svi, ali gotovo svi, vole da imaju i kupuju nove knjige. Nova izdanja. A ja na primer obozavam stare. Ne moraju biti antikviteti, ali kad vidim da je knjiga pregojena od guzvanja, da kad je gledate sklopljenu, lepo vidite gotovo razdvojene strane, pa samo cekate sad ce ko naucena, sama se otvoriti...


Tako meni ni na kraj pameti nije palo da se zainteresujem za nekakav "Dragulj iz Medine" koji se nedavno pojavio i (iz poznatih razloga) izazvao vece polemike nego sto to pamfletsko stivo zasluzuje. Sve vise volim stare knjige i sve vise otkrivam zadovoljstvo, pa i pasiju za njihovo pronalazenje. Pritom ima u vidu reci Pola Valerija (Paul Valery): "Nije vazno nesto pronaci, nego sroditi se s pronadjenim". To vec trazi truda.

Mozaik, hvala na lepom postu.
antioksidant antioksidant 09:58 03.09.2008

Re: Bogat i pametan?

Pa ko je ovde zasluzan za pronadjene papire koji cine okosnicu Bodmeriane? Sekretarica ili sam Bodmer?

koliko ja vidim - antikvar
mozaik92 mozaik92 13:26 03.09.2008

Re: Bogat i pametan?

Vladimire,
hvala na lepom komentaru.

Sto se bogatstva tice:

Trebalo je i da bude "bogato rodjen", jer za ono sto je radio trebalo je utrositi milione dolara. Naravno, vazno je i ovo drugo ("ambicija da svedoci o istoriji ljudskog duha" ali se kod siromaska takva ambicija redje javlja.


ono je u stvari fundamentalno za Bodmerov zivot. Njegova majka je obozavala knjizevnost i organizovala knjizevne veceri u kuci, pa je mladi Bodmer vec kao klinac shvatio sta znaci pisana rec, potovao pisce i filosofe nezavisno od njihovog nacionalnog, verskog ili politickog opredeljenja.

Kupiti prvo izdanje sabranih dela od prvog dzeparca znaci da je taj dzeparac veoma, veoma visok. Mozda je od tih para mogao da kupi i nesto drugo, a da zivot utrosi na kupovinu skupih automobila...
jeremija92 jeremija92 09:24 03.09.2008

Čija je biblija?

Knjiga ima raznih, a i biblija.
Najčudnija, ikad spomenuta biblija, je ona koja nema ni prvu ni poslednju stranicu. Broj stranica u njoj je beskonačan, a numerisane su bez ikakvog reda. Pisana je na nepoznatom jeziku.
Čini se nemogućim, ali ipak jeste moguće.

Otkud takva biblija? Objašnjenje je jednostavno.
Ako je Bog svemoguć i sveprisutan, a svemir beskonačan, onda je i knjiga u kojoj se on opisuje beskonačna.

Njenom vlasniku knjiga se učinila kao utvara.
Hteo ju je zapaliti. Ali se uplašio da bi spaljivanje beskonačne knjige izazvalo beskonačnu vatru koja bi svojim dimom zagušila čitav svet.

Dosetio se i odneo beskonačnu bibliju u Nacionalnu biblioteku u ulici Meksiko, u Buenes Airesu.
Nasumce je odabrao jednu vlažnu policu, odložio je među 900.000 drugih knjiga i pobegao.
Više nikad nije prošau ulicom Meksiko.

PS: ako niste prepoznali vlasnika čudne biblije, onda vam neću ni reći. :))
d j o l e d j o l e 10:23 03.09.2008

Re: Čija je biblija?

kako je najlakse sakriti nekog coveka ... u gomili drugih ljudi :)
jeremija92 jeremija92 10:38 03.09.2008

Re: Čija je biblija?

Vlasnik narečene biblije slično je razmišljao. Rekao je da je najlakeše sakriti list u šumi.
međutim, ko je bio vlasnik?
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 21:48 03.09.2008

Re: Čija je biblija?

Х. Л. Борхес: Пешчана књига (El libro de arena)
nsarski nsarski 21:54 03.09.2008

Re: Čija je biblija?

Х. Л. Борхес: Пешчана књига (El libro de arena)

Ima Borhesova pripovetka "Vavilonska biblioteka", koja tako nesto opisuje. Beskrajne knjige u kojoj ima jedna sa svim tajnama odgonetnutim, ali niko ne zna koja je to knjiga i gde se nalazi, i da li uopste postoji u biblioteci. Samo legende o njoj i nista vise. (Nesto kao El Dorado, ili Sangri La, ili Atlantida, ili Sveti Gral).
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 22:16 03.09.2008

Re: Čija je biblija?

Борхес - церебрални пејзажиста, неуронски Минотаур без Тезеја да га ослободи судбине... Смрти без крви, шуме без мириса и хлада сенки, равнодушне пољане-васионе и лавиринти ума. Увек далек.
Хеби га, разнежих се, па га овако дајџестирам...
nsarski nsarski 22:33 03.09.2008

Re: Čija je biblija?

Хеби га, разнежих се, па га овако дајџестирам...

I ja bih tako rekao, ali nisam dovoljno recit...:)
Quisiera ser otro hombre.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 23:04 03.09.2008

Re: Čija je biblija?

nsarski
Quisiera ser otro hombre.

... сасвим борхесовски ;-)))
nsarski nsarski 23:06 03.09.2008

Re: Čija je biblija?

... сасвим борхесовски ;-)))

Naravno, to je stih iz njegove pesme - 1923, mislim....:))

Evo je cela:
EMERSON

Ese alto caballero americano
Cierra el volumen de Montaigne
Y sale en busca de un goce
Que no vale menos
La tarde que ya exalta el llano
Hacia el hondo poniente y su declive
Hacia el confin que ese poniente dora
Camina por los campos como ahora
Por la memoria de quien esto escribe
Piensa: lei los libros esenciales
Y otros compuse
Que el oscuro olvido no ha de borrar
Un dios me ha concedido
Todo lo que es dado saber a los mortales
Por todo el continente anda mi nombre
No he vivido
Quisiera ser otro hombre.
jeremija92 jeremija92 14:14 04.09.2008

Re: Čija je biblija?

Predrag Brajovic&nsarski, nisam ni sumnjao u vas. :))
d j o l e d j o l e 10:20 03.09.2008

Aleksandrijska biblioteka

Interesantna je i istorija Aleksandrijske biblioteke, posebno nacin na koji je unistena - ustvari unistavana u vise navrata. Naime, Aleksandrija je bila grad u kome su zajedno (u stalnim tinjajucim sukobima, kao i u suzivotu) zivele zajednice koje su predstavljale gotovo sve kulture ondasnjih vremena. I svi su, na razlicite nacine pokusavali bilo da kontrolisu aleksandrijsku biblioteku bilo da je inace uniste.

Interesantan je taj jedan dan 391 A.D. u kome su se na cudan nacin, u nekoliko sati u jednom od bezbrojnih krvavih ulicnih sukoba izmedju grupa egipatskih pagana, rimljana, kao i nekih drugih zajednica, pojedini delovi sukobljenih grupa na cudan nacin sinhronizovali, spojili i gotovo svi zajedno (ili precutno) dozvolili da se ulicni neredi, koji bi inace vec narednog dana verovatno bili i zaboravljeni, pretvore u paljenje Aleksandrijske biblioteke.

Poslednji udarac biblioteci zadao je neki kalif Omar 640 A.D. Mada, ostala je ur. legenda o tome da ustvari nijedno od istorijskih paljenja nije ni dotaklo kljucnu bibiliotecku riznicu koja je sve vreme ostala netaknuta - da je ni kalif niti neki musl. vladar nakon njega nije unistavao, vec naprotiv pazljivo cuvao i distribuirao ucenim ljudima po muslimanskom svetu. Po istoj legendi, upravo je u tom jezgru i sacuvan veliki deo antickih dela, koja su na taj nacin prezivela evropski srednji vek i ponovo ozivela na istom mestu za vreme Renesanse.
mozaik92 mozaik92 13:29 03.09.2008

Re: Aleksandrijska biblioteka

Lici na pricu o graalu...
nsarski nsarski 12:27 03.09.2008

Nacionalna knjizevnost

ne postoji, na isti nacin kao sto ne postoji nacionalna kuhinja.
Peceno prase, na koje smo toliko ponosni, srpske jelo? Hm, probajte to da kazete Kinezu, ili bilo kome u Jugoistocnoj Aziji, Kubancu, Meksikancu, Argentincu, i oni ce se zgranuti. Za Srbiju mozda nikad nisu culi, ali prasice svakako peku.
Osnovni sastojci su skoro uvek isti - skrob (moze da bude hleb, pogaca, testo, testenina, pirinac, krompir), belancevine (sirevi svih vrsta, meso, slanine, salame, kobasice, razne verzije riba, skoljki, jaja, itd.), i povrca razna (kupus, paprike, paradajz, kaktus, salate,). U jednoj kombinaciji, to je pica, u drugoj takos (burito), u trecoj giros, u cetvrtoj sarma (razne sarme), u petoj obican sendvic, u sestoj dzambolaja, paelja, yakisoba...stagod vam volja. Jedina je razlika u lokalnom nacinu pripremanja, zacinima, mirisljavim travama i srazmeri.
Ukratko, sastojci knjizevnosti i osnovni principi pripovedanja su univerzalni kao sto je univerzalno ljudsko postojanje.. Lokalitet, ili jezik kojim je pisana, joj daju specificnost, onaj poseban "ukus" koji je individualan, ili nacionalni ako zelite. Neko mozda vise voli picu od buritosa, ali i jedno i drugo moraju da postoje, i umetnost njihovog spremanja treba da se neguje, da bi knjizevnost sveta - i kuhinja sveta - kakvu znamo, mogla da postoji. Tako ja mislim.
mozaik92 mozaik92 13:35 03.09.2008

Re: Nacionalna knjizevnost

nsarski, ja spadam u one koji smatraju da narodi i nacije ne postoje, a o nacionalnim umetnostima, knjizevnostima (pa i interesima) da i ne govorimo!

Razlikuju se klime, jezici, pisma, podneblja, biljke koje uspevaju, vlaznost vazduha... i to je verovatno ono sto oblikuje nase navike, utice na to kako vidimo svet, na nacin na koji se hranimo...
nsarski nsarski 13:45 03.09.2008

Re: Nacionalna knjizevnost

ja spadam u one koji smatraju da narodi i nacije ne postoje,

Ne znam da li bih se sa ovim 100% slozio. Naime, postoji srpski, bugarski, spanski, engleski jezik, u istom smislu kao sto postoje podneblja, drugacije biljke, zivotinje i ukusi. I to je dobro. Medjutim, nacionalna knjizevnost je, po mom misljenju, oksimoron. To se najbolje vidi ako pomislimo na "nacionalno slikarstvo", jer u tom primeru jezickih barijera nema, ili na nacionalnu nauku ili muziku. Na primer, na Debisijevo stvaralastvo je veliki uticaj imala muzika sa Jave. Na Pikasa africka umetnost, itd. Da li to onda cini Debisija javanskim kompozitorom?
vladimir petrovic vladimir petrovic 13:54 03.09.2008

Re: Nacionalna knjizevnost

Mozaik92
... ili o nepostojanju pojma nacionalne knjizevnosti

Svaka cast Geteu sto je smatrao da postoji "svetska literatura" (Weltliteratur), ali mislim da (i dalje) postoji pojam nacionalne knjizevnosti. Znao je to i dobri, stari Gete, ali kao velicina mogao je da daje grandomanske izjave.

Svaka cast i Nsarskome sto smatra da
Nacionalna knjizevnost ne postoji na isti nacin kao sto ne postoji nacionalna kuhinja.


ali ja mislim da postoje i NACIONALNE KNJIZEVNOSTI i NACIONALNE KUHINJE. To sto ima mnogo isprepletenosti, kako u kujnama tako i u pisanju knjiga, ne znaci da one ne postoje na nacionalnom nivou.

Uostalom, bas pre neki dan u jednoj antikvarnici sam video tri knjige pod nazivom "Engleska knjizevnost, I, II, III", a isto tako postoje i edicije nemacke i spanske (ne znam zasto nema francuske i ruske) knjizevnosti.
Da li izdavaci knjiga grese sto omedjavaju knjizevnost? Moj odgovor je: Ne!
Jer, ako nema pojma nacionalne knjizevnosti, onda nema ni pojma naciona. Pogledaj jednog Francuza (necu da kazem Srbina, mozda je on, ipak, nesto extra, he, he, he...) i videces da ima mnogo tipicnih francuskih osobina, ali u isto vreme ima mnogo i onoga sto sreces kod drugih (kod Spanca, Talijana, redje kod Engleza, itd). A opet, ne mozemo tvrditi da Francuz ne postoji.
A ne samo da postoji "Francuska knjizevnost", "Engleska knjizevnosti" itd. vec postoji i "Evropska knjizevnosti", koja se prilicno (iako ne potpuno, naravno) razlikuje od "Americke knjizevnosti" odnosno od "Azijske knjizevnosti".
Dok postoje nacionalni jezici verovatno ce postojati i nacionalne knjizevnosti.

Isto sa kuhinjama. Postoji "Kineska kuhinja", postoji "Francuska kuhinja", postoji "Italijanska kuhinja"... ali ne postoji "Engleska kuhinja" (sic), a skoro da ne postoji ni "Nemacka kuhinja".... Cini mi se da ne postoji ni "Americka kuhinja", Nsarski bi toga do sada morao da bude svestan.
Neko moze da veruje "da se sve kuhinje svode na isto", odnosno da postoji "Weltcuisine", ali nece biti bas tako... To moze da tvrdi samo neko ko ne ume da oseti uzivanje u jelu, odnosno u citanju knjiga, he, he, he...
mozaik92 mozaik92 14:03 03.09.2008

Re: Nacionalna knjizevnost

Ne znam da li bih se sa ovim 100% slozio.

Pa i ne treba u svemu da se slozimo... Ja ipak mislim da narodi i nacije ne postoje. Stidim se dva minuta u cosku, ali i dalje tako mislim.

Sta je oksimoron?

Da li to onda cini Debisija javanskim kompozitorom?

Naravno da ne! On je samo kompozitor. Za one koji veruju da postoje francuski kompozitori, on je francuski kompozitor koji je pisao pod uticajem muzike sa Jave, za mene je kompozitor. Umetnost nema naciju. Kad pocne nacionalno da se izrazava, to upada u politiku...
nsarski nsarski 14:05 03.09.2008

Re: Nacionalna knjizevnost

Da li izdavaci knjiga grese sto omedjavaju knjizevnost? Moj odgovor je: Ne!

Naravno da ne! Imam i ja gomilu italijanskih, francuskih, indijskih itd kuvara. I super da je tako. Lepota je u detaljima i individualnim varijacijama.
Engleska knjizevnost bi bila knjizevnost engleske knjizevne tradicije. Pisci odrasli unutar te tradicije stvaraju u njenim okvirima, mada uticaji mogu da im stignu i sa svih drugih strana.
Svi oni pisu unutar jedne knjizevne galaksije, ali takodje sve te galaksije grade knjizevni kosmos ciji smo svi mi deo.
Andric je, na primer, u svojoj nobelovskoj besedi govorio o piscima koji pisu na "malim jezicima", tj jezicima koji se manje prevode, iz raznih tehnickih i marketinskih razloga.
mozaik92 mozaik92 14:09 03.09.2008

Re: Nacionalna knjizevnost

Jer, ako nema pojma nacionalne knjizevnosti, onda nema ni pojma naciona.

A kako definises pojam naciona?
Sto se tice gledanja jednog Francuza, ja to radim svakodnevno. Udata sam za Francuza i moram da kazem da posle 11 godina braka nemam pojma sta cu to tipicne francuske osobine.
Pogledaj jednog Francuza (necu da kazem Srbina, mozda je on, ipak, nesto extra, he, he, he...) i videces da ima mnogo tipicnih francuskih osobina, ali u isto vreme ima mnogo i onoga sto sreces kod drugih (kod Spanca, Talijana, redje kod Engleza, itd).

Dakle, ako on ima mnogo sto srecem kod drugih, kako da znam sta je njegovo, nacionalno, a sta je univerzalno?
Malo se zapetljah, ali valjda razumes pitanje...
vladimir petrovic vladimir petrovic 15:46 03.09.2008

Re: Nacionalna knjizevnost

Mozaik92
... Sto se tice gledanja jednog Francuza, ja to radim svakodnevno. Udata sam za Francuza i moram da kazem da posle 11 godina braka nemam pojma sta cu to tipicne francuske osobine.


Francuske osobine?
Hm. Na pamet mi pada jedno prilicno uskogrudo gledanje Francuskinja koje je citirao R. W. Emmerson: "The French woman says 'I am a woman and a Parisienne, and nothing foreign to me appears altogether human' ".
Niko kao Francuzi!
Pa ipak: Sauve qui peut!
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 22:02 03.09.2008

Re: Nacionalna knjizevnost

Наш национални писац Црњански препричава, Код Хиперборејаца, свој сусрет, у Риму, са једном Бугарком-лепотицом, која корача као "бугарска гарда", и тврди, за себе, да је велики патриота, и да јој ништа на свету није тако драго, као Бугарска...
Црњански каже -- Свет је велик, али је лепо да се она, тако, ограничила...
crossover crossover 03:45 04.09.2008

Re: Nacionalna knjizevnost

Наш национални писац Црњански препричава, Код Хиперборејаца, свој сусрет, у Риму, са једном Бугарком-лепотицом, која корача као "бугарска гарда", и тврди, за себе, да је велики патриота, и да јој ништа на свету није тако драго, као Бугарска...
Црњански каже -- Свет је велик, али је лепо да се она, тако, ограничила...


Још је духовитији када описује њене женске особине... али нећу о томе, јер би одвело разговор у сасвим другом смеру.
Да, Црњански је одличан пример националног писца, као што је и овај цитат, ироничног Црњанског, вешт контрапункт одређивању националних особина. Код Хиперборејаца... каква бравура Пеђа. Врло интелигентно и лепо.
crossover crossover 05:59 04.09.2008

Re: Nacionalna knjizevnost

Мозаик, велика препорука за текст, веома је занимљив. Велика је штета што оваквих тема нема више, изгледа да људе не занима много шта пише у књигама.
jasnaz jasnaz 13:16 03.09.2008

NEbriga o

građi iliti:
prilog istoriji (našeg) odnosa prema istoriji..........
mozaik92 mozaik92 15:05 03.09.2008

Re: NEbriga o

Hvala jasnaz. Krajnje poucan link.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana