Javna tribina

Jasmina Tesanovic RSS / 29.10.2008. u 11:41


Komitet pravnika za ljudska prava (YUCOM) i Zene u crnom vas pozivaju da prisustvujete javnoj tribini: Zene , mir, bezbednost, koja ce se odrzati u Centru za kulturnu dekontaminaciju, 30.10.2008. godine Bircaninova 21, sa pocetkom od 10.00h.

Na tribini ce, izmedju ostalog, biti prezentovana Rezolucija 1325 o neophodnosti ucesca zena u mirovnim mehanizmima, kao i tzv. Deklaracija UN o braniteljima/kama ljudskih prava.

U petak, 31.10.2008. godine, predstavnice Zena u crnom i YUCOM-a sastace se sa parlamentarkama Narodne skupstine RS i uputiti im zahteve da svoje aktivnosti prilagode zahtevima koji proizilaze iz ova dva dokumenta UN.

YUCOM ce, s obzirom na najnoviji napade, po prvi put predati Deklaraciju o braniteljima ljudskih prava kako bi se parlamentarci/ke upoznali sa obavezama drzave u pogledu obezbedjenja delovanja branitelja ljudskih prava.


S postovanjem,
Komitet pravnika za ljudska prava
Lawyers' Committee for Human Rights - YUCOM
Svetogorska 17
Beograd
tel/fax: 011 3344235;3344425
www.yucom.org.rs


Žene u crnom i Komitet pravnika za ljudska prava/YUCOM



Žene, mir, bezbednost – Rezolucija 1325

30. i 31. oktobar 2008.
Centar za kulturnu dekontaminaciju, Birčaninova 21

Žene u crnom se bave pitanjem bezbednosti od samog početka svog rada (1991.) i to promovisanjem svih vidova demilitarizacije, prigovora savesti (zajedno sa YUCOM-om), putem edukacije (konferencija, seminara, radionica), uličnih akcija, istraživačkih projekata, pokretanjem zakonodavnih inicijativa, izdavačke delatnosti, itd.

Od početka devedesetih godina XX veka, period ratova i stalnih kriza praćenih nacionalističko-militarističkom propagandom, kao i klerikalizacijom društva, ostavili su veoma negativne posledice na humanu bezbednost celokupne populacije, posebno žena.

Premda se tek poslednjih godina problemu bezbednosti posvećuje posebna pažnja, naš feminističko-antimilitaristički angažman je uvek dovodio u pitanje tradicionalno - militarizovano shvatanje bezbednosti.

Rezoluciju 1325 'Žene, mir, bezbednost' Savet bezbednosti UN je doneo 31. oktobra 2000. godine. To je prvi put da Savet bezbednosti UN zagovara, na tako visokom nivou, uključivanje civilnog društva, pre svega žena, u mirovne procese i primenu mirovnih sporazuma.

Pored zahteva za implementacijom Rezolucije 1325, podnetih Narodnoj skupštini Republike Srbije, istoj instituciji podnele smo (uz podršku grupa poslanica demokratske i građanske orijentacije, kao i desetine nevladinih organizacija) i zahtev za usvajanjem Rezolucije o zaštiti braniteljki ljudskih prava. Nažalost, kako nadležne institucije ni do danas nisu odgovorile na naše zahteve, mi ćemo ih uputiti i ove godine.












P R O G R A M

Četvrtak
30. 10. 2008.

I deo

10h – 10.30h: Uvodne napomene organizatorki (Biljana Kovačević- Vučo i Staša Zajović)

10.30h – 11.45h: Od tradicionalnog do humanog koncepta bezbednosti – globalni i regionalni nivo

Uvodne napomene: prof. dr. Vesna Rakić – Vodinelić, Pravni fakultet Univerziteta 'Union' i Centar za unapređenje pravnih studija (CUPS), Beograd i prof.dr. Dragana Dulić, Fakultet za civilnu odbranu, Beograd, Snežana Tabački, Žene u crnom, Beograd

Moderatorka: Marija Perković, Žene u crnom i Katarina Jozić, YUCOM.

Pauza za kafu

12h – 13h: Stanje bezbednosti u Srbiji: prepreke, reforme, izazovi..

Snežana Malović, ministarka pravde Srbije
Verica Barać, Savet za borbu protiv korupcija
Rodoljub Šabić, Poverenik za informacije od javnog značaja
Jelena Milić, direktorka Centra za evroatlanske studije

Moderatorka: Jelka Jovanović, novinarka agencije Beta


Ručak: 13h – 14.30h


II deo: Ka feminističko-antimilitarističkom konceptu bezbednosti

14.30h – 14.45h: Prezentacija aktivnosti ŽuC-a i YUCOM-a o bezbednosti i Rezoluciji 1325
14.45h – 15.45h: Bezbednost aktivistkinja i braniteljki i branitelja ljudskih prava u Srbiji
Govore: Biljana Kovačević-Vučo (YUCOM), Boban Stojanović (Queeria), Zoe Gudović (Žene na delu i Queer Beograd), Maja Stojanović (Inicijativa maladih za ljudska prava, Niš)

Moderatorke: Maja Pešić i Marijana Stojčić, Ženski dokumentacioni centar, Beograd

15.45h – 16.30h: Šta je bezbeznost za žene? O antimilitarističko- feminističkom konceptu bezbednosti
Govore: Nevena Kostić, Leskovac ( Žene za mir/Mreža Žena u crnom), Aida Ćorović (Urban In, Novi Pazar), Staša Zajović, Žene u crnom, Beograd

