Znate verovovatno šta je to džambas. To je zanimanje, a pominje ga i Đoka Balašević u svojo pesmi "Šta će vam novci moji sinovci" ili kako li se zove ta pesma, kad priča o Boži zvanom Pub, pa kaže - Neki džambasi se kleli da su kod Sombora sreli, nekog tipa što je isti on -
Džambas je trgovac konjima,vašarski manipulant, onaj što spaja kupca i prodavca i uzima procenat - nagradu od obe strane ako se posao sklopi.Džambasa ima uvek i uglavnom tamo gde su vašari i bez vašara oni ne postoje.U džambaskim poslovima uvek postoji prevarena strana.
E, sad, kakve veze imaju džambasi sa ovim što želim da kažem...
Putujući kroz zemlje u regionu čovek potpuno jasno vidi da Srbija katastrofalno stoji sa putnom infrastrukturom.U svim državama to izgleda mnogo, mnogo bolje. Hrvatska je izgradila tu mrežu na najbolji mogući način, Makedonija stoji solidno, Crna Gora se priprema za jadranski auto - put, Mađarska je sasvim u redu, Sloveniju neću ni da pominjem.
Srbija je usko grlo ovog dela Evrope. Čitav Balkan i pola Azije, upućeno je na samo jedan most star skoro 40 godina. Na "Gazelu" za koju neki glasovi razuma već godinama upozoravaju da će kraj tolike frekvencije doći u ozbiljan problem i opasnost.
U Srbiji postoji auto put od hrvatske granice do Leskovca, građen u Titovo vreme, u bivšoj državi. U međuvremenu je sagrađena druga traka auto - puta od Batajnice do Beške, tridesetak kilometara, i to je sve. Stala na desnoj obali Dunava. Upravo traje rasprava i priča o auto - putu Horgoš - Požega. Zašto Požega i koji je to vitalni pravac? Šta ima u toj Požegi osim što put koji tamo vodi prolazi kroz Čačak, pa je bilo politički zgodnije taj put nazvati Horgoš - Požega, nego Horgoš - Čačak.
Vojvođani se sa pravom ljute jer im ministar za kapitalne investicije, koji je usput iz Čačka, neda ni da vide ugovor o koncesiji koji je potpisao pod potpuno neuobičajenim okolnostima. Spor traje, put stoji, karavani prolaze.
E sad, možda je moja računica naivna, pa i čitav smisao ovoga posta. Razmišljao sam kako je moguće da Hrvatska izgradi stotine kilometara najsavremenijih cesta kroz planine i gudure, bušeći silne tunele, gradeći vijadukte i petlje, a da Srbija nije u stanju izvesti stotinjak kilometara kroz ravnicu, kroz najravniji deo Evrope. Raspitujući se kod građevinara saznao sam da je kilometar auto ceste u Hrvatskoj na opisanom prostoru koštao 16 do 17 miliona evra, a da kilometar kroz Srem i Bačku može koštati maksimalo 1,5 milion evra. Dakle, izgradnja 10 kilometara auto ceste kroz Hrvatsku skuplja je nego 100 kilometara kroz Vojvodinu. I pedeset godina Srbija nije u stanju da završi tu cestu. Kad je pre godinu - dve bilo priče o gradnji drugoga dela mosta na Beški, ministar kapitalnih investicija je bio jako ljut na međunarodne banke jer zahtevaju tender a ne burazerko sklapanje ugovora. prosto nemaju dara da shvate njegovu pragmatičnost. Rezultat - most na Beški se ne gradi.
Tokom 2006. godine, ministar iz Čačka, pa njegov ortak Dinkić, pa svi drugi iz vlasti, pred izbore su počeli slatku priču o NIP-u. Smislili su izborna obećanja od milijardu i po evra iz privatizacija koje su namerili potrošiti u razna krečenja, kupovinu prozora i opreme, nabacivanja fasada i svakih drugih rabota pogodnih za uzimanje procenta, razmišljajući čisto džambaskom logikom.
Pare iz privatizacije su pare svih građana Srbije. Bilo bi logično da se iz njih rade infrastrukturni objekti koji su na korist tih građana. Još jedan most na Savi neće podići niko od stranih investitora jer to ne donosi prihode. Auto - put isto tako, osim pod uslovima za koje ministar ne da nikome uvida i gde sasvim ozbiljni ljudi sumnjaju da će nas sve dodatno koštati a uska grupa ljudi uzeti džambasku proviziju.
Džambasi i džabaska logika vodi nas u sokak u kome nam kao društvu i kao zajednici ni novci ne pomažu. Novci su za to da se kraduckaju, a ne da se od njih gradi neko opšte, javno dobro...
Pa, ako nedaj bože Gazelu jednom budemo morali zatvoriti, biće kriv svako na belom svetu, osim onih što su objektivno za to odgovorni....