Staro je pravilo da su u medicini sva iznenadjenja neprijatna. Milos je znao da dan nece biti obican kad je ugledao deda-Saleta kako ceka ispred ambulante, na ulici, onako kako ceka rodbina da saopsti tragicni dogadjaj. To ubrzava proceduru mrtvozorstva jer lekar samo udje da se javi sestrama, uzme neophodne stvari i pravo u kucu na kojoj je glavna kapija vec sirom otvorena. "Sta je bilo, deda?" rece Milos bez "dobar dan", koje crno dobar kad te neko ceka na ulici. Deda je imao hronicni bronhitis, visok pritisak , slabo srce i krstenicu iz prethodnog veka i pre bi se ocekivalo da na ulici ceka baba-Seka, visoka,mrsava, seda zena sa kojom je deda ziveo pola veka, koja nije imala nijednu od nabrojanih nevolja-osim krstenice- i kojom je, nekako, propustio da se venca. Usli su u ordinaciju i dok je Milos pakovao stvari deda poce da prica. "Doktore, samo Ti mozes da pomognes, spasavaj, moj hranilac oce da me napusti". Glas mu je tonuo kao probusen camac a Milos malo uspori opremanje torbe. Baba i deda su ziveli sami, nisu imali dece ni blize rodbine, kakav sad hranilac...? Milos poce da slaze slicice u glavi i sto su se slicice brze slagale ruke su usporavale tako da gumene rukavice nije ni spakovao. Zapazio je deda-Saleta kako svakog jutra prolazi pored ambulante ka drugom kraju sela, cvrsto stezuci u ruci jedan kraj dobro zategnutog konopca. Drugi kraj konopca je bio vezan oko vrata vrlo nestrpljivog vepra koji je rizikovao da pod dejstvom muskog nagona, ako se ne kontrolise, ostane potpuno bez daha. Trpen-spasen. U podne su se vracali malo drugacije-konopac se vukao po zemlji, obojca prilicno posrcuci, vepar iscedjen ko krpa, malo mu vazduha iako dise punim plucima, deda propisno naliven vinom, i njemu malo vazduha jer ima hronicni bronhitis.
"Kako da Te napusti, deda, ko da Te napusti"? Milos nije hteo da se zaleti pa da formira zakljucke na osnovu nepotpunog uvida u situaciju ali je odahnuo kad je uvideo da situacija skrece u mirnije vode. "Moj vepar", rece deda dajuci svojim recima dramski naboj, "vec dva dana ic ne moze, sad poceo i proliv i povraca, do sutra ga ni."
"Ma cekaj, deda,to nije posao za mene, to je za veterinara, ja se razumem u svinje tek kad su pecene", poce Milos da daje razgovoru saljivu notu, jedva prikrivajuci vrisak od radosti sto je izbegnuto mrtvozorstvo, konacno priznanje poraza struke.
Deda je imao drugaciji pristup. "Doktore, Ti sve znas a i svinje su ti ko ljudi, isto Ti je to. Bio sam kod veterinara, nije tu i ne zna se kad ce da dodje, znas da ga nema po dva-tri dana, daj probaj nesto, steta za onakog vepra, pa sta nam bog da. Meni bez nj nema zivot". Milos poce da prebira po glavi sta sad moze da uradi a deda nastavi."Ko ima malo, njemu je malo mlogo, ko ima pedes svinje, kad se jedna razboli on je zakolje pa napravi gozbu, meni ako jedna krepa ja nemam nista, ni ja ni baba".
I tako je doktor seo u auto i otisao da pregleda cetvoronoznog pacijenta .Sta mu je sve radio nije tema ove price ali je rezultat saznao tek ujutro. Deda-Sale ga je opet cekao ispred ambulante. "Doktore, hvala Ti ko bratu, onaj moj sinoc usto na noge, jutros jede, kad mogu da ga vodim u selo?" "Nemoj jos dva-tri dana, daj mu one lekove i dalje, nek se oporavi, nije se on razboleo samo sto je nesto pojeo, nego mu se smucila ona stvar" nasali se Milos sad kad je bilo lako saliti se. Nena ga je cekala u ambulanti sa kafom i najnovijom pricom. "Doktore, ovo se vec culo za ovog vepra ali nemojte to vise da radite." "A sto, zacudi se Milos, sta ne valja sto sam pomogao? Da je svinja crkla bilo bi nezgodno, ali ja sam mu rekao da to nije moj posao." "Ma ne, ne razumete, nema to veze sa svinje nego sa ljudi, Vi dodjete, svinja ozdravi, Vi ne naplatite nista, veterinar naplati lekovi, dolazak, petsto-sesto dinara, to su za seljake velike pare - svi ce da dodje kod Vas, veterinar nema poso i eto svadje i nevolje u selo". I tako, kad se veterinar vratio u selo, Milos ode kod njega u posetu, isprica mu ceo dogadjaj, objasni razloge svog mesanja u resor koji mu ne pipada i uveri ga u svoje najbolje namere , sto bi sto puta uzvraceno. Rastali su se uz obostrano izrazenu zelju da se cesce sastaju da prodiskutuju o problemima intelektualaca na selu i da ponove diskusiju o kvalitetu kajsijevace iz Madjarske u odnosu na domacu produkciju.