U isto vreme, u Podgorici je boravio potpredsednik Vlade Srbije i bivši bloger Đelić Božidar. Saopštenje na sajtu Vlade Srbije je veoma sadržajno, ali sa dosta generalnih izjava. Naslov je dakako vezan za podršku Crne Gore „u rešavanju pitanja budućeg statusa Kosmeta“. Meni ne smeta ovako očigledna laž jer je to naprosto sajt Vlade Srbije, a sem ko-ko-ko-dakanja o „NAŠEM“ Ko-Ko-Ko-smetu, tamo se nema ništa drugo videti. Smeta mi što je Đelić Božidar sebi dozvolio mnogo generalizacija koje nisu bile potrebne, a i nadao sam se da neće prigrliti ovaj model komunikacije sa građanima. Naprimer, po pitanju dvojnog državljanstva za Srbe u Crnoj Gori, rekao je da će to pitanje biti rešeno „u skladu sa evropskim standardima“. LOVELY, ja sam mislio da će da uvezu te standarde sa Maldiva, iz Australije, Malezije ili Obale Slonovače.
Možemo već početi da razmišljamo o prvih 100 dana rada Vlade. Većina vas će reći da je rano za to, jer je protekla tek polovina tog perioda. Tačno, ali će ovih drugih 50 dana biti tokom sezone odmora, pa dolaze važni „Rolling stones“, pa „Exit“, pa će biti neke teške vrućine, pa će opet neki pomor ribe, pa malo predloga za status Kosova, koje će Srbija i Rusija jointly odbiti, pa malo nekog izveštaja pregovaračkog tima itd. Zbog svega toga možete početi da sumirate rad Vlade u prvih sto dana, u onom sektoru koji pratite.Što se ljudskih prava tiče, najviše je bilo generalizacije, pozivanja na evropske vrednosti, na reforme, a danas je emitovano saopštenje na sajtu Vlade sa naslovom „Cilj strategije za mlade – unapređenje položaja omladine u Srbiji“. Ma hajde, a ja mislio da će da unaprede vodosnabdevanje sa strategijom za mlade. Vlada i njeni ministri se posebno osvrću na manjinska prava (ali nepredlažu zakon) i prava jadnih usamljenih ratnih zločinaca, za koje je Srbija odlučno zatražila da izdržavaju kaznu u Hyatt zatvorima u Srbiji. Ministar Ljajić je rekao da bi to bio podstrek za one koji nisu uhapšeni da se predaju. Mene zaista zanima otkud on zna da bi im to bio podstrek ? Ima li neke informacije da bi se npr. Mladić predao, ako bi mu dozvolili da gleda TV zajedno sa Legijom i Radetom Markovićem u Zabeli ?
Druga velika stvar koja se tiče ljudskih prava (i ne samo njih) je veliko foliranje. Naime, Vlada se za ovo kratko vreme ponaša kao da je Srbija svetska sila, kao da na Kosovu žive samo Srbi, kao da nijedan srpski policajac/vojnik nije nikada udario (a kamoli ubio) nekog Albanca na Kosovu, kao da nije u masovnoj grobnici na policijskom poligonu u Batajnici pronađeno više od 900 tela kosovskih Albanaca. Saopštenja Vlade (a ponajviše premijera VK) od 15. maja do danas u vezi Kosova zvuče kao da su se Marsovci spustili na zemlju i hoće da se nastane na Zlatiboru, a mi im ne damo da nam otmu to „srce Srbije“, jer je Zlatibor uvek bio srpski.
Foliranje je prisutno naročito u slučaju onoga što ovde zovu „evropske integracije“. Prvo, Vlada se ponaša kao da je Srbija zemlja u savršenom stanju čije pristupanje EU koči ISKLJUČIVO sitnica koja se zvanično zove Ratko Mladić (u dokumentima mu verovatno piše Gvozden Koštunica, s obzirom da je nedavno uhapšeni Vlastimir Đorđević ima dokumenta na ime Novica Karadžić). Predstavnici vlasti od formiranja Vlade stvaraju sliku u javnosti da smo mi manje-više spremni za EU i da ćemo za X meseci imati Sporazum o stabilizaciji i asocijaciji, a da ćemo kandidat biti 2008. U najmanju ruku ispada da je neko u EU zločest pa neće da nas prime ranije. Laganje o kvantitetu i kvalitetu reformi koje TEK treba da uslede je krajnje opasno i kontraproduktivno. Budući da je poenta pristupanja EU,potpuna promena Srbije, mislim da se državni službenici trebaju pozabaviti promenama zakona, a naročito njihovom primenom u oblastima za koje su nadležni. Uzaludno je trošenje energije i novca da bi se svima „saopštio dobro poznati stav Srbije u vezi Kosova“. Ako je stav svima dobro poznat, zašto onda svako ministarstvo mora da nam ga ponovi po nekoliko puta nedeljno. Zar nije bolje potrošiti malo energije na itekako bolne reforme koje nam predstoje, a odnose se na gotovo sve sfere „društvenog života“. Ako već ne mogu bez ko-ko-ko o Ko-ko-ko (pomenuto u pasusu br. 2), onda neka pored ko-ko-ko pomalo rade i svoj posao.Na kraju svega, smeta mi simulacija pravne države, vladavine prava i simulacija brige za ljudska prava. Lepo je što je izabran Ombudsman i Poverenik za informacije, ali svi znamo da je to bilo više zbog potrebe da se poštuje Zakon o sprovođenju onog konsenzus-svih-srpskih-partija Ustava, nego zbog toga što postoji prava politička podrška pomenutim institucijama. Postojanje političke nagode i u ovom slučaju je nešto o čemu stručna javnost uveliko nagađa.
Simulacija je prisutna i većini suđenja koje su važne za ovo društvo - od toga da je pravda postignuta u slučaju suđenja za ubistvo Đinđića, preko navodo potpuno istraženih „pogibija“ vojnika, pa do suđenja/postupaka pripadnicima drumskih/stečajnih/fakultetskih mafija , gde oni koji su osumnjičeni za teška krivična dela slobodno šetaju i idu na posao. Nije to ništa čudno – kad mogu ratni zločinci, mogu i oni.
Žao mi je onih dobrih i pametnih ljudi koji su se našli u novoj Vladi. Sav njihov trud se očigledno neće videti zbog parole „nema izbora između EU i dela teritorije Srbije“ i zbog „novog kosovskog boja između USA i SRB“. Za to vreme, oni koje ne želimo imaju radio stanicu, tri do pet dnevnih novina ali i sijaset organizacija spremnih da menjaju svet u pravcu pravoslavne džamahirije. Do Eurosonga 2008. će se oni još bolje organizovati kako bi pretukli sve gay posetioce, a Koštunica & Tijanić će doći na ideju da brane Komset & Metohiju time što će pre svake pesme u spotu biti po jedan manastir sa Kosova. Tako oni shvataju pristupanje EU.