Predsednički izbori u SAD sigurno predstavljaju jedan od najvažnijih dogođaja u ovoj godini, ne samo amerikancima, već čitavom svetu. Posebno u trenutku u kome finnsijska kriza potresa čitav svet, na talasu recesije najvećeg potrošačkog društva.
Za Baraka Obamu smo prvi put čuli pre skoro dve godine, tada mladog Senatora države Ilinoj sa veoma zanimljivom biografijom. Njegova kandidatura za mesto predsednika SAD je tada izgledala veoma daleka, ali vrednosti koje je promovisao („Dreams from my father") su prodrmale politički establišment i stvorile masu sledbenika, novu političku misao. I mi smo se našli među njima.
Mart mesec ove godine je bio veoma intenzivan kada je borba za nominaciju demokrata u pitanju. Baš u to vreme, u Srbiji je boravio naš poznanik i prijatelj, amerikanac; za nas je to bila sjajna prilika da donacijom podržimo Obaminu kandidaturu. Ispostavilo se da to nije moguće, s obzirom da jedino američki državljani mogu donirati kampanju. Pa zašto onda ne bismo donirali svoje vreme? „I don't see a problem" bio je odgovor.. i tako je sve počelo...
Želeli smo da radimo u kampanji, da budemo aktivni u meri u kojoj je to moguće; da budemo deo tima kao i svi drugi. Za poduhvat poput ovog, prvo što je potrebno je zvanično pozivno pismo (kampanje). I baš taj prvi korak smo morali da čekamo, i čekamo, i čekamo.
Dočekali smo ga drugog oktobra, oko 10 uveče. Iskreno, već smo digli ruke od svega, otkazali rezervacije avio karti, isplanirali život potpuno drugačije za naredni period.
Pismo nas je vratilo na kurs i iste večeri smo počeli da planiramo odlazak.
Ovaj blog je naša želja da sa vama podelimo sve što nam se bude dešavalo tokom ove dve sedmice kampanje. Trudićemo se da postujemo što češće i da učestvujemo u diskusiji. Pisaćemo sva trojica.