Mislim da je srpski mentalite i nacin razmisljanja toliko specifican da se na zalost nikad necemo promeniti. Toliko smo tvrdokorno staromodni i tvrdoglavi, da iako smo puni predrasuda i stereotipa, mislimo da smo u pravu.
Nikada Srbi nece prihvatiti cinjenice da se i englezi osmehuju ljubazno i iskreno, da homoseksualni parovi slobodno setaju ulicama, da se na svim javnim mestima postave rampe i brajeve oznake, da Romi zive u normalnim stanovima, da nije sramota reci "hvala, izvini, molim te..." i da su svi ljudi prvenstveno ljudi pa onda sve ostalo.
Juce, dok sam kroz hale sajma isla ka standu Samizdata, naidjoh na par stepenika na jednom mestu. Ljubazno sam pitala decka u prolazu da mi pomogne, a on se prvo pravio da me ne cuje a kako sam ga ja uporno gledala, samo je procedio drsko "ne mogu" i produzio. Iako mi se to ne desava prvi put, mada doista retko, ostala sam u cudu. Prisla mi je jedna zena koja je to posmatrala i ponudila se bez reci da mi pomogne.
Jedan od objasnjenja koji mi je JAT dao zasto ne mogu putovati sama je politika njihove kompanije, koja sama po sebi tako propisuje (?!)
Prica mi drugarica kako je u njenom pretezno muskom kolektivu sasvim uobicajeno da se koleginice od strane muskih kolegahvataju za zadnjice, da im se upucuju seksisticke sale, i da one to prihvataju kroz osmeh, iako u svemu tome nema ni trunke postovanja.
Sve u svemu, kako juce rekoh: mozemo i 5 puta uci u EU, mozemo doneti milion proevropskih zakona i deklaracija, ali nasu svest jos dugo tesko da ce sta pokrenuti.
"Rumenka, obrati panju na ponasanje"