S jedne strane, anketa treba da pruži informacije o stanju stvari. Ali, s druge strane, samo njeno postojanje treba da bude neka vrsta podsetnika zdravstvenom osoblju da je njihovo ponašanje pod nadzorom.
Šta treba definisati?
1. Sadržaj ankete (pitanja koja će se u istoj nalaziti)
2. Način distribuiranja i prikupljanja ankete
3. Vreme sprovođenja ankete (kada tražiti njeno popunjavanje)
4. Način motivisanja porodilja da uzmu učešća u anketi
Volela bih da ovde, zajednički, iznedrimo predlog anketnog listića koji bi se na sastanak poneo. Kao osnovu za dalje razrađivanje, predložila bih Upitnik koji je jedna blogograđanka (Senka Jankov, na blogu: gandalfina) koristila u svom diplomskom radu koji je odbranila na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu 2007. godine. (Kao što se da primetiti, neke žene traume iz porodilišta leče pisanjem blogova, druge naučnim radovima.:-)) Pun naziv njenog diplomskog rada je: Recepcija porođaja kod pacijentkinja akušerske ustanove u Zrenjaninu u svetlu njihovog društvenog statusa.
Senka je sprovela istraživanje o stanju u Zrenjaninskom porodilištu, na uzorku od 40 žena, koje je anketirala u vrtiću, tj. jaslama. Sve žene koje su uzele učešća u anketi, porodile su se manje od dve godine pre toga. Njena anketa obuhvatila je ispitivanje tretmana koje su žene imale tokom trudnoće i u porodilištu. Dok su rezultati prvog dela dobri, rezultati drugog dela su poražavajući i potvrđuju anegdotske dokaze koje smo mi do sada prikupili.
Evo onog dela upitnika koji se na tretman u porodilištu odnosi, kao i rezultati koje je Senka dobila. Rekla bih da nisu sva pitanja prikladna i za anketu koju treba u Ministarstvu da osmislimo, kao i da treba dodati neka pitanja, ali dajem vam ono što je Senka uradila, a što se odnosi na porodilište, u celosti - zbog rezultata. (Neko iz blogopopulacije jeste onomad vapio za nekakvim brojkama. Uzorak je mali, nije reprezentativan, ali je bar metodologija ispoštovana - za razliku od mog anegdotskog upitnika.)
1. Osoblje je na prijemu u bolnici bilo prijatno i puno razumevanja za to kroz šta prolazim
2. Po prijemu u bolnicu, osoblje je očekivalo moju potpunu pokornost i neuznemiravanje iako sam bila uplašena i puna pitanja.
3. Osoblje mi je pružilo potpuna i razumljiva objašnjenja u vezi svih pripremnih procedura (brijanje, klistiranje, merenja, pregledi) uz mogućnost da nešto od toga odbijem.
4. Od mene je tražena saglasnost za izvođenje svih procedura i intervenicija uz poštovanje mog plana porođaja.
5. Moj suprug/partner je bio prisutan na porođaju, kao što je bilo i ranije dogovoreno sa osobljem bolnice
6. Bili su mi ponuđeni različiti načini olakšavanja bolova (epidural, masaža međice, topli oblozi)
7. Sve vreme boravka u bolnici osećala sam se uplašeno, izolovano, poniženo - osoblje je bilo veoma neprijatno, obraćali su mi se kao da sam dete i bez ikakvog uvažavanja mojih osećanja.
8. Članovi osoblja su mi se često obraćali po imenu i pokazivali interesovanje za napredak porođaja.
9. Sve što mi se dešavalo od prijema do izlaska iz bolnice bilo je kao na "pokretnoj traci".
10. Plašila sam se da članovima osoblja postavljam pitanja u vezi onoga što mi se dešava a prisniji odnos, koji mi je bio potreban, smatran je "dodatnom negom" i mojom slabošću.
11. Bila sam izložena psihičkom nasilju od strane članova osoblja - vređanje, ponižavanje, ignorisanje i slično.
12. Tokom trajanja kontrakcija, bilo mi je omogućeno da zauzimam položaj koji mi najviše odgovara - da se šetam, stojim, čučim, klečim...
13. Babica koja mi je bila predstavljena i koja je pratila moje kontrakcije bila je divna - pomagala mi je da se koncentrišem, ohrabrivala me i tešila.
14. Mnogo mi je značilo što sam bila okružena svojim stvarima u bolnici - svojom spavaćicom, posteljinom, slikama, muzikom...
15. Iako su kontrakcije trajale dugo i bile iscrpljujuće, osoblje nije dozvolilo uzimanje ni hrane ni vode.
16. Imala sam utisak da moram da budem "DOBRA" pacijentkinja - da ćutim i trpim - iako sam želela da vičem na sav glas.
17. U porođajnoj sali su svi bili nasmejani, rasploženi i podržavajući me učinili da taj dan zaista bude najsrećniji u mom životu.
18. Ceo porođaj je prošao bez mene - osoblje se bavilo samo donjim delom moga tela, osećala sam se bolesno - okružena svim tim instrumentima i mirisom bolnice, niko me nije gledao u oči i pregledao me je kako ko stigne i imala sam utisak da će se nešto strašno desiti i meni i bebi ako se pobunim.
19. Kada je započela faza napinjanja svi su odjednom počeli da viču a ja sam, ležeći na onom krevetu bila zbunjena i uplašena ne znajući šta pre da radim.
20. Moja beba je izašla u položaju koji mi je najviše odgovarao, osećala sam se sigurno i zaštićeno u rukama osoblja i veoma sposobna da sama donesem svoje dete na svet.
21. Odmah nakon rođenja beba mi je stavljena na grudi a pupčanu vrpcu su presekli tek nakon 10-15 minuta.
22. Babice su sa bebom veoma nežno postupale i dale mi veoma detaljan izveštaj o njenom stanju.
23. Nisam još ni bila svesna da sam se porodila, niti sam bebu dobro videla, a već mi se obraćaju sa "MAJKO".
24. Na ušivanje reza sam čekala predugo, bilo je izuzetno bolno i grubo urađeno praćeno neprijatnim komentarima.
25. Ceo porođaj je bio užasno i traumatično iskustvo, zbog ponašanja osoblja sam se osećala potpuno nesposobno i u tim trenucima nisam ni mogla ni htela da mislim o bebi.
26. Pre prvog podoja, sestra zadužena za mene je došla i detaljno mi je sve objasnila - kako da masiram grudi da se ne upale, kakav položaj da zauzmem da me ne boli rez, kako da držim bebu da bi ona obuhvatila celu bradavicu - bila je nasmejana, pozitivna i ulivala mi je hrabrost da ja to mogu da uradim.
27. Podržavajući odnos osoblja prema meni i bebi doprineo je našem zbližavanju a njihova otvorenost za sva moja pitanja olakšala je moj odlazak kući.
28. Želela sam da neko iz moje porodice bude pored mene i uz mene, a ne da se sa njima razgovaram dovikujući se sa prozora.
29. Gledajući bebu, pitala sam se hoću li umeti da budem mama jer je osoblje kritikovalo sve što radim.
30. Da li su, po vašem mišljenju, neke žene tokom boravka u bolnici bile privilegovane i po čemu se to videlo?
(Senkin komentar: Ni jedna ispitanica pod privilegijama nije smatrala ništa materijalno - ono što su privilegije su pažnja, pomoć, osmesi, olakšavanje bolova, podrška, objašnjenja, češće provere i obilasci. Sve ono što ulazi u redovan opis posla i medicinskih sestara i lekara/ki, ono što bi trebalo da bude svakodnevna praksa za sve, vidi se kao privilegija, kao nešto što pripada samo pacijentkinjama sa poznanstvom i vezama na akušerskom odeljenju.)
31. Da li je ovo vaše iskustvo uticalo na odluku o rađanju još jednog deteta?
***
Dakle, šta predlažete da dodamo, oduzmemo, preformulišemo...?
Ovo je građanska inicijativa - dakle, građani, uključite se! Nemojte samo čitati. Učestvujte sa svojim predlozima.
Istovremeno bih htela da se zahvalim B92 na donaciji sajber kancelarije za sastančenje.:-)
***
NAJAVA: Emisija Uvećanje na B92 Info kanalu, u utorak 4.11.2008, s početkom u 20.00 časova, sat vremena će se baviti stanjem u porodilištima. Kao gosti su pozvani: dr Stanojević (načelnik Narodnog fronta); Maja Ivetić (savetnik ministra za pitanja zaštite prava pacijenta); Biljana Filipović Nešić i Branka Stamenković (blogograđanke).