Gledala sam veceras Dnevnik2 nacionalne nam televizije, i kao sto sam ocekivala, uzasno sam se iznervirala. Pustili su dva potpuno kontradiktorna priloga jedan za drugim. Oba su govorili o istom problemu, ali je jedan bio "kuku-lele" dok je drugi bio, mogla bih reci "dobar primer iz prakse".
Naime, oba priloga su bila posvecena tudjoj nezi i pomoci, samo sto je prvi govorio o momku koji boluje od autizma, i ciji otac izjavi (pa ostade ziv) a televizija to i objavi (i ne stidi se), kako "misli da zastupa misljenje vecine roditelja ovakve dece koji zele da im deca umru jedan dan pre njih". Povod za tako morbidnu izjavuje taj sto osobe koje boluju od autizma nemaju pravo na primanja po osnovu tudje nege i pomoci i roditelji ovog momka se vec i pred sudom bore za to. Inace, maksimalan iznos ovog vida novcanih primanja je oko 15 000 dinara mesecno.
Nakon toga ide prilog iz Nisa, gde je Udruzenje samohranih majki pokrenulo projekat "gerontoloskih domacica" u kome samohrane majke za mesecnu platu od oko 14 000 dinara pomazu starijim osobama i osobama sa invaliditetom. Naravno, prvo prodju i kratku obuku. Dakle, em su zaradile platu (kakvu takvu) em su nekom stvarno pruzile negu i pomoc. Osobe koje koriste ove usluge su vise nego zadovoljne, a kako izjavi jedna od tih domacica, time hrani i svoju decu.
Vec dugo se borim za uvodjenje sistema personalne asistencije, a od kad sam bila u Svedskoj i videla kako to izgleda i u praksi, shvatila sam da je to i te kako moguce i visestruko korisno. Sistem se sastoji od osoba koje zaradjuju svoju platu tako sto pomazu ljudima sa hendikepom u obavljanju njihovih svakodnevnih aktivnosti, ali ih i podsticu da sto vise stvari urade sami, da se socijalizuju sto vise, vezbaju...
Kod nas se decenijama isplacuje ta mala suma koja se naziva tudja nega i pomoc i koja je namenjena da platite nekome da vam pomaze. To vam stize postom, i ako niste kuci, onda morate ici u postu da podignete te pare a mozete ostvariti ovo pravo samo ako imate 100% ostecenja. Znaci, prave se jos i troskovi placanja postarine. Skoro su kao uveli da se moze uplacivati i na racun, ali samo preko Postanske stedionice, i naravno opet mora proci citavu administrativnu tiradu. Pitam se samo zasto nisu dovoljno dobri racuni u nekim drugim bankama ili mozda posta drzi monopol nad ovim?
Dakle, kod nas, umesto da se "jednim udarcem ubiju dve muve" kod nas se prave medvedje usluge i prave novi socijalni problemi. Jer, ja bih rado pristala da u neki fond dam 6 000dinara mesecno koje dobijam na ime ovih primanja da imam obezbedjenog personalnog asistenta da mi pomogne da zivim sto nezavisniji i samostalniji zivot, a verujem i jos puno ljudi. Ovako, za te pare koje primam niko ne bi mogao da mi pomaze, a puno ljudi je bez posla.
Eto poruke gore pomenutom vrlom roditelju za sta treba da se zalaze a ne da zeli da mu dete umre i da se preganja po sudovima.
Pitam se, kad cemo postati prakticni i pragmaticni, a ne samo puni razumevanja i sazaljenja jer od toga niko leba ne jede... I mnogo, ali mnogo sam besna!