Iznenadjenje?
Da se malo izmaknemo iz sela, da vam ne dosadi.
Ovo sam napisao pre pet godina, a objavio kao komentar na starom blogu, i to je bio pocetak jednog lepog prijateljstva.
AlexDunja se sigurno seca.
Zasto sada ponovo?
Zato sto je Krugolina nekoliko puta predlozena za Predsednika, a AD je odgovorila da je predsednik vec izabran.
Pa, da ne bude nesporazuma medju prijateljima...
Ovo je upozorenje! Nemojte posle da pricate da niste blagovremeno obavesteni! Stekli su se uslovi koji plase sve iskusne urednike rubrike PISMA CITALACA. Istovremeno smo kupili kompjuter i ja sam poslat u penziju. Penzija bas i nije neka ali je dovoljna za cigare (ja malo pusim), novine i Internet.
Zasto su me poslali u penziju?
Misljenja su podeljena: ledena kucna tehnicka inteligencija (moja gospodja) smatra da se moj doprinos opstem prosperitetu drustva opasno priblizio nuli (asimptotski) a troskovi odrzavanja mog zdravstvenog stanja rastu eksponencijalno - rezultanta = invalidska penzija. Tinerdzejski lobi, olicen u trnaestogodisnjoj pametnici, lepotici, triumfu genetike i nadi covecanstva (to je jedno dete, samo opisano precizno i objektivno, bez trunke pristrasnosti) ima krace objasnjenje - odlepio si. Moja Mama (ne zivi sa nama) - ovo je najmilija rima moje zene - u svakoj prilici iznosi misljenje da sam izgarao na poslu i da sam upropastio zdravlje nesebicno pomazuci drugima a ko ce mi reci hvala ali ako zato me je skolovala odvajajuci od usta....Tasta, raspeta izmedju istinoljubivosti i uctivosti nema komentar - samo ponekad sa setom gleda svoju cerku, kad misli da je niko ne vidi.
Ja se ne bavim takvim razmisljanjima. Moglo bi da se desi da, neoprezno priznajuci cinjenice, dam cerci za pravo. Covek mora da ekonomise istinom da je ne bi trazio u flasi jer - in vino veritas. Zato sam resio da, buduci da nisam pronasao lek protiv raka, sto bi mi obezbedilo da se uvrstim u krug spasitelja covecanstva, niti sam izumeo lek protiv celavosti, sto bi me plasiralo na sam vrh liste najbogatijih ljudi i popravilo moju licnu privlacnost, sto su, ispostavilo se, za mene nedostizni ciljevi, postanem Predsednik. To, bar kod nas, ne zahteva mnogo truda koji, u mom slucaju, predstavlja znacajan ogranicavajuci faktor. Nemojte misliti da sam lenj - ja samo ne uzivam u radu ali uzivam u rezultatima rada - makar i tudjeg.
JA, PREDSEDNIK
Imam sve neophodne preduslove da budem Predsednik.Za sada sam jedini koji tako misli (Mamu necu ni da pitam - vec sam njen kralj). Svoju gospodju jos nisam obavestio da ce biti Prva dama, ona je racionalna osoba i sa njom ce biti mnogo teze nego sa potrebnih 50% u prvom krugu ako ona bude onaj +1 glas. Kad sam vec poceo da se bavim predizbornom racunicom pada mi na um da bi proces izbora trebalo racionalizovati u pogledu brojnosti birackog tela. Sada su misljenja jako podeljena - jedni traze da biraju svi gradjani, drugi navijaju za izbor u skupstini (posredstvom turisticke agencije?), a ja mislim da presudnu ulogu treba prepustiti zivotnom saputniku kandidata. Molim da se primeti sa kolikim sam politickim taktom u ovako reprezentativno biracko telo uvrstio i ljubavnike i gej partnere a iskljucio promiskuitetne veze. Narod se moze lagati (tu ima bezbroj primera), parlament se moze kupiti - na komad ili djuture, sa strankama se moze sjajno trgovati (velicina i cena nisu u direktnoj korelaciji - cesto one najmanje kostaju najvise), ali ko uspesno laze pametnu zenu pravi je majstor i moze mu se bez straha poveriti cela drzava.
Pre dvadeset godina ne bih branio ovakvu inicijativu ali sad, nazalost, nemam vise nikakvih tajni.