Recept-kako od jednog napraviti drugi jezik.

ulven RSS / 25.10.2008. u 02:47
Ove godine se puni 350 godina od poraza Danske,u ratu sa Švedskom, i gubitka trećine svoje teritorije. Pokrajine Skone, Haland i Bleking su od potpisivanje kapitulacije u Roskileu, Danska deo oblasti švedske krune. Ovaj poraz je ostavio zauvek duboku ogorčenost kod Danaca, koji i dan danas u razgovoru o ojužnoj Švedskoj, obavezno dodaju, „to je bila danska zemlja". Posebno iz razloga što je ovaj gubitak najavio prestanak dominacije Danske na Baltiku, kao i njen lagani pad kao severnoevropske sile. Ujedno ovo je priča o jednom bolnom sociolingvističkom problemu-lingvicidu iliti smrti jezika/dijalekta u jednom području.

Smrt jezika nikad ne dolazi preko noći i uglavnom je povezana sa asimilacijom, koja se u ranijim vremenima, a i danas, povezuje sa pravim razaranjem i nametanjem stranog jezika kao zamena za maternji. Primer Rusije je dosta ilustrativan, gde se govornicima turkijskih jezika naturala ćirilica, da bi se manjinski narodi vremenom što lakše asimilovali i prihvatili ruski kao glavno sredstvo komunikacije. Ipak, politički kurs zemlje nije baš išao u željenom pravcu, tako da cilj nije ostvaren, ali je, sa druge strane opet postignut blizak efekat, jer danas većina centralnoazijskih, kao i baltičkih naroda, govori ruski izuzetno tečno.

Međutim u slučaju skonskog dijalekta može se reći da je projekat nestanka danskog jezika kao maternjeg uspeo, bez obzira na specifičnosti ovog dijalekta (neki hrabri sociolingvisti tvrde i jezika). Danas se on ipak tretira kao deo švedskog standarda, a ne danskog. Kako je to pošlo Šveđanima za rukom da za tri veka izvedu nešto što Rusi nisu mogli za (okvirno) pola milenijuma.

Prvi i najsigurniji odgovor je mala teritorija, koja se lako mogla kontrolisati, to Rusi jednostavno nisu imali kao prednost. Komunikacija je išla mnogo brže između Stokholma i juga, no Sankt Petersburga i recimo Jakutske oblasti. Drugi odgovor bi bio sistematičnost, što je verovatno bilo presudno za uspeh Šveđana, koji su je upotrebili gajivši dugovekovnu netrpljivost prema Dancima, za razliku od Rusa koji su novootkrivene narode doživljavali kao Amerikanci Indijance (u daleko manje ekstremnom vidu, doduše)i nisu ih doživljavali kao pretnju. Treći i najverovatnije odlučujući razlog je velika i nepremostiva razlika samih jezika. Za razliku švedskog i danskog koji su srodni skandinavski,germanski jezici, ruski je bio potpuno nerazumljiv govornicima naprimer turkijskih i paleo-sibirskih jezika.

Mir u Roskileu, je garantovao održavanja statusa kvo i poštovanje starog skonskog zakona iz 13. veka. Crkveno uređenje je ostalo isto, kao i služba koja ostala na danskom. Ali nakon obnavljanja neprijateljstva između Danske i Švedske sedamdesetih godina 17. veka, koje su Skonci iskoristili da se okrenu protiv novopečenog gospodara, tadašnji kralj Karl XI je uvideo nemogućnost „dva sistema pod jednom krunom" i počeo da uvodi švedske zakone na svim nivoima, posebice u crkvi. U svojoj revnosti nije isključivao ni odmazdu, za koju danski istoričari nazivaju najvećim genocidom ikada počinjenim posle Holokausta i Staljinovih čistki.

Prvo što je švedski kralj uvideo jeste da Skonce treba „napraviti" Šveđanima u svim segmentima. Sasvim je očigledno, da je mislio pre svega na jezik kojim podanici pričaju.

Crveno od sramote, zuto od Ikee
Crveno od sramote, zuto od Ikee

Najveći dijalekat kojim se pričalo u istočnoj Danskoj (današnjoj južnoj Švedskoj) se naziva vendski, iz razloga što je veliki broj zarobljenih Venda doveden u Dansku po propasti poslednje slovenske države paganskog ustrojenja Ankone u 13.veku. Inače sam dijalekat nema, osim nekih fonetskih posebnosti, nikakave veze sa slovenskim jezicima osim imena. Ostali dijalekti u Blekingu i Halandu nisu imali neku posebnu karakteristiku koja bi ih odvajala od ovog ili nekog drugog danskog dijalekta, i danas najviše podsećaju na savremeni skonski. Ali bez obzira na sve, to je bio danski jezik, i kralju je to bilo više nego jasno.

Kao prvi korak, krunska administarcija je „zamenila" danske sveštenike švedskim koji nisu znali ni danski, ni vendski. Ključnu ulogu u procesu pošveđivanja, je odigrala nepismenost širokih društvenih slojeva. U prve redove, tokom crkvene službe, su stavljena deca i mlađi ljudi, dok su skroz na začelju bili oni na zalasku života. Stalnom smenom generacija i rotacijom u organizaciji sedenja došlo je do toga da su ljudi, koji su kao nekadašnja deca sedeli tik uz sveštenika, ušavši u zrele i potom poznije godine mogli podjednako dobro da razumeju jezik službe kao i neko ko je 20-30. godina mlađi od njih. Ovaj sistem imao je upravo odlučujuću ulogu u nastanku savremenog skonskog jezika, kao neku vrstu sinteze švedskog i nekašnjeg vendskog.

Ipak švedskoj birokratiji je bilo jasno da par stotina sveštenika ne mogu da ubrzaju proces, pa se započelo ekstenzivnim procesom unutrašnje migracije, odnosno pozivanjem žitelja iz siromašne severne Švedske da se spuste u novu žitnicu kraljevstva i tu na napuštenim imanjima zasnuju novi život. Istovremeno je skonsko stanovništvo ohrabrivano da se upusti u rentabilno zanimanje rudara na severu Švedske. Ovim stalnim unutarnjim migracijama došlo je do velikih demografskih promena, koje se mogu pratiti i danas po starim matičnim knjigama. Dovoljno je videti niz danskih prezimena pisanih švedskim pravopisom negde daleko na severu, da bismo se uverili u efektnost kraljevske kancelarije u svom naumu. I dan danas ovaj deo Švedske-Skone, ima najviši procenat imigranta, prema nekim negativnim procenama do 2056. u Malmeu neće živeti nijedan Skonac, i neće biti nijedne čisto švedske porodice.

Ipak stara skonska vlastela, ako nije nestala u ratu ili kasnije po tamnicama, je govorila i pisala tadašnji danski jezik i najčešće se i dalje školovala u Kopenhagenu, što nova vlast nije gledala sa blagonaklonošću. Šveđani su zabranili dansko izdanje Biblije, kao i katehizma i bilo koje druge publikacije pisane na danskom. Zabranjeno je i štampanje knjiga na danskom, a svojevremeno je bilo zabranjeno koristiti danski i na sudu, mada građani nisu znali ni švedski ni latinski. Ipak ključno rešenje je bilo osnivanje drugog po veličini univerziteta u Švedskoj u gradiću Lund u blizini Malmea, i tako sprečiti uticaj koji su Danci vršili indirektno preko kopenhagenškog univerziteta. Lund je vremenom postao ozbiljna kvalitativna konkurencija ne samo univerzitetu u Upsali, Švedskoj, već i samom Kopenhagenu.

Ovi pokušaji vlasti da nametnu strani jezik, nije prošao bez protesta i neodobravnja. Niži slojevi su doživeli crkvenu službu na švedskom kao jeres i prema jednoj crklvenoj hronici pastva je rekla novom svešteniku „Nismo mi niti Turci ni pagani da nam Vi na švedskom propovedate, radite to na danskom kao naš stari pop". Švedski jezik je narod doživeo kao strani jezik, a švedsko tumačenje luteransko evangelističke konfesije kao stranu veru. Ali i narod i njegova stara vlastela su navedeni što silom što milom da se usredsrede na „uniformnost", kako se ovaj proces tada nazivao.

Ipak savremeni skonski dijalekat pruža danas niz lingvističkih informacija o pokušaju fuzije dva jezika u jedan , dominantan, što se završilo stvaranjem skoro pa trećeg jezika, koji opet na svoj način predstavlja kompleksnost regiona u kojem je nastao.


Edit teme između redova: Ovako su to izveli Šveđani i niko ih nizašta nije optužio, a mi? Šta smo mi uradili na tu temu?

 



Atačmenti



Komentari (14)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

marco_de.manccini marco_de.manccini 06:48 27.10.2008

lindgren

shta mislish o "put zmijin po steni"? znam da nije tema, ali koga briga.

ja sam chitao pre mnogo godina i bilo mi lepo. chudno je reci za takvu knjigu da mi je bilo lepo, ali bilo je.

a nema nijedne pastirice u knjizi.
ulven ulven 16:06 27.10.2008

Re: lindgren

Torgni Lindgren je poslednji pravi magijski realista svedske knjizevnosti i ta knjiga mi je posebno draga zbog tog sto se stvari u neku ruku u Norlandu nisu ni promenile! Mislim na odnos prema religiji. A i mogu misliti kako je bilo prevodiocu , dok je prevodio sa jednog vrlo zeznutog dijalekta kao sto je norlandski, tako da je, nazalost, sustina jednostavno-izostala. Preporucujem njegovu poslednju knjigu - Norlandska rakija, ....valjda cu je prevesti u neko dogledno vreme. Mislim da je Norlandska rakija u neku ruku testament pisca kao i neka vrsta epiloga Put zmijin po steni. Tako da preporucujem.


A mislis na fäbodjäntarna?
marco_de.manccini marco_de.manccini 16:15 27.10.2008

Re: lindgren

nisam mislio na fäbodjäntarna. naprotiv.

mislio sam na ono shto si me zezao da je ona moja uchiteljica (bistra, prelepa, nachitana, i sa dobrim cipelama) kao neka pastirica. a takvih nema kon lindgrena u toj knjizi.

a ta mi je knjiga nestvarno lepa. ne znam shta se izgubilo u prevodu, ali je bilo dovoljno snazhno i onako kako sam chitao. nije mi pri ruci da vidim ko je prevodio.
ulven ulven 01:23 28.10.2008

Re: lindgren


mislio sam na ono shto si me zezao da je ona moja uchiteljica (bistra, prelepa, nachitana, i sa dobrim cipelama) kao neka pastirica. a takvih nema kon lindgrena u toj knjizi.



huh, ja se tog secam kroz maglu,. jos moram nozem da secem. Dobro uciteljica ti bese malko napakovana, al sta sad. Jeste, nema tamo pastirica, samo kiridzajki u naturi, i erozivnog zemljista.

Prevod jeste dobar, ali neke stvari su ipak mogle bolje da se prevedu i da se upotrebi malo maste, sto je sustinsko za knjizevno prevodjenje. Ali s obzirom da mi dobre prevodioce nismo imali jos od sedamdesetih, dobro sto i toga ima...
marco_de.manccini marco_de.manccini 05:13 29.10.2008

shvedsko reshenje

ovo reshenje se nije moglo primeniti na rusiju i tatare. shta bi shvedski sveshtenici radili medju tatarima?

dakle nije samo shvedks sistematichnost u pitanju nego i neke okolnosti koje ne postoje u sluchaju rusa i tatara, turaka i jermena, ...

ali zato ako pogledash sluchaj grchke i juzhne makedonije (odnosno severne grchke) asimilacija je prilichno uspeshna. i to za manje of jednog veka, a jezici i nisu tako slichni.

ulven ulven 00:00 30.10.2008

Re: shvedsko reshenje

ovo reshenje se nije moglo primeniti na rusiju i tatare. shta bi shvedski sveshtenici radili medju tatarima?



Zezas Marco, ali da ti doskocim. Svedski popovi su vrsljali medju Fincima, Samijima, cak i Nenetima dok im Bacuske nisu pokazali zube. Rusi su sa rusifikacijom Finske krenuli 1905, skoro sto godina od osvajanja, a u medjuvremenu je licnim dekretom cara Aleksandra II 1863 finski izjdancen sa svedskim. Dotle su Finci, ubogi i bogati morali da koriste svedski na sudu, sami Rusi nikad nisu insistirali na ruskom, cak i u vreme rusifikacije. Doduse Karelija je prosla drugacije, ali samo zbog tupe finske seoske politike koju su im krojili Svedjani iz senke. Svedski popovi su isli principom, dosli mi dosla i crkva, a Rusi , stigo Bog a sa njima Rusi, iz tog rayloga su Samiji sa kolskog poluostrva i Karelijci veliki vernici bili i cak pod Staljinom, dok su Finci uvek gundjali i cesto se po selima vracali ketman-hriscanstvu, negde cak do stvaranja vojviodstva pod Rusijom.

Sto se Tatara tice, oni su se sporadicno pojavljivali u Skandinaviji od 14. veka, ali su ih greskom tretirali kao Fince ili Samije. U Rusiji su oni bili gazde koje su upoznale ruski nacin zivota, pa kad se prica promenila, samo su nalegli na rudo.Donekle.

dakle nije samo shvedks sistematichnost u pitanju nego i neke okolnosti koje ne postoje u sluchaju rusa i tatara, turaka i jermena, ...


Naravno da nije, sto i navodim u tekstu, vec je u pitanju kvalitativnost i istrajnost tog sistema. Rusi su u svemu kao i Srbi, naloze se, sad cemo mi i posle olade za pet minuta. Od toga su Skandinavci operisani. Oni rade rade rade i onda kad urade, rade nesto drugo. Zato im je i uspelo, tu, ali ne i sa Samijima, koji govore neindoveropskim jezikom i koji su jako kasno pokrsteni, cini mi se poslednji narod u Evropi posle Litvanaca.

Juzna Makedonija nije bas u celosti bila nastanjena Makedoncima,vec i Cincarima, Jermenima, Bugarima i Arnautima, sto nije za cuditi zbog prisilnih migracija u vreme Komnina i pre njih. Sistemom zavadi pa vladaj u vreme ofucane Vizantije, i kasnije posle Turaka, Grcima nije bio nikakav problem da narod u tim krajevima"poznju" , pa da zasade Grke na prolece. U Sibiru i Centralnoj Aziji prica je dijametralno suprotna,. Rusi su naletali na kanate koji su politicki slabili, ali im je kultura bila izuzetno jaka (Uzbekistan,gde i nizi sloj i danas govori jako dobro ruski, bez obzira na jaku postojecu pisanu kulturu pre ruskog).

marco_de.manccini marco_de.manccini 15:35 30.10.2008

Re: shvedsko reshenje

ne zezam uopshte. pitanjem shta bi shvedski sveshtenici radili sa tatarima samo implicitno tvrdim da je religija najcheshce veca prepreka asimilaciji nego jezik.
ulven ulven 16:50 30.10.2008

Re: shvedsko reshenje

Ume biti, ali seti se Bosne, gde svi tvrde da su Turci poreklom, a slovensko poreklo zanemaruju ili imaju kolektivnu amneziju (no tu dolazimo do rase, o cemu cu sledeci put) vreme cini svoje...A religija se da lako zameniti, pravi primer Island, sve za jedan dan, odlukom parlamenta , godine 1000 . Ima problema i problema..
marco_de.manccini marco_de.manccini 18:13 30.10.2008

Re: shvedsko reshenje

primera ima svakakvih, ali ja sam mislio na generalnu pojavu da je religija snazhna prepreka asimilaciji.

ali kad vec pomenu bosnu, tamo ne postoji jezichka asimilacija. ljudi i dalje govore slovenskim jezikom. chini mi se da turska imperija nikada (osim mozhda kad je vec bilo kasno) i nije imala asimilaciju kao prioritet, pogotovu na balkanu.
ulven ulven 01:47 31.10.2008

Re: shvedsko reshenje

primera ima svakakvih, ali ja sam mislio na generalnu pojavu da je religija snazhna prepreka asimilaciji.



Pa ne znam bas. Latinska Amerika je imala puno religija, a sada ima (u nacelu) samo jednu. Jezik je cini mi se daleko veci problem, kao i kultura koju nosi.


U Bosni ne postoji jezicka, vec kulturoloska koja vuce korene od zelene transferzale koija se protezala od Istambula preko Rumelije, Makedonije, Alebanije i Sandzaka do Bosne. Posle prvog balkanskog, demografija se izmenila, ali svest ocigledno nije. bar ne u Bosni.

Turska je imala itekakv prioritet da Balkan asimilizuje, ali jezik je dolazio u poslednji plan, zato sto ni kod kuce nije reseno sve . Turski, albanski i persijski su se pisali arapskim pismom sve do u dvadeseti vek. Razlog zbog kog su se neki narodi izvukli je jednostavan. Crnogorci su ziveli po gudurama, Srbi su bili uz Austriju i crkva im je bila jaka cak i preko Dunava, pa kad su Grci krenuli sa grecizacijom u 18.. veku, na udaru su bili Makedonci, Bugari, cak i Rumuni, ali Srbe su dosta zaobisli (bez obzira sto je zvanicna jurisdikcija crkve prebacena na Istambul), jer je crkva preko velike reke imala jako uporiste, te je narod imao "oslonac", za razliku od Bugara ili jos gore Makedonaca. Grci su se izvukli zahvaljujucui time sto su samo nastavili da vode administraciju za novog gospodara u Konstantinopolju. Da nisu imali tu prednost, prosli bi ko Bugari na jugu zemlje ili Srbi u Sandzaku. Ko sto rekoh ima problema i problema.
marco_de.manccini marco_de.manccini 16:56 31.10.2008

Re: shvedsko reshenje

Pa ne znam bas. Latinska Amerika je imala puno religija, a sada ima (u nacelu) samo jednu.


pa ima i jedan jezik (u nacelu).

i chini mi se da su prvo pokrstili sve (dodushe prvo su pobili skoro sve), pa izgradili crkve, pa tek onda sve ostalo, ukljuchujuci i jezik.
ulven ulven 02:45 01.11.2008

Re: shvedsko reshenje

(dodushe prvo su pobili skoro sve)


Ama pocrkali su od malih boginja i ostalih nebitnih bolesti , bar u Juznoj, u Srednjoj su se bavalili streljastvom. Jedna crkva , jedan jezik, mada je portugalski pomrsio konce. Cak su se zanosil da spanski nasledi latinski, sto on legitimno i moze, ali Francuzi i beli luk su im rekli no-no.
vladimir petrovic vladimir petrovic 09:08 29.10.2008

Nasilna asimilacija?

Zanimljiv post.
Vidimo kako su to uradili Svedjani. Ispalo je dobro po njih, postigli su sto su zeleli.
Ima jos dobrih i 'dobrih' primera asimilicija, koje, da bi bile uspesne, moraju biti nasilne.
Meni se cini da postoje narodi koji se mogu lako asimilovati i oni koje je tesko asimilovati.
Pritom, imam u vidu, recimo, Madjare. Njih je nemoguce asimilovati: bili su rastrkani po mnogim okolnim teritorijama, ali su uvek ostajali Madjari. Ne samo da narodi slovenskog porekla nisu to umeli da rade, nego ni Rumuni.
S druge strane, cini mi se da su Madjari vesti da druge narode, koji se nadju kao manjina, asimiluju. Poznato je da su se Srbi u Madjarskoj ne bas previse tesko asimilovali u ... Madjare.
Da li su Srbi "izgubili sansu" da asimiluju Siptare sa Kosova, da ih ucine da postanu Srbi???????????
Srbi to ne umeju da rade, bas kao sto ni Rusi nisu umeli da rade...
Cini mi se i da je vise Srba preslo u hrvatstvo nego sto je Hrvata preslo u srpstvo.
Mene zanima fenomen danasnje Istre. Cinjenica je da Istra nikada nije bila Hrvatska. Ako danas razgovarate sa ozbiljnim Slovencima, oni odgovorno tvrde da Slovenija ima mnogo vise prava (?) na Istru, nego Hrvatska.
Tek, Hrvati su to znacajno profitirali stvaranjem Kraljevine Jugoslavije, koju su, s druge strane, toliko mrzeli.
Bilo je italijanske manjine u Istri, ali su oterani posle II sv. rata i tesko je da ce se ikada vratiti. U medjuvremenu, Hrvati su nastanjivali Istru, tako da danas u Istri ima daleko najvise Hrvata. Cije ovce, njegova i livada. Stoga nema izgleda da recimo neko potpiruje Istru na trazenje samostalnosti, makar i kulturne autonomije...
Razlicite su sudbine naroda.
ulven ulven 00:20 30.10.2008

Re: Nasilna asimilacija?

Pritom, imam u vidu, recimo, Madjare. Njih je nemoguce asimilovati: bili su rastrkani po mnogim okolnim teritorijama, ali su uvek ostajali Madjari. Ne samo da narodi slovenskog porekla nisu to umeli da rade, nego ni Rumuni.


Dobro primeceno. Cisto da prosirim na sve Ugrofince, koji se i dan danas, precutno dozivljavaju kao stranci u Evropi , okruzeni Slovenima i Germanima, cije uticaje su uzeli jako povrsno. Finci su cudni Svedima, isto kao Madjari nama, cak i na isti nacin, sa istim prezirom i sta sve ne.


Da li su Srbi "izgubili sansu" da asimiluju Siptare sa Kosova, da ih ucine da postanu Srbi???????????
Srbi to ne umeju da rade, bas kao sto ni Rusi nisu umeli da rade...



Upravo tako. Grci su bili daleko lukaviji ubedjujuci Orlovske sinove da im jezik nije albanski i tako ih mic po mic napravise autohtnom manjinom (koja usput ne sme ni da pisne). Sloveni su skloni asimilaciji, ali da njih neko asimilira. Jedini imuni su Hrvati ( Gradiscanski npr.) i donekle Rusi. Sve ostalo je boranija, hteli to mi da priznamo ili ne( Ukrajinci u Poljskoj, Poljaci u Ceskoj, Cesi u Nemackoj, Slovaci u Austriji i Madjarskoj). Ok Luzicki Srbi su nekim cudom preziveli, ali to nije zivot, vec zivotarenje na aparatima.


Istra cini mi se polako formira neku svoju interesnu zonu koja bas ne ide u galop sa ostatkom Hrvatske, sto ce biti zanimljivo gledati sa strane na ubuduce. Obratimo paznju.

No, da ne uopstavam-
Razlicite su sudbine naroda.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana