”2. avgust. Nemačka je objavila rat Rusiji. – Po podne škola plivanja.”
Ne znam šta izgleda najapsurdinije sa ovom malom dnevničkom beleškom: slika koja se stvara, slika jednog tuberkulozno mršavog Kafke u prevelikom kupaćem kostimu (u to vreme su i muškarci imali odeću za kupanje u celom – ni njima nije bilo dozvoljeno da pokažu bradavice) kako vežba pokrete nogu i ruku, ili što mi ova beleška ukazuje na jednu egzistenciju gde izbijanje svetskog rata i jedna lekcija plivanja imaju isti prostor.
Ali shvatam prilično brzo da to i nije neka posebna beleška. Upravo ovako i na ovaj način postajemo individue: na razmeđi odrona ogromnih svetskih razmera (koji se dešavaju daleko od nas i nisu teški da se potisnu ili da ne marimo za njih) – i svih onih brzo zaboravljenih banalnosti koji ispunjavaju veći deo našeg budnog života.
Ako neko kao istoričar želi da objasni jedan vremenski period ne može preći preko prvog koji zauzima najviše mesta, ali ako želi i da razume onda mora i ovaj drugi da ima potrebno mesto.