Tekst koji sledi nema veze ni sa Kosovom, ni sa neverovatno visokim temperaturama, a pogotovo nema veze sa ( manje više zasluženim) izbacivanjem FK Partizan iz takmičenja kupa Uefa. Ovo što sledi crtica je iz onoga što bi se uz veliki napor moglo nazvati kulturom ali naravno usko je povezano sa našim društvom za koje sam danas ubeđen više no ikad pre da sigurnim korakom stupa u fašizam.
Pre nekoliko nedelja odigrao se pompezno najavljeni i još pompeznije plaćeni "Prvi NACIonalni filmski festival u Srbalja".Pod pokroviteljstvom EXITA i dirigentskom palicom poslednjih godina "neobično uspešnog glumca i filmskog radnika" Dragana Bjelogrlića festival je u medijima predstavljan kao novi kulturni brend Srbije ,novi početrak uspona NACIonalne kinematografije i mesto sa kojeg će početi revitalizacija kulturnog obrasca mile nam Srbijice. Naravno od svega toga nije bilo ništa jer festival u koji je slavno spucano 1,3 miliona evra bio je sve samo ne kulturni događaj. Bio je mašina za otimanje para od države i pranje novca svih protagonista i organizatora istog. Bio je to na kraju i još jedan povod da kulturni radnici u našoj državi iskoriste pruženu priliku i promovišu sve ono protiv čega se deklarativno zalažu ( kultur rasizam, raspirivanje verske nacionalne i rasne mržnje, autoritarno necivilizovano ponašanje) ukratko SVE što je poslednjih godina postalo kulturni kod građana Srbije. Počev od otvaranja festivala koji je otvorio ni manje ni više nego Bata Živojinović, preko pritiska na žiri kod dodele nagrada, do ispoljavanja otvorenog rasizma i šovinizma organizatora u medijima.
Tako smo od organizatora festivala posle dodela nagrada mogli čuti da je sve to jedna velika farsa jer kakav je to nacionalni festival na kojem "nagradu nije dobio nijedan Srbin", ili "kakav je to nacionalni festival kad je žiri internacioanalan"? Reči su to Dragana Bjelogrlića glavnog organizatora festivala. Reči koje opasno podsećaju na reči nekih drugih kulturnih radnika druge jedne države tridesetih godina prošlog veka. Skandal koji je trebao i morao da nastane usled promovisanja otvorenog rasizma i šovinizma najvećeg kabadahije srpskog glumišta uz prećutnu ili otvorenu podršku svih ostalih učesnika te emisije izostao je. Niko se čak nije ni stresao ,nikom nije postalo neprijatno ,nijedna institucija ni istaknuti pojedinac nije na ovo reagovao. Činjenica da je za najboljeg režisera proglašen Mađar a za najboljeg glumca Rom trebala bi da imponuje kako festivalu tako i građanima Srbije.To međutim nije tako. Organizatori su čak pokušali da utiču na predsednika žirija da promeni svoju odluku ,a na režisera filma čiji je glavni glumac proglašen za najboljeg da film povuče sa festivala!!!
Naravno ni jedno ni drugo nije se desilo jer su na sreću struke a na žalost organizatora oba čoveka vrhunski profesionalci i pre svega stručni u onome što rade. Činjenica je međutim da je voditeljka programa dodele nagrada jedva uspela da izgovori ime nagrađenog i da se posle toga "stručna javnost" ponela fašistički prema nagrađenom. Očigledno je da u Srbiji danas baš kao u nekim drugim državama koje su na sreću poražene u Drugom svetskom ratu,nagradu na festivalu ne može da dobije neko ko se zove Kenedi Hasani i da je biti drugačije boje kože još uvek u Srbiji razlog za diskriminaciju. U prilog tome govori i podatak da nagrađeni glumac nije dobio novčanu nagradu u visini od 5000 eura a da li će se organizatori "smilovati" i ispoštovati svoju obavezu to se danas još ne zna. Ono što međutim još više zabrinjava jeste izostanak bilo kakve i bilo čije osude ovakvog ponašanja. Takvo ponašanje može da ima i obično ima katastrofalne posledice.Oni koji promovišu put Srbije u EU ni jednom rečju nisu reagovali na ovako očigčlednu diskriminaciju. Siguran sam čak da će umesto da državni tužilac pokrene postupak protiv Dragana Bjelogrlića za raspirivanje verske,nacionalne i rasne mržnje on biti organizator i nekog sledećeg festivala, koji otvara Bata Živojinović a plaća Voja Koštunica. Posle ovoga sigurno je samo jedno da u (ne) kulturnoj politici Srbije baš kao i u svemu ostalom postoji monopol pojedinaca na sve što se kulturom može smatrati. Baš kao što postoje mafijaši i monopolisti u privredi postoje i u kulturi. Vrlo je interesantno da se i jedni i drugi ponašaju na isti (nasilnički ) način a u medijima se ni o jednima ne govori. Da li će Srbijica pod dirigentskom palicom Koštunice dr. Voje iz sela Koštunića medijski predvođena Ljiljom Smajlović i Sašom Tijanićem, kulturno oplemenjena uticajima Nemanje Kusturice ,i Dragana Bjelogrlića a na inicijativu EXIT-a stići u EU ili što je verovatnije skrenuti u fašizam ostaje da se vidi.