POLOŽAJ ŽENE U CRKVI " ŽENE SVEŠTENICI "

smiljanic_allen RSS / 02.10.2008. u 22:25

Ženski pokreti tokom 21 veka podigli su svet na noge zbog polne diskriminacije. U modernom svetu diskriminacija nad ženama je eliminisana pri zapošljavanju, obrazovanju, mišljenju itd. Većina društava je prihvatila da se ženama daju ista prava u stvaranju karijere, što je muškarac vekovima uživao. Može li žena stvarno da bude sveštenik? Ovo je pitanje koje izaziva mnogo polemike širom modernog sveta, ali mnoge crkve su dale kategoričan odgovor - „NE“. Temelji učenja o sveštenstvu mnoge crkve zasnivaju na spisima u Bibliji.U skoro svim crkvama žena ima pravo i mogućnost da se moli i ide u crkvu, ali nema tu mogućnost da postane sveštenik. Istorijski je poznato da neke hrišćanske konfesije nisu davale ista prava muškarcima i ženama, a to i danas rade. Rimokatolička crkva, Pravoslavna crkva  i neke protestantske konfesije kao što su Hrišćanska Baptistička crkva i Crkva Isusa Hrista svetaca poslednjih dana, ne dozvoljavaju ženama da postanu sveštenice. Ove konfesije to opravdavaju Biblijskim spisima, odnosno načinom na koji ih oni tumače. Građansko shvatanje odnosa muškarca i žene je potpuno jednako, oni imaju jednaka prava, ali po crkvama gore navedenim žena ni u kom slučaju ne sme da bude iznad muškarca. Logični zaključak je da po tom osnovu žena ne može da postane sveštenik.

Međutim, mnoge protestantske crkve prihvatile su ženu kao jednaku i pred društvom i pred Bogom, i dozvolile da žena postane sveštenik. Navešću samo neke: Evangelistička crkva i Anglikanska crkva.

 

womenpriestsegad.jpg 

Biblijsko shvatanje pitanja žena sveštenica

 

Verovatno ne postoji više diskutovano pitanje u crkvi danas, od toga, da li žena treba da služi kao sveštenik. I zbog toga je jako bitno da na ovo ne gledamo kao na muško – žensko pitanje. Postoje žene koje veruju da žena ne treba da služi kao sveštenik i da Biblija stavlja određene zabrane na službu žena, i postoje muškarci koji veruju da žena može da služi kao sveštenik i da ne postoje nikakve zabrane za žene u službi. Ovde se ne radi o šovinizmu ili diskriminaciji. Ovde se radi o Biblijskoj interpretaciji.

 

Apostol Pavle u Timoteju 2:11-12 izjavljuje, “Žena neka se uči u miru i svakoj pokornosti. Ženi pak ne dopuštam da druge uči, niti da gospodari nad mužem, nego da bude mirna.” U crkvi, Bog je dodelio različite uloge muškarcu i ženi. Bog, kroz pisanje Apostola Pavla, zabranjuje ženi da bude u službi u kojoj ima duhovni autoritet nad muškarcem. Ovo isključuje ženu iz svešteničke službe, što definitivno uključuje propovedanje, poučavanje i imanje duhovnog autoriteta nad muškarcem. Postoje mnoge "primedbe" u odnosu na žene u službi. Jedna od tih je da je Pavle zabranio ženama da uče druge zato što su u prvom veku, žene većinom bile neobrazovane. Međutim,u Bibliji se nigde ne pominje obrazovanje. Da je obrazovanje bilo kvalifikacija za službu, većina Isusovih učenika ne bi bili kavalifikovana. Druga uobičajena primedba je da je Pavle zabranio ženama u Efesu da poučavaju. Grad Efes je bio poznat po svom hramu Artemide, lažne Grčke / Rimske boginje. Žene su bile autoritet u slavljenju Artemide. Međutim, Prva poslanica Timoteju nigde ne spominje Artemidu, niti Pavle pominje slavljenje Artemide kao razlog za zabranu.

 

Pstoji još jedno tumačenje zašto žena ne treba da poučava ili da ima autoritet nad muščarcem? Zato jer je - "prvo stvoren Adam, zatim Eva. I Adam ne beše prevaren, a žena prevarena učini prestup." To je razlog. Bog je prvo stvorio Adama a onda je stvorio Evu da bude "pomoćnik" Adamu. Ovaj red u Stvaranju ima univerzalnu primenu na ljude u porodici i u crkvi. Činjenica da je Eva bila prevarena je takođe data kao razlog zašto žene ne mogu da budu sveštenici ili da imaju duhovni autoritet nad mučkarcima. Ovo vodi ka verovanju da žene ne treba da poučavaju zato što ih je mnogo lakše prevariti. Ovaj koncept je diskutabilan, ako je žene lakše obmanuti, zašto bi im trebalo dozvoliti da poučavaju decu koja se daju lako prevariti i druge žene koje je opet lakše obmanuti.Žene uživaju u daru gostoprimstva, milosrđa, poučavanja i pomoći. Većina službi u crkvi zavisi od žena. Ženama u crkvi se ne zabranjuje da se javno mole, samo da nemaju autoritet duhovnog poučavanja muškaraca.. Žene su, podjednako koliko i muškarci pozvane da služe drugima, demonstrirajući plod Duha, i da objavljuju Evanđelje izgubljenima.

Bog je ordinirao samo muškarce da služe na mestu autoriteta duhovnog poučavanja u crkvi. Ovo nije zato što su muškarci bolji učitelji, ili zato što su žene inferiorne ili manje inteligentne. Muškarci treba da postave primer za duhovno vođstvo – i svojim životima i svojim rečima. Biblija ne zabranjuje ženama da poučavaju decu. Jedina aktivnost koja se zabranjuje ženi je da poučava ili da ima duhovni autoritet nad muščarcem. Ovo ne čini žene manje važnima, na bilo koji način, već im radije daje mogućnost da se fokusiraju na službu koja je više u saglasnosti sa darovima koje im je Bog dao.

 

Istorijska je činjenica da su dosad u hrišćanskoj Crkvi verske obrede vršili samo muškarci, tj. da su samo muškarci bili sveštenici. Priča da je jedna žena sedela na papinskoj stolici (papisa Ivana) samo je priča, bez istorijskog temelja. Postojale su, međutim, nekad u prvoj Crkvi đakonise, to jest ženske osobe koje su izvršavale sličnu službu kao đakoni. Ta je služba vremenom nestala, kao što je uostalom u Katoličkoj Crkvi izumrla institucija stalnih i oženjenih đakona sve do II. vatikanskog koncila. Hoće li tokom vremena biti ponovno uspostavljena služba đakonisa, to sada teško reći. Već i sada je dano dopuštenje da u nekim krajevima monahinje/redovnice i laici mogu deliti sv. Pričest. Što se tiče toga da bi žene mogle biti sveštenici,biskupi,episkopi i vladike tj. da bi mogle predsedati Euharistiji i deliti sakramenat Pomirenja, toga dosad nije bilo u Katoličkoj, Pravoslavnoj i nekim Protestantskim Crkvama.

 

 

 539w.jpg

 Crkve koje su dozvolile ženama da vrše službu

 

Među onim crkvama koje ne dozvoljavaju ženama da vrše službu izdvojile su se crkve koje pak to dozvoljavaju. Najpoznatije po tom pitanju su Anglikanska (Engleska) crkva i Protestantska Evangelistička crkva.

 

Anglikanska crkva

 

Doktrinalno i po spoljašnjoj formi Anglikanska crkva je veoma slična Katoličkoj, glavne razlike su da sveštenstvo ne praktikuje celibat i da je bogoslužbeni jezik engleski. Glava crkve i "branilac vere" je kralj(ica) Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Severne Irske i Komonvelta. Duhovni vođa crkve je nadbiskub Kentenburija (trenutno Rouen Vilijams od 2002. godine), pored njega postoji još jedan nadbiskup – nadbiskup Jorka, koji nije ravan po vlasti nadbiskupu Katenberija. Crkva ima zakonodavno telo – Sinod, čije odluke moraju bite odobrene od Parlamenta, ali ne i izmenjene ili odbijene.

Broj pripadnika Anglikanske crkve naglo opada u Engleskoj koja je tradicionalno poreklo i sedište Anglikanske crkve, usred sve veće sekularizacije društva i nezainteresovanosti populacije. Takođe broj migranata u Engleskoj iz islamskih zemalja je u stalnom porastu tako da je procenat Anglikanaca sve manji. Međutim, njihov broj raste u afričkim i azijskim zemljama. Pripadnici Anglikanske crkve su uglavnom nalaze u anglofonskim zemljama.

Anglikanska crkva veoma često izaziva podele među kongregacijom uvođenjem kontraverznih doktrina kao što je rukopoloženje žena sveštenika početkom 1980ih, a u skorije vreme razmatranje postavljanja žena na biskupske funkcije, kao i rukopoloženje homoseksualaca za sveštenike.

 

 

 

 

 

 

 

    Istorijski tok prihvatanja žena za sveštenike u Anglikanskoj crkvi

 

1960- U zapadnim zemjama pojavi se pokret koji se zalagao za postavljanje žena za sveštenike. Pokret su predvodili liberalne grupe.

1968- Lambeth Conference. Doneto je pet rezolucija kojima se uzima u razmatranje postavljanje žena za sveštenice

1971- Episkopalna crkva  u Hong Kongu postavlja Joyce Bennett i Jane Hwang za prve žene sveštenike

1974- Biskup Episkopalne crkve u Sjedinjenim Ameriškim državama postavio 11 žena za sveštenice

1975- Episkopalna crkva u Kanadi dozvolila ženama da budu sveštenice

1976- Episkopalna crkva u SAD dozvolila zaređivanje za sveštenike i biskupe za sve osobe bez obzira na njihov pol

1980- Lambeth Conference. Donesena odluka da se sve episkopalne crkve pozovu da prihvate ženu jednaku kao muškarca. Odnosno daju dozvolu ženama da postanu sveštenice

1980- Episkopalne crkve širom sveta počinju da zaređuju izučene žene za sveštenike.

1988- Lambeth Conference. Postavlja se pitanje o dozvoli Američkoj episkopalnoj crkvi da postavi prvu ženu na mesto biskupa

1989- Novozelandska episkopalna crkva postavlja Penny Jamieson za prvu ženu biskupa, kasnije te godine Američka episkopalna crkva postavlja Barbaru Harris za prvu ženu afro-amerikanku za biskupa.

12. mart 1994. – prva žena na tlu Engleske postala sveštenik


 

Protestantske i  Evangelističke crkve

 

Protestantizam je uopšteno naziv za sva hrišćanska verska učenja koja su se odelila od katolicizma nakon reformacije u 16. veku. Izvorno je bila obeležena verovanjem u opravdanje po veri i  u dominantni autoritet Biblije. Među ranim grupama glavni su bili luterani, kalvinisti i cvinglijevci, te Anglikanska crkva koja je spajala katoličke i protestantske elemente. Naziv "protestantizam" obuhvatio je i druge nekatoličke grupe od anabaptista i independentista do kvekera (Društvo prijatelja) i metodista, koji su se pojavili kasnije.

Danas ljudi u svakodnevnom govoru često koriste pojmove protestantizam i evangelizam kao sinonime. Međutim, evangelizam je širi pojam od protestantizma jer obuhvaća sve crkve koje u tradiciji reformacije prihvaćaju kao temelj samo Bibliju a ne crkvenu tradiciju. Pod pojmom protestanti u užem smislu podrazumevaju se pripadnici hrišćanske konfesije nastale na nemačkom govornom području u vreme reformacije, pa se stoga povezuju pre svega sa Martinom Luterom i Čehom Janom Husom. Protestantske su u užem smislu samo luteranske i neke južnonemačke crkve reformisane tradicije prema Ulrihu Zvingilu, ali ne i reformirane crkve kalvinističke tradicije, anglikanci, metodisti, adventisti ili novije slobodne crkve.

Uopšteno se smatraju protestantskim oni konfesionalni pravci koji su se hteli distancirati od katoličke kao glavne crkve i stoga nisu prihvatali autoritet Pape.

 

Protestantskim crkvama pripadaju:

 

    * Evangelističko-luteranske crkve (ili i "luteranske crkve" ili "luterani")

    * Evangelističko-reformisane crkve (ili i "reformisane crkve")

    * Sjedinjene crkve (ili i "sjedinjene crkve")

 

Evangeličke slobodne crkve sebe ubrajaju u protestantizam a i vide sebe kao "naslednike reformacije". Tu se pribrajaju primjerice baptisti, metodisti i evanđeosko-pentekostne crkve.

 

 

 

Istorijski tok prihvatanja žena sveštenica u Protestantskim Crkvama

 

CRKVE KOJE SU DOZVOLILE ŽENAMA DA POSTANU SVEŠTENICE

1926 Evangelistička Luteranska Crkva u Holandiji

1930 Evangelistička Crkva u Argentini

1937 Protestantska Crkva u Indoneziji

1947 Čehoslovačka Husitska Crkva

1948 Evangelistička Crkva u Danskoj

1951 Evangelistička Luteranska Crkva u Slovačkoj

1952 Ujedinjena Crkva Japana

1955 Prezbeterijanska Crkva u Južnoj Africi

1956 Prezbeterijanska Crkva u SAD-u

1956 Baptistička Crkva u Švedskoj

1956 Prezbeterijanska Crkva u Velikoj Britaniji

1958 Prezbeterijanska Crkva u Holandiji

1960 Methodistička Crkva u Irskoj

1960 Evangelistička Luteranska Crkva u Švedskoj

1961 Evangelistička Luteranska Crkva u Norveškoj

1964 Evangelistička Luteranska Crkva u Belgiji

1970 Evangelistička Luteranska Crkva  u SAD-u

1972 Metodistička Crkva u Poljskoj (Ewa Dolej)

1974 Metodistička Crkva u Engleskoj

1974 Evangelistička Luteranska Crkva na Islandu

1986/88 Evangelistička Luteranska Crkva u Finskoj

1990 Prva žena Metodist Sveštenik u Tongu (Sela Taufatofua Manu)

1996 Prva žena sveštenik u Staro-katoličkoj Crkvi u Nemačkoj

1998 Prva žena sveštenik u Staro-katoličkoj Crkvi u Austriji

2000 Evangelistička Crkva u Etiopiji (Hirut Megersa i Bekure Daba)

2001 Evangelistička Crkva u Kameronu zeredila pet žena za sveštenike

2001 Prva žena sveštenik u Staro-katoličkoj Crkvi u Švajcarskoj

2003 Evangelistička-reformska Crkva u Poljskoj (Wiera Jelinek)

2003 Holandska Reformatorska Crkva Bocvane (Monnie Kgosiemang)

2005 Kalvinistička Protestantska Crkva  u  Južnoj  Africi  (Jeanéne Matthyse)

Ostale Verske zajednice koje su imale žene sveštenice

 

1935 Prva žena Rabin postavljena u Berlinu

1946 Prva žena sveštenik Konvencije mladih Isusovaca u SAD-u

1946 Nazarenska Crkva

1948 Hristova Crkva u Kini

1949 Reformatorska Crkva u Francuskoj

1952 Kongregacionalisti u Novom Zelandu

1952 Kongregacionalisti u Australiji

1957 Grčka Pravoslavna Crkva

1960 Autokefalni Crkveni Pokret

1972 Jevrejski Reformatori u SAD

1975 Jevrejski Reformatori  u Velikoj Britaniji

1985 Jevrejski Konzervativci

1990 Prva žena Rabin u Francuskoj

1995 Adventisti Sedmog dana

1995 Prva žena Rabin u Nemačkoj

 

Često je mišljenje u našem društvu kako je upravo ženi mesto u kući, u kuhinji, dok bi muž, kao u plemenska vremena, trebao misliti o lovu, preneseno na današnju situaciju o zaradi i imovinskoj situaciji u porodici. One druge, koje muževi ipak puštaju iz kuće, zapošljavaju se vrlo teško, te je tu čest problem njihova majčinska uloga, bolovanja i slično. Za one pak, kojih je vrlo malo, a koje su dogurale visoko u svojoj karijeri te napredovale na radnom mestu možemo reći da su zasigurno morale uložiti najmanje tri puta više truda i dokazivanja od onog koje bi na primer morao uložiti neki muškarac da bi se našao na istom radnom mestu. Kada govorimo o položaju žene u Crkvi, takođe ne možemo biti zadovoljni trenutnom situacijom. Isto tako, treba primetiti da se neretko u crkvenim krugovima, kada se započne tema o ženi u Crkvi, odmah se očekuje rasprava o tome zašto žene ne mogu biti sveštenici ili slično, dok se temeljni problemi koji danas diskriminišu žene u Crkvi često prećutkuju ili smatraju manje bitnima. Kada često u društvu nepravilno gledamo muškarca u trci za zaradom, a ženu u kuhinji, slični nam se problem događa, mogli bismo reći preslikava i u Crkvi. Muškarac je onaj koji je u svemu prvi, dok je žena tu da bi pripremila nešto za obrok, okitila oltar i počistila crkvu nakon crkvenog slavlja. Ukoliko se i dogodi, što je vrlo retko, da se u neku instituciju u Crkvi uključi žena, ona je prečesto tu samo kao simbol da Crkva u praksi doživljava ženu u njenim pravima te otkriva njene sposobnosti i talente jednako kao i muškarce. Ipak, možemo utvrditi kako je žena premalo vidljiva u Crkvi, te ako se i primeti, teško ju je prepoznati ispod koprene ili u sakristiji.



Komentari (0)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana