Večiti student

jamari RSS / 19.10.2008. u 22:48

Ne znam koliko nas ima... Više nas niko i ne prebrojava. Ne znaju ni šta bi sa nama. Ali, mi znamo šta bi sami sa sobom!

Upisala sam faks, jednog divnog leta... Bila sam srećnija nego ikada. Konačno sam bila sigurna da sam lepa, konačno sam doživela "morsku ljubav" i konačno sam upisala faks. Nije baš da sam sanjala o tom faksu... Nametnuo se sam, kroz priče i naivna razmišljanja. Nisam imala pojma šta upisujem. Psihologija. Možeš misliti. To je sigurno nešto beskrajno pametno i zanimljivo. Povrh svega, jednog dana mogu da radim mnogo toga, što je u Srbiji vrlo važno. Psiholozi ne bleje na birou. Oni rade. Lepo. Može. Dajte mi jedan komad! 

Prijemni je, nekako prošao sam od sebe. Naknadno sam se često pitala jel me je Bog u tom trenutku mnogo voleo ili mi se smejao. Upis, letovanje... Sve kao sto se poželeti može...

Dobrodošli! Počinjemo... Statistika, fiziologija, opšta psihologija, teorija društva... Engleski!!! Hvala Bogu, to razumem!!! Prođe nešto od toga i ja skrpih uslov za drugu... I... ostadoh tu lepih pet godina. Učila, ne učila, volela, mrzela, čitala, gnušala se knjige, plakala, smejala se, patila od nesanice i osećanja niže vrednosti... Svašta sam radila sve to vreme. I najčešće se pitala šta ću da radim... Da napustim lepo faks i upišem višu školu ili da ostajem. Besmislena, srpska tvrdoglavost je odlučila. Ima da ga peglam, do kraja. Pa, ko živ , ko mrtav!!!

I, konačno upišem treću i odmah, već naredne godine četvrtu. Hm... nešto tu ne valja... Kako sam ja to, odjednom, pametna? Ok, mladost i lepota me napuštaju, možda mi se to sad nadoknađuje... Bilo bi glupo da sam i ružna i glupa, zar ne? Mislim, nije fer. Mogla bih da padnem u depresiju i ubijem se, ne daj Bože! Razmišljam ja tako o razlozima mog vrtoglavog uspeha i upinjem se da shvatim šta se to desilo...

U dubokom razmišljanju stignem do faksa. Odlučim da sednem u prvu klupu. Bolje ću čuti. Nešto se mislim da iskoristim blagonaklonost Boga i naučim što više, sad kada me je krenulo... Počne priča. Profesori podstiču diskusije, kao sada već puno znamo. I umalo me šlog ne udari!!! Moje kolege, gospoda "u roku" izvaljuju takve gluposti da je mene sramota!  Kukuuuu,šta je ovo?! Slušam laička shvatanja, priče iz ličnog života, jadikovke, samopohvale... Da pristojnog čoveka muka uhvati, a ne kolegu dipl.psi.

Nebo se otvorilo... Razrešenje problema je puklo pred mojim očima. Sram me bilo da me ne bilo! Ja sam razmišljala dok sam učila!!! Ko je to dozvolio? Ko je to preporučio?! Odakle meni pravo da se usudim i ikada dovedem u pitanje tekst... Pu, na sve neprospavane noći! Pu, na razumevanje gosn Pijažea i druga Vigotskog! Pu, na sve!!! Pu, i na tekst, koji sam uobraženo proglasila za literaturu... 

Osetih olakšanje... Nije do Boga... On se bavi nekim drugim stvarima... Do faksa je... A nisam nikada sanjala da ga upišem... I ostavila sam iza sebe barem trista njih koji jesu... 



Komentari (1)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mladen.mladen mladen.mladen 08:07 20.10.2008

300

Spartanaca je bilo 300. Ovih kolko god da ostavis nije dovoljno. Izviru. Izviru. Izviru...
Dobrodosla na blog.. nije ovde bolji prosek... nigde nije gde je vise od troje :)

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana