AUTOR: Spartanka_Afrodita
U naslovu ovog bloga je sažeto viđenje porodilja od strane načelnika porodilišta u Srbiji i glavnih sestara u porodilištima. O tome kako su se oni pokazali na skupu imam mnogo šta da kažem, a kako se pokazuju u porodilištima vrlo slikovito su opisale sve Kengurice koje su Krugolini poslale svoje priče i vi koji na blogu dajete svoje komentare i opisujete svoja iskustva. Što se tiče slike aždaje možete da je tumačite dvojako - kao ilustraciju kako naši dragi načelnici i medicinske sestre opisuju porodilje i našu inicijativu ili kao ilustraciju kako su reagovali kad je Krugolina počela da čita priču Kengurice 177.
Učešće na skupu jučerašnjem skupu bilo je vrlo korisno (ekipa Krugolina & CO imala je priliku da vidi ko oličava postojeću situaciju u porodilištima u Srbiji) i dragoceno (jer smo dobili niz interesantnih informacija), a ja lično sam bila šokirana stepenom nepristojnosti, netolerantnosti, rigidnosti i besa (čak agresije!) koji je deo učesnika iskazao.
Ali da krenem redom.
Ministar Tomica Milosavljević je otvorio skup naglasivši socijalnu odgovornost koji ima Ministarstvo zdravlja i najavivši da će 2009. godina biti godina posvećena komunikaciji, pre svega sa pacijentima, ali i unutrašnjoj među zdravstvenim osobljem, kao i njenom unapređivanju. Sa tim ciljem Ministarstvo zdravlja će u okviru kampanje "Zdravlje se osmehom prenosi" sprovesti niz treninga zdravstvenog osoblja u sferi komunikacije. Ministar je posebno naglasio da je medicina zasnovana na dokazima, a ne autoritetu i da se stepen onoga što je prisutno najbolje odslikava na primeru tretmana trudnica i porodilja.
Prezentacija gospođe Judit Rajhenberg, predstavnice UNICEF kancelarije u Beogradu, bila je posvećena postignutim rezultatima Bejbi frendli programa, kao i razlozima i svrsi za pokretanje programa Bejbi frendli plus. Gospođa Rajhenberg je istakla da su sistem i standardi koji su inicijalno postavljeni Bejbi frendli programom (dalje: BF) počeli da se urušavaju i devalviraju, a da se mnogi i ne poštuju i kao primer navela da se samo 15% beba podoji u kratkom roku od porođaja. Kao jedan od nedostataka programa i činjenice koje ukazuju na neophodnost pokretanja Bejbi frendli plus (dalje BF+) programa navela je to da se BF nije bavio time da program bude i "mother friendly" (odnosno da bude i prijatelj majke a ne samo fokusiranje na bebu), niti je uključivao tretman dece koja su rođena sa posebnim potrebama. Dodatni motiv za uvođenje BF+ je što se sve više majki i porodica žali na tretman u porodilištima pre, tokom i nakon porođaja. U tom smislu, poseban aspekt na kojem treba raditi je odnos zdravstvenih radnika prema trudnicama i porodiljama. UNICEF smatra da je novi program BF+ potreban i da je za njegov uspeh neophodna izgradnja partnerstva i saradnje između Ministarstva, zdravstenih radnika u porodilištima, udruženja građana i roditelja i medija, kao i da ako se iznese sa uspehom ima potencijal da bude model za druge zemlje u regionu.
U nastavku je ministar Tomica Milosavljević imao prezentaciju koja je pružila dosta statističkih podataka koji su pokazivali progres koji je postignut od '70ih godina, ali i na pukotine u samom sistemu, kao i na donete propise kojima je cilj unapređivanje reproduktivnog zdravlja žena i zdravstvene zaštite trudnica i porodilja. Ono što je meni lično bilo vrlo pozitivno je da je istakao da je veoma bitno obezbediti socijalnu i ekonomsku sigurnost žena u periodu materinstva i posvetiti posebnu pažnju ženama koje spadaju u tzv. "ranjive grupe". Takođe, ministar je istakao da činjenica da im se obraća sve veći broj ljudi sa pritužbama ili zahtevima govori da ljudi u njih pre svega imaju poverenja da mogu nešto da urade i da poboljšaju situaciju. Po meni ovo je veoma zdrava i konstruktivna percepcija.
Doktorka Đurđa Kisin je u svojoj prezentaciji ponudila obilje interesantnih informacija poput:
Objašnjavajući 10 stavki BF dr. Kisin je naglasila da one podrazumevaju timski rad medicinskog osoblja (moj komentar: do sada je slučaj da najčešće leva ruka ne zna šta radi desna), veštinu komunikacije i verbalizacija postupaka i sadržaja rada medicinskog osoblja porodilji. Takođe, naglasila je da su standardi BF dosta urušeni i najavila inspekcijsku posetu nakon koje će jednom broju porodilišta biti ukinut naziv "Prijatelji dece" i da će morati da ponovo uspostave tražene standarde i ponovo apliciraju da bi povratili taj naziv. To znači da 80% porodilišta uključenih u BF, kako je zvanično prezentovano, ne podrazumeva da svi zadovoljavaju potrebne standarde i da je taj procenat BF porodilišta faktički bitno manji.
Prof. dr Radovan Bogdanović, predsednik Republičke stručne komisije za zdravstvenu zaštitu žena, dece i omladine predstavio je rezultate četiri pitanja iz ankete koju je Komisija među načelnicima porodilišta u Srbiji sprovela u periodu od 21. do 26. novembra 2008. Ova anketa nema veze sa našom anketom, ova anketa je samostalna inicijativa Ministarstva zdravlja. Cilj ankete je bilo identifikovanje standarda koji se primenjuju u porodilištu, njihovom izvoru i glavne probleme sa kojima se susreću u radu. Za ovu priliku (usled kratkog roka) nisu obrađeni odgovori na sva pitanja iz ankete već samo četiri od kojih ću vam preneti dva, za nas najrelevantnija. Anketu je popunilo nešto više od 70% načelnika, odnosno 26 od 41 porodilišta kojima je poslato je odgovorilo (nije navedeno zašto anketa nije poslata u ostalih 17 porodilišta). Ključno pitanje postavljeno svim načelnicima je bilo da li postoje protokoli koje korise u radu, ako da kako se zovu i ko je njihov autor. 23 je odgovorilo DA, navodeći reference za protokole koje koriste i na slajdu koji nam je prikazan bilo je izlistano barem 7-8 različitih naslova, ali je naglašeno da je najrasprostranjeniji i najčešće u primeni jedan pod nazivom "Protokoli fetonateralne medicine" (2002), Cvetković - Ljubić, 6. 3 porodilišta su odgovorila sa NE, a 9 je poslalo nepotpun odgovor, odnosno ili su dali nejasan i neodređen odgovor ili su jednostavno odgovorili sa DA bez navođenja naziva i autora protokola. Na pitanje šta predstavlja najveći problem u radu porodilišta načelnici su naveli:
Doktor Dušan Stanojević, načelnik GAK Narodni Front, je imao izlaganje u okviru i kao dodatak izlaganju dr. Bogdanovića. Doktor Stanojević je počeo izlaganje na malo šokantan način rekavši da je sreća da danas ne razgovaramo o tome da li će žena i dete izaći živi iz porođajne sale nakon što u nju uđu kao što je bio slučaj '70ih i da se danas to ne postavlja kao problem, već da je problem u komunikaciji lekar - pacijent (pod pacijentom podrazumeva trudnice i porodilje iako one NISU BOLESNE). Kao GLAVNI UZROK za taj problem navodi "neobaveštenost pacijenta šta ga čeka u porodilištu" (meni je odmah prošlo kroz glavu kako prolaze i kako se tretiraju one žene koje su obaveštene: sa podsmehom, sarkastično, uz nazive "ona načitana", "ona informisana", "ona pametnica" i slično). Zatim doktor Stanojević prikazuje niz slajdova na kojima izlistava šta je zaduženje koga kada se porodilja prima u bolnicu gde je prvi stepen babica koja ima 6-7 zadataka koje treba da obavi u odnosu na porodilju, zatim akušer sa čitavom listom pregleda i merenja koje treba da izvrši i da onda sledi procedura u porođajnoj sali gde postoji nešto što je nazvao "4 porođajna doba". Svako od tih doba podrazumeva određenu vrstu intervencija i tretmana. Nakon svakog slajda dr. Stanojević je komentarisao (uz rezignaciju da uopšte to treba da pominje, jer se podrazumeva) da je to nešto što bi svaka trudnica i porodilja trebalo da zna (u najmanju ruku ispada da bi svaka žena koja ostane u drugom stanju ekspresno trebala da završi medicinski fakultet sa specijalizacijom za ginekologiju i akušerstvo), iako su navedene procedure vrlo nerazumljive prosečnom čoveku i nije baš jasno šta svaka od njih u praksi podrazumeva (šta ko kada porodilji treba da uradi gde). Doktor Stanojević ni u jednom trenutku ne spominje to da nijedan lekar ili sestra (čast izuzecima!) ne govori porodilji šta joj se, zašto u kom trenutku radi, a da one već dovoljno zbunjene i/ili uplašene od porođaja koji je krenuo i zabrinute za sebe i bebu se uz takav odnos dodatno osećaju vrlo nesigurno i ranjivo. Takođe, doktor Stanojević je naveo da je kod prvorotki epizotomija i indukcija neophodna u 100% slučajeva jer to znatno skraćuje porođajni proces. Ovo poslednje ostavljam vama da komentarišete jer je mene ostavio bez reči!
Prezentacija gospođe Maje Ivetić, specijalne savetnice ministra zdravlja, je bila odlična i kao što je Krugolina rekla "uzela nam je reč iz usta". Ona je sa jedne strane ukazala načelnicima na sredstva koja im stoje na raspolaganju da kazne nekorektno i uvredljivo ponašanje osoblja prema porodiljama i da oni za to imaju ovlašćenja i da suprotan stav predstavlja čist izgovor. U tom trenutku je navela različitost ponašanja lekara u prepodnevnim satima kada rade u državnoj bolnici i u popodnevnim satima kada rade u privatnoj ordinaciji/klinici što samo ukazuje da oni vrlo dobro znaju šta su standardi i primereno ponašanje i da to i umeju ali ljubaznost, komunikaciju i korektan odnos čuvaju za privatnu praksu. Onda je po meni rekla ključnu rečenicu: "Ljubaznost, komunikacija i korektan odnos ne spadaju u vanstandarne usluge", a da ih oni svojim dvojakim ponašanjem upravo tako tretiraju, odnosno da očekuju da im se za ljubaznost i korektnost posebno plati i da je takav stav nedopustiv.
Krugolina je već opisala tok i sadržaj svoje prezentacije, a ja moram da dodam da je imala pravi ton, da je bila smirena (i pored kometara u sali koji su je pratili od početka prezentacije), da se držala vrlo hrabro i da se odlično snašla kada je sala eksplodirala jer prisutni nisu hteli ili mogli da podnesu da čuju opis i evaluaciju svog rada iz ugla jedne porodilje koja je to na svojoj koži iskusila. Ovim putem moram još jednom da čestitam gospodinu ministru Tomici Milosavljeviću, koji je ne trenući ni trena lavovski skočio u odbranu Krugoline. S jedne strane, on je reagovao ljudski jer reakcija prisutnih je probila sve granice pristojnosti koja se podrazumeva u međuljudskim, a posebno profesionalnim odnosima, a sa druge strane mislim da ga je bilo sramota da njegove kolege iskazuju toliku količinu nepristojnosti, netolerancije i nesposobnosti da saslušaju bilo šta što ne godi njihovom ego. To je bio i politički hrabar čin, jer malo koji političar u Srbiji, a posebno ministar, ima dovoljno snage, profesionalnog i ličnog integriteta da reaguje na takav način. Moje poštovanje ministre!
Drugi aspekt Krugolininog izlaganja su kometari u sali koji su ga pratili, a posebno Mire Ivanović načelnice službe za ginekologiju u Leskovcu (pošto ona nije imala problem da se predstavi imenom i prezimenom ni ja nemam problem da je imenujem jer se žena očigledno ponosi svojim stavom i komentarima) koja je od početka skupa sve komentarisala na negativan i podsmešljiv način, na samom početku skupa je sarkastično prokomentarisala prisustvo korisnika zdravstvenih usluga na skupu i posebno je imala uvredljive komentare u odnosu na porodilje (one su razmažene, drske, nepismene, stvari im se priviđaju zbog hormona). O ovoj načelnici ću kasnije napisati još par redova, ali sada želim da navedem komentare na priču Kengurice 177 koju je Krugolina čitala:
Iziritirana bezobrazlukom u kometarima, kad se Krugolina vratila na mesto, ja joj šapućem ali dovoljno glasno da načelnica iz Leskovca čuje kako se dotična prepoznala u svakoj stavki koju je Krugolina navela jer nije prestajala da komentariše. Načelnica iz Leskovca, očigledno ne baš srećna što se toliko otvorila ne znajući ko sedi ispred nje, počinje tokom trajanja naredne prezentacije da se Krugolini nadugačko i naširoko pravda i da objašnjava njenu tešku situaciju i neljudske uslove u kojima radi i kako bi Krugolina trebala da ima razumevanje za to.
Završnu prezentaciju imala je dr. Mirjana Šulović koja je predstavila pitanja i opseg naše ankete koja će krenuti sa primenom od 1. decembra. Nakon bure koju je podigla Krugolinina prezentacija prvih 5-7 minuta prezentacije niko nije slušao, svi su komentarisali i razgovarali među sobom. Ipak, ono što mislim da je značajno i što želim da podelim sa vama je da će anketa ići i na ćiriličnom i latiničnom pismu, kao i da će biti prevedena na jezike manjina, a porodiljama će se dostavljati prilikom prve posete patronažnih sestara.
Sadržaj diskusije Krugolina je delimično već prenela, a ja bih dodala da iako su neki već pohvalili predloge načelnice iz Leskovca da je ona ideju o apartmanima u porodilištima predstavila na način da to treba posebno izgraditi da bi bilo tako koncipirano, iz čega sledi da dok se novo porodilište ne izgradi tako nešto nije moguće sprovesti niti treba očekivati. Takođe, kad je završila komentar dok je sedala dodala je: "Kad budemo imali sve k'o Skandinavci, mi ćemo se i ponašati kao oni!". Ja nisam znala da je Skandinavija = privatna ordinacija, ali načelnica me je prosvetlila. U pokušaju da diskusiju učini konstruktivnom, gospođa Ivana Minić je rekla navela da zdravstvo deli sudbinu države i društva i da u korpi u kojoj su sve jabuje trule ne treba očekivati da jedna bude potpuno zdrava, da ovo što se iznosi na skupu niko ne treba da shvata lično već kao pokušaj da se uspostavi komunikacija i popravi stanje. Prisutni su mahom doveli u pitanje verodostojnost svih priča na Krugolininom blogu i na sajtu http://www.majkahrabrost.com/ i konstatovali da je u pitanju hajka protiv njih, čista zavera i zloba porodilja koje hoće da im zagorčaju život i otežaju posao koji oni savršeno obavljaju. NIKO od njih NIKADA nije čuo ni za jedan slučaj poput onih iznetih kod Krugoline i na sajtu i ne veruju da se to dešava. Takođe, imali su zamerke što porodilje dolaze nepripremljene za porođaj, a hit mi je bio komentar ginekološko-akušerske sestre iz Novog Sada da "pacijenti (tj. porodilje) treba da imaju razumevanja za sestre!".
Da zaključim:
Nije mi namera da budem gruba, ali slušajući juče komentare osećala sam se kao da čitam knjigu Dragoljuba Ljubičića "Nacionalni park Srbija". I pored svega mislim da je značajan pomak napravljen, jer je bilo evidentno da svi učesnici skupa čitaju blog i sajt, odnosno da nas čuju. I njihova intezivna reakcija govori u prilog tome, jer da nije tako oni bi nas i ovu inicijativu ignorisali. Ovo je tek početak, a svaki početak je turbulentan i sada više nego ikad verujem u uspeh naše inicijative. Na skupu su načelnici pojedinih porodilišta žurili da se javno pohvale da na sajtu nema priča iz njihovog porodilišta, a verujem da će uskoro doći dan kada će nas prozivati sa: A zašto moje porodilište nije na sajtu! Kada se promeni praksa promeniće se i priče, svojim postupcima uzdićiće sami sebe.
I da završim sa zaključnim rečima gospođe Maje Ivetić: "Ovo nije upereno ni protiv koga lično i ne treba da bude tako shvaćeno, a ako se neko u ovome prepoznao onda je to žalosno."
***
KRUGOLININ DODATAK:
-------------------
Poštovana,
Imao sam danas čast ali i sram da prisustvujem skupu u Institutu za javno zdravlje Batut, al naravno sa one druge, inkrimisane strane. Želim da Vam kažem ono što nisam imao hrabrosti da pred "razjarenom" grupom izustim.
Potpuno ste u pravu, sve ono što ste uradili, organizovali je za mene izuzetno hrabro, ali i delotvorno jer je postiglo svoje, a to je načeli ste nešto što se zove "Pandorina kutija". Tranzicija je bolna, kao što je i istina bolna, a imali ste priliku da danas čujete krik, bol razjarene mase.
Bravo, uspeli ste...
No moram u isto vreme da Vas podsetim da to što sada radite je posledica tranzicije u zdravstvu. Do samo pre petnaestak godina slovo a ne reč ne bi ste mogli da izustite, a da ste to i uradili bilo bi sklonjeno u nekoj fioci partičijka, daleko od očiju, daleko od srca.
Kada sam došao u Zdravstvo, tada je situacija bila takva da su se prozori zakivali. Da se sa svakog ili barem svakog ne zakucanog prozora bacali kanapi da bi se dostavila hrana, presvlaka ili tome slično. Poseta porodiljama bila je najveća jeres a "pijedestalno" ponašanje ginekologa, ravno Zevsovom" tronu.
Prisustvo oca porodjaju mislena imenica. O vokabularu da i ne govorim.
Danas ipak je liberalnije, savremenije, organizovanije ali navike, navike su čudo, najteže se menjaju.
Put Vam je posut trnjem ali izdržite, imate hrabrost, snagu, volju želju. Samo napred.
Iluzionista