Eto, posle tacno 20 godina, ponovo se nadjoh na hrvatskom primorju. Vise sticajem raznoraznih okolnosti nego sto sam imao zelju da ciljano idem tamo, ali tako je ispalo "najzgodnije" za ovogodisnju morsku avanturu.
I, kako je bilo? Pa, nije bilo lose, ali nije bilo nista "wow". Staro, klasicno SFRJ iskustvo sa mora, plus autoputevi bez kojih se danas verovatno niko ne bi uputio podno dinarskih planina na Jadran.
Plaze pune slovenaca, bosanaca, ima i beogradjana, a bilo je, tj. cuo sam na moje veliko cudjenje jer je i ranije bila retkost, cist moravsko-sumadijski "akcent" (ma, idi begaj). Kune su interesantne samo prva dva minuta kad ih uzmete iz kes-masine, na satelitu imate, uz HRT, i RTS i BiH TV tako da mogu da se gledaju UEFA debakli svih "nasih" timova bez diskriminacije. Kiki, bronhi, bajadere, cedevita odavno obituju u Srbiji ponovo, tako da nema nista sto nije "kao pre", osim onog cekanja u Batrovcima. Medjutim, veliko je iznenadjenje to sto se Hrvatska u sustini nije mnogo promenila, tj. mnogo manje i sporije se menja nego Srbija. Kod nas sve puca od privatizacije, globalizacije, banke, reklame, na sve strane, dok tamo je sve to mnogo sporije i blaze. Dobro, oni nisu imali toliki sunovrat u ekonomskom smislu kao mi, plus imaju Jadran, ali putovanje u Hrvatsku sam doziveo kao putovanje kroz vreme. Stare INA pumpe do Zagreba (nisam verovao da cu jedva cekati na povratku da predjem u Srbiju da stanem na OMV), gde ne mozes da dobijes kafu u plasticnoj casi za poneti, nego samo ako sednes na konobar-usluzenje, plus 1-2 kune za koriscenje WC privilegije.
Ali to su sve kozmeticke gluposti, u sustini. Tamo smo bili jako lepo primljeni, sto znaci normalno. Imali smo cak zamerki na smestaj i jos par stvari, ali je to sve ekspresno sredjeno. U restoranima, kaficima, samoposlugama, prodavnicama smo pricali srpski, oni nama odgovarali na hrvatskom i nije bilo nikakvih problema. Jedino su nam trubili na ulicama, kada bi smo zastali par sekundi da pronadjemo put ili skretanje, ali to nije zbog tablica koje nisu ni bile srpske, a isto redovno dozivljavam u Beogradu ako ne startujem na semaforu kao Lewis Hamilton, sa ubrzanjem od 156G.
Miris jadranskog mora je jedinstven i omamljuje, i more je lepo, ali nije to bas tako fantasticno bolje nego recimo Grcka. Grcko more (prema kome sam imao dosta skepticizma pre nego sto sam prvi put otisao tamo) je ipak nesto drugo, da ne pominjem grcke plaze. Hrvatska je lepa, prelepa, ali tu ima dosta velika doza nostalgije, meni se cini za "necim drugim".
Sve u svemu, drago mi je sto sam ponovo bio tamo. Sve je isto kao i pre, i isto je kao i kod nas. Ipak smo mi jedan te isti lonac, pretis doduse koji je eksplodirao, ali se opet svi krckamo u istoj corbici.
Mozda cu ici ponovo, mozda i ne, radovalo me je to sto smo do mora stigli za 7-8 sati, iz Beograda, za razliku od pre 20 godina kada je trebalo minimum duplo vise. Danas se to ne oseti. Da sam u Beogradu, mozda bih isao cesce i koji vikend da se bucnem, ali vise odavno nisam ni tamo. I to je deo iste price... Tuzne i za nas i za njih...