...samo da nije "..the proverbial straw that breaks the proverbial camel's back ".
Razmišljam, kad bi se pisale naše biografije, nije bitno koliko kome beznačajne ili značajne, koliko bi nas taj posao rado dalo nekom drugom da ga uradi za nas!
Mali broj, ja mislim. Ili mislim da mislim, a u stvari su drugi smislili za mene. Jedan od njih:
‘I do now have to say', said Don Quixote, ‘that the author of my history was no sage but some ignorant prattler, who started writing it in a haphazard and unplanned way and let it turn out however it would, like Orbaneja, the famous artist of Úbeda, who, when asked what he was painting, replied: "Whatever emerges"' (Don Quixhote, Part II, chapter III).
To da samo budale nikad ne menjaju mišljenje je mudrost često na mestu, to da društvo ne ceni naše česte promene mišljenja fakat, a to da mišljenje umemo da promenimo toliko brzo koliko brzo umemo da se premestimo iz jednog konteksta u drugi me podseća na knjigu "Mulitplicity" Rite Carter i njen intervju za BBC R4.
Ako je verovati Riti u svakoj od naših glava čuči ceo mali tim čudnih faca koje jedva da ponekad umeju da se dogovore oko najbanalnijih malih i manje značajnih pitanja i koje na okupu drži nešto fiziološkog štapa i kanapa, pa onda šačica zajedničkih sećanja.
I svaka od tih faca kao da je u stanju da svakim danom, u svakom pogledu, ne samo napreduje, nego uradi i nešto potpuno suprotno - doda poslednju kap u jednoj od naših prepunih čaša.
Pretpostavljam da svaki tim ima koliko toliko jedinstvenu strategiju pošto se, prosto, nema izbora - moj na okupu drži beskrajna radoznalost i beskrajan optimizam.
Onda se pitam, ako se već radi o nekoj unutrašnjoj borbi neprestanoj, šta je to što nas tako magnetski privlači i ka onima spolja koji su duboko drugačiji od nas. Radoznalost verovatno delimo svi, ali mi se učini da nam je još jedna zajednička karakteristika strast da drugima ukažemo na pravi put svojim "blistavim" primerom.
Na misteriju što se tiče granice gde radoznalost prestaje, a strast za vlašću, bilo kojom formom, počinje da sa nepoverenjem gleda i na onu različitost koja ne stoji na putu našoj različitosti bi možda moglo da baci svetlo pisanje biografija u parovima, gde članovi pišu biografije jedno drugome., kroz usmenu, pisanu reč ili na neki drugi način.
Samo da svi pazimo na tu poslednju kap.