Rekla sam mu dok smo pili kafu.
" Znaš da ne volim nedelju i znaš zašto.." dodala sam, posle dva minuta ćutanja.
Zagrlio me je. Poljubio.
Vodili smo ljubav.
Smirio me je.
Obećao da će uvek biti pored mene, i u dobru i u zlu.
Došao je ponedeljak. Ja na odmoru, on na odmoru. Leto.
Spremio se, poljubio me je i otišao.
Nisam ga ni čula a ni videla od tada.
Par meseci kasnije " vidim ga " na MSN-u.
Pitam " Zašto "
Kaže " Predobra si za mene "
Isključim MSN.
*******
Ženi se uskoro..rekao mojoj kumi.
******
Pre deset minuta ponedeljak je zamenio nedelju.
Ali, nikome ne mogu da kažem " Smiri me, molim te ".
Sama sam.
Kao da živim u pustinji.
Sama sam.
Ne mogu da se smirim, da zaboravim, da plačem.
I neću više da budem patetična.
To me ubija.