...Velika zahvalnost blogeru Kazezoze na odvojenom vremenu i sugestijama...
Opisujući...Claude Lévi-Strauss
"apsolutni , sveobuhvatni, nepomirljivi karakter dileme u koju je, po njegovom sopstvenom osećanju,
bilo zatvoreno čovečanstvo XVI veka" ili odnos "prema populaciji urođenika u Hispanolu ( današnji Haiti
(Saint-Domingue)"....." osvetljava beskurpulozne , mentalne stavove toga vremena":
"Jesu li oni zaista ljudi, treba li u njima videti potomke onih deset plemena koji su se izgubili u Izraelu?
Ili Mongole koji su tu došli na slonovima? Ili Škotlanđane koje je tu pre mnekoliko vekova tu doveo
knez Modok? Da li su oni oduvek pagani ili bivši katolici koje su pokrstili sveti Toma i jeretici? Nisu čak bili
sigurni jesu li to uopšte ljudi ili neka đavolja stvorenja ili životinje."..., svih komisija, koje su
neprestano slali kolonizatori, predvođeni Monasima, da ispitaju prirodu lokalnog stanovništva....donose
jednodušan zaključak " :
"....Za Indijance je bolje da ostanu ljudi- robovi, nego da budu slobodne životinje ...."
...sigurno je, da je takav odnos bio i prema stanovništvu kasnije dovedenom iz Afrike, na te prostore ...
Voodoo
Haitian -vodou (Sèvis Lwa in Creole ili "Service to the Spirits") ili West African -Vodun ili Louisiana Voodoo
Svi znamo, da je najvažnija, , najtraženija "roba" – informacija, na osnovu kojih dolazimo do određenih saznanja..Informacijama može izvanredno da se manipuliše.
Svedoci smo, kakav efekat ili učinak mogu imati na život ljudi. Prećutati istinitu informaciju ili je preneti pogrešno ima istu težinu, a za cilj ima stvaranje atmosfere u kojoj je moguće anatemisanje kako jednog čoveka, etničkih skupina naroda ,tako i njihove kulture, običaja.
Rezultat toga je stvaranje zabluda, strahova prema onima na koje se te informacije odnose.,a stvar su procene od strane onih koji tim informacijama raspolažu ( a to su obično oni čije delovanje ima presudan uticaj u društvima)
.Ili je to možda strah od saznanja koliko smo ustvari, bez obzira na boju kože, različite načine sporazumevanja ili razdaljine od toliko hiljada kilometara , slični i da imamo mnogo toga zajedničkog, odnosno malo toga što nas razlikuje. Ali to već otvara mnoga neprijatna pitanja na koje bi trebalo odgovoriti, zašto...ali ja neću o politici. Možda malo da otklonimo neke zablude koje, i dalje postoje, doduše u manjoj meri, bez obzira na mogućnosti koje su nam pružene razvojem različitih tehnologija, kojima možemo doći do saznanja.
http://www.youtube.com/watch?v=kpeLdXeIbwA,
.....
Kada se pomene voodoo, mnogi pomisle na neki ,mračan ritual prilikom koga neki lik ,koji treba da predstavlja vrača , u transu izgovara samo njemu poznate reči, ispušta neartikulisane krike , i probada igllama neke lutkice i sprovodi,ostvaruje neku vradžbinu, nad nekim drugim i taj drugi ili se previja i urla od bolova ili umire u strašnim mukama,. To smo imali prilike da vidimo gledajući Holivudske filmove,.. ,mnogi pomisle , možda je to stvarno tako. Takvom razmišljanju, naravno prvo pethodi i niz drugih stvari.
Proteklih godina Voodoo je imao negativnu reputaciju nastalu iz "neznanja", koje su potpomogli misionari svojim izveštavanjima ,stvarajući takvu sliku, ( da li nenamerno?!),a kada je još zapisano i u knjizi "Hayti, or the Black Republic"od Sir Spencer St. Johns, 1886.godine, gde se optužuju voodoo praktičari za kanibalizam, onda se nije ni moglo očekivati razumevanje i prihvatanje Haićana.od strane Amerikanaca, Evropljana i ljudi širom sveta, niti, njihove kulture , religije.
Tokom 20. veka, Voodoo je opisan od strane Holivuda kao zlo i preteća religija, kao savez vračara s isceliteljima i kroz priče o zombijima zombies.
( Na Haitiju a i u drugim krajevima ,naprimer, u Zapadnoj Indiji bilo je rašireno verovanje da se mrtvo telo može oživeti zlom voljom crnog vrača.Reč zombi je afričkog porekla.U prividno zanesenom ili drogiranom stanju zombija je moguće prisiliti da za svog vlasnika obavlja običan posao.
Međutim, od 1950, režiser Maya Derenje napravila dokumentarni film ,(nastao kao rezultat trogodišnjeg istraživačkog projekta, od 1947 – 1950. godine,) u kome je pokazala voodoo kao religiju lepote i veličanstvenosti.Možda treba napomenuti da je, osim što je snimila mnogo sati voodoo svečanostt ( neko više voli da koristi izraz :rituala) i sama učestvovala u njima. Napisala je i knjigu " Divine Horsemen: the Living Gods of Haiti (1953) ", koja daje mnogo podataka i sasvim drugačiju sliku o voodoo religiji.
Iako je Voodoo imao lošu reputaciju u ranoj polovini 20. veka u Americi, od 1960-ih, migracija stanovništva sa Haitija u Sjedinjene Američke Države je počela da raste . Njihovi običaji i kultura u nekoj meri su bili prihvatljivi, ali nije bila prihvatljiva njihova religija. Haićani su otkrivali svoje običaje i kulturu u većim kreolskim zajednicama u New Yorku, Miamiju, Chicagu, Filadelfiji, pa čak i u Montrealu i Parizu. Iako su Haićani pokazali svoju voodoo religiju kao ponos cele države, čak i tokom trajanja Mardi Gras ( Fat Tuesday), ili Shrove Tuesday)ili ) Haiti nije prepoznat kao nosilac voodoo religije sve do, 2003.godine.
˝Kada su se Evropljani prvi put upoznali s religijama velikih civilizacija zapadne Afrike, West Africa kao što je ona Yoruba u Nigeria, Ashanti u Ghana ili Dahomey. u današnjem Benin, bili su začuđeni otkrivši pantenone, mitove i kultove, složene i bogate, kao one kod stare Grčke.Procenjuje se da Jorube mogu da biraju čak između 600 božanstava, one koje će poštovati.Slično je i kod njihovih komšija Dahomeja.
Do poslednjih godina 19.tog veka kralj Dahomeja je održavao raskošan dvor.Preko staleža plemstva i sveštenstva on je vladao narodom, koji se dalje delio na stanovništvo i robove i bavio se najrazličitijim zanimanjima.Svako je u manjoj ili većoj meri , uzgajao jednu ili više kultura- jam,proso,kukuruz, pasulj, cassavu i drugo, jednako kao i pamuk i palmino drveće različitih vrsta.Mnogi su takođe bili vešti u temeljnim zanatima seoskog društva, preradi metala,izradi korpi grnčarstvu, tkanju, krojačkom zanatu, ili rezbariji,zlatarstvu, izradi opreme za groblja i slično.
Jedan oblik dahomejske reči za boga – vodu, liči na ime karipskog kulta voodoo. U Dahomeju većina vodua je organizovana u tri pantenona – Nebo, Zemlja i Grom.
Stvaralački duh Nana Buluku, kome nije upućen ni jedan kult,stvorio je prvo božanstvo nazvano Mawu -Lisa., koji se ponekad opisuje kao androgin (dvopolan ) ili kao muški i ženski blizanac.
Mawu, ženski princip, povezan je sa noći, Mesecom, odmorom, plodnostiu, umilnosti,radošću, majčinstvom.
Lisa., muški princip, povezan je sa danom, Suncem, toplinom, snagom, radom i uopšteno s težim načinom života.
To dvojno božanstvo je rodilo sve druge bogove i još vlada sa najmoćnijeg pantenona – Neba.
Većina bogova brine o nekom području prirode ili kulture. Naprimer,
Age brine o nenastanjenoj prašumi i životinjskom svetu u njoj, pa je prema tome lovac i poštuju ga lovci.
Locobrine o stablima, a kako se većina dahomejskih lekova pravi iz korenja,kore i lišća, on je bog medicine.
Njegova sestra Ayaba je boginja ognjišta.
Neki bogovi nemaju posebno područje, kao naprimer,
Legba koji je povezan, sa sudbinom (Fa). On je najmlađi sin Mawu-Lise i ,kao što Dahomeji zamišljaju najmlađeg sina, veoma je pametan i vešt. Sva tri pentenona imaju različite jezike, i ne razumeju se međusobno, niti znaju jezik ljudi, ali Legba zna sve jezike, i jezike bogova i jezike ljudi, pa je zato on glasnik među bogovima.
Voodoo je religija (izmenjeno!Uvažavam sugestiju nsarskog) stanovništva(stanovništva, koje se uglavnom bavi zemljoradnjom i zanatstvom)a sa Haitija,
koje broji približno 97 posto sveukupnog stanovništva.Većina stanovnika Haitija su potomci robova dovezenih iz Afrike da rade na plantažama, gde su potpali pod hrišćanski uticaj. U religiji su očigledni afrički i hrišćanski uticaji, a sama reč voodoo dolazi od zapadnoafričkog izraza za boga ili duha.
Istaknuto obeležje poštovalaca voodoo sastoji se pridavanju centralne važnosti ˝opsednutosti˝ obožavaoca bogom kulta. Na vrhuncu skoro svake voodoo-svečanosti jedan ili više obožavalaca doživljavaju disocijaciju svesti i padaju u zanos ,za vreme kojeg on ili ona veruju da ih je bog obuzeo ili da ih kontroliše. U zanosu obožavalac prati ustaljeni obrazac ponašanja koje se tradicionalno povezuje sa bogom.Vrsta iskustva pri kom se veruje da je natprirodna sila obuzela telo i duh ljudskog bića, ima dugu istoriju u mnogim delovima sveta, a ne samo na Haitiju.
Postoji na hiljade voodoo-Loa (bogovi i duhovi). Oni ne obuhvatataju samo bogove afričkog porekla, već utelovljuju prirodne sile i pojave –«Sveto» Sunce i » Sveti « vetar,naprimer – kao vuduizovane hrišćanske svece. Bog Legba je prvi loa koga treba prizvati na svečanost. Izvorno potiče iz Dahomeja u zapadnoj Africi i uloga mu je da bude govornik i tumač bogova bez čije pomoći oni ne bi mogli da komuniciraju sa bilo kojim ljudskim bićem., ili međusobno. Tragove takve uloge glasnika moguće je razaznati još samo u Legbi voodooa. Nijedan loa ne može da obuzme obožavaoca bez Legbine dozvole, jer je Legba čuvao vrata koja povezuju svet ljudi sa loa.On ima ključeve od tih vrata i zato se često poistovećuje sa svetim Petrom.Prvim prizivanjem pri svim verskim svečanostima doziva se Legba kao nadzornik granice između telesnog i duhovnog sveta.
˝Atibon-Legba,pomeri prepreku za mene...
Tata Legba skloni prepreku
Da mogu proći,
Kad se vratim, pozdraviću loa.
Voodoo Legba,pomeri prepreku za mene
Da se mogu vratiti
Kad se budem vratio, zahvaliću loa˝
S obzirom na njegovo upravljanje vratima duha, njegova uloga se proširuje, pa se tako Legba smatra čuvarem loa svih vrata i granica.Kao takav, on obavlja dobronamerni i zaštitnički zadatak nad domom. On je takođe, i bog staza i «Gospodar raskršća»( Steve VaiI Ry Cooder i nema veze sa temom ali je izazov veliki ne pustiti dobru svirku? ))).
U poslednjoj ulozi on nadgleda postupke obrednih vračeva koji, kako na Haitiju tako i u Evropi, smatraju raskršće posebno pogodnim mestom za delovanje.
Legba se pojavljuje u liku slabog,siromašno obučenog starca koji pućka lulu i pridržava se štapom. Sveto drvo je opšti voodoo sombol.
Kao simbol Legbe ,štap je često prisutan pri voodoo-svetilištima
Uprkos slabom telesnom izgledu, Legba je neverovatno jak i opsednutost obožavaoca njime je izuzetno žestoka, pa zaneseni obožavalac često pada na zemlju kao pokošen.
Duh rata
Loco je bog vegetacije i često se obožava u vidu drveta.On poklanja znanja o tajnim svojstvima trava, pa je u skladu sa tim i bog isceljenja.Po izgledu donekle liči ne bogatog seljaka koji puši lulu i drži štap u desnoj ruci.
Loco je odgovoran ta postojanje Niboa,jednog od Guedea, bogova smrti.
Pripovedanje kaže, jednoga dana, Loco je izašao u šetnju i našao zamotuljak.Razmotavši ga ,našao je kamen koji se ,kada ga je odneo kući,kamen se preobrazio u dete.Začuđeni Loco upita svog komšiju Ogua, boga rata i kovača, šta mu je činiti.
je krstio dete i ,smatrajući se detetovim kumom, dao mu ime Nibo.Kasnije je usvojio dečaka.Nibo često tvrdi da je brat Oguovog sina Ogu –badagrija. Međutim , Ogu –badagrija ga je žestoko mrzeo, i kada bi dva loa istovremeno obuzela dva vernika često bi iskrsle žestoke svađe.
(Ghede, porodica mrtvih duhova kojoj je pripadao Nibo, broji oko trideset članova.Osim Niboa,značajni članovi porodice su Baron Samedi, Baron Cimetière, Baron La Croix i Maman Brigitte.Po izgledu Guede često liče na pogrebnike u crnini; nose visoke crne šešire,frakove i crne naočare.Ponekad se oblače kao mrtvaci, napune usta pamukom, svežu bradu lanenim trakama i oglašavaju se mrtvačkim ropcem.
Guede (Ghede ) kombiniju svoju ulogu bogova smrti sa onom bogova bluda i razvrata.
Oni koji njima budu opsednuti- što se veoma često događa za vreme svečanosti svih duša, svečano sti mrtvih –ne samo da se oblače kao mtvaci već, povremeno, vezuju veštačke penise na bedra i njima podražavaju silovanje ženskih obožavalaca ili plešu bandu, širom sveta možda najotvoreniji seksualni ples.Razgovor poštovalaca opsednutih Guedama skoro neizostavno je opscene prirode.Pričaju raskalašne šale, pevaju razuzdane pesme i pogrešno izgovaraju obične reči kako bi im dali seksualnu konotaciju.Guede- ili bolje , poštovaoci koji su njima opsednuti, - uvek se ponašaju neobično.Sipaju rum jedni drugima u uši, ispijaju do boli vruće piće, napravljeno od 21 vrste bibera i kradu svojinu drugih poštovalaca.
Ogu, loa koji je usvojio Ghede Nibo, bio je božanski kovač u Dahomeju. Ali kako obrada metala nikada nije bila od većeg značaja u ekonomiji Haitija, tako su se u voodoo-u sačuvali tek tragovi te njegove službe. Metalna šipka gurnuta u vatru naziva se «Oguovom kovačnicom» i njegovo zanimanje za vatru izraženo je tako što oni koji su opsednuti njim često «peru» ruke u plamtećem clairinu( duhu šećerne trske).Uglavnom, međutim, haićanski Ogu je bog rata.Njegov glavni simbol je mač ili sablja zabodena uspravno u zemlju i on se smatra veteranom mnogih građanskih ratova u istoriji Haitija.
Poštovaoci koji su njim opsednuti ,često se oblače u stare vojne uniforme ili , ako im takva odeća nije dostupna u svetilištu, vežu crvene trake oko glave i struka.
Kada se Ogu javi, govori kao vojnik, služeći se vojničkim načinom izražavanja i začinjava svoj govor mnogim psovkama.
Zahteva rum, na način kao što traži vojnik –
"Hladna su mi muda" , viče-" i jako su mi se osladile žene"
Pesma ispevana njemu u čast ukazuje na njegove karakteristike:
« Ogu radi, on ne jede.
Ostavlja novac na stranu
Da bi spavao sa lepom devojkom
Juče uveče Feraille je otišao u krevet
Bez večere.
Ogu radi.
Ogu ne jede.
Kupio je opremu da pokloni svojoj devojci.
Juče je Ogu otišao u krevet
Bez večere.»
Feraille - aluzija na Oguovo zanimanje – kovača
Seljak Zaka
U značajnoj suprotnosti ratničkom Oguu je Azaka, miran seljački bog ratarstva.Oblači se kao tipičan seljak sa Haitija, u grubo platno i slamnati šešir, puši lulu i nosi mač u ruci.Poštovaoci koji su njime obuzeti govore naglašeno seljačkim jezikom i obično se odnose veoma prijateljski naspram drugih poštovalaca u svetilištu koji ih prijateljski pozdravljaju sa rođak «Zaka».Ponekad, kao što ti biva kod seljaka, pogotovo kod onih koji žive u veoma slojevitom društvu kakvo je haićansko, kod kojih je život zemljoradnika stalna borba za goli opstanak, nestane Zaka- in prividni mir i on razotkrije žestinu koja je pritajena u njemu Ta silina je sadržaj voodoo-himne:
«Rođače Zaka, ti si besan,
O, đavole.
Ti si besan,
O,đavole
Želiš napustiti dobru ženu
I poći da živiš sa skitnicama.
Rođače Zaka,ti si besan
O, đavole»
Bes svetog Ivana
Mnogi loa su persohifikacije prirodnih sila, pa tako ima naprimer, šest bogova oluje. Na jugu Haitija najpoznatiji među njima je Shango, bog afričkog porekla, dok je na severu na njegovom mestu sveti Ivan.Možda je razlog tome što su oluje na Haitiju posebno česte oko Ivandana.Voodoo-mit, koji je naveo neki antropolog koji je živeo na Haitiju tokom 1930.tih godina, pokušao je to da objasni:
«Određenog dana Bog dozvoljava svakom svecu da nadgleda svet.Međutim sveti Ivan je toliko neodgovoran i njegov bes je toliko silan da se Bog boji posledica ,kad bi mu dozvolio da raspolaže moćima na taj dan. Opija ga pićem dan ranije i on je toliko pijan da se ne budi pet dana.Kad mu se kaže da je njegov dan već prošao, toliko se razbesni da zemlju zadese oluje i poznato je da je taj dan obeležen olujama sa gromovima i munjama uraganskih razmera»
Odnos između hrišćanskih svetaca i voodoo-«svetaca»,ili «loa»,objašnjen je u mitu koji je čuo francuski antropolog Alfred Metraux u Port-au-Princeu, glavnom gradu Haitija:
«Pošto je stvorio Zemlju i životinje, Bog pošalje dole dvanaest apostola.Nažalost, oni su bili previše okrutni i siloviti.U svojoj nazasitosti ,nakraju ustadoše protiv Boga. Za kaznu, on ih je poslao u Afriku gde su se razmnožili.Oni i njihovi potomci u liku loa pomažu svojim slugama i olakšavaju im položaj kada su nesretni.Jedan od apostola koji je odbio da ode u Afriku posvetio se vračanju i uzeo ime Lucifer.Kasnije je Bog poslao još dvanaest apostola koji su se ponašali kao dužni sinovi i propovedali jedanđelje.Njih i njihove potomke nazivamo svecima Crkve.
Boginja ljubavi
ili
Od najneobičnijih povezivanja hrišćanskih likova i loa jeste identifikacija Device Marije sa Erzulie,
voodoo-boginje ljubavi.Ona je meleskinja,polovinom porekla sa Antila.Izvorno je bila član porodice morskih duhova( i zanimljivo je da je Afrodita, grčka boginja ljubavi,takođe rođena u moru,tačnije iz morske pene), ali njena veza sa okeanom skoro je zaboravljena,pa danas se gotovo isljučivo povezuje s romantičnimljubavnim osećanjem.Kad se javlja u voodoo-svetilištu,odnosno, kada obuzme poštovaoca – njoj ,u čast, se peva pesma:
«O! Prekrasna ženo
Erzulie!
Erzulie!
O,daću ti poklon
Pre nego što odeš, Abobo!»
Kako se pesma stalno ponavlja, Erzuzlie se odvodi u ugao svetilišta koji je posvećen njoj i njenom kultu, gde su rasprostreni raskošni ćilimi, četkica za zube i češalj.Ona češlja kosu, oblači haljine ,ukoliko ih ima, okiti se,doteruje se i vraća u svetilište.
Tamo «očijuka» sa svojim obožavaocima, traži slatka osvežavajuća pića – posebno su joj omiljeni mali slatki kolačići i sladak šampanjac – udiše miomiris i govori preterano visokim ženskim glasom.Erzulie uopšteno naginje preterano ženstvenom ponašanju.
Naprimer, ako joj poštovalac odbije poklon koji je tražila,sklona je provali bujice suza, olujnoj žalosti koja jenjava tek kada Erzulie iščili iz glave poštovaoca kog je opsela.Imala je brojne ljubavne dogodovštine sa bogovima, uključujući i boga rata Ogua.
Nibo, loa Guedea, je bio jako zaljubljen u Erzulie, ali je ona, s obzirom da je mešane krvi i svetle kože, stalno odbijala njegova udvaranja zato što je on veoma crn.Neki put Nibo ima poštovaoca istovremeno kad Erzulie ima drugog. Kada se to dogodi, Nibo ide za Erzulie žaleći se :
» Dobro znaš da volim tu ženu, ali ona ne želi ništa sa mnom zato što sam crn»
Drugi Erzulijin ljubavnik je Damballa, zmija-loa koji živi na drveću, posebno onom u blizini izvora.Kao i mnogi drugi loa, Damballah je porekliom iz Dahomeja, ali tamo se pre smatrao prvobitnom snagom, nego ličnim božanstvom.
Dahomejski preteča Damballaha bio je Da, sila života, koja poprima mnoge oblike ali ponajviše onaj u kom kruži oko Zemlje pokretajući zvezde i planete.U voodoo-religiji ta , oko Zemlje kružeća snaga svedena je na položaj običnog zmijskog boga i kao takav se poštuje u mnogim svetilištima na Haitiju.
Poštovaoci opsednutosti Damballahom nikad ne govore,već samo šište i oglašavaju se kao zmije,psiču.Uvijaju se po zemlji kao zmije ili se penju po drveću. Nude im se bele stvari za jelo i piće , zato što je belo Damballahova boja.Srebro je za njega sveto i oni kojima je naklonjen pronalaze skrivena blaga ili se obogaćuju na drugi način.
Damballah je prijatelj Agwe, morskog boga, i njegova svetinja je ne samo okean , već sve što je u njemu i na njemu- ribe, morska trava, čamci i brodovi. Simboli Agwe, prisutni u većini voodoo-svetilišta, su modeli brodova ,školjke i vesla obojeni u zeleno ili plavo. Na zidnim slikama nađenim u svetilištima predstavlja se slikama teretnih brodova i teško naoružanih ratnih brodova.
Agwe je zelenooki melez koji se oblači kao pomorski oficir.On je loa zaštitnik ribara i svih onih koji zarađuju za život na moru i slavi se kao takav u voodoo-himni:
«Gazda Agwe, gde si?
Zar ne vidiš da sam na grebenu?
Gazda Agwe, gde si?
Zar ne vidiš da sam na grebenu?
Ne viddiš li da sam na moru?
U ruci mi je kormilo,
Ne mogu se vratiti,
Već sam krenuo napred,
Ne mogu se okrenuti.
Agwe, gde si ?
Zar me ne vidiš na grebenu?»
Istina je da ljudi stvaraju bogove sopstvenim slikama i da mitologija odražava društvenu složenost kulture koja je stvorila.Voodoo u tom smislu nije posebna.Iako je većina loa afričkog porekla, na njih je duboko uticao rimski katolicizam haićanske srednje klase, kao štosu i prožeti uticajem onoga što je, uprkos svim svojim nedostacima, temeljno zapadnjački politički sistem slobodnog preduzetništva.
Francis King
James Littlejohn,profesor socijalne antropologije, University of Edinburg
i naravno