Verovatno ste svi ili bar skoro svi bili u slicnoj situaciji.Svi mi imamo nekog ko nam je uzivotu pomogao kroz razlicite nacine.Dali to bio prijatelj,porodica ili mozda cak obican prolaznik.Takve osobe volimo da nazivamo "dobrim andjelima".Nekad se desi da nemozemo nikada vratiti onoliko dobra osobi koja nam je pomogla.Dali vam se nekada desilo recimo da vam stane auto na putu?pukla guma,i bas tada ste zaboravili da ponesete telefon,ili mozda nemate rezervnu.Kad ni odkud se pojavi "dobri andjeo" koji vam ponudi pomoc.Ceo taj dan se osecate super,i hvalite se sami sebi kao ipak ima jos dobrih i plemeniti ljudi.Zaboravi te da se cekali mozda dva tri sata,na tom mestu.
Bila je novogodisnja noc.Moji prijatelji su bili na zurci na kojoj ja nisam bio rad gost,razlozi ne bitni.Tako da sam ja odlucijo da novu godinu docekam sam na obali mora.Noc je bila jako hladna,duvao je neki vetar,ali je nebo bilo tako cisto i zvezdano,mogao si videti i one najmanje zvezdice koje su tek jedva zizile u beskrajnosi svemira.Razmisljao sam o svemu,o snovima koje se nikad ne ostvarise,o ljubavi koja me samo na tren dotace i kao kad varnica iz vare samo nestane u vazduhu,razmisljao sam o svemu. U grudima mi se bese neka tuga uvukla,osecao sam kao mi sama dusa place,srce se steglo kao neki listic koji je ostao od jeseni pa je sad prekriven snegom i ledom.No more se priblizavalo,osalo je jos nekih petnaestak minuta,prosao sam pored jedne autobuske stanice,i spazih coveka kao sedi,sav se kupio od zime.Kao da mi je neko rekao stani,kao da sam bas tu i krenuo,posto sam malo prosao,okrenuo sam se i stao."Gdje ides zapitao sam ga?"na drugi kraj grada,promucao je,iznenadjeno.U ocima sam mu video istu onu tugu koju sam ja osecao.Predlozio sam mu da ga odbacim kuci,rekao je da vec ceka dugo i da ne zna dali ce u opste doci autobus.Njegova prica nije bila kao moja ali slicna,i nije toliko vazna za poentu ove moje price.Dakle vratio sam se nazad u grad,i odvezao ga kuci,koja je bila dosta daleko od mesta na kom sam ga nasao,uspostavilo se da bi trebao promenii nekoliko autobusa da bi dosao.Zahvalio mi se i otisao,i dalje ne verujuci da sam to uradio,nije to neka velika stvar,ali ako se pogledaju okolnosti,mozda i jeste.Covek je bio sigurno za dve glave veci od mene,imao je neku sumljivu torbicu,i bio je crnac.Znam da to nebi trebalo da ima veze,ali oni koji zive u USA,mozda mogu da razumu.Imao sam taj osecaj covecanstva,taj instikt,koji mi je govorio da je to samo covek kome treba pomoc i ja sam u stanju da mu pomognem.
Ponovo sam se vratio na put ka moru,ali sada vise nisam bio tuzan,nisam ni razmisljao o neostvarenim snovima,ni propalim planovima,ni ljubavi,jednostavno sam vozio i smesio se,na radiu je svirala neka bozicna muzika,uz koju sam pevusio.Proveo sam dva tri sata na obali mora,napisao nekoliko stihova,i utom je i svanulo.Naj lepsi izlazak sunca koji sam video,ili je u meni sve bujalo od neke srece pa mi se sve cinilo lepo.
Tacno je da nemozemo vratiti nazad dobrotu koju nam neko podari,ali zato je mozemo proslediti napred,ako vam neko u zivotu pomogne,pomozi te i vi nekom drugom,a taj ce se pobrinuti za nekog treceg...