Moderatorka: Hana Ćopić

16.45h - 18h: Od žrtava rata i nasilja do akterki mira Rezolucija 1325: Iskustvo u regiji
Dokumentarni film 'Work in progres'/Rad koji napreduje ili Rad u napredovanju, u produkciji TV Arte (Francuska/Nemačka) o aktivnostima vezanim za Rezoluciju 1325, o Ženskoj mirovnoj koaliciji aktivisktinja Srbije i Kosova
Govore: Marina Lacroix ,UNIFEM, Sabina Talović, Pljevlja (Bonafide), Svetlana Šarić, Žene u crnom, Vlasotince, Jelena Đorđević, Antitrafiking centar, Beograd i Urgent Action Fund/UAF

Moderatorka: Jelena Čelebić, Žene u crnom




Petak
31. 10. 08.



11h – 12:30 h: Sastanak sa parlamentarkama u Skupštini Srbije, predaja zahteva Skupštini Srbije




Kontakt telefon:
Ljiljana Radovanović 063 88 35 655
Jelena Korolija 33 44 235

Žene u crnom
Komitet pravnika za ljudska prava (YUCOM)
Beograd, oktobar 2008.








Komitet pravnika
za ljudska prava

YUCOM



NACRT REZOLUCIJE ŽENE, MIR, BEZBEDNOST
• Inicijativu pripremile Žene u crnom

Narodna skupština Republike Srbije:

- polazeći od izražene volje građanki i građana Srbije da žive u prosperitetnoj i demokratskoj državi u kojoj se na osnovu pune ravnopravnosti svih građanki i građana garantuje bezbednost svakom ljudskom biću,

- imajući u vidu da je 31. oktobra 2000. Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija doneo Rezoluciju br. 1325. koja insistira na važnosti učešća žena i uključivanju rodne perspektive u mirovnim procesima, zaštiti žena u kriznim i ratnim područjima od nasilja, posebno seksualnog nasilja, kao i uključivanju rodne perspektive u mehanizme za primenu mirovnih sporazuma,

- uzimajući u obzir i Rezoluciju Generalne skupštine Ujedinjenih nacija 53/144. kao i Rezoluciju Evropskog parlamenta “Holokaust, antisemitizam i rasizam”,

- verujući da su interesi mira i bezbednosti svih građanki i građana Srbije najviši državni i nacionalni interesi,

- znajući da bez afirmacije interesa žena da aktivno i delotvorno učestvuju u uspostavljanju trajnog i stabilnog mira i bezbednosti za sve pripadnike/ce zajednice nema mogućnosti osiguranja zaštite mora i bezbednosti,

- uzimajući u obzir tragična iskustva iz perioda ratova u kojima je naša zemlja učestvovala,

- vodeći posebno računa o svojoj odgovornosti za budućnost Republike Srbije, njenih građanki i građana, kao i interesima mira, stabilnosti i bezbednosti u zemlji, regionu, Evropi i svetu,



Narodna skupština Republike Srbije donosi:
REZOLUCIJU ŽENE, MIR, BEZBEDNOST

1. Narodna skupština Republike Srbije iskazuje i potvrđuje čvrstu rešenost da u svojoj zakonodavnoj delatnosti primenjuje preporuke iz Rezolucije Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija, a naročito:

- da zakonskim rešenjima i njihovom primenom obezbedi odgovarajuće učešće žena na svim nivoima odlučivanja u nacionalnim, regionalnim i međunarodnim institucijama i mehanizmima za sprečavanje i rešavanje sukoba,

- da podržava i podstiče rešavanje sukoba na nacionalnom, regionalnom i međunarodnom nivou bez primene sile i nasilja,

- da prizna važnost mirovnih inicijativa koje građanke pokreću na nivou civilnog društva,

- da inicira donošenje mera koje će osigurati zaštitu i poštovanje ljudskih ženskih prava i najviše standarde bezbednosti svih građanki, posebno građanki angažovanih u odbrani ljudskih prava i promovisanju demokratskih i građanskih vrednosti savremenog sveta.

2. Narodna skupština Republike Srbije izražava uverenje da će se uslovi za uspostavljanje trajnog mira i pune bezbednosti građanki i građana Srbije stvarati samo punom i doslednom zaštitom ljudskih prava, posebno ženskih ljudskih prava, poštovanjem načela vladavine prava, ekonomskim prosperitetom i brigom o socijalnoj pravdi i zaštiti žrtava prethodnog perioda obeleženog ratovima i ratnim profiterstvom, i stoga iskazuje odlučnost da u okviru svojih nadležnosti učini sve što je u njenoj moći da se ti uslovi što brže stvore.

3. Narodna skupština Republike Srbije izjavljuje da je za postizanje bezbednosti građanki i građana neophodno:

- Dosledno sprovođenje Ustavom utvrđenog načela odvojenosti crkve od države. Verske zajednice ne mogu odlučivati o državnim pitanjima niti se državni poslovi mogu voditi osloncem na verske principe. One ne mogu odlučivati o obrazovnom sistemu, o zdravstvenom sistemu, o ženskim ljudskim pravima, naročito o reproduktivnim i seksualnim pravima. Običajno pravo, koje najviše ugrožava ženska ljudska prava, ne sme biti rehabilitovano u ime očuvanja identiteta ili kulturnih osobenosti, nezavisno od toga da li je reč o većinskim ili manjinskim verskim zajednicama.

- Efektivna primena Zakona o porodici, sankcionisanje nasilja nad ženama i iskorenjivanja ratničke kulture koja legitimiše nasilje nad ženama i drugim osobama sa manje društvene i ekonomske moći.

- Ukidanje Zakona o pomoći haškim optuženicima i njihovim porodicama i preusmeravanje tih sredstava u humanitarne svrhe, pre svega porodicama žrtava rata, u projekte obrazovanja za mir i nenasilje, interetničke i inerkulturalne solidarnosti.

- Obeštećenje/nadoknada porodicama žrtava rata konfiskovanjem imovine osobama suđenim za ratne zločine, kao i osobama iz režima koji je do 5. oktobra 2000. vladao Srbijom, a koje su učestvovale u nezakonitom prisvajanju tuđe imovine i drugim oblicima pljačke nacionalnog bogatstva.

- Proglašavanje poricanja ratnih zločina u ratovima od 1991. do 1999, uključujući i genocid u Srebrenici, krivičnim delom, po uzoru na definiciju poricanja holokausta kao krivičnog dela, a na osnovu preporuke iz rezolucije Evropskog parlamenta “Holokust, antisemitizam i rasizam” (P6_TA-Prov 2005/0018),
- Striktna primena ustavnih i zakonskih odredbi koje zabranjuju i sankcionišu svaka diskriminaciju na verskoj, nacionalnoj i bilo kojoj drugoj osnovi.

- Uspostavljanje civilne i demokratske kontrole nad oružanim snagama (vojskom, bezbedonosnim službama i policijom). Samo Narodna skupština utvrđuje šta su nacionalni interesi zemlje, jedino ona odlučuje o bezbednosnoj situaciji u zemlji, a nikako vojska i policija.

- Dodatno uspostavljanje kontrole nad službama bezbednosti doslednom primenom Zakona o lustraciji i otvaranjem tajnih dosijea, imajući uz ostalo u vidu i činjenicu da ove službe neretko ugrožavaju bezbednost najvećeg dela građanki i građana, posebno branitelja/ki ljudskih prava.

- Sprečavanje tendencije privatizovanja oružanih snaga i bezbedonosnih službi, koje se ogleda u nekontrolisanom bujanju agencija za zaštitu i njihovim nastojanjima da ukinu državni monopol na zakonitu primenu sile.

- Poštovanje prava branitelja i braniteljki ljudskih prava u skladu sa Rezolucijom Generalne skupštine Ujedinjenih nacija od 8. marta 1999 (53/144, aneks) i preduzimanje zakonskih mera kojima će se obezbediti nesmetano korišćenje prava pojedinaca/ki, grupa i udruženja na unapređivanju poštovanja i širenju znanja o ljudskim pravima na nacionalnom i međunarodnom nivou.




Rezolucija Saveta bezbednosti 1325

usvojena na 4213 sastanku, 31. oktobra 2000.
Savet bezbednosti
1. Poziva zemlje članice da osiguraju povećano prisustvo žena na svim nivoima odlučivanja u nacionalnim, regionalnim i međunarodnim institucijama i mehanizmima za sprečavanje, vođenje i rešavanje sukoba;
2. Ohrabruje generalnog sekretara da implementira svoj strategijski plan delovanja (A/49/587) koji poziva na povećano učešće žena na nivoima odlučivanja u rešavanju konflikata i mirovnim procesima;
3. Poziva Generalnog sekretara da imenuje više žena za specijalne predstavnice i izaslanice koje će vršiti dužnosti u njegovo ime, te tim povodom, poziva zemlje članice da nominuju svoje kandidatkinje i dostave njihova imena Generalnom sekretaru da bi bili uključeni u regularne ažurirane centralizovane liste;
4. Nadalje, poziva Generalnog sekretara da traži proširenje uloge i doprinosa žena u operacijama Ujedinjenih nacija na terenu a posebno među vojnim posmatračima, civilnoj policiji, te osoblju koje se bavi ljudskim pravima i humanitarnim radom;
5. Izražava spremnost da ugradi perspektivu polova u mirovne operacije i poziva Generalnog sekretara da obezbedi da, kad god je to moguće, uključi komponentu pola u operacije na terenu;
6. Zahteva od Generalnog sekretara da obezbedi zemljama članicama vodiče i materijale za obuku o zaštiti, pravima i posebnim potrebama žena kao i o važnosti uključivanja žena u sve mirotvorne operacije i mere izgradnje mira, poziva zemlje članice da ugrade ove elemente kao i obuku o svesnosti od opasnosti od HIV/AIDS-a u svoje nacionalne programe obuke za vojno i osoblje civilne policije u pripremi za razmeštanje trupa, nadalje traži da Generalni sekretar obezbedi da civilno osoblje u mirovnim operacijama prođe kroz sličnu obuku;
7. Poziva zemlje članice da povećaju svoju dobrovoljnu finansijsku, tehničku i logističku podršku osetljivim obukama za polove, uključujući one koje su poduzete od strane relevantnih programa i fondova, inter alia, Fond za žene i Fond za decu Ujedinjenih nacija za izbeglice i ostala relevantna tela;
8. Poziva sve uključene strane da pri pregovorima i dogovorima o implementaciji mira, usvoje perspektivu polova, uključi inter alia:
(a) posebne potrebe žena i devojaka tokom repatrijacije i ponovnog naseljavanja te tokom rehabilitacije, reintegracije i post-konfliktne rekonstrukcije;
(b) mere koje podržavaju mirovne inicijative žena lokalnog područja i lokalne procese za rešavanje konflikata i koje uključuju žene u svim mehanizmima za implementaciju mirovnih sporazuma;
(c) mere koje će osigurati zaštitu i poštovanje ljudskih prava žena i devojaka pogotovo zbog toga što se one odnose na ustav, izborni sistem, policiju i pravosuđe;
9. Poziva sve strane u oružanom sukobu da u potpunosti poštuju međunarodno pravo koje se primenuje u zaštiti žena i devojaka kao civila a posebno da poštuju obaveze koje se odnose na njih prema Ženevskim konvencijama iz 1949. uz to i u Dodatnom protokolu iz 1997. godine, Konvenciji iz 1951. godine i uz to Protokolu iz 1967. godine, Konvenciji saveta bezbednosti -5- izveštaj za novinare SC/6942 4213 – i sastanak (PM) 31. oktobra 2000. godine o eliminaciji svih formi diskriminacije žena iz 1969.godine, uz to i Opcioni protokol iz 1999. godine, Konvencija Ujedinjenih nacija o pravima deteta iz 1989.godine i još dva opciona protokola iz maja 2000. godine, imajući u vidu i relevantne propise Rimskog statuta Međunarodnog krivičnog suda;
10. Poziva strane u oružanom sukobu da preuzmu ozbiljne mere da zaštite žene i devojke od nasilja zasnovanog na polnoj pripadnosti, pogotovo silovanja i drugih načina seksualnog nasilja, te svih ostalih načina nasilja u situacijama oružanog sukoba;
11. Naglašava odgovornost svih država da stave tačku na nekažnjavanje i da kazne one koji su odgovorni za genocid, zločine protiv čovečnosti, ratne zločine, uključujući i one koji se odnose na seksualno nasilje nad ženama i devojkama, gde je to moguće, iz odredaba o amnestiji;
12. Poziva sve strane u oružanom sukobu da poštuju civilni i humanitarni karakter izbegličkih kampova i naselja i da uzmu u obzir posebne potrebe žena i devojaka uključujući i njihove zamisli i poziva se na Rezoluciju 1208 od 19. novembra 1998.godine;
13. Podstiče sve one koji su uključeni u planiranje razoružanja, demobilizaciju i reintegraciju da razmotre različite potrebe žena i muškaraca bivših vojnika, te da uzmu u obzir potrebe članova njihovih porodica;
14. Reformiše svoju spremnost, kad god se usvoje mere prema članu 41 Povelje Ujedinjenih nacija, da iznese svoje mišljenje o njihovom potencijalnom udaru na civilnu populaciju, imajući u vidu posebne potrebe žena i devojaka da bi se razmotrila odgovarajuća humanitarna izuzeća;
15. Izražava spremnost da osigura da misije Veća sigurnosti uzmu u obzir pol i prava žena, uključujući sveukupne konsultacije sa lokalnim i međunarodnim organizacijama (grupama) žena;
16. Poziva Generalnog sekretara da sprovede studiju o uticaju oružanog sukoba na žene i devojke, ulozi žena u izgradnji mira i dimenzije polova u mirovnim procesima i razrešenju konflikata, te ga nadalje poziva da podnese izveštaj Savetu bezbednosti o rezolucijama te studije i da prosledi svim zemljama članicama Ujedinjenih nacija;
17. Zahteva od Generalnog sekretara, kada bude zgodno, da uključi u svoje izveštavanje pred Većem sigurnosti napredak postignut u izjednačavanju polova kroz mirovne misije i sve druge aspekte koji se odnose na žene i devojke;
18. Odlučuje da ostane aktivno uključen u ovo pitanje.
U Rezoluciji koja ima 18 tačaka Savet bezbednosti se koncentriše na sledeće četiri oblasti:
1. Učešće žena u donošenju odluka i mirovnim procesima:
Države članice treba da garantuju da će veći broj žena biti uključen u donošenje odluka na svim nivoima.
2. Rodna perspektiva i obučavanje u izgradnji mira:
Generalni sekretar UN treba da osmisli programe obuke koji će se odnositi na specifična p

UJEDINJENE NACIJE

Generalna skupština

Distr.
GENERAL

A/RES/53/144
8. mart 1999.

Pedeset i treće zasedanje
Stavka 110 (b) dnevnog reda


REZOLUCIJA KOJU JE USVOJILA GENERALNA
SKUPŠTINA

[po izveštaju Treće komisije (A/53/625/Add.2)]

53/144. Deklaracija o pravima i odgovornostima pojedinaca/ki,
grupa, i društvenih organa u unapređivanju i zaštiti
univerzalno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda


Generalna skupština,

Potvrđujući značaj pridržavanja ciljeva i principa Povelje Ujedinjenih nacija za unapređivanje i zaštitu svih ljudskih prava i osnovnih sloboda za sve osobe u svim zemljama sveta,

Uzimajući u obzir rezoluciju Komisije za ljudska prava 1998/7 od 3. aprila 1998., u kojoj je Komisija odobrila tekst nacrta rezolucije o pravima i odgovornostima pojedinaca/ki, grupa, i društvenih organa u unapređivanju i zaštiti univerzalno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda,

Takođe uzimajući u obzir rezoluciju Ekonomskog i socijalnog saveta 1998/33 od 30. jula 1998. u kojoj je Savet preporučio Generalnoj skupštini usvajanje nacrta deklaracije,

Svesna značaja koje usvajanje nacrta rezolucije ima u kontekstu pedesete godišnjice Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima,

1. Usvaja Deklaraciju o pravima i odgovornostima pojedinaca/ki, grupa, i društvenih organa u unapređivanju i zaštiti univerzalno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda, aneksiranu postojećoj rezoluciji,

2. Poziva vlade, organe i organizacije sistema Ujedinjenih nacija i međuvladine i nevladine organizacije da povećaju napore u širenju Deklaracije i njenom poštovanju i razumevanju i zahteva od Generalnog sekretara da uvrsti tekst Deklaracije u sledeće izdanje Ljudskih prava: Trenutno važeći međunarodni pravna akti/dokumenti.


85. Plenarna skupština
9. decembar 1998.


ANEKS

Deklaracija o pravima i odgovornostima pojedinaca/ki, grupa, i društvenih organa u unapređivanju i zaštiti univerzalno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda

Generalna skupština,

Potvrđujući značaj pridržavanja ciljeva i principa Povelje Ujedinjenih nacija za unapređivanje i zaštitu svih ljudskih prava i osnovnih sloboda za sve osobe u svim zemljama sveta,

Potvrđujući takođe značaj Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima i međunarodnih obaveza u poštovanju ljudskih prava kao osnovnih elemenata međunarodnih napora u unapređivanju univerzalnog poštovanja i pridržavanja ljudskih prava i osnovnih sloboda i značaj drugih dokumenata o ljudskim pravima koji su usvojeni u okviru sistema Ujedinjenih nacija, kao i onih na regionalnom nivou,

Naglašavajući da svi članovi međunarodne zajednice treba da ispune, zajedno i odvojeno, svoju svečanu obavezu unapređivanja i podsticanja ljudskih prava i osnovnih sloboda za sve, bez razlika bilo koje vrste, uključujući razlike zasnovane na rasi, boji kože, polu, jeziku, religiji, političkom ili bilo kom drugom uverenju, nacionalnom ili društvenom poreklu, imovini, rođenju ili nekom drugom svojstvu, i potvrđujući poseban značaj uspostavljanja međunarodne saradnje u ispunjavanju ove obaveze, u skladu sa Poveljom,

Priznajući važnu ulogu međunarodne saradnje i doprinose dragocenog rada pojedinaca/ki, grupa i udruženja u stvarnoj eliminaciji svih kršenja ljudskih prava i osnovnih sloboda nacija i pojedinaca/ki, uključujući, u vezi sa masovnim, očiglednim i sistematskim kršenjima poput onih koja su proistekla iz aparthejda, sve oblike rasne diskriminacije, kolonijalizma, strane dominacije ili okupacije, agresije ili pretnji nacionalnoj suverenosti, nacionalnom jedinstvu ili teritorijalnom integritetu i odbijanja da se priznaju prava nacija na samoopredeljenje i pravo svake nacije da sprovodi punu suverenost nad svojim bogatstvom i prirodnim resursima,

Priznajući vezu između međunarodnog mira i bezbednosti i uživanja ljudskih prava i osnovnih sloboda, i imajući na umu da odsustvo međunarodnog mira i bezbednosti ne odobrava nepoštovanje istih,

Ponovo naglašavajući da su sva ljudska prava i osnovne slobode univerzalne, nedeljive, međuzavisne i međusobno povezane i da moraju biti unapređivane i primenjivane na pravičan i nepristrasan način, bez predrasuda u sprovođenju svakog od prava i sloboda,

Naglašavajući da glavna odgovornost i obaveza za unapređivanje i zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda pripada državi,

Priznajući pravo i odgovornost pojedinaca/ki, grupa i udruženja u unapređivanju poštovanja i širenja znanja o ljudskim pravima i osnovnim slobodama na nacionalnom i međunarodnom nivou,

Proglašava:

Član 1

Svako ima pravo da pojedinačno i zajedno sa drugima, unapređuje i zalaže se za zaštitu i ostvarivanje ljudskih prava i osnovnih sloboda na nacionalnom i međunarodnom nivou.

Član 2

1. Svaka država ima najveću odgovornost i obavezu u zaštiti i sprovođenju svih ljudskih prava i osnovnih sloboda, inter alia, primenom onih koraka koji su nužni da se stvore svi neophodni uslovi u društvenoj, ekonomskoj, političkoj i ostalim oblastima, kao i neophodnim zakonskim garancijama kojima bi se osiguralo da su sve osobe, pojedinačno i zajedno sa drugima, a koje su pod njenom jurisdikcijom, u mogućnosti da uživaju sva prava i slobode u praksi.

2. Svaka država će primeniti sve zakonodavne, administrativne i druge korake koji su nužni da bi se osigurala stvarna garancija prava i sloboda pomenutih u aktuelnoj deklaraciji.

Član 3

Domaći zakon koji je konzistentan sa Poveljom Ujedinjenih nacija i ostalim međunarodnim obavezama države u oblasti ljudskih prava i osnovnih sloboda je zakonski okvir u kojem ljudska prava i osnovne slobode treba sprovesti i uživati ih i u kojem treba sprovesti sve aktivnosti koje su pomenute u aktuelnoj Deklaraciji za unapređivanje, zaštitu i praktično ostvarivanje tih prava i sloboda.

Član 4

Ništa se u aktuelnoj deklaraciji ne može tumačiti kao odstupanje ili kontradikcija ciljevima i principima Povelje Ujedinjenih nacija ili kao restrikcija ili izbegavanje odredaba Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima2, Međunarodnih obaveza u poštovanju ljudskih prava i drugih međunarodnih dokumenata i obaveza koje su primenjive u ovoj oblasti.

Član 5

U cilju unapređenja i zaštite ljudskih prava i osnovnih sloboda svako ima pravo, pojedinačno i zajedno sa drugima, na nacionalnom i međunarodnom nivou:

(a) Da se sastane i okupi na miran način;

(b) Da oformi, pridruži se i učestvuje u nevladinim organizacijama, udruženjima i grupama;

(c) Da komunicira sa nevladinim i međuvladinim organizacijama.

Član 6

Svako ima pravo, pojedinačno i zajedno sa drugima:

(a) Da zna, traži, pribavi, primi i poseduje sve informacije o svim ljudskim pravima i osnovnim slobodama, uključujući pristup infomacijama kako se ta prava i slobode ostvaruju u domaćem zakonodavnom, sudskom i administrativnim sistemu;

(b) Da, kao što je predviđeno ljudskim pravima i drugim primenjivim međunarodnim dokumentima, slobodno objavljuje, saopštava i širi među drugim ljudima stavove, informacije i znanje o svim ljudskim pravima i osnovnim slobodama;

(c) Da proučava, raspravlja, stiče i brani svoja uverenja o pridržavanju, i zakonski i u praksi, svih ljudskih prava i osnovnih sloboda i da, putem ovih i drugih odgovarajućih sredstava, skrene pažnju javnosti na ta pitanja.

Član 7

Svako ima pravo, pojedinačno i zajedno sa drugima, da razvija i raspravlja o novim idejama i principima ljudskih prava i da zagovara njihovo prihvatanje.

Član 8

1. Svako ima pravo, pojedinačno i zajedno sa drugima, da ima stvaran pristup, koji nije zasnovan na nekoj diskriminatornoj osnovi, učestvovanju u upravljanju svojom zemljom i u vođenju javnih poslova.

2. Ovo uključuje, inter alia, pravo, pojedinačno i zajedno sa drugima, da se podnose predlozi za poboljšanje rada vladinim telima i organima i organizacijama koje se bave kritikovanjem vođenja javnih poslova i da se skrene pažnja na bilo koji aspekt njihovog rada koji može sputavati i sprečavati unapređenje, zaštitu i ostvarivanje ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Član 9

1. U sprovođenju ljudskih prava i osnovnih sloboda, uključujući unapređenje i zaštitu ljudskih prava pomenutih u aktuelnoj deklaraciji, svako ima pravo da, pojedinačno i zajedno sa drugima, ima koristi od delotvornog pravnog leka i da bude zaštićen/a od kršenja tih prava.

2. U tom cilju, svako/a čija su prava ili slobode navodno prekršena, bilo lično, bilo kroz zakonski ovlašćeno zastupanje, ima pravo na žalbu i brzo preispitivanje žalbe na javnom saslušanju pred nezavisnom, nepristrasnom i nadležnom sudskom ili nekom drugom vlašću utvrđenom zakonom i pravo da dobije od takve vlasti odluku u skladu sa zakonom koja obezbeđuje kompenzaciju, uključujući propisanu nadoknadu, tamo gde je došlo do kršenja prava i slobode te osobe, kao i sprovođenje konačne odluke i nadoknade, sve pomenuto bez nepotrebnog odlaganja.

3. U tom istom cilju, svako ima pravo, pojedinačno i zajedno sa drugima, medju ostalim:

(a) Da se žali zbog politike i postupaka pojedinačnih službenih lica i vladinih tela s obzirom na kršenja ljudskih prava i osnovnih sloboda peticijom ili drugim odgovarajućim sredstvima nadležnim domaćim sudskim, administrativnim ili zakonodavnim vlastima ili bilo kojoj drugoj nadležnoj vlasti predviđenoj zakonskim sistemom Države, što bi trebalo da ispostavi njihovu odluku bez nepotrebnog odlaganja;

(b) Da prisustvuje javnim raspravama, sudskim postupcima i suđenjima da bi oformili mišljenje o njihovoj saglasnosti sa nacionalnim zakonom i primenjivim međunarodnim obavezama i dužnostima;

(c) Da ponudi i obezbedi stručnu, kvalifikovanu pravnu pomoć ili drugi relevantan savet i pomoć u odbrani ljudskih prava i osnovnih sloboda.

4. U istom cilju, i u saglasnosti sa primenjivim međunarodnim dokumentima i procedurama, svako ima pravo, pojedinačno i zajedno sa drugima, na neometan pristup i komunikaciju sa međunarodnim telima sa opštom ili posebnom nadležnošću u svrhu dostavljanja i razmatranja zvaničnih poruka po pitanjima ljudskih prava i osnovnih sloboda.

5. Država mora sprovesti brzu i nepristrasnu istragu ili mora obezbediti da do istrage dođe kad god postoji razumna osnova za smatranje da je bilo kršenja ljudskih prava i osnovnih sloboda na bilo kom delu teritorije pod njenom jurisdikcijom.

Član 10

Niko ne sme da učestvuje, činom ili izostankom čina, tamo gde je neophodan, u kršenju ljudskih prava i osnovnih sloboda i niko ne sme da bude podvrgnut kazni ili neprijateljskom postupku bilo koje vrste zbog odbijanja dase to učini.

Član 11

Svako ima pravo, pojedinačno i zajedno sa drugima, da se na zakonit način bavi svojim zanimanjem ili profesijom. Svako/a čije zanimanje kao posledicu ima mogućnost da se utiče na ljudsko dostojanstvo, ljudska prava i osnovne slobode drugih treba da poštuje ta prava i slobode i pridržava se relevantnih nacionalnih i međunarodnih standarda stručnog i profesionalnog ponažanja ili etike.

Član 12

1. Svako ima pravo, pojedinačno i zajedno sa drugima, da učestvuje u miroljubivim aktivnostima protiv kršenja ljudskih prava i osnovnih sloboda.

2. Država mora preduzeti sve neophodne mere da, preko nadležnih vlasti, osigura zaštitu svih, pojedinačno i zajedno sa drugima, od bilo kog nasilja, pretnji, odmazde, de facto ili de jure neprijateljske diskriminacije, pritiska ili bilo koje druge proizvoljne radnje koja je posledica njegovog ili njenog legitimnog ostvarivanja prava pomenutih u aktuelnoj deklaraciji.

3. U tom smislu, svakome/oj pripada pravo, pojedinačno i zajedno sa drugima, da bude uspešno zaštićen/a u okviru nacionalnog zakona za reagovanje i protivljenje miroljubivim sredstvima aktivnostima i postupcima, uključujući tu i one nastale propustom, a koje se mogu pripisati državama, koje dovode do kršenja ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i činovima nasilja koje sprovode grupe ili pojedinci/ke i koji utiču na uživanje ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Član 13

Svako ima pravo, pojedinačno i zajedno sa drugima, da zastupa, pribavlja i koristi resurse izričito za svrhu unapređenja i zaštite ljudskih prava i osnovnih sloboda miroljubivim sredstvima, u saglasnosti sa članom 3 aktuelne deklaracije.

Član 14

1. Država ima odgovornost da preduzme zakonodavne, pravosudne, administrativne i druge primerene mere za unapređenje razumevanja građanskih, političkih, ekonomskih, društvenih i kulturnih prava kod svih osoba pod njenom jurisdikcijom.

2. Takve mere uključuju, medju ostalim:

(a) Objavljivanje i široku dostupnost nacionalnih zakona i propisa i primenjivih osnovnih međunarodnih dokumenata o ljudskim pravima;

(b) Potpun i ravnopravan pristup međunarodnim dokumentima u oblasti ljudskih prava, uključujući periodične izveštaje države telima osnovanim putem međunarodnih sporazuma o ljudskim pravima kojih je ona potpisnica, kao i sažete zapisnike rasprava i zvaničnih izveštaja tih tela.

3. Država mora da obezbedi i podrži, gde je to primereno, stvaranje i razvoj daljih nacionalnih ustanova za unapređenje i zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda na celokupnoj teritoriji pod svojom jurisdikcijom, bez obzira na to da li su u pitanju ombudsmani, komisije za ljudska prava ili neki drugi oblik nacionalne ustanove.

Član 15

Država ima odgovornost da unapredi i olakša nastavu o ljudskim pravima i osnovnim slobodama na svim nivoima obrazovanja i da obezbedi da odgovorni/e za obučavanje advokata i advokatkinja, službenih lica zaduženih za sprovođenje zakona, osoblja u oružanim snagama i osoba na javnim funkcijama uključe odgovarajuće elemente nastave o ljudskim pravima u okviru programa za obučavanje.




Član 16

Pojedinci/ke, nevladine organizacije i relevantne ustanove imaju važnu ulogu u osvešćivanju javnosti po pitanjima vezanim za sva ljudska prava i osnovne slobode kroz aktivnosti kao što su obrazovanje, obučavanje i istraživanje u ovim oblastima da bi se dalje povećalo, medju ostalim, razumevanje, tolerancija, mir, i prijateljski odnosi između nacija i između svih rasnih i religijskih grupa, imajući u vidu različite pozadine društava i zajednica u kojima oni/e obavljaju svoje aktivnosti.

Član 17

U ostvarivanju prava i sloboda pomenutih u aktuelnoj Deklaraciji svako će, delujući pojedinačno ili zajedno sa drugima, biti podvrgnut/a samo onim ograničenjima koja su u skladu sa primenjivim međunarodnim obavezama i koja su određena zakonom isključivo u svrhu obezbeđivanja propisanog priznavanja i poštovanja prava i sloboda drugih i postizanja pravičnih zahteva moralnosti, javnog reda i opšteg dobra u demokratskom društvu.

Član 18

1. Svako ima obaveze prema i unutar zajednice, samo u kojoj je moguć slobodan i potpun razvoj njegove ili njene ličnosti.

2. Pojedinci/ke, grupe, ustanove i nevladine organizacije imaju važnu ulogu i odgovornost u čuvanju demokratije, unapređenju ljudskih prava i osnovnih sloboda i doprinosu unapređenju i napredovanju demokratskih društava, ustanova, i procesa.

3. Pojedinci/ke, grupe, ustanove i nevladine organizacije imaju važnu ulogu i odgovornost u doprinosu, kako je primereno, unapređenju prava svakog/e na društveni i međunarodni poredak u kojem prava i slobode izložene u Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima i ostalim dokumentima o ljudskim pravima mogu biti potpuno ostvarena.

Član 19

Ništa u aktuelnoj deklaraciji ne sme biti tumačeno na način koji podrazumeva pravo bilo kog pojedinca/ke, grupe, ili društvenog ili državnog organa bilo koje države da se bavi bilo kom aktivnošću ili sprovede bilo koji čin usmeren na razaranje prava i sloboda pomenutih u aktuelnoj Deklaraciji.

Član 20

Ništa u aktuelnoj deklaraciji ne sme biti tumačeno na način koji dozvoljava državama da podržavaju i unapređuju aktivnosti pojedinaca/ki, grupa pojedinaca/ki, ustanova ili nevladinih organizacija suprotnih odredbama Povelje Ujedinjenih nacija.

 


R E Z O L U C I J A 13251


UNIVERZALNI KARAKTER

Telo koje je donelo rezoluciju: Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija, koje je prema Povelji UN odgovorno telo za održanje međunarodnog mira i sigurnosti

Cilj rezolucije: Da na osnovama ravnopravnosti polova države članice izgrade i/ili prilagode mehanizme za rešavanje konflikata.

Obaveznost rezolucije: Savet bezbednosti je doneo Rezoluciju 1325 na osnovu namena i principa Povelje Ujedinjenih nacija. Rezolucija nije pravno-obavezujućeg karaktera, ali povlači moralnu-političku odgovornost.


REZOLUCIJA 1325 NA DOMAĆEM TERENU
Nevladina organizacija Žene u crnom, kao mirovna ženska organizacija, prepoznala je potrebu implementacije rezolucije 1325 Saveta bezbednosti, kroz ugradnju mera koje je definisao Savet bezbednosti u zakonodavstvo Srbije. Žene u crnom smatraju da je dužnost Narodne skupštine da svoj rad uskladi sa Rezolucijom 1325.
* * * * *
U Rezoluciji koja ima 18 tačaka Savet bezbednosti se koncentriše na sledeće četiri oblasti:

1. Učešće žena u donošenju odluka i mirovnim procesima:
Države članice treba da garantuju da će veći broj žena biti uključen u donošenje odluka na svim nivoima.

2. Rodna perspektiva i obučavanje u izgradnji mira:
Generalni sekretar UN treba da osmisli programe obuke koji će se odnositi na specifična prava i potrebe žena.

3. Zaštita žena:
Poziva sve sukobljene strane da poštuju u potpunosti međunarodno pravo koje se odnosi na prava i zaštitu žena i devojaka, posebno civilki.
Poziva sve sukobljene strane da preduzmu posebne mere kako bi zaštitile žene i devojke od rodno zasnovanog nasilja, naročito silovanja i drugih oblika seksualnog zlostavljanja.
Naglašava odgovornost svih država da okončaju nekažnjivost i krivično gone sve odgovorne za zločine genocida, uključujući i one koji se odnose na seksualno nasilje i ostale oblike nasilja nad ženama i devojkama.
Poziva sve sukobljene strane da poštuju civilni i humanitarni karakter izbegličkih kampova sa posebnim naglaskom na potrebe žena i devojaka.

4. Uvođenje rodne perspektive u izveštaje UN i sprovođenje njihovih programa:
Generalni sekretar treba da sprovede studiju koja će biti predstavljena u Savetu bezbednosti, o uticaju oružanih sukoba na žene i devojke, o ulozi žena u izgradnji mira i učešću žena u mirovnim procesima i misijama.
* * * * *
Svoj stav Žene u crnom kao i buduće korake zasnivaju na članu 15
Ustava Republike Srbije:

Ustav Republike Srbije (čl. 15 - ravnopravnost polova) predviđa:
"Država jemči ravnopravnost žena i muškaraca i razvija politiku jednakih mogućnosti."

Nadležni domaći organi: Narodna skupština

--------- Nivo pripreme akta: Odbor za ravnopravnost polova

• Odbor za ravnopravnost polova razmatra predlog zakona, drugog propisa i opšteg akta sa stanovišta unapređivanja i postizanja ravnopravnosti (rodne jednakosti) polova. (član 71 stav 1 Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije).

-------- Nivo donošenja akta: Narodna skupština Republike Srbije
• Narodna skupština donosi: zakon, budžet, plan razvoja, prostorni plan, završni račun, poslovnik, deklaraciju, rezoluciju, preporuku, odluku, zaključak i autentično tumačenje akta koji donosi. (član 134 Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije).
• Predlog poslovnika, deklaracije, rezolucije, preporuke, odluke ili zaključka može podneti predlagač zakona2 Pravo predlaganja zakona, drugih propisa i opštih akata imaju svaki narodni poslanik, Vlada, skupština autonomne pokrajine ili najmanje 30.000 birača. Zaštitnik građana i Narodna banka Srbije imaju pravo predlaganja zakona iz svoje nadležnosti. (Ustav RS, član 107)., u pisanom obliku, sa obrazloženjem.
Predlog akta iz stava 1. ovog člana prethodno se dostavlja narodnim poslanicima i o njemu se otvara jedinstven pretres.
U postupku donošenja drugih propisa i opštih akata koje donosi Narodna skupština, shodno se primenjuju odredbe ovog poslovnika o donošenju zakona ukoliko to za pojedine vrste akata ovim poslovnikom nije drugačije određeno. (član 134 Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije).
----------- Nivo nadzora nad sprovođenjem implementacije usvojenih mera:
Odbor za ravnopravnost polova
• Odbor sagledava stanje vođenja politike, izvršavanje zakona, drugih propisa i opštih akata od strane Vlade Republike Srbije i drugih organa i funkcionera odgovornih Narodnoj skupštini, sa stanovišta poštovanja ravnopravnosti polova. (član 71 stav 2 Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije).








----
1
Rezolucija 1325 Saveta bezbednosti, naročito se odnosi na uticaj ratova na žene, i doprinos žena na donošenje konfliktnih rezolucija i održivog mira.
2•




Komentari (0)

Bloger je isključio mogućnost postavljanja komentara za ovaj tekst

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana