Ne javljam se izvesno vreme jer sam se prvi put u životu suočio sa prevarom na neposredan i drastičan način. To da vas neko odžepari u gradskom prevozu, da vas „uštine" za kusur, da vam uveća račun u bakalnici, sve je to, nekako, gadno ali podnošljivo. Kad, medjutim, uletite u „mašinu" koja ima formu ozbiljnog posla, sa sve ugovorom i overama u sudu, a kasnije otkrijete da je posredi najbrutalnija prevara, e onda vas to tako snažno protrese da postanete besni i ogorčeni ne samo na neposredne lopove i prevarante već i na ceo sistem - državni i politički, koji počiva na ovoj vrsti pravne i društvene nesigurnosti.
Govorim o sopstvenom iskustvu suočavanja sa tzv. građevinskom mafijom. Nisam žrtva ni Stankoma, ni Aleksandra Lukića, već mnogo sitnijih igrača. Ne želim da zloupotrebljavam ovaj blog u lične svrhe pa neću napisati ni imena ljudi, ni ime firme. Mogu samo da kažem da se ceo slučaj odigrava na Zvezdari.
U toj prevari učestvuju, pre svega jedan suinvestitor i izvođač radova, ali i neki sitiniji igrači. Srećom, koliko mi je za sada poznato, u tome ne učestvuje niko iz Opštine.
Naravno, angažovao sam sudskog veštaka i jednog advokata da pokušaju da reše slučaj u kojem se od početne ponude - prema kojoj je jedan kvadratni metar - u sivoj fazi, trebalo da košta oko 300 eura došlo do cene od preko 700 eura. Radovi su počeli 17. jula i trebalo je da se okončaju u oktobru. Zgrada, u medjuvremenu, još uvek nije pokrivena. Na kraju, da ne bi bilo neke mistifikacije - reč je o stanu u potkrovlju čija je površina 36 kvadrata i u kojem sam video svoga unuka i njegovu porodicu. Kako sada stoje stvari teško mogu da vidim da će se to brzo ostvariti.
Razmišljam o merama koje bi država, a posebno lokalne uprave morale da preduzmu u ovakvim slučajevima. Kao prvo, pored nadoknade štete obavezno bi bilo oduzimanje licenci svim onima koji su zloupotrebili svoju profesiju, bez obzira na položaj, zasluge i poznanstva. Inspekcijske službe bi morala mnogo direktnije da se mešaju u kontrolu i ostvarivanje prihvaćenih projekata, rokove i kvalitet radova. Morao bi se takodje uvesti kompjuterski sistem izbora inspektora koji odobravaju i prate razne gradjevinske projekte. Opština, ili grad, koji odobravaju izvodjačima gradjevinske projekte morali bi da zahtevaju polaganje finansijskih garancija u obliku depozita da se ne bi desilo da hiljade ljudi ostane bez stanova iako su za njih platili odredjena sredstva. Zašto, naime, država može da garantuje za uloge u bankama a ne za uloge u stanove?
Na kraju, moram da istaknem da mi je veliki broj prijatelja nudio pomoć, lično ili preko raznih agencija, jer, navodno: ovde su potrebni i mišići a ne samo zakon i pravo. Prvi put sam se u životu našao u takvoj situaciji i osećam se zbunjeno. I grozno.
JEDNO OBJAŠNJENJE OD AUTORA
Ne uspevam da odgovorim preko normalnih komentara pa cu to pokusati na ovaj nacin.
1. Siva faza predstavlja izgradnju golih zidova, bez malterisanja, i pokrivanja, tavanica ili krov. U sivu fazu ne ulaze troskovi takse za gradjevinsko zemljiste, projekat, statika, prikljuci za struju, vodu i kanalizaciju, sto sve iznosi toliko da se troskovi uvecavaju za oko 200 eura po kvadratu. Svaki ozbiljan gradjevinac u Beogradu ce vam reci da se cena ciste sive faze krece izmedju 300 i 500 eura po kvadratu, zavisi sta hocete da ugradite. Cene od 1700, 2000 ili 4000 eura su cene za gotove, nove kuce i to nema nikakve veze sa ovim o cemu pisem.
2. Naravno da nisam za to da drzava pokriva sumnjive i nesigurne poslove ali jesam za to da se uvede red putem: depozita i redovne kontrole firmi koje se bave ovim poslom, kao i oduzimanjem licneci. Slicnu stvar imate i kod turistickih organizacija. Zbog toga je sve manje slucajeva ostavljanja turista na cedilu u belom svetu.
3. Ocigledno ovo nije mesto gde covek moze da govori o konkretnim problemima a da se to ne doceka sa odredjenom ironijom - otprilike: ko ti je kriv kad hoces da radis nesto normalno u Srbiji. Mislim da je to najveci problem od svega. Mi smo se uveliko navikli da nema nikakvih pravila i reda i svako onaj ko na tome insistira ispada blesav.
4. Nego, ajde da mi pisemo i da se zabavljamo na neke vesije teme. Na primer, na primer...
Drage prijateljice i prijatelji: šta mislite o svemu ovome?