Alexandar Lambros
Stvari se menjaju pojavom Lepe Brene. Ne samo da je na velika vrata uvela elemente kempa u domaću estradu (koji će kulminirati hiper šljaštećom Grand produkcijom i prevesti ga u srpski mejnstrim, lišavajući ga tako svoje subverzivno-avangardne uloge), razdrmala pomalo ubuđalu zabavljačku industriju za najšire narodne mase, već je postavila i niz presedana koje će kao svoj cilj pred očima, imati mnoge kasnije sledbenice. Brena se skinula (a da to nikome nije delovalo vulgarno, čak ni onda kada je imala 20 kg viška), došla je iz nedođije, snimala spotove i pesmice s ozbiljnim društvenim komentarima (za one za sluhom da čuju, bez obzira na svu naivnost stihova i melodije), punila stadione širom bivše Jugoslavije (i u Rumuniji i Bugarskoj), obogatila se toliko da je kupila vilu u Majamiju, i na kraju se udala za sportistu i izdala video kasetu sa svog venčanja. Dakle, pregršt primera za slediti. Bilo bi zanimljivo videti kako bi se celebrity institucija kod nas razvijala da nije bilo traumatičnog raspada zemlje praćenog još traumatičnijim prelaskom na takozvanu tržišnu ekonomiju. Raspad zemlje doveo je do provincijalizacije jednog šireg, nekada koliko-toliko jedinstvenog kulturnog prostora, a u tom smislu višestruko smanjena konkuretnost dovela je do široke afirmacije lokal primitivizama. Ukratko, mulj se uskomešao.
Dve su se pojave izdvojile u smutnim vremenima devedesetih, iz mase "prodaj kravu, snimi CD" potencijalnih zvezda. Dragana Mirković, uprkos ogromnoj popularnosti devedesetih, nije preživela post petooktobarsku promenu iz više razloga - njen glas nije uspeo da se sa "južni vetar" frekvencije prebaci na takozvanu urbaniju varijantu folka, koju Ceca savršeno predstavlja svojim napuklim, ala Demi Moore glasom; osim toga, kasidolsko luče, za razliku od onog iz Žitorađa, nije u dovoljnoj meri ukapiralo značaj ličnog PRa. I dok je Gaga, gostujući po Tuzli, trtljala o potrebi izmirenja i oproštaja i udala se za katolika, "loša devojka" Ceca je, po savetu svog išlifovanog muža koga je jurila policija nekoliko zemalja, čoveka optuženog za ratne zločine, unajmila ličnog stilistu i Zagrebu poručila da nema dovoljno veliki stadion za nju. Ubistvo muža u holivudskom maniru, finansijske afere, hapšenje, sumnjive veze s podzemljem, sve je to samo povećalo njenu popularnost u širokim narodnim masama - Ceca je heroina veća od onih iz latino tevenovela, uzbudljivi dokaz da "život piše romane", za poniženo stanovništvo zemlje za koga je Holivud već i odlazak na letovanje. Zadivljuje njena popularnost imajući u vidu njenu profesionalnu lenjost i nemarnost. Profesionalno ulaganje za nju se završava angažmanom oprobanog produkcijskog tima i ličnog stiliste. "Najveća balkanska zvezda", kako je redovno nazivaju posle "spektakularnog" koncerta na Ušću, kafansko-šatorsku atmosferu monumentalizuje do grotesknih razmera - 4 sata nastupa pred publikom od 100.000 ljudi nije propraćen ni pokušajem koreografije, a na video bimu su se besomučno smenjivala cela tri usnimljena kadra. Možda to ne bi trebalo da čudi imajući u vidu nedostatak parametara kod domaće publike, usled dugogodišnje izolovanosti. Ceca je, kad je o domaćim zvezdama reč, zanimljiva još po jednoj stvari - ona zaista ne ulaže ama baš nikakav napor da podgreva svoj kontakt s medijima, toliko potreban ljudima iz njene branše, čak ni onda kada je profesionalno potpuno neaktivna. Čini se da njena sasvim iskrena ravnodušnost prema medijima (što se vidi i iz potpunog odsutstva zainteresovanosti za to u kojim će se medijima i emisijama pojaviti), samo dodatno izaziva zanimanje istih za nju. Na suprotnom kraju estrade je Jeca Karleuša, čiji sasvim providni i vidljivi napori da skrene pažnju na sebe, često izazivaju podsmeh čak i kod njene publike. Sajt yuotube, prepun je snimaka njenih neumerenih intervjua u kojima u maniru neprikosnovene dive samu sebe promoviše u balkansku Madonnu (često se potencira i isti datum rođenja Jece i Madonne, dok je zapravo Jeca rođena dan kasnije). Među zanimljivijim, i svakako duhovitijim, medijskim ispadima Karleuše su i emisije u kojima ona obožavaocima "dopušta" da zavire u njen spektakularni orman (s naglaskom na fetišu prema skupocenim cipelama koje zauzimaju 40 kvadrata njenog životnog prostora). Kvadrati koje zauzimaju Jecine cipele u obrnutoj su srazmeri sa značajem njene karijere uprkos svim maštovitim pokušajima (opet, najčešće nadahnutih Madonninim delom i likom, ali potpuno van svakog umetničkog koncepta) da se javnost uzburka dovoljno da se o njoj priča. Naravno, što negativniji komentari to bolje, jer oni joj daju "pokriće" za prenaduvano uverenje o sopstvenom umetničkom značaju i društvenoj avangardi u sredini još uvek nedovoljno naprednoj i demokratičnoj da to shvati. U tom smislu, simpatičan je njen pokušaj da isprovocira Srpsku pravoslavnu crkvu (razapinjanjem na krst) na način na koji Madonna već decenijama ide na nerve Vatikanu. Karleuša je zanimljiva s još jednog aspekta - njen primitivizam izdašno obložen silikonima uvijenim u Versace i Kostića, stoji na kraju razvojnog puta srpskog javnog ukusa koji se u jednom trenutku izvitoperio u pravcu ultimativnog trandža look-a.Ugledanje na Zapad ne završava se Karleušinim tragikomičnim pokušajima izazivanja medijskih skandala. Ksenija Pajčin je svojevremeno vrlo uspešno evocirala antologijski momenat iz filma Niske strasti (koji je Sharon Stone katapultirao u sam holivudski vrh). Međutim, neprikosnovena kraljica seks skandala na balkanskim prostorima ostaje Severina, čiji je kućni video nadmašio možda i produkciju same rodonačelnice tog filmskog pravca - Pamele Anderson. Srpska skandal produkcija u tom smislu daleko zaostaje - čuveni Simica Suzane Mančić u njihovoj privatnoj produkciji deluje zainteresovanije za doručak u sobi nego za krevetske veštine svoje drage. Uopšte, stav srpske sredine prema seksualnosti i njenoj upotrebi u promotivne svrhe odlično ilustruje izjava Goge Sekulić, koja se, prema sopstvenim rečima "nikada ne bi slikala za Playboy jer je patrijahalno vaspitana i njenu bi baku to šokiralo". Bilo bi zanimljivo čuti šta baka kaže na njen hit "Gaćice", te spot "Seksi biznismen". Što bi narod rek'o, ko o čemu ....
Fox TV kanal učinio je ozbiljan i pažnje vredan napor da uvede malo reda i sistematizacije u srpski mikrokosmos slavnih, emisijama osmišljenim po uzoru na emisije iz serijala The Fabulous Life of ... VH1 kanala. Čini se da je ovaj pristup bio previše intelektualan za domaću TV publiku tako da vladarka trača na domaćem medijskom nebu ostaje Alimpićka sa svojim "slatka moja" pristupom, nepodnošljivim za misleći deo populacije.
U poslednje vreme vidljivi su pokušaji izvesne sofistikacije srpskog tabloidnog novinarstva po ugledu na zapad, Španiju pre svega. Časopisi tipa Gloria i Hello, slikom i rečju pokušavaju da isprate "gradska dešavanja", promocije, žurke, otvaranje izložbi, koncerte ... Tako će vas sa bezmalo svake stranice "zaskočiti" dosadna Snežana Dakić koja promoviše svoju odevnu, "u trendu", kombinaciju kao i drugo prezime Mikić, zatim Stefan Kapičić i lepa Miranda Viđak, poznati pitaj Boga po čemu, Marija Tarlać i brojne bogate srpske supruge, među kojima Ines Jevrosimović ostaje primer uspešno kapitalizovane lepote. Uočljiv je napor ovih profinjenih tabloida da afirmišu poznate van takozvanog grandovskog sazvežđa. Poznate srpske mame sa svojim klincima, slike sa letovanja poznatih po egzotičnim mestima, slike sa venčanja, te fotografije iz "porodičnih gnezda" sa domaćicama upicanjenim k'o da svakog trenutka treba da izađu i prime Oskar (kuvaju li zaista kafu u svojim kuhinjama u tolikim štiklama i večernjim haljinama?), neke su od omiljenih rubrika ovih tabloida. Ipak, nemoguće je ne primetiti da bi prosečna Srpkinja, radija videla "gigantski sendvič Goce Božinovske" (izgladnela Goca, uhvaćena kako halapljivo proždire sendvič na ulici), komadić silikona (opuštenog po mogućstvu), neke od pevaljki (ili pak zapuštenu bikini liniju), te zaplenjenu lažnu Louis Vitton torbicu Dare Bubamare na nekom od nemačkih aerodroma, odakle se ova vraćala sa vikend tezge.
Engleski prestolonaslednici William i Harry, takođe su redovna tema ovih časopisa, i logično je zapitati se zašto srpski kraljevići Petar, Aleksandar i Filip, svi stasali za ženidbu, ne izazivaju interes domaćih tabloida. Stiče se utisak da domaće udavače više zanimaju muški izdanci novopečenih dinastija tipa Karić, nego potomci slavnog Karađorđa. A i obaveštene su za toliko da znaju da su izgledi za restauracijom monarhije u Srba više nego mršavi.
Srpski mikrokosmos slavnih sa naprednijim svetom ima još jednu zajedničku crtu - u njemu nema naučnika, a izuzme li se Isidora Bjelica, ni pisaca. I dok zapadnim pametnicama kao kompenzacija ostaje vrlo izgledan profesionalan uspeh s odgovarajućom finansijskom nadoknadom, domaći mozgovi i talenti osuđeni su na gorčinu i očaj i pokušaje dobijanja iseljeničke vize.
Nema sumnje da bi Warhola silno zabavilo da vidi ostvarenje njegovog proročanstva o "15 minuta slave" kod Srba. Makar u jednoj stvari Srbi ni malo ne zaostaju za svetom - glupost i tupost su zaista jedina prava globalna pojava koja prevazilazi sve rasne, etničke, verske i ine barijere. Sav očaj pokušaja izlaženja iz provincijalne, bezperspektivne, mračne anonimnosti, oličen je u masovnim audicijama za, geometrijskom progresijom umnožavajuće, reality emisije. Oni sa nešto talenta prolaze kroz mentalno zlostavljanje Saše Popovića i urednika trash novina, u nadi da će se dokopati CDa u izdanju Granda. Ostali se, kroz snimke sa audicija, izvrgavaju ruglu i zajebanciji, koji su više žalosni nego smešni a kojima je cilj izgleda da uteše ostatak nacije.
Ipak, Novak, Jelena i Ana, od nedavno pomovišu i jedan pozitivan trend koji, za utehu je, nailazi na zaista širok odjek i prijem kod mlađe populacije. Nema ničeg spornog u slavi kao slavi, ako za nju postoje razlozi. Krv, suze i znoj, ili kako bi stari Rimljani to rekli, ad astra per aspera (preko trnja do zvezda), jedini je zaista pravi put ka slavi i svemu što ona sa sobom nosi (novac pre svega). Češanjem guzice pred kamerama ne može se stići do samog svetskog sportskog vrha i multimilionskih reklamnih ugovora. Troje mladih srpskih sportskih heroja, šalju i jednu, za Srbe izuzetno važnu poruku - o vrednosti i mogućnostima pojedinačnih napora u jednoj sredini navikloj na kolektivitet i sklonoj, da iz pohlepe i sitnošićardžijskih interesa, upropasti sopstvene potencijale (osvrnimo se na sunovrat kolektivnih sportova poslednjih godina). I, iznad svega, radije nego da za obožavaoce otvaraju svoje garderobere, ovo troje mladih i istinskih uspešnih svoje slavno ime stavljaju u službu humanih ciljeva - promovišući i podržavajući različite humanitarne akcije.