AleXandar Lambros
I tako dođosmo do ključnog pitanja - zašto se Holivud okomio na Srbe? Od 1977. pa do danas snimljeno je 18 filmova u kojima arapski teroristi vršljaju po Americi, a samo za poslednjih desetak godina više od 20 filmova sa Srbima kao zlikovcima i još približno toliko u kojima se Srbi predstavljaju kao teroristi.
Na
international movie data base internet stranici dobije se spisak od skoro 300 filmova kada se kao ključna reč u pretraživanju ukuca reč "terorizam". Među tim filmovima dobar deo je onih u kojima prljave poslove obavljaju Srbi, Hrvati, Rusi koji se izdaju za Srbe ili Hrvate, Hrvati koji se izdaju za Srbe ili Ruse i tako dalje. Za sve to vreme u svetu nije zabeležen ni jedan jedini teroristički akt izveden od strane Srba, ne samo protiv američkih interesa nego protiv bilo koga. I to uprkos nezapamćenom maltretiranju kome su Srbi od Amerikanaca bili izloženi a koje je kulminiralo besomučnim bombardovanjem 1999.
Jedan od holivudskih filmova sa Srbima kao teroristima je i maloumni
Extreme Ops. Jedna filmska ekipa odlazi u austrijske Alpe nedaleko od granice sa bivšom Jugoslavijom kako bi za potrebe neke reklamne kampanje snimila trojicu ekstremnih sportista koji na snoubordovima beže pred snežnom lavinom. Međutim, ekipa nije svesna da snimaju u blizini skrovišta izvesnog Slobodana Pavla, srpskog ratnog zločinca u bekstvu. Pošto su ga slučajno uhvatili na snimku ekipa biva uvučena u poteru na život i smrt kroz planine sa mnogo scena vratolomnog skijanja, snoubordinga, skaj dajvinga, raftinga, helikoptera, motorcikla i skakanja sa stena.
Behind Enemy Lines,
24,
The Peacemaker,
Bad Company, bezbroj epizoda JAG serije kojoj su Srbi česta meta ... spisak je zapanjujući. Dakle, zašto Srbi? Prvo, Srbi su beli, čime se ispunjava osnovni zahtev političke korektnosti. Belci protiv belaca je u redu, belci protiv crnaca, žutih Azijata, tamnoputih Arapa, to bi već bio ozbiljan problem. Drugo, Srbi su politički potpuno nemoćni, dakle neće se uvrediti niko osim samih Srba, a koga je još uopšte briga za njih.
S obzirom na sveprisutnost masovne zabave u Americi i dominaciju američke industrije zabave na svetskom tržištu, uopšte se ne bi smeo podceniti uticaj američke popularne kulture na formiranje individualne svesti na nižoj, odnosno javnog mnenja na višoj instanci. Istoriju možda pišu vladini plaćeni učenjaci i lažljivi novinari ali je kroz filmove i televiziju do stupidnosti uprošćena forma masovne zabave ta koja u umove masa urezuje razne predstave, pa i one istorijske.
Devedesetih godina sa ratovima u bivšoj Jugoslaviji na svim naslovnim stranama i udarnim vestima, američki biznis zabave pohitao je da unovči misteriozni pokolj s druge strane planete. Stvarni događaji koji su najpre pogrešno predstavljani u medijima, dodatno su iskrivljeni tumačenjima raznoraznih stručnjaka za balkansku problematiku ili plaćenih PR zastupnika (dokumentarni film
Ethnic Cleasing do detalja opisuje kako je izvesna PR kompanija Ruder Finn sprovela uspešnu medijsku kampanju koja je međunarodno mnenje okrenula protiv Srba), da bi potom bili dokrajčeni tumačenjem profesionalnih tvoraca iluzija.
Pre tragične ljubavne afere u
Moulin Rouge Nicole Kidman je najpre morala da uz pomoć Georgea Clooneya, spasi svet od jednog Srbina sa nuklearnom bombom u rancu u filmu
Peacemaker (1997). Srpski zlikovac bio je ni manje ni više nego poslanik narodne skupštine Republike Srpske koji je najpre morao da ubije jednog svog kolegu kako bi sebi osigurao mesto u političkoj delegaciji za Njujork. Njegov motiv? Osveta Ujedinjenim Nacijama jer su snajperisti ubili njegovu porodicu a vojnici mirovnih snaga nisu učinili ništa da to spreče.
Nije potrebno temeljno poznavanje balkanskih prilika da se uoče nedoslednosti. Pre svega, bosanski Srbi nikada nisu posedovali nuklearno oružje, niti postoje ikakvi dokazi da su pokušavali da ga nabave. Drugo, motiv koji se "teroristi" pripisuje je potpuno bezvezan - bosanski Srbi nikada nisu ni očekivali pomoć od UN, muslimani su bili ti koji su na nju računali. Nije da Srbi nisu imali ništa protiv UN i Amerike - na kraju krajeva, oni su i pomogli njihovim neprijateljima i to često putem pravih terorista (mudžahedina). Ali, dobru priču ne treba kvariti istinitošću.
U naučno-fantastičnoj seriji
Seven Days United Paramount Networka, zli bosanski Srbi bili su tema dve epizode. U jednoj se američki heroj vratio unazad kroz vreme kako bi bosanske Srbe sprečio da od domaćih, američkih terorista kupe plutonijum, a tema druge epizode bila je spašavanje američkih talaca iz kandži okrutnih Srb
a.
Najčešći posetici Bosne su likovi hit serijala televizijske mreže CBS - JAG (
Judge Advocate General). U jednoj od prvih epizoda nesavladivi advokat-pilot Harmon Rabb Jr. ide u misiju vazdušnog napada iznad Bosne. Nakon toga pomaže spašavanje američkih pilota, zatim odlazi u još jednu misiju bombardovanja, ovog puta Kosova i čak spašava američke obaveštajne operativce iz ruku italijanske mafije koju plaćaju Srbi.
U jednoj od epizoda komandant Rabb u svojstvu advokata zastupa izvesnog suviše revnosnog kolegu pilota koji je greškom bombardovao ruske mirovne snage misleći da su to Srbi koji su počinili zločine. U stvari, pilot zapravo tvrdi da je video zločine pre toga i zakleo se da neće dopustiti da se oni ponove. Ovo je previše čak i za bujnu maštu.
Samo neko ko nema blagog pojma o srpskoj vojsci može da predpostavi da ona koristi iste transportere za ljudstvo kao i Rusi. Pošto ne koristi time ključna tačka zapleta postaje potpuno besmislena. Ne samo to, srpske snage nisu ni bile na Kosovu u vreme kada su se "mirovne snage" pojavile. Ostala je samo šačica srpskih civila i jedini zločini kojima je NATO bio svedok jesu oni albanske OVK. Naravno, to se nigde ne pominje, pošto bi to moglo da iskomplikuje priču.
Takve kolosalne gluposti više su pravilo nego izuzetak na TV kanalima. U jednoj drugoj hit seriji TV mreže Fox pod nazivom
24 glumac Dennis Hopper glumi Srbina Viktora Dražena, optuženog za zločine na Kosovu. Naravno, svi su čuli i znaju za zločine na Kosovu iako nijedan od njih nije izronio iz mračne senke maštovitih spekulacija. Ali, svakako je najveća moguća ironija koja se da zamisliti da srpski terorista nosi hrvatsko ime uz koje mu je u svojstvu prezimena prikačeno još jedno hrvatsko ime. Biti toliko neobavešten ne samo da je stvar nadarenosti već i uloženog napora.
Među najlažljivijim stvarima snimljenim na temu ratova u bivšoj Jugoslaviji svakako je film iz 1997.
Welcome to Sarajevo. To je navodno trebala da bude svojevrsna optužnica na račun novinarske ravnodušnosti u svetlu jednog ubistva kome su novinari bili svedoci. U stvarnosti je upravo baš to "zastupničko i navijačko" novinarsvo bilo to koje je bosanski rat učinilo toliko prljavim jer su se smrt i patnja namerno izazivali kako bi zapadnjačke kamere imale što spektakularnije i šokantnije snimke. Ovo nije jedini kliše koji Welcome to Sarajevo besramno podhranjuje - tu su takođe i masakri i koncentracioni logori. I, konačno, fokus borbe jednog zapadnjačkog reportera - siroče za koje se zapadni novinar bori da ga izvuče iz opkoljenog grada uprkos zabranama o evakuaciji je muslimanče. A ipak, devojčica čij
a je životna priča poslužila kao labavo nadahnuće za film je Srpkinja.
Međutim, možda je najuvredljiviji Behind Enemy Lines iz 2001. Patetično smeće reciklirane propagande u holivudskom pokušaju da se nekako profitira na jednoj krajnje neprijatnoj i ponižavajućoj priči poručnika Scott O'Gradya. Ishod je bio predvidljivo užasan.
U leto 1995. O'Gradyjev F-16 avion oboren je protiv vazdušnom raketom za vreme misije snimanja položaja bosanskih Srba u okviru priprema za NATO bombašku kampanju protiv njih. Uspeo je da se katapultira i krije u planinama nekoliko dana dok ga nisu spasili američki marinci, bez ikakvih problema i nepredviđenih situacija. Izgubiti vojni avion vredan više miliona dolara u sred bela dana zbog nekog zastarelog i prevaziđenog sistema protiv vazdušne odbrane, višednevno tumaranje planinama zapadne Bosne i izvlačenje helikopterom od strane američkih marinaca nije bog zna koliko herojska priča. Međutim, ovoj više manje ponižavajućoj epizodi dodata je herojska nota u trenutku kada su američkoj vladi bili potrebni heroji kako bi ućutkali kritičare američke politike na Balkanu.
O'Gradyjeva priča bila je toliko dosadna čak i nakon što su je vojska i štampa našminkali. Tako da se Holivud pojavio s jednom novom. Ovog puta "heroj" je bio navigator, koji je preživeo dok su pilota brutalno ubili poremećeni Srbi (u jednoj sceni oboreni pilot skriva se ispod gomile leševa jedne masovne grobnice srpskih žrtava). Navigator je zatim morao da beži spašavajući goli život kroz kišu metaka, minska polja i eksplozije da bi ga konačno spasio jedan neposlušni američki komandant. Ah, da, i usput je bio svedokom srpskih zločina i čak dokaze za njih izneo na svetlo dana!
Pravi O'Grady bio je oboren više od stotinu kilometara van ratom zahvaćenog područja, ni blizu onih mesta za koje se tvrdi da su poprište navodnih zločina. Ipak, na kraju filma tvrdi se da su prikupljeni "dokazi" poslužili na suđenjima za ratne zločine! Poznavajući metode haške inkvizicije možda ne bi trebalo da nas iznenadi da se dokazi prikupljaju iz holivudskih scenarija.
I ako mislite da ste se naslušali, odnosno nagledali dovoljno gluposti, znači da niste pogledali Harrison's Flowers. Harrison Lloyd je foto reporter, dobitnik Pulitzerove nagrade. Zbog svoje porodice on želi da napusti posao ratnog reportera i počne da se bavi nečim manje stresnim ali pre toga, po nagovoru urednika, pristaje na još jedan poslednji zadatak - u ratom razorenoj Jugoslaviji 1991. Njegovoj ženi Sarah, koju glumi Andie MacDowell javljeno je da joj je muž poginuo ali ona odbija da u to poveruje sve dok ne vidi njegovo telo. Završava u Vukovaru gde veruje da joj se muž nalazi. U međuvremenu njihov sin Cesar pazi na cveće iz očevog toliko voljenog staklenika, održavajući i cveće i nadu u životu. Naravno, ne ostavlja se mesta sumnji ko su zlikovci u divljačkom ratu koji je poslužio kao scenografija ovoj bljutavoj melodrami - odvažna heroina šeta kroz ruševine Vukovara s kamerom na gotovs (jer i ona je novinar) dok krvožedni Srbi otvaraju vatru na sve što nije srpsko.
Da se valjano dokumentuju razmere i obim izvrtanja činjenica vezanih za balkansku tragediju samo u okviru američke popularne kulture zadatak je koji zahteva ne samo mnogo vremena već i napora. Ovo su bili samo neki od upadljivijih primera. Pronalaženje onih drugih, tačnijih opisa mnogo je lakši zadatak. Njih jednostavno nema.