Nesigurnost

pejcic.milena RSS / 24.10.2008. u 17:39

 Zivot je komplikovan...U najboljem slucaju kompleksan.
 Potrebno je sve vise da bismo bili kompletni. Da osetimo zadovoljstvo. Sreca je precenjena.A uspeh skoro pa obavezan.
 Pristalice transakcione analize smatraju da postoji sest aspekata zivota koje treba zadovoljavati, istovremeno i sa jednako paznje : drustveni, profesionalni, intelektualni, emotivni, seksualni i telesni. Tajna je u odzavanju ravnoteze. Rezultat je zdrav mentalan zivot.
 Izopacenost drustva zahteva da svaki od ovih delova bude uspesan, aktivan, jedinstven u svakom trenutku, a nesigurnost nas tera na ocajnicke poteze ne bismo li ovaj zahtev ispunili. Sujeta je proizvod nesigurnosti. Poslednji od tih poteza da sacuvamo integritet, da ne pokazemo slabosti. Lazni moral, osudjivanja, ogovaranja, opsesije... su sve ono sto, navodno, mrzimo u drugima i sto koristimo ne bismo li dokazali da smo bolji od svojih strahova, ne bismo li se nekako izdvajali od gomile i time verovali da smo uspesni. Stah od usamljenosti je strah od drustvenog neuspeha, problem sa vezivanjem, otvaranjem cesto je rezultat straha od emotivnog neuspeha, dosada strah od profesionalnog neuspeha...
 Spremni smo na sve samo ne da stanemo i razmislimo...koliko god da je potrebno, kolika god da je cena. Korak u nazad, odustajanje, menjanje pravca, nisu opcija vec nemili rezultat neprekidnog jurcanja u borbi za svoje mesto u drustvu. Ne bilo koje mesto. Medju prvima.
 Vecina ljudi bira poricanje i neinformisanje kao odbrambeni sistem. Ne sumnjam u njihovu srecu i zadovoljstvo, ali jos manje sumnjam u njihove potistene strahove i tragicnu dozu nesigurnosti. Verovati da je zivot bas takav kakvim ste ga zamisljali i da je traziti nesto vise samo trazenje problema, nezahvalnost i nezrelost, i usput se kriti iza sudbine kao objasnjenja za sve, je dosta romanticno, ali i glupo. A u mom se bar zivotu pokazalo da ljudi koji reaguju glupo cine jednaku stetu kao oni koji reaguju iz zlih namera. Primeticete da su takvi i najsujetniji.
 Verovanje u sebe postao je deo imidza, nesto kao modni trend. Samouvereni i odlucni ljudi dokazano imaju vise socijalnog i profesionalnog uspeha. Perverzan fenomen je da sto vise ubedite druge da ste samouvereni, to ste sigurniji u sebe. Niko se vise ni ne pita sta time gubi, samo sta dobija. Citava industrija je stvorena ne bismo li bili u koraku sa trendom. Kako da nas slusaju, da nam veruju, kako da manipulisemo, kako da se prodamo, da budemo u pravu i pobedimo u debatama.
 Problem je samo sto necemo da priznamo da se sve vreme borimo protiv straha umesto u svrhu savladavanja istog. Strah bi trebalo da bude konstruktivna emocija, instinkt koji nam omogucava opstanak, ali u gomili iracionalnih strahova i anksioznosti u kompleksnim situacijama vise ne prepoznajemo koji je taj koji nas obavestava da se nesto desava i da treba da reagujemo.
 Najlakse resenje je da ih sve spakujemo u strah od zivota, potisnemo ga i verujemo da smo srecni.

Atačmenti



Komentari (4)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

petardam petardam 16:04 25.10.2008

Zanimljivo!

Ne bi se u potpunosti slozio sa svim izlozenim. Po meni nesigurnost i melanholija (Vas prethnodni clanak) dolaze od odgovora na bazicna pitanja kao sto su "ko smo", "sta smo", "gde smo"... i u tom se kontekstu javljaju doslovce svima u odredjenim situacijama kao manifestacija nedefinisanosti odnosno polu-definisanosti odgovora na neke od tih, slobodan sam reci, bazicnijih pitanja. Slozio bi se, medjutim, da savremena civilazija "gura" ljude u krajnju suprotnost, koja iskljucuje preispitivanje sebe i drugih. Stvari se uzimaju zdravo za gotovo bez pitanja, bez osecaja...

Ako imate neki komentar, voleo bih da ga procitam.
pejcic.milena pejcic.milena 13:38 26.10.2008

Re: Zanimljivo!

Donekle bih se i slozila.
Moje je misljenje, pored toga sto je potpuno subjektivno, verovatno i ograniceno godinama, zivotnim iskustvom, emocijama i mozda cak nedovoljno sirokim pogledom na svet.
Ali ono sto bih naglasila, je da mnoge stvari nisam i jos uvek ne osecam u maloj sredini, kao sto sam ih osetila u francuskom drustvu, ziveci u Parizu. Moj dugogodisnji globalni utisak je da ono cesto ubija najbolje u ljudima i da je mnogo teze izboriti se za licne vrednosti koje generalno nisu uvek bitne. Koliko god dobrih strana u zivotu na zapadu videla i koliko god losih prihvatila kao takve, kolicina licemerja i sujete u ljudima me jos uvek sokira. A sumnjam da to ima veze sa mentalitetom.
Hvala na komentaru, u svakom slucaju. Navodi na razmisljanje. A to ne moze biti lose.
petardam petardam 14:56 26.10.2008

Re: Zanimljivo!

Zahvaljujem se na odgovoru i oprostite ako izgleda kao kritika. Ako se i moze nekako okarakterisati, bio je to pre svega poziv na diskusiju. Svi smo mi ograniceni na neki nacin i to je dobro posto nam ostavlja prostora za licni napredak - ne nuzno ili ne samo u poslu. Poenta je samo biti svestan, a cini mi se da ste Vi vise nego svesni.

Vasi stavovi su mi zanimljivi, te sam shodno tome i izabrao naslov komentara. Koliko sam shvatio iz Vaseg odgovora, mala sredina (Novi Sad ako sam dobro razumeo) Vam ne prija, a opet velika (Pariz) Vam smeta. Paradoksalno koliko to zvuci mislim da mogu da Vas razumem. Ili sam mozda pogresno shvatio?

Sa nestrpljenjem ocekujem Vase naredne tekstove...
pejcic.milena pejcic.milena 17:41 26.10.2008

Hvala

Vasa kritika je veoma konstruktivna, i nimalo uvredljiva.
Do sledece diskusije...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana