Eksperiment u blogovanju
(Podiže ruku)
Ja? Oh...
(Sedne na pod, prekrsti noge)
Zdravo, ja sam Erik i ja sam muškarac koji se oporavlja.
I samo sam sa vama želeo da podelim da se slažem sa ovim što je Tim upravo rekao o osećanju stida zbog svog penisa. Ja mislim da su mnoga pitanja o mojoj muškosti vezana za osećanja stida. U stvari, zanimljivo je da sam tokom Timove priče razmišljao o svim onim trenucima kada tokom jutarnjeg tuširanja pogledam dole u svoj penis, i kako me on podseti kakva sam loša osoba nekad bio.
Ali, drago mi je da je Tim ovo pokrenuo jer to je problem koji sam i ja hteo da dotaknem.
(Smeje se za sebe)
Ne moj penis, naravno. Iako mi je i to bio problem nekad. Kad sam bio jako mali, moja, uh, mama bi me izudarala gajtanom od telefona kad bih se, uh, dodirnuo dole, i tek sam, uh, nedavno prestao da dobijam erekciju svaki put kad zazvoni telefon.
Ali, hteo bih da kažem malo o tome gde se danas nalazim. Danas sam sasvim dobro. Upravo sam zavrsio tečaj: ‘'Ti, Tvoj stid, Tvoj orgazam''. Da, bilo je veoma dobro, i svima ga preporučujem. Jer, znate, nekada me je brinuo samo moj orgazam, a danas me brine svačiji orgazam.
Ali, ponekad se osećam tako sputano.
Kao sada kad sam dolazio ovde večeras. Jedna prelepa devojka prolazi pored mene ulicom, i na sebi ima tesan džemper, znate. Poveće grudi. Poskakuju. I ne mogu da odolim već moram da joj ‘'overim'' grudi.
(Oponaša pokret)
Kao neki Pavlovljev pas! I posle, kad me prodje, moram da joj ‘'overim'' zadnjicu! Kao da nikada ranije nisam video zadnjicu!
To je veoma depresivno, jer se osećam kao ljudsko biće zarobljeno u telu muškarca!
U svakom slučaju, pre oko dve nedelje, jedan drugar je dobio karte za Karnegi Hol da ide da sluša koncert neke žene koju poznaje. I pozove on i mene da podjem. Ova žena je pijanistkinja ...pijanistkinja. Ja o klasičnoj muzici ništa ne znam, ali ipak podjem i bilo je sjajno. Ona svira sve ono - Šopena, Baha - i totalno me oduva.
Posle je bio organizovan prijem za nju u nekom stanu, i ja podjem sa mojim drugarom. I muvam se ja tako po tom prijemu, kad eto njega dovodi je da je upozna samnom. I ja se rukujem sa njom, a ona ima divne braon oči i lep osmeh i tu večernju haljinu i divno miriše i upravo je izvela taj fenomenalni koncert i ja joj držim ruku i sve o čemu mogu da mislim je: ‘'Oh, kako bih voleo da vodim ljubav sa ovom ženom.'' TOLIKO NEUMESNO! Mislim, odakle mi u svest dolazi to sranje?
Toliko me je bilo sramota. Stideo sam se svog stida. Istrčao sam iz sobe i zaključao se u kupatilo. Ljudi lupaju na vrata. Ja plačem...pokušavam da plačem. Srećom, imao sam džepno izdanje John Bradsaw-a pri sebi*.
U svakom slučaju, podelio sam ovaj dogadjaj sa mojim terapeutom i ona mi je predložila da napišem pismo jednoj od onih žena o kojima fantaziram kada, uh, masturbiram. Ne da ga pošaljem, samo da ga napišem. I napisao sam ga i ona je rekla da je dobro i da treba da ga pročitam na sastanku grupe.
Evo tog pisma:
(Izvlači pismo iz džepa i čita ga)
Draga Mišel,
Pre svega, ja ne znam da li se zoveš Mišel ili ne, ali tako te ja zovem. Možda ćemo se jednog dana sresti i onda ću da saznam tvoje pravo ime.
Možda ću da te vidim kako ideš ulicom, ili u metrou, ili ću možda da sednem na sedište u bioskopu I ti ćeš sedeti pored mene. Nadam se da će se ovo dogoditi jer ću tada imati priliku da ti se izvinim za sve zlo koje sam ti naneo.
Verovatno misliš: kako si mogao da mi naneseš zlo kada te ni ne poznajem. I ja znam da je to tačno. Verovatno na stotine hiljada ljudi mašta o tebi svake nedelje. U tom smislu, znam da ja nisam poseban.
Ali, ipak moram da ti se izvinim.
Svake nedelje kopam po novinskom dodatku da te nadjem. Gde je ona? Gde je Mišel? Trazim po reklamama za donji veš, reklamama za klubove zdravog šivota, Club Med reklamama. Počinjem da paničim, i onda, najzad, svake nedelje te pronadjem. To! U malom bikiniju, i odgovarajućem gornjem delu, odmaraš se u toploj kadi punoj mehurova, skoro da ti se vidi bradavica!
I tada si moja, cela moja.
Mrzim da pišem o tome šta radim, ali ti mi pripadaš, imam te na sve načine koje mogu da zamislim...potpuno te uzimam. Izvrćem te naopako. Ti si moj dobrovoljni rob ljubavi, i ja sam tvoj gospodar ljubavi.
Uživam u tvojoj zadnjici. Obožavam tvoje grudi. Tvoja...uh...vagina mi je božanstvo! Ja sam u raju.
Nekada to dugo traje, nekada samo par sekundi, ali ti si moja, i, moram da kažem, divna si.
I onda, kao i uvek, ja te ponizim. U trenutku čiste sreće, ne mogu više da se uzdržim i moja životna snaga se ispoliva po tebi koju volim, na tvoj lik, na tvoju sliku. Opet se izgubiš, pokrivena proizvodom moje lepljive ljubavi.
Žao mi je, zaista mi je žao. Ali, volim te bez obzira. Ja sam samo muškarac sa penisom. I zbog toga se izvinjavam.
(Ustaje i odlaže pismo)
I to je sve, hvala vam što ste ovo samnom podelili. Ne želim da drugi samnom više dele večeras, hvala.
EB
*John Bradshaw
John Elliot Bradshaw (born June 29, 1933 in Houston, Texas) is an American educator, counselor, motivational speaker and author best known for his PBS television programs on topics such as addiction, recovery, codependency and spirituality. Bradshaw is active in the self-help movement, and is credited with popularizing such ideas as the "wounded inner child" and the dysfunctional family. His books are mainly works of popular psychology