Dole u sahtu bilo je zagusljivo i vlazno. Mirisalo je na krpe i kartone pokupljene iz kontejnera, na pacove i kanalizaciju...ali bilo je za nijansu toplije nego napolju gde je kosava vitlala liscem i udarala ledenim dahom. Na drhtavom plamenu svece jedva se nazirao bledi lik devojcice koja je lezala na krpama u uglu, ulepljene kose, i tiho jecala povremeno.
- Mozda joj treba lekar? - zabrinuto ce Milos, Mirin brat, mrsav dvanaestogodisnjak. Njegove krupne oci uplaseno su sarale polumrakom, od Mire na lezaju do Vlade koji je cucao u suprotnom uglu malog podzemnog skrovista.
- Ala si lud, kakav lekar? Nemamo knjizicu a ni para. Nismo jeli od juce samo si ti Miri dao onu salamu sto si nasao u djubretu..mozda je bila pokvarena? Lepo sam ti rekao da uzimas samo suv leb, ljudi svasta bacaju, mogla je i da se otruje...ljutito uzvraca Vlada, najstariji, trinaestogodisnjak, vec godinama na ulici pa zato najbolje upucen u sve sto im treba za opstanak.
Jos letos dok su spavali po klupama u parkovima, dok su prali stakla na kolima i nekako zaradjivali za zivot Vlada je vec znao za ovo skroviste i da ce im dobro doci na zimu. Vukli su kartone i krpe i spremali se za hladne dane, primio ih je u svoj "topli" dom pa nije bilo razloga da mu Milos ne veruje. Sada, ovako uplasen , gledao je u Vladu kao u spasioca.
- A da odemo kod onog coveka sto je hteo Miru da primi kada dodje zima, mozda on nije neki manijak kao sto ti kazes, mozda samo hoce da pomogne? Milos se hvatao za slamku.
- Ala si ti budala - Vlada je vec gubio strpljenje - pa sta mislis zasto je zvao samo nju? Zna matori manijak da ce glad i hladnoca naterati bar neko dete na njegova vrata, nego idem ja u "Svratiste", tamo nekoga uvek ima pa ce nam reci sta da radimo. Ti ne mrdaj odavde, napolju je jako hladno.
- Uzmi i moju jaknu, samo pozuri...Milou je bilo tesko da prizna da se jako boji da ostane sam sa Mirom koja jeci i pod zemljom u sahtu, kao u grobu.
Poklopac je podignut zajednickim snagama dva slabasna decaka. Kosava je nagrnula unutra noseci dah mraza i gomile uvelog lisca i prasine gaseci svecu.
Milos je ostao sam u mraku. Svi strahovi ovog sveta zgrabili su ga za malo uzdrhtalo srce. Sta ako se Vlada ne vrati? Sta ako neko dodje i dok spavaju zakatanci saht spolja pa nece moci da izadju? Sta ako Mira umre a on ostane sam na svetu? Sta ako ih sada namirisu pacovi, veliki kao prasici koje je samo svtlost svece terala od njih? Sta ako.......u tom strasnom "ako" bilo je sve ono sto je svakoga dana bio deo njihovih zivota. Vreme je teklo polako, strasno polako. Povremeni bat koraka koji su gazili po poklopcu izazivao je kosmarne strahove kod dvoje uplasene dece...najzad se zaculo tiho kuckanje, znak da podignu poklopac zajedno, Vlada se vratio. Nikada se nikome Milos nije tako obradovao kao sada.
Vlada je bio modar i ukocen od hladnoce, cucnuo je u ugao bez reci, nekako kao da s smanjio.
-Nema "svratista" vise, kaze promuklo.
-Kako nema? - pita Milos - tamo uvek nekoga ima.
-Nema, zatvorili...kazu nema para za "Svratiste"
- Kako nema para? Kako nema? Lazes! Ima para. Kako svi oni ljudi imaju kuce, stanove, kola, da jedu, da se obuku, sve imaju...kako onda da nemaju para a sve to imaju?
-Pa nemaju za NAS..imaju za njih, a treba im da imaju jos vise , zato nema za nas.I ucuti vise...ljutito se brecnu Vlada da mu neko ne bi u glasu nazreo suze..Milos tiho zaplaka, prvi put otkad se sebe seca.
...........................................
Prosle zime bio je prilog na Tv B92 o deci sa ulice gde sam videla dva decaka kako zive u sahtu, negde usred nedodjije ali ipak u Beogradu...pokusavam da zamilsim kakav je njihov zivot. Da li je moguce da je ovakav? Ili neko zna da je bolji? Sudeci po tome sto je novac za "Svratiste" otisao na neku drugu namenu neko ocigledno misli da je njihov zivot u sahtu sasvim dobar i zadovoljavajuci.
Jedino mesto gde su deca sa ulice mogla da se okupaju, ogreju, presvuku i pojedu nesto toplo, a da za to ne moraju da odgovore na mnogo bolnih pitanja, bice zatvoreno zato sto "nema para"...to pisem pod znakovima navoda jer nasa zemlja ima novca za bogate privilegije nasih politicara, znaci ima ga, samo ga lose rasporedjuje.
Ili je ovo eksperiment "kako preziveti zimu na ulici bez hrane i sklonista" koji se bas uzimu ponavlja svake godine samo im je prosle godine deo naroda pobrkao loncice pa ga sada ponavljaju? I prosle zime je bilo isto tako, zatvara se pa se ne zatvara nego renovira, pa se sada opet zatvara? Ili je ovo tiha eutanazija nepozeljnih, nicijih malih gradjana nase zemlje?
SRAMNO.