Smrt pesnika
Nemirno mrdas glavom u tvom pesnickom krevetu
boris se protiv nevidljivog bola, kazu doktori
kasljes sa vidljivim mrljama krvi pravo iz pluca
okreces svoju smezuranu malu lobanju trkackog konja
daleko od mojih zamagljenih ociju
Ne odgovaras na moja pitanje vec drzis govore
kao uvek
o zivotu smrti ljubavi politici
bio si hrabar, mala kukavice, decko kakvog iznutra dobro poznajem
I verujte mi narode
nje hteo da ode
Rasa Livada je hteo da zivi
kao uvek, na svoj nacin
protiv svih pravila, gluposti, trendova, ljudi,
boreci se nepotrebno sa razornom strascu sa
pravilima glupostima trendovima ljudima
Nije imao srce vec pumpu
njegova snaga bio je bunar iz koga je samo on mogao da pije
kada je smrt dotakle njegovo divovsko telo i um
htela sam da ga upucam
trkacki konj sa slomljenom nogom
to zasluzuje