- 60 godina dokumenata, događaja, promena, napretka, prepreka, rezultata, postignuća, izbegavanja, kršenja, podsećanja, učenja o tome koliko i kako su ljudska prava - važna -
Danas. 10.12., obeležava se Dan ljudskih prava jer je 10.12.1948. usvojena Opšta deklaracija o ljudskim pravima u UN, čiji se tekst na engleskom i srpskom može pročitati na sledećim internet stranicama :
"Universal Declaration of Human Rights"
"Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima"
Tako je počelo, neposredno posle II svetskog rata, a nastavilo se u Helsinkiju usvajanjem Završnog akta tadašnjeg KEBS-a (danas OEBS-a, ili OSCE) koji smo i predlagali i glasali za njega. O ženskim pravima, (naravno kasnije) ,kako i koliko, može se pročitati na internet stranici "Globalizacija"
Šta se za ovih 60 godina dešavalo sa PRIMENOM dokumenata na koja se planeta ljudi obavezala? Koliko je duga lista izbegavanja primene, kršenja, zloupotrebe, politizacije i politikanstva na delu kad se pomenu dokumenta o ljudskim pravima? Ili ženskim, dečijim, manjinskim, religijskim, ....kojim god definisanim ljudskim pravom za čije poštovanje je planeta ljudi klimnula glavom i rekla «da, to je dobro, poštovaćemo i primeniti u svojim državama!». Koliko krhkim se katkad čine i institucije i ljudi i organizacije koje treba da brinu o primeni ljudskih prava?(kao ilustracija o PRIMENI, današnja vest : Zaštitnik građana "Zakone treba i primeniti" i Intervju Zaštitnika građana Saše Jankovića "Opterećeni smo kvazipitanjima")
Čvrsto verujući da su ta dokumenta JEDINA STVAR koja nas koliko-toliko brani od samovolje kojoj su moćni (ko god oni bili!) uvek skloni, danas obeležavam taj dan sa ovih par rečenica i događaja:
- prvo je moj davnašnji razgovor sa prijateljem iz Pirota koji mi je (na svom nezaboravnom jeziku!) rekao «demokratija i ljudska prava?! to ti je za protivnici ! nEje to za ljudi da gi stvarno imaju"»
- drugo je jedan e-mail koji sam jednom dobila od nepoznatog pošiljaoca, a sadržaj mu je sledeći tekst:
"Uprkos"
Ljudi su nerazumni, nelogični i orijentisani sami na sebe,
voli ih uprkos tome.
Ako činiš nešto dobro u tvojoj podsvesti će biti egoistični motivi,
uprkos tome čini dobro.
Ako si uspešan imaćeš lažne prijatelje i prave neprijatelje,
uprkos tome budi uspešan.
Dobro koje ti činiš danas, sutra će već biti zaboravljeno,
uprkos tome čini dobro.
Iskrenost i otvorenost čine te ranjivim,
uprkos tome budi iskren i otvoren.
Ono što gradiš godinama može biti uništeno preko noći,
gradi uprkos tome.
Tvoja pomoć je zaista potrebna, ali ljudi će te možda napasti kad im pomogneš,
pomozi im uprkos tome.
Daj svetu sve od sebe, a oni će ti izbiti zube,
uprkos tome daj svetu sve od sebe.
Ne znam autora/ku teksta, ali meni bolje govori o ljudskim pravima nego sve analize, komentari, izveštaji, publikacije, kontrole primene, zakoni i propisi do kojih sam uspela da dođem. I dobar je za setiti ga se svakodnevno, jer su ljudi svakog dana oko nas. I žele poštovanje svojih prava. Na planeti i na državama je da ljudima stvore okvir za poštovanje njihovih prava, ali je na ljudima da urade sve da reči sa papira postanu život. Da urade SVE , uprkos SVEMU. Možda danas nije loš dan da takvi budemo u porodici, na ulici, na pijaci, u saobraćaju, kod frizera, na poslu, bilo gde......uprkos.....
Kad pogledamo da su ljudi usvojili ideju da SVI LJUDI imaju SVOJA LJUDSKA PRAVA tek tokom poslednjih 60 godina svoje ukupne civilizacijske istorije, onda je fina ideja ovog teksta da UPRKOS tome imamo prostora da tu ideju primenjujemo u svojoj svakodnevici, ako imamo volje, naravno.
- treće je podsećanje na Stivena Pinkera
Stiven Pinker je na prilično dobrom glasu na web-stranama koje redovno posećujem, edge
i boingboing
, a preporučujem i njegovo izlaganje na TED
konferenciji.
Slušajući Pinkera palo mi je na pamet da nađem neke sličnosti i razlike između XIX i XX veka, a pogotovo da pogledam šta se od njegovih procena odnosi na ovaj naš, još uvek mlad XXI vek.
I vidim neke važne razlike:
- tehnologije
- zagađenost planete
- ljudska prava
- prava žena
I vidim neke važne sličnosti:
- ratovi
- revolucije
- redistribucije ekonomske moći
- nepravde
Stiven Pinker kaže "živimo u najmanje nasilnoj od svih epoha ljudske civilizacije od zore čovečanstva do danas" i argumentuje to "statistikom mrtvih na 100 000 stanovnika" i primerima odustajanja od okrutnog ubijanja.
Statistika je (naravno) "izvedena", više je svedena na ono što prepoznajemo kao euro-centričnu istoriju ljudske civilizacije i sve u svemu, po njegovim tvrdnjama - manje se ubijamo, "manje smo nasilni".
Nekako me nije baš ubedio, a sviđalo bi mi se da je u pravu.
Čini mi se da nije dovoljno da smo odustali od spaljivanja ljudi, odsecanja glava ili delova tela (ako smo odustali), da bi mogli tvrditi da postajemo manje nasilni, da nam je doprlo do svesti da su ljudska prava, taj krhki plod XX veka jedini instrument koji imamo u borbi protiv nasilja ljudi jednih prema (nad) drugima, u borbi protiv nasilja koje neke države vrše nad sopstvenim državljanima, u borbi protiv nasilja nad ženama, decom, starima, ugroženima, različitima od nas (što je vrlo često neposredan i povod i uzrok nasilja uklopljen u poslovičnu ljudsku "uvrnutost" koja glasi "ovo ne poznajem? moj strah od nepoznatog mi kaže da je najbolje da ja to uklonim, već nekako!"), dakle mnogima koji pripadaju bilo kojoj grupi koja nije baš "naša" (šta god to "naša" značilo). A često se propušta prilika da se sagleda da SVI pripadamo grupi ili rodu LJUDI.
Globalizacija je XXI veku donela još jednu podelu koja je ostavila (i ostavlja) svoje posledice i na ljudska prava:
- države, zemlje i narodi koji su "subjekti" globalizacije ("global north") i one koji su "objekti" globalizacije ("global south")(današnja vest: "UN - Skoro milijardu gladnih")
Borba za redistribuciju resursa za budućnost je u toku, a čini mi se da se sve manje govori o ljudskim pravima, o njihovoj važnosti za civilizaciju XXI veka.Terorizam je raširio strah, a uplašeni ljudi ne govore o slobodi i pravima, oni samo žele da se oslobode straha.Njihovo ljudsko pravo je da se njihovim strahom ne manipuliše, da se o primeni ljudskih prava u XXI veku ponovo govori, glasno i jasno.(kao ilustracija, a o globalizaciji, trenutnoj svetskoj finansijskoj krizi i ekonomskoj recesiji kojoj malo ko vidi "kraj" izjave Žozefa Štiglica "Kriza ne mimoilazi Srbiju" )
Naša ljudska prava nemaju nikoga osim nas ljudi, i žena i muškaraca, da zajedno brinemo o tome kolikog i kakvog dobra u našoj svakodnevici može biti od poštovanja i primene ljudskih prava.
Od ljudovanja među nama.