Umesto uvoda, kratko podsećanje na priču od proletos, kada sam podnela zahtev za ADSL.
U februaru mesecu tekuće godine uvedena nam je telefonska linija u novoj kući. Istog momenta pozvala sam call centar Telekoma Srbija kako bih podnela zahtev za ADSL. Ljubazna operaterka postavila mi je par pitanja kako bi proverila tehničke mogućnosti. Tražila je broj telefona i adresu, učukala u kompjuter, i odgovorila - nema tehničkih mogućnosti. Tim odgovorom me je zbunila, jer koliko sam ja upućena u nove tehnologije, jedina tehnička mogućnost za uvođenje ADSL-a je da telefonski priključak bude na digitalnoj centrali, što svakako jeste bio slučaj. Tražila sam objašnjenje, i operaterka mi je objasnila da naselje Vojlovica u Pančevu neće imati tehničkih mogućnosti za ADSL do kraja godine. Kada sam pitala u čemu je problem kad je celo naselje prebačeno na digitalnu centralu pre dve godine, kratko mi je rekla - „Znate i ja živim u Vojlovici i znam da do kraja godine neće biti moguće uvođenje ADSL-a. Ipak, Vi možete sada podneti zahtev i biti na čekanju dok se to ne sredi, ako ništa drugo, bar ćete biti među prvima." Pristanem ja na to, ljubazna operaterka učuka opet nešto u kompjuter i kaže mi da je zahtev podnet.
U junu mesecu pozovem ja ponovo call centar da vidim dokle se stiglo, opet se javi ista ona žena i kaže - do kraja godine ništa. Rešim da aktiviram „vezu", svoju mamu koja je zaposlena u pošti, i kažem joj da se raspita kod kolega iz Telekoma u čemu je problem. Problem je bio, o majko Srbijo, u tome što su centrale u Vojlovici smeštene u jedan kontejner (veliki, od onih radničkih) i položene na jedan veliki sto, tako da u tom kontejneru nije bilo mesta za ADSL uređaje. Problem se mogao rešiti (i može se rešiti još uvek) prostim sklepavanjem polica u tom kontejneru, čime bi se dobilo na prostoru i bilo bi mesta za ADSL uređaje za celo to naselje. Ali, Srbija je ovo. BTW, moja mama je pitala kolegu koji ju je uputio u „tajne tehničkih mogućnosti" zašto prosto ne naprave te police, i on joj je rekao - pa nema ko!
Malo je reći da sam bila šokirana objašnjenjem zašto 2008. godine celo jedno naselje u najvećem industrijskom gradu u Srbiji ne može da ima ADSL, pa sam i pisala molbe putem sajta Telekoma, ali ništa.
Bilo kako bilo, dođe i taj novembar mesec, znači kraj godine, juče ponovo pozovem call centar da proverim dokle su stigle naše „tehničke mogućnosti". Javi mi se ovog puta muškarac, operater, i pošto je odslušao moju tužnu priču kaže - nema problema, sada ćemo da proverimo, dajte mi broj zahteva. Ja - u čudu - kakav broj zahteva, nemam broj zahteva. Ok, dajte mi matični broj onoga na čije je ime podnet zahtev. Ja - opet u čudu - evo daću vam matični broj supruga, mada mi niko do sada nije tražio matični broj. Učuka operater matični broj u kompjuter i kaže - Vaš zahtev nije uopšte podnet. Kako bre nije podnet, zovem od februara, zvali smo i suprug i ja u junu, sigurno je podnet. Stavi me operater na hold, čekam deset minuta, opet se javlja i kaže - proverio sam sve živo, ne postoji zahtev u našoj bazi. E pa lepo - poludim ja - je l' mogu ja SADA da podnesem zahtev? Može - kaže on, uze mi sve moguće podatke, dade mi broj zahteva koji treba da čuvam i na osnovu koga mogu u bilo koje doba da proverim status, te tako ja sada čekam da prođe jedno nedelju dana pa da opet zovem i saznam šta se dešava.
Pravo da vam kažem, mene je ovo poskupljenje telefonskih usluga pre svega obradovalo. Ma ne obradovalo, ja sam bila oduševljena. Zato što to znači samo jednu stvar - dolaze novi provajderi. Šta znači dolazak novih provajdera? Znači da Telekom neće imati monopol nad fiksnom telefonijom i internet uslugama. A šta to znači? Znači da će morati da se bore za svoje klijente. A šta to znači? Znači da ukoliko tehničke mogućnosti budu predstavljale police koje nema ko da iskuca oni će načisto propasti. Znači da će svaki majstor u Telekomu morati da trči i rešava probleme odmah istog momenta da ne bi ostao bez posla. Znači da nas građane Srbije neće moći baš tako da 'lade. Ili sam opet u nekoj zabludi?
Ukoliko imate bilo kakav problem u Srbiji, bilo da je u pitanju voda, struja, telefon, grejanje, bilo šta što vam isporučuje država, a ne neka privatna kompanija, budite realni. Ne zamišljajte bog zna kakve tehnologije koje su zakazale. Možda je problem u jednom čoveku, jednom majstoru koji od silnog čitanja novina i čačkanja nosa prosto nema vremena da vas i stotine vaših sugrađana udostoji civilizacijskih tekovina sa početka prošlog veka. Jer mu se može. Jer iza njega stoji država koju baš boli uvo za svoje građane. Simple as that.