U petak uveče, 06.jula, Kod Krsta, u centru Kragujevca, održan je Veliki miting (po najavama organizatora) od koga se očekivala podrška gradjana Šumadije Kosovu i Metohiji. Način oglašavanja, kao i sve ostalo, zaličilo je mnogima na “stara dobra” Miloševićeva vremena, kada se patriotizam lio potocima, a sve uz gusle i niz gusle! Iskren da budem pomislio sam da će se Šumadinci primiti na ovaj “patriotski zov”, a posebno zbog činjenice da nas nacionalni mediji prosto, ponovo, zasipaju ništa manjim patriotskim obećanjima “ne damo Kosovo”, “Kosovo je naše…”
“Veliki” miting za opstanak Kosova i Metohije u Srbiji u organizaciji predsednika Radničkog otpora Radiše Pavlovića, SDS-a Dragana Popovića, Konzervativne stranke koju je predstavljao Mirko Jović, biznismena iz Jagodine (poreklom sa Kosova) Miodraga Nikolića – Femana , dok su kao govornici bili najavljeni i predstavnici Srba sa Kosova Marko Jakšić, Milan Jovanović, glumica Ivana Žigon...doživeo je potpuni debakl. Miting kako su isticali organizatori nije imao stranački karakter, već je cilj bio da se pošalje jasna poruka, iz srca Srbije, da niko ne može da nam oduzme 15 odsto teritorije.
Zahvaljujući pojedinim lokalnim televizijama, autor ovog teksta, je bio u prilici da vidi i čuje manje više sve one koji su se obratili nešto većem broju okupljenih gradjana, nego što ih ima, uobičajeno, kod Krsta! Ta činjenica da je bilo stotinak gradjana, ispred bine, uz obaveznu scenografiju dece u folklornoj nošnji na bini, nije delovala dovoljno ubedljivo , spram patriotske retorike na koju su bili spremni oni koji su došli da govore. Zbog svega toga, većina je počinjala svoje obraćanje okupljenim gradjanima rečima “stida” i “srama”, zbog male posećenosti mitingu, a eto oni su došli, neko iz Beograda, neko sa Kosova, neko iz Čačka, a bogami i iz Republike Srpske. Jedan student teologije iz Čačka (neka mi oprosti, nisam mu pribeležio ime!) je zaurlavao sa bine, obraćajući se mladima da im se pridruže, jer su oni u vreme mitinga napunili obližnje bašte kafića, gledajući prenos sa Vimbldona.
Neću se ovde baviti omiljenom retorikom tih i takvih mitingaša, pa ni učešćem Mirka Jovića, kao ni pokličima (doduše jedva izmamljenim!) Radovanu Karadžiću…Neću se baviti ni njihovim već olinjalim frazama, koje više ne mogu da dobace ni do ispred bine. Neću se baviti ni pokušajima, neveštim, da se napravi neka politička manipulacija, kako bi im se još neko priključio….Ma neću se njima uopšte baviti.
Njima nisu poverovali čak ni oni na koje su najviše računali, izbeglice sa Kosova, nesrećnici, koje je ta i takva politika dovela dokle je dovela. I njima su ONI jasni!
Tik preko puta ili iza bine, sa koje su se smenjivali govornici, ali svakako na suprotnoj strani, mnogi su uz pomoć video bimova posmatrali tenisere iz Srbije koji su ponovo zabeležili fantastičan uspeh.
Kakva simbolika…..!
Naši teniseri pokazali su svetu sasvim drugo lice, lice koje je bilo vedro i nasmejano, lice koje je uspešno…Lice koje je čitav niz godina bilo skriveno, lice koje ima šta da pokaže i ponudi svetu, pa i da ga pobedi.
Kragujevčani su tog dana izabrali !