O istini i pomirenju

Aleksandar T RSS / 03.09.2008. u 13:14

Da li postoji vremenski termin, neka upotrebljiva formula ili pozitivno iskustvo koje bi proces suočavanja s prošlošću, na prostoru bivše Jugoslavije, pokrenuli sa mrtve tačke?

Da li je ovaj proces potreban i uopšte moguć kada je jezik kojim oficijelne politike komuniciraju prepun nerazumijevanja, optuživanja i govora mržnje ?
Mijenjajući uloge političari tako ponekad govore kao da su žrtve , a žrtve opet često govore kao da su političari.

U ovom trenutku se suočavanjem sa prošlošću bave, sa većim ili manjim uspjehom, tek poneka nevladina organizacija ili udruženja koje čine same žrtve.
Ne postoje jasne nacionalne incijative u državama nastalim raspadom Jugoslavije koje bi ovaj proces izdigle na nivo državnog projekta, neophodnog da bi se naša društva suočila sa svim jasno utvrđenim činjenicama iz proteklih ratova. Nemamo problem da saznamo što više o zločinima koji su činjeni „ nama“ od „ drugih“, ali on nasta kada treba da pričamo o zločinima koje smo nad „drugim“ činili mi...“jer ne mogu se izjednačiti žrtva i zločinac“ .

Utvrđivanje istine o ratnim zločinima je potrebno da bi naša društva mogla da grade svoju pravednu, stabilnu i demokratsku budućnost.
Možemo se skrivati i okretati glavu od istine, ili tražiti načine da prije nego što se sa istinama suočimo tražimo načine da ih opravdamo i učinimo manje lošim. To naravno dugoročno nije riješenje, a primjer tome je i otvaranje, zatvorenih, bolnih tema početkom 90-ih koje su uspiješno rasplamsale rat i koje i danas uspješno rasplamsuju mržnju.

Meša Selimović u romanu Derviš i smrt, piše:

Istine su ponekad vrlo čudne, a mi uvjeravamo sebe da ne postoje, jer ih se stidimo, kao gubave djece, iako one zbog toga nisu manje žive i manje istinite. Obično uljepšavamo svoju misao i krijemo guje što laze u nama. Zar ih zaista nema, ako ih krijemo ?

Traganje za istinom je dug proces ali prije svega u pitanju je ozbiljan i težak posao u kom nema mijesta amaterizmu i avanturizmu.
U Njemačkoj taj proces još uvijek traje iako je rat završen prije više od 60 godina.
Kod nas ovaj proces, barem u onom potrebnom obliku koji podrazumijeva suočavanje cjelokupnog stanovništva sa istininom još nije ni počeo.
Da li smatrate da je ovaj proces moguć i potreban ?
Mislite li da je moguće formirati zajedničku Komisiju za utvrđivanje istine na prostoru bivše Jugoslavije u kojoj bi učestvovale i institucije novostvorenih države ?
Ovo je i ideja koju su nedavno incirale organizacije iz BiH, Srbije, Crne Gore i Hrvatske sa namjerom da ovakva Komisija unaprijedi i pomogne do sada započete procese, kao i da pokrene nove incijative u potrazi za istinom.
Ili je možda važnije ove procese uraditi prvo u samim državama, učesnicama ratova...
Šta mislite?









Komentari (78)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

antioksidant antioksidant 13:46 03.09.2008

.

U Njemačkoj taj proces još uvijek traje iako je rat završen prije više od 60 godina.


decenije su potrebne jasno mi je ali to kad krene. koliko treba dok ne krene, pitam se?
goran_v_1984 goran_v_1984 23:33 05.09.2008

Goran

Ne nikad nece biti pomirenje, i nemojte se tome ni nadati. Bas zato sto niko istinu nepriznaje, onda, sada, niti ce je priznati u buducnosti. Da su Srbi pocinili vise zlocina i razaranja, to je istina, da su i Hrvati pocinili iste zlocine i to je istina, a pocinili su ih manje samo zato sto su imali manje prilika da ih pocine, a ne zbog neke njihove dobrote.

Istina je i to da su Hrvati odjednom postali veliki nacionalisti, pa ce svaki Srbin proci mnogo gore u HR nego Hrvat u SRB. Istina je i to da stotine hiljada Srba iz Krajne kao moja porodica sada zivi u dijaspori jel nas netreba ni Hrvatska niti Srbija. Pa kako ocekujete pomirenje Srba i Hrvata kad i posle 15 godina ljude iz Tovarnika koji zive u Sidu smatraju "doseljenicima" i nizim nivoom naroda.

Moj otac se borio u ratu, i uvek sa petokrakom na glavi, nikad nije dozvoljavao cetnicke oznake, kokarde ili zastave, pomogao je mnogim komsijama Hrvatima iz Borova da pobegnu i spase glavu pre nego sto su Arkanovi usli u naselje, pa sada ti isti Hrvati kazu kako ih je proterao.

I iako govorim stvari koje se nekim Srbijancima nece svideti, svatite da su moja majka i pola familije Hrvati, pa se u nasoj kuci slave dva bozica i dve nove godine i dva uskrsa tako da ja i nisam neki veliki Nacionalista. Ali opet koliko god da mi je tesko da zaboravim zlocine Hrvata isto mi je tesko da zaboravim zlocine Srbijanaca.. Ako se pitate zasto kazem Srbijanaca umesto Srba, to je zato sto ja Srbe delim na dva naroda, Srbe iz Krajne i BIH koji su branili svoje domove i svoja sela, i nasu bracu Srbijance koji su i velikim brojevima krali i ubijali po Krajni (neuracunjavajuci izuzetke), a za vreme Oluje nas nisu hteli pustiti u Srbiju uz reci "vracajte se nazad, previse vas je prezivelo".

Ako neko treba nekom da oprosti i da se pomire to su Krajnjski Hrvati i Krajnjski Srbi, a vama draga braco i sestre iz Srbije se sada sve vraca, voleli vi to ili ne. Eto to je moje misljenje, moje rane urezane toliko duboko u moje secanje da iako svatam da je pogresno optuzit celu naciju zbog zlocina pojedinaca bili oni Hrvati ili Srbijanci,.. ja drugacije neznam i nemogu.

Heheh kako je sve to i ruzno i smesno, sada nas Hrvati trebaju da bi mogli u EU, a Srbijanci nas vole samo kad donesemo funte. Neka hvala i jednim i drugim, samo se vi mrzite i pljujte jedni po drugima dok neshvatite da nema veze ko vise pljuje, oboje cete ostat popljuvani. I nemojte da pricate previse o istini, jel istina se menja od porodice do porodice a vi nit ste bili nit ste videli. Budite sretni sto imate drzave koje nazivate svojim, ja to nemam zbog vasih politicara iz HDZ-a i SRS, pa i lopova Demokrata.

Zajebo vas Tito i partija cela...

BDW, Smrt Nacializmu Sloboda Narodu
maki100 maki100 13:56 03.09.2008

Bas zbog ovakvog komentara...


Upravo sam htela da napisem da je o tim temama nemoguce pricati i medju nama, obicnim ljudima a prethodni ( prvi) komentar je upravo to i potvrdio.
Citajuci na e-Novinama " Dnevnik sa Pala" , napisala sam neki nezlonamerni komentar tipa da sam tada imala 16 godina ( kada se desavao rat u Sarajevu) i da je to sve proslo mimo mene i da me je sada sramota kad ga citam i da mi se place...
Majko moja, kakva greska!
Onda su usledili komentari tipa da su moji roditelji krivi, da nisam mogla da ne znam, da moram svakog dana da citam Peru Lukovica jer je on blagotvoran i da ce me on izleciti i odvuci na pavi put...
Glb. Samo sam htela da kazem da mi je zao sto se sve to desavalo a vidi sta ispade...
A onda je krenula i lavina drugih komentara ( ne na moj racun) ali tako raznih i tako vredjajucih tako da sam resila da ne pravim vise bilo kakve komentare u e-Novinama, "da ne cackam mecku" ali sam se zapitala kako bi se ponasala da sretnem nekog svog vrsnjaka iz Bosne koji je Musliman ili Hrvat, da li bi se po difoltu mrzeli ili bi mogli bar o necemu da pricamo...
Ja stvarno ne mrzim nikoga ali se bojim da mene vec mrze kad cuju da sam iz Srbije. Bojim se da do razgovora ne bi ni doslo a o razotkrivanju istine... Tesko.


Prvi komentar upravo obrisan...
Aleksandar T Aleksandar T 15:16 03.09.2008

Re: Bas zbog ovakvog komentara...

Prvi komentar je izbrisan zbog nepotrebne vulgarnosti..a potpuno razumijem kako se osjećaš...ja lično imam potrebu da pričam o prošlosti, da čujem i pokušam da razumijem zašto smo ja i moji drugovi iz djetinjstva u jednom trenutku uzeli puške i počeli da pucamo jedni na druge, ma kako ovo banalno zvučalo...meni znači ovaj proces lično interesuje i skromno mislim da tako svako treba da gleda na stvar...tako da je bitno kako si se ti osjećala i kada si postavila komentar a sami komentari na njega su neminovnost
zipo_64 zipo_64 14:08 03.09.2008

Šta mislite?

Mislim daa ce to biti jos jedna zabava za narod, i gubljenje vremena
Nikad se nece doci do istine, jer ih ima mnogo.
Pravo na istinu ima pobednik i jaci. Eventualno onaj ko ima vise priatelja ili bolje plati
To je tako jednostavno da jednostavnije ne moze biti.
Exitus Letalis Exitus Letalis 16:54 03.09.2008

Re: Šta mislite?

Nikad se nece doci do istine, jer ih ima mnogo.

pa nema ih baš mnogo.
ima jedna.
posebna priča su interpretacije kako kome odgovara.
najčešće u političke svrhe a uvek na štetu civilnih žrtava.
mozaik92 mozaik92 14:27 03.09.2008

Da li smatrate da je ovaj proces moguć?

Veoma je tesko predvideti i smisliti kako bi ovaj proces trebalo da izgleda, a sasvim je sigurno da je neophodan. Nekako ne verujem u komisije...

Mozda bi trebalo krenuti od obrazovanja i od mladih? A mozda od zenskih organizacija? U Izraelu, jedna organizacija pravi preduzetnicke kurseve za palestinske i izraelske zene i na taj nacin pokusava da izvede proces pomirenja (ne bave se trazenjem istine).
Doctor Wu Doctor Wu 14:34 03.09.2008

Re: Da li smatrate da je ovaj proces moguć?

Nekako ne verujem u komšije...

Ni ja.
U Izraelu, jedna organizacija pravi preduzetnicke kurseve za palestinske i izraelske zene i na taj nacin pokusava da izvede proces pomirenja (ne bave se trazenjem istine).

Uh, teško da je Izrael pravi primer pomirenja među zavađenima. Palestinci u Izraelu imaju zdravstvenu i socijalnu zaštitu koja je nesrazmerno bolja od one koju će ikada imati u Palestini, pa ih opet to ne sprečava da se opašu bombama i ubijaju trudnice po kafićima i autobusima.
Aleksandar T Aleksandar T 15:21 03.09.2008

Re: Da li smatrate da je ovaj proces moguć?

Prvi kontakti medju entitetima u BiH nako Dejtona, a granice entiteta su često bile prethodne ratne linije, su počeli iz čisto ekonomskih razloga, jeftinija pileća konfekcija i polovni automobili tako su više pomogli početnu komunikaciju od velikog broja konferencija i seminara na kojima su se većinom, kao i sada, vrtili isti ljudi a često nisu uradili ništa....kontakti iz praktičnih razloga su odlična podrška početnoj komunikaciji u vezi sa bilo kom temom pa i ovom

nemanja_99 nemanja_99 15:56 03.09.2008

Re: Da li smatrate da je ovaj proces moguć?

Aleksandar T
Prvi kontakti medju entitetima u BiH nako Dejtona, a granice entiteta su često bile prethodne ratne linije, su počeli iz čisto ekonomskih razloga, jeftinija pileća konfekcija i polovni automobili tako su više pomogli početnu komunikaciju od velikog broja konferencija i seminara na kojima su se većinom, kao i sada, vrtili isti ljudi a često nisu uradili ništa....kontakti iz praktičnih razloga su odlična podrška početnoj komunikaciji u vezi sa bilo kom temom pa i ovom


Mislim da u ovom prakticnom smislu nikad i nije bilo problema - sverc je napokon funkcionisao u jeku rata izmedju najljucih neprijatelja koji su ipak saradjivali na obostranu korist, a i u haskom pritvoru vidimo da se ratni zlocinci svih vrsta odlicno slazu i vole da skupa igraju sah, na primjer. Mislim da je inace svugdje tako na osobnom nivou - neki Hrvat ne mrzi pojedinacno svakog Srbina, nego Srbe kao kategoriju (i obratno, dakako).

Sto se tice o nekom utvrdjivanju objektivne istine, meni se ipak cini da nema toliko neslaganja oko toga sta se tacno desilo, nego je problem jednostavno u tome sto svaka strana stavlja te dogadjaje u svoj narativ, pa ih drukcije interpretira, npr. akcija Oluja se u Hrvatskoj shvata kao oslobodilacka, a u Srbiji kao agresorska ili cak genocidna - ali ne vidim da ima mnogo neslaganja o osnovnim cinjenicama te akcije (tj da je pocela na taj i taj datum, ili da je rezultat da je RSK slomljena).
Budimac Budimac 18:38 03.09.2008

Re: Da li smatrate da je ovaj proces moguć?

Palestinci u Izraelu imaju zdravstvenu i socijalnu zaštitu koja je nesrazmerno bolja od one koju će ikada imati u Palestini, pa ih opet to ne sprečava da se opašu bombama i ubijaju trudnice po kafićima i autobusima.

Al ti je primer...
sarajevo1968 sarajevo1968 14:34 03.09.2008

pomirenje i istina

Mislim da bi prvo trebalo doći do istine u državam učesnicama ratova.Ali to je nemoguće jer to ne odgovara političarima na vlasti i daleko im je bolje u ovakvom stanju kakvo je sad.Oni na lažima profitiraju.Voli bih da doživim da vidim Hrvata ili Muslimana na televizoru kako se izvinjavaju Srpskom narodu na pretrpljenim žrtvama koje su im načinili pripadnici njihovih naroda.
drug.clan drug.clan 14:52 03.09.2008

vrlo tesko

vrlo tesko da ce za istim stolom da se nadju dve strane koje razumeju sustinu problema.

Meni se nekoliko puta desilo da udjem u raspravu o zlocinima gde ja prvi krenem sa zlocinima koje su pocinili srbi ocekujuci naravno slican odgovor sa druge strane, medjutim posto nisam imao srece sa "odabirom" sagovornika (nisam birao vec se nenako zateknemo za stolom) , ti sagovornici bi odjednom poceli da se slazu samnom i da nastave pricu samo o srpskim zlocinima. Na moje upadice kako je bilo zlocina i sa druge strane sagovornici obicno ili precute ili pocinju da objasnjavaju kako nije bilo i kako sam ja bas sada potvrdio da su srbi "losi momci". Ni nekoliko pokusaja da na nenapadan nacin pokusam da isguram stav da su svi cinili zlocine i da jednako treba se suoce sa njim i da odgovaraju to obicno mi ne polazi za rukom. Na kraju se razgovor zavrsi mojim pitanjem: A ko je onda ubio moju baku na kucnom pragu? Srbi-losi momci?

Za proces pomirenja potrebno je za sto dovesti nekoga iz onih 1% istorijski svesnih na obe ili sve tri ili cetiri strane koje su ucestvovaje u sukobima. Verovatnoca za to je veoma mala i dok se taj broj svesnih ne poveca od pomirenja nema nista. Odrastanjem i vaspitavanjem novih generacija uz pesmu Tompsona i duhu heroja R. Karadzica. verovatnoca za pomirenjem samo iscezava. Kada potpuno iscezne sledece cemu mozemo da se nadamo je zaborav a za to ce trebati malo vise vremena.
Aleksandar T Aleksandar T 15:25 03.09.2008

Re: vrlo tesko

U BiH što su generacije mlađe to su manje tolerantne prema pripadnicima svoje generacije drugih naroda, jednostavno je rat učinio da većinom ne sreću pripadnike drugih naroda i da priče o njima slušaju iz medija koji su sve samo ne objektivni i profesionalni..biće teško ali mora nekako da počne
nemanja_99 nemanja_99 16:12 03.09.2008

Re: vrlo tesko

Aleksandar T
U BiH što su generacije mlađe to su manje tolerantne prema pripadnicimja svoje generacije drugih naroda, jednostavno je rat učinio da većinom ne sreću pripadnike drugih naroda i da priče o njima slušaju iz medija koji su sve samo ne objektivni i profesionalni..biće teško ali mora nekako da počne


U BiH je najveci problem to sto obrazovanje nije federalna oblast, pa imamo onaj tipicno bosanski fenomen "dvije skole pod jednim krovom".

Aleksandar T Aleksandar T 16:16 03.09.2008

Re: vrlo tesko

U BiH je sve podijeljeno pa i obrazovanje, mislim da će prije biti promijenjen Ustav nego sto bi se pristalo da nastavni planovi i programi budu ujednačeni...OSCE je imao intervenciju u obrazovanju kojom je izbačena većina uvredljivih sadrzaja ali je ostalo dovoljno toga da se zna koje su čije knjige
Exitus Letalis Exitus Letalis 17:09 03.09.2008

Re: vrlo tesko

vrlo tesko da ce za istim stolom da se nadju dve strane koje razumeju sustinu problema.

to nije tačno.
sad ne pričam o privatnim pričama.

održano je na desetine sesija, konferencija, tribina na kojima su sedeli za istim stolom žrtve, da kažem, raznih strana.

takođe su sedeli za istim stolom i borci/branitelji iz hrvatske, bosne i hercegovine i srbije.
bilo je nekoliko tribina te vrste i u rexu.
vodila je drinka gojković.
dakle, bilo je i ima al slabo prate i mediji i publika.

dokumentacioni centar iz sarajeva dao je popis poginulih u bosni i hercegovini.
pored svakog imena stoji status - borac, civil...
naravno i ime i prezime, mesto rođenja, mesto pogibije i svi dostupni podaci (obavezno iz više izvora)
naknadno je napravljena akcija "da li je neko zaboravljen?" i prijavljeno je još nekoliko hiljada.

taj spisak za celu bosnu i hercegovinu broji oko 100 hiljada poginulih/umrlih i naravno da nije
konačan i ko zna da li će ikada biti konačan.

fond za humanitarno pravo izdao je knjigu "nestalih ili poginulih nelabanaca".
što nije država uradila čiji je to posao.
sada je u pripremi knjiga gubitaka.
to je jedan materijal od ogromnog značaja.
nikad takva knjiga nije napravlena posle ww2.
zato se i omogućavaju špekulacije najrazličitijih vrsta.

p.s. moja prijateljica je našla svog dedu na popisu žrtava jasenovca.
a pouzdano zna da nije bio u jasenovcu ni dan.
za razliku od njenog dede, baba i deda svekra, koji su jevreji i koji su stradali u jasenovcu,
ne nalaze se na popisu.
nema ko da revidira te spiskove.
svedoci ili su poumirali ili su zaboravili.
ko zna koliko je takvih grešaka.
drug.clan drug.clan 17:36 03.09.2008

Re: vrlo tesko

Exitus Letalis
vrlo tesko da ce za istim stolom da se nadju dve strane koje razumeju sustinu problema.

to nije tačno.
sad ne pričam o privatnim pričama.



To jeste problem sto se za stolom nalaze samo "marginalni" ljudi tj. ljudi bez moci i uticaja u svojim drzavama. Tek kada to postane deo politike svih ovih drzava mozemo reci da su se za istim stolom nasle dve strane. Sve ovo drugo je samo sastanak pojedinaca koji razumeju sustinu.
blackbox92 blackbox92 17:50 03.09.2008

Re: vrlo tesko

Odrastanjem i vaspitavanjem novih generacija uz pesmu Tompsona i duhu heroja R. Karadzica. verovatnoca za pomirenjem samo iscezava.

To upravo pokazuje da države ne čine ništa da se kaže prava istina. Dakle ni u pravcu pomirenja.
Aleksandar T Aleksandar T 18:04 03.09.2008

Re: vrlo tesko

Fino je što si ovo marginalno barem stavio pod navodnike, da se to malo rijetkih i čestitih ljudi koji zaista iskreno i sa mnogo odricanja rade svoj posao ne uvrijede....potpuno si u pravu, rijetko se na tim skupovima zadese ljudi koji obavljaju neku važnu i uticajnu funkciju u svojim državama, i ako se pojave ovakve skupove koriste iskljucivo za ličnu promociju i demagošku govoranciju
mikimedic mikimedic 00:24 05.09.2008

Re: vrlo tesko

U BiH je najveci problem to sto obrazovanje nije federalna oblast, pa imamo onaj tipicno bosanski fenomen "dvije skole pod jednim krovom".


a zasto bi u vestackoj drzavi imali i vestacku skolu??
blackbox92 blackbox92 15:31 03.09.2008

Teško da može

Pa ovde ne može da se desi istinsko pomirenje ni u okviru jednog naroda, u smislu da se konačno sa primitivizma, mržnje, imputiranja, vređanja, laganja, kletvi, anatemisanja, psovanja svega po spisku i svim varijantama, podsmejavanje i izrugivanje na račun ličnog izgleda,porodice, dede ,babe i čega se sete, pređe na civilizovanu političku raspravu i dijalog.
Istinu bi trebalo da utvrde zvanicne državne strukture svih novonastalih država, da se na tome angažuju posebmne državne komisije, istoričari, mediji.
Osnova svega je iskrena spremnost za pomirenje i istinu.
E tu nastaje problem.
Zamislite koliko bi stranaka i strančica, političara i poličarčića, novopečenih biznismena i profitera izgubilo tlo pod nogama, a neki bi morali i da odgovaraju.Koliko je onih koji tobože i dalje brane svoje nacione a to im samo izgovor reaznorazne mahinacije zarad lične koristi.
Sledeći problem je mentalitet, primitivizam i mržnja kao istorijska nesreća balkanskih naroda.
U takvim uslovima pametnom i poštenom ostaje da se klone budala jer su one glasnije u svemu pa i prizivanju zla.
Aleksandar T Aleksandar T 23:29 03.09.2008

Re: Teško da može

Pa ovde ne može da se desi istinsko pomirenje ni u okviru jednog naroda, u smislu da se konačno sa primitivizma, mržnje, imputiranja, vređanja, laganja, kletvi, anatemisanja, psovanja svega po spisku i svim varijantama, podsmejavanje i izrugivanje na račun ličnog izgleda,porodice, dede ,babe i čega se sete, pređe na civilizovanu političku raspravu i dijalog.


Kada jedno društvo dođe na nivo da se suoči sa samim sobom, sa svim svojim manama a bez pretjerivanja u epitetima punim samoljubivosti, biće stvoreni uslovi da se ozbiljno misli o svim procesima koje znače napredak, pa i o ovom koji je tema bloga, do tada možemo samo da sanjamo o tome
Aleksandar T Aleksandar T 15:47 03.09.2008

Sumatra ili...

Pol Teru (Paul Theroux), poznati američki putopisac, u svojoj knjizi „Fresh Air Friend“ piše o čudnim običajima plemena Krič sa Sumatre, največeg ostrva prijateljske Indonezije (zemlje koja, podsećam, nije priznala nezavisnost Kosova). Iako se radi o udaljenoj zemlji, zanimljivo je da se neki od tamošnjih običaja mogu prepoznati kao nama vrlo bliski.

Naime, među Kričima, urođenicima, koji naseljavaju brdovite južne i centralne predele Sumatre, pamćenje prošlosti čitavog plemena povereno je jednoj jedinoj osobi – uvek muškarcu. Taj sveštenik pamćenja „podseća Kriče na to ko su i šta su sve radili“. Ovu ulogu on dobija pri rođenju i čim dovoljno odraste da bi mogao da komunicira s drugima, objašnjavaju mu u čemu se ona sastoji. Ta uloga nije laka, on mora da pamti dugačke liste imena i svih događaja od dana svog rođenja.

Uprkos tome što sveštenik pamćenja zna ogroman broj činjenica, od njega cela populacija zaverenički prikriva jednu vrlo važnu tajnu – kada napuni trideset godina, što je duboka starost među Kričima, održava se nešto kao skupština na kojoj on iznosi čitavu istoriju plemena, posle čega ga ubiju, ispeku i pojedu u ritualu poznatom kao ceremonija purifikacije, pročišćenja.

Prvo muško dete koje se rodi u plemenu posle ove ceremonije postaje novi sveštenik. Istorija počinje iz početka. Sve ranije svađe se obustavljaju, svi dugovi su poništeni, sve što se događalo pre rođenja novog sveštenika nije više deo realnosti.

Kriči žive u očekivanju smrti sveštenika pamćenja, o tome šapuću, željno očekujući amneziju koju ona donosi – brisanje dugova, zaboravljanje svih zločina, sramota i poraza. Međutim, kroz ceo svoj život sveštenik pamćenja je nesvestan onoga što ga čeka i Kriči mu se krišom podsmevaju što ne zna da će na kraju sve završiti u zaboravu u trenutku njegove neumitne smrti.

Inače, Teru opisuje Kriče kao vrlo spokojne, ali „sklone nasilju, nepouzdane i neiskrene, sklone krađi, ogovaranju, kockanju i agresivnim ispadima“.

Srđa Popović
blackbox92 blackbox92 16:06 03.09.2008

Teško i sami sa sobom

Što reče Ivo Andrić
„Kada slušam tako nekog kako daje opšte i uopštene sudove (crno ili belo) o zemljama ili narodima, ja ni jednog trenutka ne mislim o tačnosti ili netačnosti tih sudova, jer to zaista ne vredi, nego se pitam kako je stalo sa razumom i moralom toga koji te sudove daje.“
I dalje
”Dugotrajno robovanje i rđava uprava mogu toliko zbuniti i unakaziti shvatanja jednog naroda da zdrav razum i prav sud u njemu otančaju i oslabe, da se potpuno izvitopere. Takav poremećen narod ne može više da razlikuje ne samo dobro od zla u svetu oko sebe nego ni svoju sopstvenu korist od očigledne štete.”

Nesrećno je vreme u kome su glupi glasniji od pametnih, bezobrazni od kulturnih, lopovi od poštenih, zli od dobrih, siledžije od mirnih,kriminalci od poštenih, kvazipatriote i nacionalšovinisti od iskrenih patriota i ljudi ponosnih na svoju naciju ali i svoju ljudskost, novopečeni estradni vernici od pravih vernika kojima je verovanje stvar njihovog intimnog a ne agresivnog prema drugima.
Dovoljna islustracija je ponašanje poslanika SRS u skupštini i njihova demonstracija patriotizma.Takvi niti žele niti su spremni na bilo kakvu istinu. A dovoljna ilustracija mentaliteta je kad se poslanice SRS Nataša, Vjerica i Poplazić izruguju nečijoj lepoti i izgledu, obrazovanju i pameti.
Njihovo ponašanje me podseća na one dve seljanke kad se svađaju pa jedna kaže drugoj “Nemo da ješ go..a” a ona joj odgovori “Ma ti će mi zabraniš “
Ja se ozbiljno nadam da će Toma Nikolić konačno da ih zamoli dam u više ne pomažu takve osoBetine kakve su navedene i još nekoliko muških narikača. Ne verujem da se ni on ni Jorgovanka osećaju prijatno dok ih slušaju, niti verujem da ima puno onih kao Šormaz kojima je to normalno.
Mislim da nikome pametnom to nije normalno niti normalnom pametno.
Zato ne kažu džaba da budale ne treba tražiti jer se same jave i najglasnije pričaju o onome čega nemaju (pamet, čast, obraz, poštenje,lepota, hrabrost, patriotizam, iskreno držanje do vere i nacije),

palamed palamed 16:22 03.09.2008

Re: Teško i sami sa sobom

Problem u BiH je sto su na svim stranama jake i aktivne masinerije koje potpiruju mrznju(politicari, mediji...). I da nema tih mehanizama prevazilazenje mrznje bi bio tezak i dug proces. Ovako deluje utopijski.
Aleksandar T Aleksandar T 17:32 03.09.2008

Re: Teško i sami sa sobom

Nažalost palamed, tačno ....
blackbox92 blackbox92 19:16 03.09.2008

Re: Teško i sami sa sobom

palamed
Problem u BiH je sto su na svim stranama jake i aktivne masinerije koje potpiruju mrznju(politicari, mediji...). I da nema tih mehanizama prevazilazenje mrznje bi bio tezak i dug proces. Ovako deluje utopijski.

Pa to je to- neće se.
U 2.sv. ratu bilo je zla kao i u ovom devedesetih.Ali, kad se hoće može se.Uporedite recimo stanje u BiH po pitanju pomirenja ili nazovimo kako ko hoće 1958. godine i 2008. , dakle u oba slučaja 13 godina posle ratnih sukoba.
Koliko se god ko podsmejavao bratstvu i jedinstvu, mora se priznati da su odnosi među narodom bili mnogo zdraviji 1958.godine nego danas. Druga je stvar što je onda odmah išao u zatvor ko opsuje majku dodajući nacionalni pridev a danas to vladajuće klike i stranke smatraju vrlinom. Problem je u glavama.
dolybell92 dolybell92 16:36 03.09.2008

Zašto ?

Kad bi iko mogao da mi suvislo objasni zašto se ratovalo,
a da ja to mogu da razumem ?
Ko nas i zašto zavadi ?

Ko je šta dobio, a ko šta izgubio ?

Po meni, niko ništa nije dobio - a svi su izgubili.

Besmislenost tog doba i rata i čini da ne dolazi do pomirenja.
Ne može se početi sa pomirenjem ako se ne zna razlog rata.
Svi su krivi i niko nije kriv - e tu je problem !
Ko manje - ko više, to se ne može meriti, naročito brojevima.

Vinovnici se nikada nisu svađali, pa ni mirili - a kako onda pomiriti narode
koji su pripadnici zaraćenih strana, koji ne znaju zašto se ratovalo - a snose
posledice ni krivi ni dužni.
Krivi i dužni ne snose nikakve posledice, jer i oni koji otsluže kazne,
više neće biti krivi. Biće kaznama otkupljeni.

Ratovi se vode između ljudi koji se uopšte ne poznaju a međusobno se ubijaju,
zbog onih koji se međusobno dobro poznaju i ne pada im na pamet da se
međusobno ubiju.

Uvek ispočetka, ko je prvi počeo i kada ?
Tu nema ni početka a ni kraja.

Jedino što se zna da su svugde profitirali kriminalci i maroderi, svih vrsta.





Doctor Wu Doctor Wu 17:23 03.09.2008

Re: Zašto ?

Po meni, niko ništa nije dobio - a svi su izgubili.

Nije tačno. Slovenci, Hrvati i Albanci su dobili tačno ono što su hteli- jednonacionalne države, Hrvati su dobili i buffer zonu u Bosni. Muslimani su dobili istoriju i novi identitet ("Bošnjaci", mada su izgubili dosta teritorije za koju se sada grčevito bore. Srbi su nešto dobili (pola Bosne) ali i dosta izgubili (Krajinu, Kosovo, izlaz na more), Makedonci su izgubili pola države a za Crnogorce se još ne zna hoće li ostati na Cetinju sa okolinom ili će održati celu državu.
Aleksandar T Aleksandar T 17:31 03.09.2008

Re: Zašto ?

Šaka jada i pepela Doktore....ono što vrijedi već su pokupovali ili će pokupovati stranci...da su na nekim naftonosnim poljima možda bi ovi teritoriji nešto i značili ovako-ništa specijalno, žali Bože ljudskih života...slažem se sa dolybell i pitanje zašto se ratovalo je potpuno logično...u BiH su tokom rata svi trgovali jedni sa drugima, puščana municija, to često pominjem, je većinom kupovana u fabrici u Srbiji za sve strane u ratu, nafta je dolazila iz Hrvatske. samo se trebalo dogovoriti gdje su kanali isporuke da paljba stane dok roba ne prođe, vjeruj mi, vidio sam da je tako
blackbox92 blackbox92 17:57 03.09.2008

Re: Zašto ?

Jedino što se zna da su svugde profitirali kriminalci i maroderi, svih vrsta.

i političari.
Ratovi se vode između ljudi koji se uopšte ne poznaju a međusobno se ubijaju,
zbog onih koji se međusobno dobro poznaju i ne pada im na pamet da se
međusobno ubiju.

Ti vlasnici mira i rata su i najodgovorniji i za pomirenje i kad im bude u interesu to i čine, sklapaju primirja, odriču se onih koje su nahuškali, od ratnih huškača postaju mirotvorci.
Na globalnom planu to rade velike sile, u poslednjih 20 godina uglavnom SAD.
blackbox92 blackbox92 17:59 03.09.2008

Re: Zašto ?

Doctor Wu
Po meni, niko ništa nije dobio - a svi su izgubili.

Nije tačno. Slovenci, Hrvati i Albanci su dobili tačno ono što su hteli- jednonacionalne države, Hrvati su dobili i buffer zonu u Bosni. Muslimani su dobili istoriju i novi identitet ("Bošnjaci", mada su izgubili dosta teritorije za koju se sada grčevito bore. Srbi su nešto dobili (pola Bosne) ali i dosta izgubili (Krajinu, Kosovo, izlaz na more), Makedonci su izgubili pola države a za Crnogorce se još ne zna hoće li ostati na Cetinju sa okolinom ili će održati celu državu.

Pa čak i Slovenci sve glasnije govore da im je bilo bolje u SFRJ.
Dakle svi su izgubili, osim nekih kod svih koji su se obogatili ratnim profiterstvom.
mayo1 mayo1 18:10 03.09.2008

Re: Zašto ?

...u BiH su tokom rata svi trgovali jedni sa drugima, puščana municija, to često pominjem, je većinom kupovana u fabrici u Srbiji za sve strane u ratu, nafta je dolazila iz Hrvatske. samo se trebalo dogovoriti gdje su kanali isporuke da paljba stane dok roba ne prođe, vjeruj mi, vidio sam da je tako


Na suđenju Blaškiću, izašla je na vidjelo suradnja hrvatske i srpske strane u BiH, naročito u Kiseljaku.



Petković je zamjenik načelnika Glavnog stožera HVO.
Rajić je operativac osobno odgovoran za ratne zločine. (Stupni Do)
Obojica su u Haag-u.



Kao što se može vidjeti na kraju dokumenta,postojala je mogućnost reklamacije!

Aleksandar T Aleksandar T 18:25 03.09.2008

Re: Zašto ?

Hvala mayo1, nisam znao za ovaj dokument, ja sam svojm ocima gledao 40 cisterni punih goriva i hrane koji su krenuli iz Splita sve sa Cro autotablicama, kako kroz Banja Luku prolaze za Žepče, u sred rata, a pratila ih je policija vojske RS, da ne bi bilo nekih problema.....
Željka Buturović Željka Buturović 18:30 03.09.2008

Re: Zašto ?

da su na nekim naftonosnim poljima možda bi ovi teritoriji nešto i značili ovako-ništa specijalno

prevashodna vrednost kontrole teritorije nije u prirodnom bogatstvu nego u pravu da grupa ljudi sama odlucuje o svojoj sudbini umesto da o toj sudbini oducuju pripadnici neke druge, najcesce neprijateljske, grupe. osim toga, i samo prirodno bogatstvo je promenljiva kategorija - nafta, silicijum ili uranijum su ne tako davno bile bezvredne supstance. jedno od osnovnih obelezja razvoja civilizacije i jeste pretvaranje "bezvrednih" supstanci u korisne.
Exitus Letalis Exitus Letalis 18:32 03.09.2008

Re: Zašto ?

a odavle puni kamioni sa prikolicama (bl table) natovareni oružjem iz kragujevca.
tada su radili u tri smene.
pa sve preko malog zvornika i zvornika za bosnu.
blackbox92 blackbox92 18:32 03.09.2008

Re: Zašto ?

Aleksandar T
Hvala mayo1, nisam znao za ovaj dokument, ja sam svojm ocima gledao 40 cisterni punih goriva i hrane koji su krenuli iz Splita sve sa Cro autotablicama, kako kroz Banja Luku prolaze za Žepče, u sred rata, a pratila ih je policija vojske RS, da ne bi bilo nekih problema.....

A znala se i cena artiljerijskih udara.
Aleksandar T Aleksandar T 18:39 03.09.2008

Re: Zašto ?

Da,

u Mostaru su se naručivali artiljerijski udari, 100% tačno
Doctor Wu Doctor Wu 20:03 03.09.2008

Re: Zašto ?


Pa čak i Slovenci sve glasnije govore da im je bilo bolje u SFRJ.

Da, pisala o tome Politika. Jos dok je bila Hadzi Strujina, :).
Nije rec o tome sta je za jugoslovenske narode bilo dugorocno bolje i optimalno resenje, nego sta su u odredjenom istorijskom trenutku sebi postavili za cilj. A ono sto je zapanjujuce je da su jedini pobednici ratova 90-tih godina bile zemlje koje su imaje jasno proklamovane nacisticke ciljeve: Slovenija, Hrvatska i Kosovo.
gorran2 gorran2 22:52 03.09.2008

Re: Zašto ?

Doctor Wu
Po meni, niko ništa nije dobio - a svi su izgubili.

Nije tačno. Slovenci, Hrvati i Albanci su dobili tačno ono što su hteli- jednonacionalne države, Hrvati su dobili i buffer zonu u Bosni. Muslimani su dobili istoriju i novi identitet ("Bošnjaci", mada su izgubili dosta teritorije za koju se sada grčevito bore. Srbi su nešto dobili (pola Bosne) ali i dosta izgubili (Krajinu, Kosovo, izlaz na more), Makedonci su izgubili pola države a za Crnogorce se još ne zna hoće li ostati na Cetinju sa okolinom ili će održati celu državu.
Vrlo lep primer teksta koji govori više nego što je autor uopšte i želeo. Između ostalog, i dosta toga o "zašto" i o "kako". Dr Wu-ova tvrdnja glasi:

Svi narodi su nešto dobili, moglo bi se čak reći da su svi na dobitku.

Obrazloženje koje se daje je jasno i uverljivo, i očigledno istinito.
Međutim, postoji i druga tvrdnja, oko koje će se svi takođe vrlo lako složiti, jer je očigledno istinita:

Svi ljudi (u najmanju ruku, ogromna većina) pretrpeli su bol, štetu, traumu ili neku drugu nesreću tokom ratova.

Kako je dakle moguće da se dve međusobno protivrečne tvrdnje istovremeno istinite?
Tako što nisu stvarno protivrečne.
Naime, ako se malo razmisli, jasno je u čemu je kvaka.

"Svi narodi" nije jednako "svi ljudi".

Odnosno, svi ljudi (skoro svi) jesu pripadnici pobrojanih naroda, ali to što su oni pripadnici naroda jednostavno nije njihovo suštinsko svojstvo. Zato , nešto što je dobro za narod kao apstrakciju u nekakvom apstraktnom kvaziistorijskom prikazu, ne mora biti dobro za pripadnike tog naroda.

Znači, sve vreme je postojao (i uvek će postojati) jednostavan izbor:

Nastojati na ličnoj sreći i normalnom i bezbednom životu u saradnji sa drugima

ili

Boriti se za nekakvu fikciju kao što je "nacionalni interes", čak i po cenu lične štete, bola i nesreće, a da i ne pominjem nesreću izazvanu onima "drugima".

Ova druga opcija je podvala.

Međutim, ljudi su naseli na to.
Što je još zanimljivije, ta idiotska apstrakcija - i posle sveg bola i nesreće - i dalje dominira.
U politici, u javnom govoru, medijima, institucijama...
gorran2 gorran2 22:53 03.09.2008

Re: Zašto ?

A ono sto je zapanjujuce je da su jedini pobednici ratova 90-tih godina bile zemlje koje su imaje jasno proklamovane nacisticke ciljeve: Slovenija, Hrvatska i Kosovo
Da.
I Republika Srpska.
Doctor Wu Doctor Wu 23:04 03.09.2008

Re: Zašto ?

Da.
I Republika Srpska.

Republika Srpska nezavisna drzava? Mora se priznati da zvuci lepo, ali ti mora da znas nesto sto ostatak sveta ne zna.
ipsi ipsi 23:07 03.09.2008

Re: Zašto ?

Republika Srpska nije nezavisna drzava, u istoj je izvrsen kompletan povrat imovine, u parlamentu iste su zastupljeni svi narodi....elem, lupetas.
gorran2 gorran2 23:07 03.09.2008

Re: Zašto ?

Mora se priznati da zvuci lepo
Nezavisna država Hrvatska, nezavisna država Republika Srpska, same difference...
gorran2 gorran2 23:10 03.09.2008

Re: Zašto ?

ipsi
Republika Srpska nije nezavisna drzava, u istoj je izvrsen kompletan povrat imovine, u parlamentu iste su zastupljeni svi narodi....elem, lupetas.
Ma idila... Kakav RTRS-govorni-automat )
ipsi ipsi 23:13 03.09.2008

Re: Zašto ?

Dodjes pa provjeris, ako ne vjerujes.

Da je idila nije....bilo bi svakako bolje da smo nezavisni, al` bice i to...
Exitus Letalis Exitus Letalis 23:20 03.09.2008

Re: Zašto ?

gorran2
A ono sto je zapanjujuce je da su jedini pobednici ratova 90-tih godina bile zemlje koje su imaje jasno proklamovane nacisticke ciljeve: Slovenija, Hrvatska i Kosovo
Da.
I Republika Srpska.

šta da?
saglasan si da su imale proklamovane nacističke ciljeve?
ne mogu da verujem da su samo one ako su uopšte imale.
mada ima i gubitnika sa tim ciljevima...
bar jedan...
Doctor Wu Doctor Wu 09:18 04.09.2008

Re: Zašto ?

...ako su uopšte imale.

Kao i obično, demantuju te činjenice. Prema CIA factbooku (njima valjda veruješ), cenzus 2002. je pokazao da u Sloveniji živi 83.1% Slovenaca, 2% Srba, 1.8% Hrvata, 1.1% "Bošnjaka", i čak 12% neopredeljnih (pretpostavljam da su među njima i oni Cigani što su ih Slovenci svojevremeno lovili po šumama). Ako izuzmeš neopredeljene, ispada da u Sloveniji živi oko 94.4% Slovenaca. Mada, ruku na srce, treba priznati da je nacionalna "čistoća" Slovenije u kontinuiranom padu od 1961.

Hrvatska: 89.6% Hrvata, 4.5% Srba, 5.9% drugih ("Bošnjaci", Mađari, Slovenci, Česi i Cigani), nema JugoslAvena (sve na 4.4M). Prema cenzusu iz 1991. (4.8M) u Hrvatskoj je živelo 78.1% Hrvata, 14.2% Srba, 2.2% JugoslAvena, i 7.5% ostalih. Prema onom iz 1981. (4.6M) u Hrvatskoj je živelo 75.1% Hrvata, 11.6% Srba, 8.2% JugoslAvena, i 5.1% ostalih. (edit: interesantan 50-50 split JugoslAvena u periodu 1981.-91. između Hrvata i Srba).

Kosovo: 88% Albanaca, 7% Srba, 5% drugih (Turci, "Bošnjaci", Goranci, Cigani).
Dr Mebius Dr Mebius 11:08 04.09.2008

Re: Zašto ?

Doctor Wu
Pa čak i Slovenci sve glasnije govore da im je bilo bolje u SFRJ.Da, pisala o tome Politika. Jos dok je bila Hadzi Strujina, :).Nije rec o tome sta je za jugoslovenske narode bilo dugorocno bolje i optimalno resenje, nego sta su u odredjenom istorijskom trenutku sebi postavili za cilj. A ono sto je zapanjujuce je da su jedini pobednici ratova 90-tih godina bile zemlje koje su imaje jasno proklamovane nacisticke ciljeve: Slovenija, Hrvatska i Kosovo.


Miloseviceva politika komunistickog centralizma koju je zapoceo raznim 'jogurt' revolucijama i bacanjem balvana po putevima bratskih republika nije nista manje nacisticka od onoga sto su radili 'novoizbrani' rezimi u Sloveniji i Hrvatskoj. Pri tome je imao uz sebe i ratnu masineriju zvanu JNA koja je odredjena mesta u Slavoniji sravnila sa zemljom-u nacistickom stilu.
Cinjenica da su Srbi najgore prosli u zadnjem ratu ne cini srbijansko rukovodstvo manje nacistickim od ostalih.
Za Kosovo se donekle slazem mada je i njihov 'nacizam' direktna posledica bahatosti Miloseviceve politike. Prvo mu nije odgovarao komunista Vlasi, pa je dobio Rugovu. Posto mu ni on nije bio po meri, dobio zlocinca Tacija.
mayo1 mayo1 11:22 04.09.2008

Re: Zašto ?

mada ima i gubitnika sa tim ciljevima...




Neeema.
Ljudi samo branili Srbiju od nacista.
Koji su htjeli oteti sveto srpsko tlo.
Stare srpske gradove Vukovar, Osijek, Vinkovce, Gospić, Zadar,Dubrovnik...

Sve se lijepo vidi na karti. I sve je lijepo objasnio gospodin antifašist na slici.
Doctor Wu Doctor Wu 11:32 04.09.2008

Re: Zašto ?

Miloseviceva politika komunistickog centralizma koju je zapoceo raznim 'jogurt' revolucijama i bacanjem balvana po putevima bratskih republika nije nista manje nacisticka od onoga sto su radili 'novoizbrani' rezimi u Sloveniji i Hrvatskoj. Pri tome je imao uz sebe i ratnu masineriju zvanu JNA koja je odredjena mesta u Slavoniji sravnila sa zemljom-u nacistickom stilu.

Pa, ili je komunističko-centralistička ili nacistička. Ne može i jedno i drugo. A rušili su i ubijali i jedni i drugi. Jedni su iza sebe imali JNA u rasturu, drugi ustašku emigraciju željnu osvete. Jedni su rušili, palili i terali po Slavoniji, a drugi po Gospiću, Splitu i Zagrebu.
Prvo mu nije odgovarao komunista Vlasi, pa je dobio Rugovu. Posto mu ni on nije bio po meri, dobio zlocinca Tacija.

Vlasi je ex predsednik SKOJa, beogradski aparatčik i potpuno minorna figura što se tiče Kosova. Nešto slično Rahmanu Morini. "Studentski" protesti 1968. i kosovo-republjik demonstraciije 1981. su se događale dok je Milošević još stanovao na Novom Beogradu.
gorran2 gorran2 11:55 04.09.2008

Re: Zašto ?

ili je komunističko-centralistička ili nacistička

Možda je vatikansko-kominternovsko-judeo-masonska.
Dr Mebius Dr Mebius 12:26 04.09.2008

Re: Zašto ?

Pa, ili je komunističko-centralistička ili nacistička. Ne može i jedno i drugo. A rušili su i ubijali i jedni i drugi. Jedni su iza sebe imali JNA u rasturu, drugi ustašku emigraciju željnu osvete. Jedni su rušili, palili i terali po Slavoniji, a drugi po Gospiću, Splitu i Zagrebu.


Politicka odrednica uopste nije vazna, mada je razlika stvarno zanemarljiva. Medjutim metode su identicne, posebno u slucaju rukovodstava bivsih republika ciji je glavni cilj bio stvaranje drzava na etnicki cistim teritorijama. Ako to nije nacisticka ideja onda ne znam sta jeste. A cinjenica da je politicka vrhuska ex-yu proizvedena u nekakvom komunisticko-socijalistickom duhu tzv. mekog boljsevizma koji je stvorio Broz, samo je otvorila vrata pakla za obracun sa nepodobnimakoji su u jednom trenutku umesto politickih zamenjeni nacionalnim.

Vlasi je ex predsednik SKOJa, beogradski aparatčik i potpuno minorna figura što se tiče Kosova. Nešto slično Rahmanu Morini. "Studentski" protesti 1968. i kosovo-republjik demonstraciije 1981. su se događale dok je Milošević još stanovao na Novom Beogradu.


Vlasija sam naveo kao primer bahatosti Milosevica prema Albancima. Time ne aboliram njihov separatizam i konstatno izazivanje krize u ex-yu, vec ilustrujem Milosevicevu glupost i nesposobnost da delikatne probleme resava na odgovarajuci nacin. Umesto toga dobili smo hladnjace sa lesevima na nekoliko km od centra Beograda.
Doctor Wu Doctor Wu 12:48 04.09.2008

Re: Zašto ?

Politicka odrednica uopste nije vazna, mada je razlika stvarno zanemarljiva.

Ako su u pitanju rezultati "na terenu" onda se slažemo.
Medjutim metode su identicne, posebno u slucaju rukovodstava bivsih republika ciji je glavni cilj bio stvaranje drzava na etnicki cistim teritorijama. Ako to nije nacisticka ideja onda ne znam sta jeste. A cinjenica da je politicka vrhuska ex-yu proizvedena u nekakvom komunisticko-socijalistickom duhu tzv. mekog boljsevizma koji je stvorio Broz, samo je otvorila vrata pakla za obracun sa nepodobnimakoji su u jednom trenutku umesto politickih zamenjeni nacionalnim.

Ovde se malo iz vida gubi motivacija za pokretanje sukoba a ona nikako nije iste kod dve strane. Motivi Hrvata i Slovenaca su bili približivanje Austriji i Nemačkoj i konačno ograđivanje od "primitivnih i barbarskih, Bizantinaca tj Cigana ". Slovenci su tu bili znatno lukaviji i suptilniji (priče o civilnom društvu, itd), dok su se Hrvati pokazali kao ono što su uvek i bili: malo pametniji, ali još uvek primitivni Srbi.

Osnovni motiv Miloševića je bio restauracija neke skraćene Jugoslavije u kojoj bi on bio neprikosnoveni gazda. Četništvo, restauracija pravoslavlja je bila samo mimikrija kojom je privukao one najmotivisanije, ali on nikada nije bio zaista nacista. On je bio kalkulant, podlac, lopov, lažov, prevrtljivac, ubica, ali nacista nije bio. Ne znam ni za jednu njegovu izjavu u kojoj je rekao "hvala bogu što nemam Hrvata, Muslimana, Slovenca, Šiptara u porodici" . A znam mnogo sličnih Tuđmanovih izjava.
gorran2 gorran2 12:57 04.09.2008

Re: Zašto ?

Politicka odrednica uopste nije vazna
Naprotiv, to je ono što je najvažnije. Rat su pripremile i proizvele godine besomučne propagande zasovane na ovakvim uprošćenim uvredljivim (debilnim ali uvredljivim, što je jedino vašno) hrkljuš-tezama.

Vi ovde samo citirate tezu koju je Tuđman koristio za ratnu mobilizaciju: srbokomunistički unitarizam

Nacio-ekipa u Srbiji:




Vuk Drašković, SANU i SPC-militanti, Miloslav Samardžić, Momo Kapor, Dragoš Kalajić, Vojislav Šešelj i ostalo šareno društvo...

zastupali su naprotiv tezu o vatikansko-komnunističkoj antisrpskoj zaveri.
Milošević je bio teorijski zastupnik ove teze - on je, a ne neko drugi, ukinuo Trg Bratstva i Jednistva, ulicu Maršala Tita, petokraku sa uniforme - ali je smatrao da u praksi treba prisvojiti jugo-resurse i iskoristiti ih za "srpsku stvar".

Ni jednima ni drugima ni trećima nije smetala unutrašnja protivrečnost. Bila je važna zapaljivost.

Vi samo nastavljate njihove svetle tradicije.
Dr Mebius Dr Mebius 14:33 04.09.2008

Re: Zašto ?

Ovde se malo iz vida gubi motivacija za pokretanje sukoba a ona nikako nije iste kod dve strane. Motivi Hrvata i Slovenaca su bili približivanje Austriji i Nemačkoj i konačno ograđivanje od "primitivnih i barbarskih, Bizantinaca tj Cigana ". Slovenci su tu bili znatno lukaviji i suptilniji (priče o civilnom društvu, itd), dok su se Hrvati pokazali kao ono što su uvek i bili: malo pametniji, ali još uvek primitivni Srbi.


Pa to i jeste cilj-stvaranje etnicki cistih drzava. Problem je nastao kada je na red dosla podela teritorija. Jer sta bi drugo bila ta 'skracena' Jugoslavija nego neki vid Velike Srbije u kojoj su Srbi dominanta.

Ali hajde...uglavnom se slazem sa ostalim.
Nikola Knežević Nikola Knežević 18:29 03.09.2008

Pohvala za temu

I preporuka od mene. Važno je pokazati inicijativu i učiniti koliko je god u našoj moći da ponovo približimo narode na ovom ratobornom balkanskom poluostrvu. Važnije od toga jeste promeniti svest ljudi koji žive na ovim prostorima. Ovo je moguće kroz pojedinačne inicijative, poput napora koje čine NVO ali za širi kontekst je potrebna insitucionalizacija jednog sveobuhvatnog programa.
Aleksandar T Aleksandar T 18:38 03.09.2008

Re: Pohvala za temu

Hvala Nikola,

nalazim puno napora u tvojim blogovima da das svoj doprinos ovoj temi, neke od materijala sam stavio i na www.6yka.com
Čitamo se!
Nikola Knežević Nikola Knežević 19:35 03.09.2008

Re: Pohvala za temu

Hvala Aleksandre na tome. Na nama je da damo pojedinačnu inicijativu i verujem da takvi doprinosi mogu pokrenuti stvari i potaknurti druge da urade isto.
Aleksandar T Aleksandar T 08:17 04.09.2008

Re: Pohvala za temu

Ovaj dio iz teksta Pozadinska kakofonija zla, sa tvog bloga je neprocjenjiv :

Kad se taj ratni mjuzikl s pratećim temama počne emitovati putem medija, dolazi do rezonancije s pozadinskom kakofonijom zla koja prožima kulturu zajednice, pa i sama zajednica počinje marširati u ritmu ove muzike. Odbiti pevati i marširati, pobuniti se protiv ludila te predstave, čini se nerazumnim i neodgovornim, naivnim i kukavičkim, izdajničkim prema svojima i opasno sentimentalnim prema zlome neprijatelju. Pripremljena je pozornica za etničko čišćenje i za slične erupcije zla – ličnoga, kao i kolektivnoga.
Treba samo ispaliti prvi metak i lančana reakcija će započeti.
ipsi ipsi 00:35 05.09.2008

Re: Pohvala za temu

Aleksandre, zar je moguce da nemas nista protiv toga da ti neko kaze da zivis u zemlji koja je nastala na proklamovanju nacistickih ciljeva? Nemas ni jedan odgovor blogeru koji to tvrdi ili se slazes sa istim?

Moj ti.....
MilutinM MilutinM 11:43 04.09.2008

Prošlost - budućnost?

Ja sam uvek za to da se okrenemo budućnosti. U redu, ne može se jednostavno zaboraviti šta se desilo, ali je nemoguće izbeći situaciju da svako ima svoju istinu. Zato radije gledam unapred
Aleksandar T Aleksandar T 12:14 04.09.2008

Re: Prošlost - budućnost?

Milutine ovo bi moglo biti najbolje rješenje, da gledamo unaprijed i da se stvari same od sebe poslažu.
Međutim, primjer Jugoslavije, u kojoj je stvorena "državna" kompromisna istina puna rupa iz kojih su 90-ih isplivale i tačne i netačne stvari koje su nam zapljusnule ratove u lice od kojih se još oporavljamo, nam govori da to samo trenutno može biti rješenje...nikada se neće utvrditi u potpunosti šta se desilo ali neki elementarni konsenzus oko dokazanih stvari bi bio dovoljan za početak
MilutinM MilutinM 12:31 04.09.2008

Re: Prošlost - budućnost?

Nisam siguran da bi prethodna zajednička država prošla bolje da je bila neka druga nego "državna kompromisna" istina.

Elementarni konsenzus - to je možda moguće. Možda
gorran2 gorran2 12:47 04.09.2008

Re: Prošlost - budućnost?

nikada se neće utvrditi u potpunosti šta se desilo ali neki elementarni konsenzus oko dokazanih stvari bi bio dovoljan za početak
Problem je u tome što političkim elitama istina objektivno ne odgovara. Raspad je danas nepovratna realnost. I to raspad na nacionalne državice i kvazi-državice. U skladu s tim, političke elite u njima su istovremeno i nacionalne elite, odnosno prosto im je nametnuta obaveza zastupanja "nacionalnog interesa".

A to je upravo ona apstrakcija koja je otpočela rat.

Naime, dok su građanski interesi u najvećoj meri međusobno saglasni, paralelni i kompatibilan - ako je dobro regionu, veća je šansa da bude dobro i meni kao pojedincu - "nacionalni interesi" nisu kompatibilni. Nisu uskladivi, zato što oni predstavljaju kvaziistorijske apstrakcije koje se međusobno isključuju.

Na primer, meni je kao građaninu u interesu da moj komšija Hrvat ima para, jer to popravlja mogućnost da mu prodam svoj proizvod po većoj ceni.
I obrnuto.

Ali "Srbiji" kao projektu ne odgovara veća "Hrvatska" - zato što to neposredno povlači za sobom manju Srbiju.
I obrnuto.

Osim toga, sve države nastale iz zločinačkih ratova imaju svoje "kosture u ormanu" (neke više, neke manje", i zato su njihovbe političke elite neposredno zainteresovane za "izbeljivanje", a ne za otkrivanje istine.

To funkcioniše u praksi na mnogo načina:
Na primer, pošto je uočena nacionalna orijentacija i nacionalna nesamokritičnost u udžbenicima istorije u regionu, pre 5-6 godina EU je pokrenula inicijativu pravljenja zajedničke istorijske čitanke koja će biti u opticaju u svim zemljama, koja će biti u najvećoj meri usaglašena i oslobođena nacionalističke i ideološke mitomanije.

Taj projekat je završen. Iz Srbije je, između ostalih, učestvovala istoričarka dr Dubravka Stojanović. Čitanka (u četiri knjige) usaglašena je, prevedena na sve jezike, i štampana uz pomoć fondova EU.

I, šta se dogodilo na kraju?, Naravno, ministarstvo prosvete u Srbiji nije odobrilo upotrebu ove knjige kao udžbenika u školama.I ceo tiraž za Srbiju ostao je na skladištu.

Mnistarstvo prosvete u Srbiji naprotiv je odobrilo upotrebu udžbenika koji je, po ovim kriterijumima, najgori ikad napisan.

Drugi praktičan primer:
SDP BiH proletos je pokrenula inicijativu za zabranu fašističkih simbola (sa razumnim obrazloženjem da njihovo isticanje predstavlja vređanje žrtava):
- ustaških (niko razuman ne spori njihove pokolje Srba)
- četničkih (poznati su njihovi pokolji Muslimana)
- i Handžar-divizije (opet pokolji i ratni zločini)

Međutim, odmah im je podmetnula nogu kompletna politička struktura - Republike Srpske...
pufna92 pufna92 13:22 04.09.2008

Re: Prošlost - budućnost?

Na primer, pošto je uočena nacionalna orijentacija i nacionalna nesamokritičnost u udžbenicima istorije u regionu, pre 5-6 godina EU je pokrenula inicijativu pravljenja zajedničke istorijske čitanke koja će biti u opticaju u svim zemljama, koja će biti u najvećoj meri usaglašena i oslobođena nacionalističke i ideološke mitomanije.

Taj projekat je završen. Iz Srbije je, između ostalih, učestvovala istoričarka dr Dubravka Stojanović. Čitanka (u četiri knjige) usaglašena je, prevedena na sve jezike, i štampana uz pomoć fondova EU.

na hrt u politickoj emisiji, tema pokolji za vreme drugog svetskog rata, bilo je vise istoricara i jedan je govorio o tom projektu. Da li se nekako mogu nabaviti te ''citanke''?
gorran2 gorran2 13:29 04.09.2008

Re: Prošlost - budućnost?

na hrt u politickoj emisiji, tema pokolji za vreme drugog svetskog rata, bilo je vise istoricara i jedan je govorio o tom projektu. Da li se nekako mogu nabaviti te ''citanke''?
Ja imam svoj komplet. Da li Vas zanima osobno ili u smislu distribucije?

U oba slučaja, mogu da se raspitam ako je potrebno.
Dr Mebius Dr Mebius 14:26 04.09.2008

Re: Prošlost - budućnost?

SDP BiH proletos je pokrenula inicijativu za zabranu fašističkih simbola (sa razumnim obrazloženjem da njihovo isticanje predstavlja vređanje žrtava):
- ustaških (niko razuman ne spori njihove pokolje Srba)
- četničkih (poznati su njihovi pokolji Muslimana)
- i Handžar-divizije (opet pokolji i ratni zločini)


Sta je konkretno cetnicki simbol?
gorran2 gorran2 14:44 04.09.2008

Re: Prošlost - budućnost?


Sta je konkretno cetnicki simbol?














Upoznaj četnike! (da bi ih više voleo)
Dr Mebius Dr Mebius 15:57 04.09.2008

Re: Prošlost - budućnost?

Ovde su postavljene razne fotografije sa razlicitom ikonografijom na istu temu. Cak se nasla i Karadjordjeva slika!?
Dakle sta je konkretno ovde cetnicki simbol? Mrtvacka glava? Pa to nose svi heavy metalci na jaknama i majicama, a nosi i Ketith Richards is Stones-a kao prsten. Subara ili sajkaca? Ili mozda grb sa dvoglavim orlom i stitom sa ocilima (tzv. kokarda) koji je i zvanicni grb Republike Srbije.

Mozda sve u kombinaciji, zajedno.

Voleo bih da znam koji je to simbol(i) u BiH predlozen za zabranu?
gorran2 gorran2 16:07 04.09.2008

Re: Prošlost - budućnost?

Radi se o Inicijativi za izradu teksta Zakona o zabrani svih neofašističkih organizacija i upotrebe njihovih simbola.
Obrazloženje je ovde.
Doctor Wu Doctor Wu 16:08 04.09.2008

Jao, šefe, nemoj

molim te, on može ovako da gusla do sutra....
ipsi ipsi 23:19 04.09.2008

Re: Jao, šefe, nemoj

kako volim tvoje komentare))))
mikimedic mikimedic 00:50 05.09.2008

Re: Prošlost - budućnost?

Naravno, ministarstvo prosvete u Srbiji nije odobrilo upotrebu ove knjige kao udžbenika u školama.I ceo tiraž za Srbiju ostao je na skladištu


Međutim, odmah im je podmetnula nogu kompletna politička struktura - Republike Srpske...


I wonder why...

Aleksandar T Aleksandar T 20:12 04.09.2008

Albi Saks...dugo ali poučno

Govor Albi Saksa, Sudije Ustavnog Suda Južna Afrika na konferenciji
"U potrazi za istinom i odgovornoscu - ka demokratskoj buducnosti" - Beograd 2001.

Pre otprilike tri godine, sedeo sam u svom kabinetu u Ustavnom sudu u Johanesburgu kada su preko recepcije javili da je covek po imenu Henri dosao da me vidi. Bio sam strasno radoznao da ga upoznam, telefonirao mi je nedelju dana pre toga da kaze da je ucestvovao u podmetanju bombe pod moja kola koja me je raznela i gotovo me stajala zivota, da se sada prijavio Komisiji za istinu radi amnestije i upitao me da li bih bio voljan da se vidim s njim. Rekao sam da jesam. Prosao sam hodnikom do ulazne kapije i otvorio je. Napolju je stajao covek, mladji od mene, mrsav, zureci u mene, kao sto sam i ja zurio u njega. To je bio covek koji je pokusao da me ubije; nije me poznavao, nikada se nismo posvadjali, nikad se ni oko cega nismo sporili, on me sada vidi po prvi put. Sasvim sam siguran da je i on tada bio podjednako radoznao da vidi mene kao sto sam i ja bio radoznao da vidim njega. Otisli smo do moje kancelarije, seli, pricali. Ispricao mi je svoj zivot, ja sam bio fasciniran njegovim prisustvom, mogli smo tako da sedimo satima, ispricao mi je da mu je bila dodeljena jedinica zaduzena da postavi bombu pod moja kola, on se u stvari povukao iz akcije pre nego sto je doslo do eksplozije, posto se posvadjao sa glavnokomandujucim, ali je svejedno preuzeo odgovornost za akciju. Kada smo se rastali, nije delovao onako ponosno i jako kao na pocetku, ali se secam da sam mu rekao: Henri, obicno kada se pozdravljam sa nekim ko mi dodje u posetu, ja se rukujem. Sa tobom ne mogu da se rukujem, ali u slucaju da pomognes Komisiji za istinu, mozda cemo se jednog dana opet sresti i ko zna. I on je otisao i vise ga nisam video.

Dakle, sta je ta Komisija za istinu pred kojom je Henri obecao da ce govoriti? Vazno je znati da je ona osnovana da bi podmirila snaznu potrebu koje su postojala u Juznoj Africi. Pre prvih demokratskih izbora kod nas u okviru Africkog nacionalnog kongresa koga predvodi Nelson Mandela vodila se zustra rasprava o tome sta da se radi povodom izvestaja koji je bio pripremljen o krsenjima ljudskih prava pocinjenim od strane ANC-ovih strazara u logorima u Angoli za vreme oslobodilacke borbe. Nad zatvorenicima. Dakle, nije bila rec o zlocinima rezima nad crncima u Juznoj Africi, vec o zlocinima koji su pocinjeni unutar same oslobodilacke organizacije. Debata je bila veoma zustra. To je ona vrsta problema koje ne mozete resiti dizanjem ruku, to su moralna pitanja. Na kraju je profesor Kadel Asmar rekao da je nama u Juznoj Africi potrebna jedna komisija za istinu kako se ne bi bavili samo krsenjima ljudskih prava koja je pocinio ANC, dakle sami borci za slobodu, vec svim krsenjima ljudskih prava ma ko da ih je pocinio, i da ona mora da bude svestrana, da to mora da bude nacionalna odgovornost.

Tako je nastala prva znacajna karakteristika nase Komisije za istinu – njena svestranost. Nije se sve prosto svelo na to da pobednici osude i ispitaju zlocine porazenih, vec se radilo o svakom krsenju ljudskih prava, bez obzira ko ga je pocinio. Druga karakteristika opet je proistekla iz specificnosti nase situacije. Slozili smo se oko teksta Ustava, mislili smo da je sve spremno kako bi se odrzali prvi demokratski izbori, kada je iznenada nastupila kriza. Desilo se da sam se u to vreme nalazio u Londonu, gde sam primio faks od Ustavnog komiteta ANC-a, vladala je velika zabrinutost, izbori su bili u opasnosti. Snage bezbednosti stare vlade aparthejda su tvrdili da su lojalno branili tranziciju i pregovore. Njima je tadasnji predsednik De Klerk obecao amnestiju, ali kada su oni pogledali tekst Ustava, videli su da tamo nema nista sto bi moglo da ih zastiti. Osecali su da su izdani i rekli su da znaju za ozbiljne planove ekstremne desnice da izbore u prah i pepeo i da necemo dobiti demokratiju. Rekli su da ce braniti izbore i rizikovati svoje zivote infiltrirajuci se medju te grupe, ali ne ako posle toga treba da odu u zatvor.

Vodjstvo ANC-a nije bilo neosetljivo na takvu prakticnu situaciju i obecanja koja su data. Sta da se radi? Ako me pamcenje ne vara, ja sam bio taj koji je predlozio da se amnestija poveze sa istinom. Ne dajte generalnu blanko amnestiju, vec im omogucite da se zaloze za svakog pojedinca koji istupi i prizna sta je uradio/ uradila, bilo da su uglavnom u pitanju snage bezbednosti starog rezima ili strazari ANC-a koji su imali kontrolu nad zarobljenicima. Jedan po jedan ljudi su istupali i, ukoliko priznaju sta su ucinili, dobijali bi amnestiju, naravno, u odredjenim granicama legalnosti i proporcionalnosti. To je opet nastalo iz nase specificne situacije u Juznoj Africi. I upravo je ta kombinacija amnestije za istinu, plus svestrana priroda Komisije, ono sto je nasoj Komisiji za istinu dalo njenu posebnu karakteristicnost, njenu snagu i konacno, njen ogromni znacaj za nasu zemlju, a mozda i za svet uopste. Godinu dana je potroseno u Parlamentu na raspravu o odredbama Zakona o istini i odgovornosti, uz ogromno ucesce civilnog drustva.

Drago mi je sto mogu da kazem da je jedna moja preporuka odbacena. Nisam bio u pravu. Ja sam mislio da ljudi koji su pocinili uzasne zlocine nikad nece istupiti da priznaju sta su uradili ukoliko to moraju da ucine javno. Zato sam se zalagao za privatna saslusanja za dela te vrste. Civilno drustvo, ljudi kao sto je Aleks Borejn i drugi, insistirali su da, ukoliko se ljudima daje amnestija, onda oni u najmanju ruku moraju javno izneti sta su uradili i dopustiti da im javnost vidi lice, da zna ko su, a ne da misli da neka komisija sedi u tajnosti i radi stvari o kojima javnost nista ne zna. I opet mislim da je to bila fundamentalna karakteristika, mozda i najvaznija karakteristika nase Komisije za istinu, karakteristika koja joj je dala njen znacaj.

Necu zalaziti u detalje oko toga kako je Komisija funkcionisala, odmah cu preci na to da kazem da je ona imala tri osnovna strukturna elementa, to nije bila jedna komisija koja je radila sve. Jedno telo slusalo je ljude koji su propatili i mi smo ih videli na televiziji, videli smo ih kako placu, osetili smo taj bol, to su bila stvarna ljudska bica koja govore iz srca, artikulisu ono kroz sta su prosli, patnju, patnju koja je zadrzavana i potiskivana toliko godina. Oni su sada imali kome da ispricaju svoju pricu. Hiljade i hiljade ljudi iz citave zemlje je govorilo, bili su tu pripadnici svih strana, crnci, belci, pretezno ljudi iz crnackih predgradja, ali takodje i belci koji su stradali od bombi, na koje se pucalo u crkvama, bila je to tragedija citave nacije, bol citave nacije i njena svest o onome sto se dogodilo. Drugo telo bavilo se reparacijama. Nije to bilo sad ljudi istupe i sto je veci vas bol, dobijete vise para. Nije to licilo ni na odstetu koja se dobija u gradjanskoj parnici. Postojala je potpuna odvojenost te dve stvari, osnovno nacelo bilo je da ne merite pojedinacni bol, vec merite potrebe i okolnosti, svako ko je patio ima prava na neku vrstu naknade uz jak naglasak na memorijalne centre, na ostavljanje svedocanstva o onome sto se dogodilo i generalnu transformaciju zemlje kako bi se ispravila nepravda i nadoknadio gubitak na nacin na koji novac to nikada ne bi mogao da ucini.

Trece telo bavilo se amnestijom i to je bilo formalnije, imalo je dvoje sudija i u skladu sa odredjenim kriterijuma slucaj je bio unapred pripreman, saslusavani su ljudi koji su govorili da je ovo ili oni bilo protivzakonito i koji su trazili amnestiju. I oni bi prolazili kroz unakrsno ispitivanje, ispitivali bi ih javno i tu smo culi za mnoge uzasne stvari koje su se dogodile, cak i gore od onoga sto su zrtve bile su stanju da ispricaju, verovatno zato sto je toliko zrtava bilo mrtvo i nije moglo da svedoci. I upravo su svedocanstva ljudi koje nazivamo pociniocima, onih koji su odgovorni za zlocine, bila najupecatljivija stvar i ono sto je dalo kredibilitet svim postupcima. Zato sto smo to culi iz njihovih usta. Videli smo tog i tog pojedinca, to lice, onu osobu i ponekad bi zrtve rekle - kakav je to covek, na primer porucnik Ben Zin, kakav je to covek koji je u stanju da preko lica nekog ko lezi na zemlji stavi kapuljacu, u stvari vrecu koja je potpuno vlazna tako da se taj neko ropce sve dok ne gotovo sasvim ne ugusi - pokazi nam kako si to radio i mi smo svi videli na televiziji kako je to radjeno i svi smo videli lice porucnika Bena Zina, toga krupnog, mocnog coveka koji je sve terorisao, a sada je imao zakrvavljene oci i suze su mu tekle niz lice. Ta moc je bila unistena, moralno unistena, potpuni poraz okrutnosti, nasilja, neljudskosti od osobe do osobe. I mi smo to videli na svojim ekranima.

Znam da ste se juce bavili istinom, a da je danas naglasak na pomirenju. Ali po mom misljenju, kljucna stvar za pomirenje, u stvari jedna od kljucnih stvari jeste nacin na koji izlazimo na kraj s istinom. Ako se istina vidi kao nesto, kao istina novih ljudi na vlasti, ako ozvanicite istinu i nametnete je onima koji su porazeni, onda ona nema tu ubedljivost. Ako se istina vidi kao neko neljudsko iskustvo koje se moze ticati svakog, onda je to ubedljivo. Onda je njena moc da zaleci rane neuporedivo veca. Siguran sam da mi Aleks nece zameriti ako kazem da je izvestaj Komisije za istinu, kolikogod bio briljantan - mada ja imam problem sa nekim njegovim aspektima, ali to je ipak odlican dokument u pet tomova pun vitalnosti i zivota, ne neki dosadni, suvi izvestaj narucen za biblioteke u kojima ce ga proucavati doktoranti, vec stvaran, rezonantan zivotan izvestaj – koliko god da je vazan, izvestaj je bio mozda najmanje vazan deo Komisije za istinu.

Komisija za istinu nije samo osvedocila nasu istoriju, ona je postala deo nase istorije. Cinjenica da je Komisija radila javno, da je strasnim istorijskim epizodama pridala imena, lica, karakter, identitet, emocije, bila je ono sto ju je ucinilo tako bogatom u glavama, svesti i srcima ljudi u nasoj zemlji i ljudi sirom sveta. To, plus cinjenica da je bila svestrana, da su i vodje ANC-a isle pred Komisiju, da su vodje starih partija isle pred Komisiju za istinu, da, kada je bivsi predsednik Bota odbio da ode, on je pod pretnjom sudske kazne morao da se pojavi pred mladim crnim istraznim sudijom, to je opet bio poraz arogancije starog rezima.

Nasa Komisija za istinu je takodje nastavila da radi kada je nas ministar inostranih poslova istovremeno nastavio i sa krivicnim postupcima, to nije bio izbor izmedju jednog i drugog. Pravo pitanje bila je artikulacija ta dva, i da nije bilo te pretnje krivicnim postupcima, pocinioci nikad ne bi istupili da zamole za amnestiju i mi ne bismo culi za mnoge stvari koje su se dogodile. Kad kazem mnoge stvari koje su se dogodile, mislim na to da smo otkrili tela, roditelji su makar videli kosti svoje dece i dostojno ih sahranili, otkrilo se da su ljudi koji su putem dezinformacija zigosani kao izdajnici oslobodilacke borbe u stvari bili heroji koji su dali svoj zivot za borbu. Veliki deo zalecenja sastojao se samo u tom iskopavanju fizickih ostataka i rekuperaciji secanja na one koji su oklevetani. Ali najvaznija stvar bila je nasa svest o naciji, svest o naciji i savest nacije dosegnuta je na nacin na koji izvestaj nikada ne bi mogao. I kada kazem da postoji veza izmedju nacina na koji se iznosi istina i pomirenja, voleo bih da to ilustrujem grubom shemom koju sam razradio u vezi sa vrstama istine.

Postoji ono sto nazivam mikroskopskom istinom, pri cemu definisete jedno usko polje, njegovu stranu koja se moze precizno utvrditi, ili na primer u pravu sprovedete istragu, odmerite varijable i dodjete do zakljucka. U nauci to je proveravanje hipoteze ili utvrdjenih cinjenica koje su s njom kompatibilne, u pravu to je proveravanje dokaza i utvrdjivanje odgovornosti. Postoji zatim logicka istina, istina implicitna u jednoj tvrdnji, to moze biti matematicka istina, moze biti…to je u prirodi jezika, stvari koje proisticu iz jedne generalizacije. Vecina sudskih postupaka, narocito tribunali, barataju tom logickom i mikroskopskom istinom. I moraju. Zato sto se radi o zvanicnom sudskom postupku. Ali to nije bilo ono u cemu je bila snaga i znacaj Komisije za istinu. Na sledecem mestu dolazimo do onoga sto nazivam iskustvenom istinom. I to je tema do koje sam dosao citajuci knjigu M. K. Gandija, »Moja iskustva sa istinom« u kojoj se on bavi svojim zivotom u Juznoj Africi gde je od elegantnog mladog branioca postao onaj Gandi za koga svet kasnije zna. I tu on ispituje vlastita prozivljena iskustva, odlazak u zatvor u kome indijski zatvorenici dobijaju bolju hranu nego crni juznoafricki zatvorenici. On odlucuje da se odrekne zacina i zaprski u hrani i da zivi zivot najobicnijih ljudi. To je proisteklo iz njegovog iskustva. I snaga Komisije za istinu bila je u tom njenom iskustvenom karakteru, a ne u tehnickim nalazima.

Zatim, tu je ono sto ja zovem dijaloskom istinom. Ne postoji jedna jedina istina, istina se ne moze uhvatiti i staviti u kutiju i reci »to je istina, nasli smo istinu«. I kolikogod briljantan bio izvestaj, on je samo jedan element u potrazi za istinom, ona je viseslojna, mi smo svi iskusili ono sto se dogodilo i cak posteno i otvoreno govorimo o onome sto se dogodilo, stupajuci u interakciju s drugima.

Na mene je ostavilo dubok utisak kada sam sinoc razgovarao sa jednom zenom iz Beograda koja mi je rekla – pitao sam je za bombardovanje i sta je to znacilo –da se i do dan danas dete uplasi kada cuje avion kako prolece iznad glave. To je nesto iskustveno, a opet je to za mene imalo znacenje, samo to sto sam cuo tu jednu malu prostu epizodu, kao sto je i Ministar spoljnih poslova pomenuo onaj jedan susret koji otkriva istinu vise od svih izvestaja koje sam procitao u novinama vec dugo vremena. To je iskustvo zivljenja u situacijama i sta ono znaci postenim ljudima, pronalazenje okvira koji ce omoguciti da to izadje na povrsinu. Veliku postignuce nase Komisije za istinu, a dozvolite da kazem da je to veoma kontroverzna komisija koja je bila veoma kritikovana, nisu bas svi rekli »konacno je imamo «. Ona i sama stvara reverberacije i nova sukobljavanja. Ali njeno veliko postignuce bilo je ono sto je neko nazvao pretvaranjem znanja u priznanje. Ljudi znaju za bombardovanje, ljudi znaju za ubijanja, ljudi znaju da su se dogodile strasne stvari. Ali postoji odredjeni oblik nepriznavanja onoga sto je iskustvo znacilo. I ono sto u tom smislu radi Komisija za istinu jeste da humanizuje i personalizuje taj proces, da mu daje lice i glas i suze i muziku i utehu. To je jedan potpuno drugaciji okvir od onoga koji imate u sudnici. Ona omogucuje da bol onih koji su patili bude po prvi put priznat, ona omogucuje pociniocima da javno priznaju ono sto su ucinili, cinjenice i okolnosti onoga sto su ucinili i omogucuje naciji da u emotivnom i egzistencijalnom smislu primi k znaju sta je to stvarno znacilo.

Sto se tice pomirenja, culi smo neke izuzetne slucajeve pojedinaca koji su onima koji su pobili njihovu decu i njih mucili, podmetali im bombe, napravili ih invalidima, da ti pojedinci njima kazu »oprastam vam to sto ste ucinili, shvatam okolnosti, sad je sa tim svrseno « ili »cinim to kao hriscanin, iz svog hriscanskog ubedjenja«, ili iz bilo kog drugog razloga. Ali to nije bio glavni oblik pomirenja. I to ocekivati i zahtevati znaci ocekivati i zahtevati suvise. Pomirenje, onako kako ga ja vidim, jeste mnogo temeljniji i dublji proces, to je kad ljudi po prvi put pocnu da zive u istoj zemlji. I tu ne mislim samo na to da teritorijalno egzistiraju na istom geografskom podrucju. Mislim na to da zive kao ljudska bica u istoj moralnoj zemlji, prihvatajuci iste principe i vrednosti, isti univerzum onoga sto je dobro i onoga sto je lose, sto se moze i sto se ne moze, onoga sto je strasno i onoga sto je pristojno, i da i druga ljudska bica poput vas rade te iste stvari, to je ono bitno. To je ono kada ljudi pocnu da gledaju jedan drugom u oci i onog drugog, drugu osobu, pa cak i ljude koji su cinili strasne, uzasne stvari, shvate kao ljudska bica, mi smo svi ljudska bica koja zive na ovoj planeti i moramo da pocnemo da iznalazimo puteve i nacine da zdravorazumski prihvatimo ono sto se dogodilo u proslosti, a ne samo da gajimo podvojena secanja koja se protezu u buducnost i postaju izvor vecitog kruga represije, besa, ogorcenosti, osude i tome onda nema kraja. Morate to negde zaustaviti, morate prekinuti krug na nekom mestu. I morate otkriti ljudsko bice u onome ko je bio vas neprijatelj. Par ljudi ucinilo je to iz cisto religioznog ubedjenja, ali za mnoge od nas to se nije baziralo na tim pojmovima, vec prosto na opstanku, nasa zemlja ne moze da opstane ako ne naucimo da zivimo zajedno i da uvazavamo jedni druge, ali ne preko visokih zidina i policijskih snaga, vec preko osecanja da delimo zajednicki univerzum.

I to je, po mom misljenju, osnova pomirenja koje izvire iz istine, ukoliko je istina to nesto veliko, ocoveceno, personalizovano, intimno, nesto iskustveno o cemu sam malopre govorio. To ne moze nastati samo od sebe ukoliko ne dodje do ogromnog boljitka u smislu zivota koji ljudi vode, u smislu obnove domova, skola, poverenja, pouzdanja, udruzivanja, kulturnih veza, zajednickog profesionalnog rada. Zatim, ocekivati da jedna komisija za istinu ponese citav teret istorijske promene je jednostavno previse, to bi znacilo staviti na nju preveliki teret. Dakle, da zakljucim, komisija za istinu sama po sebi je samo deo procesa istorijske promene, ona radi naporedo sa istorijskim procesom. Ona nije nekompatibilna sa pravdom u formi krivicnih postupaka, naprotiv, ta dva se medjusobno podupiru i jedno zauzima prostor koji drugo ne bi ni moglo da zauzme.

Da li smo mi u Juznoj Africi postigli pomirenje? Do odredjene mere. Sada je ja mislim od presudne vaznosti u kojoj meri cemo uspeti da popravimo zivote miliona i miliona ljudi koji jos uvek zive u uslovima koji su potpuno neprihvatljivi i to ce biti krajnja validacija citavog procesa i cinjenica koja ce izvuci ogorcenje iz srca ljudi koji su patili tako nepravicno i toliko dugo vremena. Ali isto tako, u meri u kojoj smo uspeli da skinemo veo sa tih strasnih stvari, u meri u kojoj smo imali hrabrosti da priznamo ono sto smo ucinili, smo mi, cak i borci za slobodu, ono sto smo ucinili ili ono za sta treba da ponesemo odgovornost, mislim da smo iz toga svi izasli snazniji. ...prosto koristeci moc da resi probleme ljudskih odnosa, to se u nasem svetu zove slabost, a ja to smatram jos jednim izvorom snage. I mi smo uspeli to da uradimo u Juznoj Africi. Radeci to, mi se nadamo da cemo transformisati sam pojam onoga sta znaci biti Juznoafrikanac, kad je u pitanju sama rec, mi smo nekada bili najosudjivanija nacija, simbol nepravde bila je Juzna Afrika, zemlja aparthejda.

Danas, delimicno zbog naseg Ustava, nase mirne transformacije, ali takodje i zbog nase Komisije za istinu, mi smo priznati kao moralno jaka, vodeca nacija u svetu. Morali smo ponovo iz temelja da izgradimo odnose poverenja i priznavanja unutar nase nacije, rekao bih da vi morate to da ucinite unutar Jugoslavije, ali takodje u dobroj meri i sa vasim susedima, tako da uloga komisije za istinu u odredjenoj meri ima siri potencijal na ovim prostorima, a morate to uraditi i u odnosu na medjunarodnu zajednicu. Zato sto, po mom misljenju, izmedju vase zemlje i medjunarodne zajednice jos uvek ne postoji zdrav, iskren odnos.

Govoreci kao neko ko dolazi sa strane, mislim da medjunarodna zajednica mora da pokaze mnogo vise sluha, mnogo vise razumevanja da se to ponekad cini na taj nacin i da je to deo citavog procesa. Sada cu, pre nego sto zavrsim svoje izlaganje, uciniti nesto, ustacu i upotrebicu svoje telo kao eksponat, objasnicu posle zasto. (duza pauza)…

Ako citate neki dokument u prilog komisije za istinu u kome se kaze da je Albija Saksa raznela bomba, to na vas moze ostaviti izvestan utisak. Ako cujete moj govor, moguce je da to na vas ostavi veci utisak. Ali ako vidite moje telo i to da nemam jednu ruku, siguran sam da ce ono za vas imati najdublje znacenje. I to je ono na sta mislim kada kazem da je nacin izlaganja istine uzasno vazan u smislu njegovog potencijala, emotivnog znacaja i znacenja za one koji je postaju svesni. Upravo stoga se javni karakter nasih postupaka – pratila ih je stampa, pratio ih je radio, dnevne novine svaki dan, nedeljna televizijska emisija, radio izvestaji po nekoliko puta na dan, culi smo i videli sve oni koji su bili umesani - ispostavio kao apsolutno najvazniji.

Znam da je vasa komisija tek na pocetku i da je predsednik govorio o koncentricnim krugovima aktivnosti, ali nesto o cemu bi se moglo razmisliti jeste da se pronadje sredstvo koje ce omoguciti obicnim ljudima da progovore, na kojoj god strani da su bili, kako bi ljudi mogli da pocnu da se identifikuju sa ljudskim bicima a ne samo sa izvestajima.

Nedavno sam bio na jednoj zabavi, bio je kraj godine i iznenada sam cuo da me neko zove: »Albi! Albi!« Okrenuo sam se da pogledam. »Albi!« I ugledao sam lice koje mi je bilo pomalo poznato. »Henri!«, kazem. Prisao sam mu, otisli smo u neki ugao. »Sta je bilo? Sta je bilo?« Seli smo. Pisao je Komisiji za istinu, ispricao im je sve sto je znao, i kada su Bobi i Sju i Rut dosli da ga vide, on je pomenuo imena ljudi koji su bili sa mnom u Mozambiku ili koji su bili u pokretu otpora. Pominjao ih je po imenu gotovo kao da su mu to prijatelji. »I rekao sam im sve sto znam, a ti si rekao…« Rekao sam: »Znam, Henri, ako se opet sretnemo…« I rekao sam mu, »imam samo tvoje lice da mi jamci da govoris istinu« i ispruzio mu ruku i stisnuo je. On je otisao apsolutno ushicen, a ja sam se gotovo onesvestio u narucje jednog prijatelja. Hvala vam.


MilutinM MilutinM 17:33 08.09.2008

UNITED

Aleksandre,

Kao NGO radniku, možda ti je poznat rad UNITED-a na ovom pitanju (a i drugim). Imaju publikaciju
History Interpretation as a Cause of Conflicts in Europe

Jednostavno i praktično
Aleksandar T Aleksandar T 20:49 08.09.2008

Re: UNITED

Hvala Milutine,

uključen sam u jedan njihov projekt ovdje, ali ne stoje bas najbolje sa nacinom na koji rade, procitau ovo

P

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana