El Bosco, pet vekova kasnije

- post posvećen SAJMU KNJIGA, sa  predlozima za prevod nekih autora i njhovih knjiga, a do sledećeg Sajma knjiga u Beogradu 2009., verujem da su ti prevodi iz kategorije "neće da se baci i ne može da škodi", i da ne bi bilo loše da se čitaju i na našem jeziku -

Ako pažljivo slušate ljude primetićete da kao da nekako VOLE da daju sud o pojedinim temama i  stvarima, smatraju da (naravno!) na svoj sud imaju pravo i izriču ga često s lakoćom koja ponekad zapanjuje. Ništa "možda...", nema "čini mi se.." ili "mislim da sam čitao/la...", a nikako ili sasvim retko "ne znam, nemam stav, ček` da vidim...". Manje-više svi ti sudovi imaju nekakve veze ili sa moralom ili sa politikom ili sa nekakvom "socijalnom dimenzijom" ili sa religijama, pravima i pravdom. Sledeća stvar koju možete primetiti je da posle izricanja suda o nečemu (nekome, ičemu) teško da može biti ikakvog dijaloga među sagovornicima, nekako stvari postaju "lične" (bez prave potrebe) i u suštini - komunikacija o onome što je predmet suda - prestaje.

Ovaj tekst je predlog da se porazgovara o uzrocima i razlozima zbog kojih usvojimo nekakvo stanovište, prihvatimo nekakve vrednosti i time izgradimo potpuno jasan i (mislimo mi) svima očigledan moralni sistem koji je temelj na koji stanemo čvrsto, udobno i sigurno - i onda dajemo svoj sud.

Od mnogobrojinih autora, vrlo zgodnih da se spomenu i o njihovim teorijama, radovima, knjigama i polemikama čavrlja na temu "na osnovu čega mi to sudimo, kako se uspostavlja moralni, neporeciv sud?", odabrala sam savremenike, ljude raznolikog "prethodnog obrazovanja", dovoljno priznate u svojim oblastima (a i šire!) i naravno "internet & blogo aktivne" i za direktnu komunikaciju, ako nekome padne na pamet. Znam da bi možda lakše bilo sa "prividno mrtvim misliocima" jer su im dela odavno prevedena, deo su (mahom) klasičnog obrazovanja većine nas, ali čini mi se da će (za neke upoznavanje, za neke prepoznavanje) autora koej sam odabrala biti ipak - zanimljivije. A možda ih stvarno neko i prevede do sledećeg Sajma knjiga :))

(El Bosco je tu kao zamena za sve i razne koji su se "temom suda" bavili, a nisu više sa nama :))

Prvi autor je Jonathan Haidt, jedan od onih koje predlažem za prevođenje i njegova prezentacija na TED :

Jonathan Haidt: The real difference between liberals and conservatives

U osnovi, Haidt nudi prilično logične ideje (mnogima izgleda dovoljno zanimljive tako da postoji niz blogova O Joe Haidt).

Razmatrajući pre svega "moralni osnov" Haidt (videti prezentaciju) dakle smatra sledeće:

Moral Foundations Theory was created to understand why morality varies so much across cultures yet still shows so many similarities and recurrent themes. In brief, the theory proposes that five innate and universally available psychological systems are the foundations of “intuitive ethics.” Each culture then constructs virtues, narratives, and institutions on top of these foundations, thereby creating the unique moralities we see around the world, and conflicting within nations too. The foundations are:

1) Harm/care, related to our long evolution as mammals with attachment systems and an ability to feel (and dislike) the pain of others. This foundation underlies virtues of kindness, gentleness, and nurturance.
2) Fairness/reciprocity, related to the evolutionary process of reciprocal altruism. This foundation generates ideas of justice, rights, and autonomy.
3) Ingroup/loyalty, related to our long history as tribal creatures able to form shifting coalitions. This foundation underlies virtues of patriotism and self-sacrifice for the group. It is active anytime people feel that it's "one for all, and all for one."
4) Authority/respect, shaped by our long primate history of hierarchical social interactions. This foundaiton underlies virtues of leadership and followership, including deference to legitimate authority and respect for traditions.
5) Purity/sanctity, shaped by the psychology of disgust and contamination. This foundation underlies religious notions of striving to live in an elevated, less carnal, more noble way. It underlies the widespread idea that the body is a temple which can be desecrated by immoral activities and contaminants (an idea not unique to religious traditions).

Ili, u prevodu (s nadom da neće puno toga biti "izgubljeno"):

Teorija Osnova Morala stvorena je da bi se razumelo zašto se moral tako puno razlikuje ako ga posmatramo u različitim kulturama, a istovremno pokazuje tako mnogo sličnosti baveći se stalno istim temama. Ukratko, teroija predlaže pet prirodnih, univerzalno primenjvih psiholoških principa koji su osnov "intuitivne etike". Svaka kultura (civilizacija) tada, na osnovu njih, gradi svoj sopstveni sistem vrlina, kulturološke poruke i institucija koji se grade nad njima kao osnovom.gradeči tako jedinstven moralni sistem koji lako uošavamo i koji može (često) biti u konfliktu sa nekim drugim. Osnove su:

1).Nauditi/Brinuti što je povezano sa evolutivnim razvojem sisara i njihovom sposobnošću da osećaju (saosećaju ili da im se ne dopada) bol koju osećaju drugi. Ovo je osnov za vrline kao što su ljubaznost, obzirnnost i briga o drugima 

2).Pravednost/Obostranost što je povezano sa evolutivnim procesom uzajamnog altruizma (bezuslovne brige za druge). Ovo je osnov za vrline kao što su pravda, prava i autonomija

3).Zatvorene grupe/Lojalnost što je povezano sa dugom istorijom plemenskog življenja i sposobnostima da se prave dogovori od zajedničkog interesa. Ovo je osnov za vrline patritoizma i samožrtvovanja za grupu. Vrlo je "živa" svaki put kad ljudi kažu "svi za jednog, jedan za sve".

4).Autoritet/Poštovanje što je povezano sa dugotrajnim hijerarhijskim načinom stvaranja društvenih veza kod primata (uopšte).Ovo je osnov za vrline vođstva i sledbeništva, uključujući poslušnost prema autoritetima i poštovanje tradicije

5).Čistunstvo/Svetost što je povezano sa psihologijom gađenja ili "onečišćenja". Ovo je osnov za mahom religijska stremljenja da se živi "uzvišeniji", manje čulan, a time i plemenitiji  život. Takođe je osnov široko rasprostranjene ideje da je "telo hram" koji može biti "oskrnavljeno" nemoralnim aktivnostima i "zagađenjima" (ideja koja nije jedinstvena u različitim religijskim tradicijama)

(Sve ispravke i popravke prevoda su toplo dobrodošli!)

Između Jonathan Haidt i grupe srugih autora (nazvanih "četiri jahača") razvila se jedna "fina mala polemika" oko njegovih tvrdnji o "osnovama morala". Zanimljivo je da ni ovih drugih autora nema baš na našem jeziku, a mislim da ih prevesti ne bi bilo zgoreg. U pitanju su sledeći "jahači":

Richard Dawkins, Sam Harris, Daniel Dennett i Cristopher Hitchens.

Sam Harris je (na EDGE, a gde bi drugde ! :)) odgovorio na ideje Hadt, a u raspravu se uključilo poprilično poznatih imena, stvarajući komentarima na njihove tekstove pravu "blogovsku" atmosferu dijaloga, i to dobrog. Haidt je naravno, uzvratio odgovorom.

"Četiri jahača" su svoja gledišta učinili dostupnim kroz "video - blog" i koliko sam mogla da "ispratim" tema je još uvek prilično "živahna".

Šta na početku svog odgovora kaže Sam Harris:

In his essay, "Moral Psychology and the Misunderstanding of Religion, "Jonathan Haidt worries that the "new atheists"—Dawkins, Dennett, and I—may be "polluting the scientific study of religion with moralistic dogma and damaging the prestige of science in the process." According to Haidt, Dawkins becomes the Grand Inquisitor whenever the topic of group selection is politely raised; Dennett has misinterpreted the literature on religion and morality for reasons inscrutable; and for my part, I am merely waging war with straw men. As luck would have it, Haidt comes to this debate in the guise an increasingly familiar "straw man"—that of the liberal, atheist scientist who would deliver us to the threshold of moral relativism, if not across it, with the best of intentions.

Haidt concludes his essay with this happy blandishment: "every longstanding ideology and way of life contains some wisdom, some insights into ways of suppressing selfishness, enhancing cooperation, and ultimately enhancing human flourishing." Surely we can all agree about this. Our bets have been properly hedged (the ideology must be "longstanding" and need only have "some" wisdom). Even a "new atheist" must get off his high horse and drink from such pristine waters. Well, okay…

.......................................................................

 Even if we accept Haidt's "new synthesis" without caveat, we can ask whether any given culture is raising its children to have "bad" moral intuitions and to be incapable of the sort of moral reasoning that might lead to a more enlightened outlook. Are certain conceptions of morality especially good at binding a community together, but incompatible with modernity? What if certain cultures are found to be relying upon moral codes that look terrible no matter how we squint our eyes or jigger Haidt's five variables and four principles? What if we find a culture that is neither especially sensitive to harm and reciprocity, nor especially cognizant of the sacred, nor especially conducive to human flourishing, nor especially astute in any other way? Would Haidt's conception of morality allow us to then demand that these benighted people to stop abusing their children? Or would that be unscientific?

Finally, I should mention that Haidt fails to acknowledge the central point of "new atheist" criticism. The point is not that we atheists can prove religion to be the cause of more harm than good (though I think this can be argued, and the balance seems to me to be swinging further toward harm each day). The point is that religion remains the only mode of discourse that encourages grown men and women to pretend to know things they manifestly do not (and cannot) know. If ever there were an attitude at odds with science, this is it. And the faithful are encouraged to keep shouldering this unwieldy burden of falsehood and self-deception by everyone they meet—by their coreligionists, of course, and by people of differing faith, and now, with startling frequency, by scientists who claim to have no faith. Even if Haidt's reading of the literature on morality were correct, and all this manufactured bewilderment proves to be useful in getting certain people to donate time, money, and blood to their neighbors—so what? Is science now in the business of nurturing useful delusions? Surely we can grow in altruism, and refine our ethical intuitions, and even explore the furthest reaches of human happiness, without lying to ourselves about the nature of the universe. It is time that atheist scientists, above all people on this infatuated planet, acted as if this were so.

Ova rasprava ima jednu lepu "petlju". U srži su joj teme za koje se veoma lako izriču sudovi koji brzo onemoguče komunikaciju, a svi zajedno ipak uspevaju da se "bave temom, izriču sudove, a ostaju u komunikaciji". I da sve pri tome izgleda kao veština koju i nije tako teško naučiti samo kad se hoće, kad se bude malko "openminded" (ne umem ovo da prevedem, nikako ne umem).

I to je jedan od razloga zašto mislim da bi ih (i njih i druge, razne) trebalo prevesti na naš jezik. Sklonost da mislimo, govorimo i pišemo samo iz "matrix-a" sopstvene tradicije i kulture je neminovna i neizbežna, ali čini mi se da pažljivo čitanje "o istom" iz glave, pera ili tastature nekog iz sasvim drugačije kulture može samo da bude od nekakve koristi. Pogotovo što Haidt pokazuje ozbiljne namere ka "univerzalizmu" svojih pretpostavki.

I jedno vrlo važno pitanje - imamo li mi autora koji se bave sličnim temama, pa da njih ponudimo za prevod na druge jezike? Imamo li "scenografiju" za dijalog domaćih autora u kojem bi na sličan, fini, duhovit način bila suprotstavljena stanovišta iz kojih se izriču "moralni sudovi", ali tako da se vidi želja da dijalog traje, a ne da se "samoukine" zbog nedostatka veština i znanja? I - najvažnije, imamo li objašnjenja i opravdanja zašto sličnih autora nema, ako ih nema? Kraće - imamo li češće, mnogo češće samo samozadovoljne "opisivače" stanovišta za sudove umesto "razmišljača" koje bi veselilo da istražuju i razumeju nečije tuđe stanovište? (I na javnim i na privatnim scenama).

Ako je istina da se ustvari radi o "intuitivnim znanjima" svakoga od nas da bi se tvorili moralni sudovi, onda bi moralo biti lako, često, svima jasno i jednostavno za izreći, pa saslušati nečije tuđe i onda ili opovrgnuti ili se saglasiti ili se makar zapitati "a kako to da je njegov/njen intuitivni sud toliko različit od mog suda?". Liči da je "писофкејк", a meni se ipak čini da bi nam pomoglo i da prevedemo ove "стренџере", pa da "opletemo" prvo po njima, a tek posle da počnemo da upotrebljavamo ćuvenu rečenicu koja počinje sa :"e, evo moj slučaj....".

Dobrodošli su, naravno, i svi "sudovi" koji se tiču Sajma Knjiga i svemu onome što će se od sutra tamo dešavati. Ipak je ovo post posvećen tom događaju, čak i ako ne izgleda tako, na prvi pogled. Na drugi pogled - mislim da postaje sasvim očigledno :))