Čika sa torbom 2: Povratak poštara

Oto Oltvanji RSS / 03.08.2007. u 09:00

Pre više meseci, dobio sam mejl sledeće sadržine:

"Poštovani

Zovem se Milorad Jovanović. Radim u PTT muzeju kao kustos.

Obradovala me je Vaša topla priča Čika sa torbom (Blog B92), kao i pozitivne reakcije čitalaštva. Nikad nisam na jednom mestu pročitao toliko lepih reči o našim poštarima.

Želeo bih da Vam poklonim Poštanski kalendar za 2007. godinu."

Na takav poziv ne možete odgovoriti dovoljno brzo. Do primopredaje je, međutim, došlo tek pre par dana - isključivo mojom krivicom - kada sam konačno posetio PTT muzej u Palmotićevoj broj 2. Neka vam o knjizi koju sam tom prilikom dobio nešto više kaže sâm autor:

"Kalendar je mojih ruku delo, a naša Pošta ga je štampala u svojoj štampariji. Hteo sam da obnovim tradiciju, koja je postojala u toku 19. i prve polovine 20. veka, kada je svaki esnaf izdavao svoj kalendar. Pre par nedelja, a posle 70 godina, ponovo je izašao Poštanski kalendar. Odstupio sam od kalendarskog klišea i, posle obvezatnog kalendarskog dela, napravio malu zbirku poštanskih priča. Odabrao sam priče, pre svega, sa našeg područja, mada sam malo ubacio i Čapeka, Čehova i Puškina, sa ograničenjem da se sve priče tiču 19. veka, dakle da opisuju događaje od pre više od 100 godina. To su samo dodatne slatke muke priređivača."

Još se iz poštanske kočije vidi da je zbirka delo ljubavi. Štampana je na prelepom papiru, pripovetke su tematski izdeljene po godišnjim dobima (jedna ili više za svaki mesec), ukrašene slikama i biografijama autora. U "esnafu" je naišla na toliko pozitivan prijem da priređivač već radi na izdanju za 2008. u većem tiražu.

Što se samog muzeja tiče, osnovan je 1923. godine i jedan je od najstarijih u Evropi. Današnja postavka otvorena je 1958., poseduje istorijsku zbirku od preko 10.000 eksponata, a ja sam uživao u njihovom obilasku i, još više, priči koja ih je pratila. Pomoglo je što moj domaćin ima savršen osećaj za pripovedanje. Uspeo je da mi predoči "poštansku vezu" u životima takvih ljudi od pera kao što su Milovan Glišić, Vojislav Ilić, Vilijam Fokner i Vilijam Sarojan.

Uzmite za primer različite vrste domišljatih "neprovaljivih" šifrovanih poruka iz rimskog ili starogrčkog perioda, kao što je, na primer, scitala - gde pošiljalac i primalac raspolažu palicom identične dužine i debljine na koju se namotava prenosna ispisana traka. Ipak, najviše me se dojmio sistem koji podrazumeva tetoviranje teksta na ćeli dežurnog roba, čekanje da preko njega izraste koverta od kose i šibicarsko "mešanje" sa drugim robovima u transportu, za svaki slučaj. Na moje pitanje šta se dešavalo ako su instrukcije glasile da se poruka posle čitanja uništi, usledio je očekivano nezgodan odgovor: "U to vreme, robovi su bili jeftina, potrošna roba."

Preda mnom se razvijao istorijat poštanske profesije, fascinantna evolucija telegrafa, telefona, daljinskog prenosa fotografije, kočija, plovila, uniformi, sandučića, markica, pa i prvih kompjutera.

Za vreme turske vladavine, prenos pisama, dokumenata i novca na teritoriji Srbije vršio se posredovanjem kurirskog sistema veza i menzulana, drumskih stanica veoma nalik onima koje je u vesternima proslavio famozni Poni ekspres, doduše, na rejonu znatno manjeg obima. Pošiljke je prenosio "tatarin", glasnik na konju, koji do odredišta najčešće udaljenog nedelju ili više dana uopšte nije spavao! U tom podvigu pomagala mu je neumerena konzumacija svojevrsne preteče Red Bull-a: kombinacija instant kafe ("smućkane u stomaku jahanjem"), nezašećerenog čaja, asketskog režima ishrane i rena.

Maketa optičkog telegrafa iz 1794. godine - koji, nažalost, iz razumljivih razloga, ne funkcioniše noću, po maglovitom, kišnom i snežnom vremenu - jasno opisuje prenos poruka zastupljen u slavnoj alternativnoj istoriji Kita Robertsa Pavane (1968).

Sa Sony-Ericssonom u džepu, mrtav 'ladan sam zagledao "zidni induktorski telefonski aparat sistema 'Ericsson'", prema rečima mog domaćina, "čukundedu vašeg modela".

Za kraj, imao sam priliku da se uverim kako zaista izgleda svet kada ga posmatrate iz unutrašnjosti prave poštanske kočije s kraja devetnaestog veka koja je prevozila šesnaest osoba (četvoro u kabini).

Sasvim lepo, mogu vam reći.

Čak i bez zamišljenog Džona Vejna za uzdama i Indijanaca u galopu pored vas.

