----------------------------------------------------------------------------------------------------
U Indiju. Na otvaranje treceg oka. Videli smo sve shto se mozhe videti sa ova dva. Daj trece. A izvinjavam se, ako mozhe ovo trece da mi bude plavo, znate, dobro bi mi ishlo sa zhutom asurom koju sam nabavio u Delhiju. O, izvinjavamo se, potroshile su nam se plave ochi, ali ako stavite nogu na chelo i tako odete u susedno selo, sednete ispod velikog drveta i chekate dovoljno dugo neshto ce vam poplaviti sigurno. O, zar ne postoji neka jednostavnija tehnika? Pa ima jedna po kojoj treba chelo staviti na nogu, ali ne verujte u svakakve izmishljotine. Namnozhilo se danas ama bash svakakvih prevaranata.
--------------------------------------------------------------------------------------------------
Poznajem talentovane ljude tipa, znate, ja znam da sam talentovan, i znam da ce se jednog dana svi ponositi samnom, ali eto, u medjuvremenu nemam inspiraciju, chekam da dodje, samo shto nije doshla, najavila se proshlog chetvrtka, ali avion su oteli, pa mi sad trazhe otkup, ajde chasti jedno pivo, a znash, josh se nije pojavio taj zalazak dostojan mojih epiteta i znash, a? na chemu radim trenutno? pa rekao sam ti, radim na nalazhenju inspracije, evo ovako razgovaram sa pametnim ljudima, chekam neshto, krecem se, znash, vazhno je kretati se, a? zato me nije nashla inspiracija, bila kod mene kuci, htela da me iznenadi dok radim, a ja sam se kretao pa smo se promashili, da ti to ne zezash mene? ja sam mislio da si mi prijatelj ...
----------------------------------------------------------------------------------------------------
Znash, sigurno ti se desilo da chitash neku knjigu i kazhesh sebi ovo je odlichno, i negde oko polovine pochinje da te hvata neprijatan osecaj, shvatash da vishe nije odlichno, da je druga polovina pisana uzalud, da upropashtava delo, prosto ti je muka dok chitash, i zhao ti, i kazhesh sebi kako mozhe da neko napravi ovakvo neshto? zar toliko nema mere? i hvatash sebe kako vichesh prestani, prestani, choveche, prestani, gotovo je, odavno je gotovo, pa ne ubijaj i to malo lepote shto si mi malopre poklonio, konj je mrtav, mrtav jeee, ih seronja, a shto je lepo pocheo.
----------------------------------------------------------------------------------------------------
A za koga? Za gospodina mala su mi slova. Trne mi ruka ovako lezheci i chitajuci. Bash je moglo i da nema ovoliko imena. Meshaju mi se, ko beshe ovaj sada? Za gospodina rekordera u brzom chitanju. Za koliko si ti prochitao. Za dva sata. U, ja sa sat i po, a stigao sam i da se istushiram u medjuvremenu. Za gospodina koji je preleto preko svega, nije stao ni za tren, nije dozvolio da ga nishta dirne, da mu posmeta, nije primetio ni kap mog znoja, ni kap moje dushe, koji je sve progutao u jednom dahu i rekao i toliko? to je sve? daj sad neshto drugo.
----------------------------------------------------------------------------------------------------
Tarkovski se ne pominje u tekstu.
----------------------------------------------------------------------------------------------------