Alkoholicar je covek koji pije vise od svog doktora. Ovu izreku Milos je pokupio iz Marfijevog zakona ali je bar znao odakle mu, za razliku od mnogih, slicnih, dubokoumnih zapazanja koja je pokupio tu i tamo i koristio ih, spontano, u raznim prilikama. Nije insistirao na izvoru kao sto nije trazio ni priznanje za nekoliko svojih doprinosa kulturnoj bastini covecanstva. Ponekad, kad je razmisljao o tome, osecao je tiho zadovoljstvo sto je, nezavisno od tudjeg uticaja, izrekao misao koja je pala na pamet nekom drugom, pre dve hiljade godina ili predhodne veceri u kafani. Tako je, kad god bi cuo da neko kaze "Tenk juri veliku macku" prizvao u secanje premijerno izvodjenje ovog izraza; prijatelj koji mu je umesto "hvala" redovno govorio "tenk ju"dobio je kao odgovor - "ri macku" i tako je cela stvar pocela, pocetkom sezdesetih, samo sto su odonda macke velike porasle a, nazalost, i tenkovi.
Zvali su ga da kolektivu Zemljoradnicke zadruge odrzi predavanje o stetnosti alkohola. Prihvatio je poziv sa osecanjem da poznaje materiju - ta on je bio covek koji je, izlazeci iz "Lipe" u jesen `65 rekao "Zaustavite svet, hocu da sidjem" - a taj vapaj je posle obisao Beograd, mozda iz drugih usta ali svakako iz iste flase. Takodje, znao je da ce imati upucenu publiku, publiku koja je mnogo ucinila na prakticnom planu ali joj je bio potreban i teorijski aspekt. I, tako je poceo: "U ovoj zemlji vise ljudi zivi bez mozga nego bez jetre..." i nastavio u tom stilu, dobrih pola sata, a zavrsio je sa "...a ako je tacno da je alkoholicar covek koji pije vise od svog doctora, u ovom selu NEMA ALKOHOLICARA".
Proradjivanje ove teme nastavilo se, kao sto je red, u uzem krugu u kancelariji direktora Zadruge. Uzi krug se sastojao od 7-8 ljudi, spontano okupljenih na osnovu licnih afiniteta, koji su imali nekog uticaja na zivot u selu. Okupljali su se na pocetku radnog vremena da popiju kafu i razmene informacije i pri kraju radnog dana da razmene misli i zdravice. Milos je primljen u to drustvo kad je pozvan, kao Sef Zdravstvene stanice, na neformalni skup povodom Dana oslobodjenja sela. Formalni deo proslave se sastojao u polaganju venaca na spomenik u centru, nekoliko zakletvi na vernost drugu Titu - uglavnom u stihu - i muzike u izvodjenju seoskog ciganskog orkestra koji je, inace, svirao na sahranama i bio ciganski vise po shvatanju muzike i poznavanju nota nego po sastavu - samo jedan od muzicara bio je Rom. Taj deo je Milos izbegao izgovarajuci se poslom ali je na neformalni deo morao da ode, a i Ambulanta je bila prazna, i bolesni i zdravi su se okupili u centru da ucestvuju u takmicenju u pravljenju riblje corbe i, jos vise, u njenom ocenjivanju i dodeli priznanja. Neformalni deo se odrzavao u dvoristu koje je spajalo mesarnicu i kancelarije Mesne zajednice i tu se pusio rostilj a pivo i vino su tekli potocima. Cim je stigao i ocenio situaciju Milos je telefonirao dezurnoj sestri: "Ako me neko zove iz Centra, recite da sam u Mesnoj zajednici - a Vi znate da sam tamo gde sam najpotrebniji."
-A, doktor zamece tragove, rece Tima, sekretar Zadruge svom direktoru.
- Nisam nista slagao, odgovori Milos da svi cuju, ja jesam u Mesnoj zajednici jer ovde ZAJEDNO jedemo MESO.
I ovo je bio pocetak jednog lepog prijateljstva.
Tako se uzi krug, posle predavanja o alkoholizmu, preselio u direktorovu kancelariju da jos malo proradi temu i da prosiri diskusiju. Rade agronom, koji je voleo da se cuje o njegovim navodnim svalerskim sposobnostima, rece Milosu sapatom koji se cuo i kroz prozor: "Sve si u pravu, doktore, kad pricas da alkohol steti seksu. Evo, ja sam primetio da kad popijem litar vina izdrzim jedva jedan sat."
-Ajde ne pricaj, Rade, di moze covek od pedeset i kusur godina pa ceo sat, uhvati se u zamku Bane, rukovodilac banke, omanji, stidljiv covek koji je u mladosti bio najbolji seoski futbaler.
-Ma mogu, bre, ja sam ti k'o masina, brani se Rade.
-Jeste, doliva Dule, drugi agronom, okrugli Lala seretskog pogleda, ali Ti je masina poluautomatska - rucno dizanje, automatsko spustanje.
-Sta Vi kazete, doktore, lozi diskusiju domacin sa svog direktorskog mesta, on je sa Milosem na Vi iako su postali kucni prijatelji i druze se i kad nisu na poslu.
Milos uzdahnu u svom cosku, koji je zauzeo kad je prvi put dosao u ovu kancelariju i koji ljubomorno cuva, izgledajuci kao covek koji mora da saopsti naucnu istinu i da, istovremeno, ocuva privatnost pacijenta i poverljivost izvora.
-Dakle, rece, ne mogu vam reci kako sam saznao ali ako Rade trazi da kazem pred svima, u redu. Evo, kod Radeta seks traje tri sata-jedan sat pokusava, jedan se izvinjava i jedan sat obecava za sledeci put.
-A sad, Milos nastavi kroz buru smeha, ako je alkohol nas neprijatelj, mi smo ga iskorenili, bar iz ove flase. Da krenemo polako.
-Imam bolji predlog, rece direktor, hajde da pretvorimo ovo uceno predavanje u simpozijum i da popodnevnu sednicu nastavimo u Opovu kod Mace; prasetina je, sigurno, vec pecena.
-Ma i Ti si mi, direktore, izgleda kuvan i pecen kod Mace, zadirkuje Zare, finansijski direktor.
-Samo nemojte da trazite da umacete u mocu od praseta, skocice vam holesterol, skrece Tima pricu na bezbedniji teren.
-Sta, a kao u Macu mozemo, a? Jel Ti tvrdis da je Maca laka zenska?
-Ma kakvi, ne daj Boze, ima bar 80 kila!
I tako ucesnici simpozijuma nastavise borbu protiv mrskog neprijatelja, alkohola, i za naucnu istinu o uticaju kozumiranja vruce prasetine na nivo holesterola u krvi i na kraju napornog dana zakljucise da je Zemlja okrugla i da je dokaz to sto se oni stalno saplicu o krivinu.