Atačmenti



Komentari (18)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

gordanac gordanac 09:22 03.08.2007

zahtev :))

to whom it concerns...(urbi et blogerskoj orbi, a posebno Restaku...)
želim poštara Milorada Jovanovića da predložim za blogera, da nam svima piše o onome o čemu je pravio kalendar
Mnogo lepo. Oto

antioksidant antioksidant 10:29 03.08.2007

Re: zahtev :))

želim poštara Milorada Jovanovića da predložim za blogera, da nam svima piše o onome o čemu je pravio kalendar

podrzavam
Dejan Nikolic Dejan Nikolic 10:40 03.08.2007

Re: zahtev :))

Ako Milorad pocne ovde da pise vrlo brzo ce postati VIP. Toliko znanja i smisla za pripovedanje se retko nadju u istom coveku. Nijedna mu nije nonsens i sve je potkrepljeno brdom podataka. Imao sam srecu da saradjujem sa njim u jednom casopisu i definitvno podrzavam ideju da ga "dovedemo" na blog :)

A Muzej koji je praktično njegovo čedo mora biti nezaobilazna lokacija. Eksponati su sjajni ali tek uz Miloradove priče ožive i imate osećaj flashback-a, kao da ste bili prisutni svim tim događajima i trenucima u istoriji komunikacije.

Ajde Mićo, vreme ti je pisati ponovo :)
Tanja Jakobi Tanja Jakobi 11:39 03.08.2007

Re: zahtev :))

podrzavam



takodje
Srđan Mitrović Srđan Mitrović 11:43 03.08.2007

Re: zahtev :))

gordanac
to whom it concerns...(urbi et blogerskoj orbi, a posebno Restaku...)
želim poštara Milorada Jovanovića da predložim za blogera, da nam svima piše o onome o čemu je pravio kalendar
Mnogo lepo. Oto


jedan glas i od mene.
MIM MIM 11:54 03.08.2007

Re: zahtev :))

...i mene.
Tanja Jakobi Tanja Jakobi 12:11 03.08.2007

Re: zahtev :))


Blogeri bolje obavesteni...cemu sluzi ona opcija pozivnice? da li je to prozor za pozivanje novih pisaca????
dunjica dunjica 12:51 03.08.2007

Re: zahtev :))

podrzavam!

Ne bismo li se trebali okoristiti opcijom "Pozivnice"?
oh la la oh la la 16:13 03.08.2007

Re: pozivnice

Iz raznoraznih razloga nije više moguće otvoriti nalog sa besplatnih mejl servisa,
osim ako te neko od već aktivnih blogera ne preporuči.

Pa sad, ako hoćeš nekog da preporučiš, onda mu pošalješ pozivnicu.

Ali to nema veze sa predlozima za autore blogova.
To, valjda, ide direktno preko Restaka?
Miloje Sekulic Miloje Sekulic 17:06 03.08.2007

Re: zahtev :))

Dejan Nikolic
Imao sam srecu da saradjujem sa njim u jednom casopisu i definitvno podrzavam ideju da ga "dovedemo" na blog :)

/quote]

Pridružujem se jer sam takođe imao zadovoljstvo da mi bude saradnik. "Nasledio" sam ga od Dekija :)
Svaki njegov tekst je bio mali biser u niski, znanje ogromno a teško da mogu da se setim profesionalnije osobe sa kojom sam radio.

Strast koju pokazuje prema predmetu svog proučavanja posebna je priča a talenat sa kojim uspeva da istorijske činjenice pretoči u zanimljive tekstove koji se lako čitaju je redak.

Posebno cenim njegovo dostojanstvo i principijelnost koji su ga naterali da prestane da se bavi onim što izuzetno voli da radi - da piše i objavljuje. Time je pokazao da nije ljudina samo u fizičkom pogledu. Da je u Srbiji više takvih ova bi zemlja bila bolje mesto.

Nadam se da će biti pozvan da piše ovde i da će to prihvatiti time bi ovaj blog zaista dobio na kvalitetu.
johnny011 johnny011 17:27 03.08.2007

Re: zahtev :))

to whom it concerns...(urbi et blogerskoj orbi, a posebno Restaku...)
želim poštara Milorada Jovanovića da predložim za blogera, da nam svima piše o onome o čemu je pravio kalendar
Mnogo lepo. Oto

podrzavam
cincili cincili 13:39 07.08.2007

Re: zahtev :))

potpisujem
d j o l e d j o l e 09:52 03.08.2007

Poruka

Ipak, najviše me se dojmio sistem koji podrazumeva tetoviranje teksta ...

Ko zna, mozda su i sva ziva bica nosioci nekih poruka ugraviranih u gene, sve kroz vreme
Biljana Srbljanović Biljana Srbljanović 18:50 03.08.2007

ja se spremam za




( a inace sam se usunjala ovde, medju vas)
MMMila MMMila 19:17 03.08.2007

I moj glas!

Tek da se zabelezi!

Preporuka ide i u obrnutom smeru: posetite muzej!
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 09:58 04.08.2007

zasto su nestali postanski sanducici

ne znam da li ste primetili, ali u beogradu ih nema. ako hoces da posaljes razglednicu, moras da ides u postu. nema vise opcije napises par redova u kafeu, pa kupis markicu na kiosku, zalepis i ubacis u postansko sanduce, usput. sad je to citava operacija i ja vise ne saljem razglednice nikome. prekomplikovano, bez spontanosti, trosi vreme.
MMMila MMMila 10:20 04.08.2007

Re: zasto su nestali postanski sanducici

A po belome svetu su toliko raznovrsni, da sam jednom na nekom putovanju po pola Evrope imala posebnu akciju: Nadji i prepoznaj sanduce za postu!
stevie stevie 02:23 05.08.2007

Postanska kocija

Čak i bez zamišljenog Džona Vejna za uzdama i Indijanaca u galopu pored vas.


Pre desetak dana sam bila u Monument Valley, legendarnom mestu iz filmova Johna Forda, inace rezervatu Navajo Indijanaca. Tik uz prigodne i autenticne umetnicke predmete, glavna zvezda na razglednicama u lokalnoj indijanskoj radnji bio je upravo John Wayne, notorni republikanac i muzevni heroj westerna.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana