Sigurna zemlja porijekla

fahrudin-kladnicanin RSS / 28.09.2008. u 02:19

Fahrudin Kladnicanin
Fahrudin Kladnicanin
Sigurna zemlja porijekla

Devedesete godine, prošlog vijeka Bošnjacima u Sandžaku donijele su velike migracione tokove prema zemljama Zapadne Evrope, poledice tih migracija bile su uslovljene ratom u okruženju, Bošnjaci su bili aktivno izloženi političkoj, nacionalnoj, vjerskoj i ekonomskoj diskriminaciji. U tom periodu 90-tih godina dnevno je iz Novog Pazara u pravcu Zapadne Evrope odlazilo po tri autobusa putnika sa kartom u «jednom» pravcu. Zapanjujući je podatak da su 1993. godine iz sela Vrba (opština Tutin) svi punoljetni i radno sposobni muškarci i većina žena izbjegli u zemlje zapadne Evrope. Na svom putu «trbuhom za kruhom» sandžački Bošnjaci su zaštitu potražili u zemljama Zapadne Evrope. Tako je najveći broj upravo boravio u Saveznoj Republici Njemačkoj, Švedskoj, Danskoj, Luksemburgu i Belgiji. Međutim, migracija stanovništva nije bila samo iz Sandžaka već je taj fenomen zahvatio cjelokupni prostor zapadnog Balkana. Upravo kao posledica ratnih razaranja, ekonomskog nezadovoljenja i ozbiljnih političkih nestabilnosti u devedesetim godinama, područje zapadnog Balkana postalo je neuralgična evropska tačka sa aspekta migratornih kretanja.

Poslije pada režima Slobodana Miloševića i konačnih krvavo izborenih «demokratskih procesa» u tadašnjoj SR Jugoslaviji kao prioritet u spoljno političkim odnosima se nametnulo ulazak na bijelu šengensku listu - ma šta ona značila. U tom smislu otpočeli su zaključivanja sporazuma o readmisiji sa zemljama zapadne Evrope. Za sedam godina od demokratskih promjena zaključeno je 15 sporazuma o readmisiji za zemljama Zapadne Evrope a maja meseca ove godine Republika Srbija je zaključila jedinstveni sporazum o readmisiji na nivou Evropske unije. Ratifikacija ovog sporazuma otpočela je 01. januara 2008. godine, gde se po procenama očekuje povratak preko 100.000 državljana Republike Srbije. Prema podacima nadležnih državnih institucija do sada je vraćeno preko 150.000 naših državljana. Precizniji podaci o broju stvarno vraćenih ljudi na teritoriji cijele države ne postoje. U Sandžaku je u periodu od 2000. do aprila 2007. godine prema podacima NVO Reintegracija vraćeno oko 50.000 povratnika koliko je registrovano njihovom statističkom obradom. Toliki priliv stanovništva svakako predstavlja za državu a i lokalnu samoupravu veliko opterećenje. Kako je zaključila Parlamentarna skupština Saveta Evrope, Srbija je zemlja iscrpljena ratovima i međunarodnom izolacijom 90-tih godina zbog opšte politike koju je tada sprovodila tako da se taj problem sigurno treba uzeti u obzir prilikom pokušaja da se sagleda i riješi problem povratnika. Međutim problem povratnika je problem manjina u Srbiji, a u tome prednjače Bošnjaci i Romi.

Države, takođe nemaju interes da povratak ljudi čine težim i traumatičnijim, ali većina zapadnih zemalja u politici povratka u zemlju porekla ne obazire se na dugoročne poledice i sudbinu vraćenih. Povratak znači u mnogim slučajevima i podrazumeva da deca prekidaju školovanje, bolesni prekidaju lečenje, a porodice često budu razdvojene. Ali, uzimajući u obzir drugu stranu pitanje povratnika u Sandžaku veoma je nepovoljno. Uslovi života u ovoj regiji ali i generalno u celoj Srbiji karakteriše velika nezaposlenost. Naravno ovome svakako treba dodati diskriminaciju prema povratnicima naručito onih povratnika koje dolaze iz manjinskih zajednica . Ali, aktivna reintegracija povratnika podrazumeva pre svega delotvornu politiku države, čiji bi cilj ali i obaveza bila da se povratnici reintegrišu na efikasan, efektivan, održiv način uz puno uvažavanje i poštovanje njihovih prava. Prije svega «Povratak treba da se odvija na human način uz puno poštovanje ljudskih prava i bez prekomerne upotrebe sile», između ostalog jasna je preporuka Saveta Evrope

Država je u poslednjih godinu dana počela malo «aktivnije» da se bavi rešavanjem problema povratnika, tako da u tom pogledu postoje neki pomaci. U prosjeku povratnik je u zemljama zapadne Evrope proveo 12 godina. Međutim, zainteresovanost lokalnih vlasti za stanje i egzistenciju povratnika je u granicama njihovih mogućnosti. Povratnici po dolasku u matičnu zemlju porijekla «sigurnu zemlju porijekla» sreću se sa problemima vezanim za pribavljanje dokumenata, prijavom mjesta boravišta, odnosno prebivališta pa samim tim nemaju mogućnost dobijanja lične karte, što povlači nemogućnost korišćenja socijalne pomoći i dobijanja zdravstvene knjižice ali i drugih prava zagarantovana građanima Srbije. Republika Srbija međutim nema sredstava za rješavanje problema povratnika

Države Evropske unije sprovode određene programe podrške reintegraciji povratnika, postoje infrastrukturni programi koji se realizuju u opštinama sa najvećim brojem povratnika. Tako je Vlada Luksemburškog vojvodstva do sada uložila u Novi Pazar 5,5 miliona eura, koji su uloženi u izgradnju škole, adaptaciju i obnavljanje komunalne infrastrukture. Programi asistencije za reintegraciju povratnika podrazumijevaju uticaj na zajednicu u koju se osoba vraća i koja će omogućiti zaradu njoj i njenoj porodici i dobit cjelokupnoj društvenoj zajednici. Evropski fond za izbjeglice već je finansirao brojne programe povratka. Na nivou Evropske unije, 2. decembra 2004. godine usvojen je plan i budžet Evropskog fonda za izbjeglice za period od 2005.-2010. godine. Predviđeno je da u prve dvije godine bude potrošeno 114 miliona eura od ukupnog budžeta koji iznosi 604 miliona eura za pitanje azila. Jedan dio ovog novca namijenjen je za finansiranje povratka u «sigurnu zemlju porijekla». Koliko će od tog novca dobiti područje sa najvećim brojem povratnika u Srbiji, tj. Sandžak, vidjet ćemo. Od potpisivanja prvog sporazuma o readmisiji Srbija i dalje mučenički teži da bude dio «bijele šengenske liste» i već sedam godina nosi titulu «sigurne zemlje porijekla».

Atačmenti



Komentari (0)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana