Autor: Rodoljub Šabić
U opštoj gužvi izazvanoj informacijama o platama i naknadama rukovodstava nekih državnih preduzeća koje su skandalizovale dobar deo naše javnosti, ovih dana se u nekoliko medija kao „kuriozitet" pojavila vest da me je NIS dva puta tužio zato što sam tražio da objave te podatke. A vest nije kuriozitet, i interesantna je baš zato što nije.
"Organi javne vlasti", znači ne samo organi vlasti u užem smislu, nego i državna preduzeća i javne ustanove, su protiv rešenja kojima sam im naložio da javnosti stave na raspolaganje razne informacije, podneli Vrhovnom sudu Srbije ukupno 29 tužbi.
Broj na prvi pogled ne deluje kao veliki ako se zna da je ukupan broj predmeta registrovanih kod Poverenika za informacije skoro pet i po hiljada. Ali zapravo jeste veliki, čak nedopustivo veliki jer nije smela biti podneta nijedna takva tužba. Naime, takve tužbe su po zakonu nedopuštene, a njihovo podnošenje zasnivalo se na tome da je odredba Zakona o slobodnom pristupu informacijama koja glasi "protiv rešenja Poverenika može se pokrenuti upravni spor" - svesno ili ne je zloupotrebljavana.
Od kad sam počeo da vršim funkciju Poverenika upozoravao sam da je podnošenje ovakvih tužbi nedopušteno. Govorio sam da je to krajnje nekorektno i da, bez obzira na izvesnu nepreciznost ove odredbe, mora biti jasno da pravo na podnošenje tužbe protiv rešenja Poverenika za informacije ima samo tražilac informacije (građanin, novinar, medij, NVO, politička partija...) a ne i organ od koga je informacija tražena. Prosto zato što shodno fundamentalnim pravilima kojima se uređuju upravni postupak i spor, tužba pripada samo stranci u postupku. Stranka u postupku za slobodan pristup informacijama je onaj ko informaciju traži. Subjekt, "organ javne vlasti" od koga se informacija traži nije stanka već je prvostepeni organ, a Poverenik je drugostepeni organ. U upravnom postupku je, zna se, besmisleno i nedopušteno da prvostepeni organ podnosi tužbu protiv drugostepenog.
Moj stav potvrdila je i praksa Vrhovnog suda Srbije u odnosu na ove tužbe. U do sada okončana 22 slučaja ishod je uvek bio isti, tužbe su odbačene kao nedopuštene.
Laici ne moraju znati da su ovakve tužbe nedopuštene, ali bi to svakako morao znati svaki iole prosečan pravnik a da o onim koji rukovode "elitnim", brojnim i dobro plaćenim pravnim sektorima i službama naših državnih preduzeća i ne govorimo. Bez obzira da li je iza svega diletatizam, neznanje, nepoznavanje prava ili "pametna" ideja da se podnošenjem nedopuštene tužbe "opravda" odnosno, iz ko zna kojih razloga odloži nedavanje informacije za još jedno vreme i do daljeg uskrati ostvarivanje legitimnih prava javnosti, reč je o nedopustivom odnosu.
A posebno je nedopustivo što ima i onih koji, kao i nakon što zloupotrebe ovu nedopuštenu "pravnu" mogućnost ostaju istrajni u uskraćivanju informacije javnosti. NIS nije jedini ali je specifičan jer je to učinio čak 2 puta. Osim toga nedavno je celoj gužvi dao još jedan tragikomičan "pravni" doprinos. Obavestio je javnost - "Upravni odbor NIS-a predložiće Skupštini NIS-a da sa informacija o platama rukovodstva skine status tajne". A šta bi bilo da nije predložio ili da Skupština NIS-a ne prihvati predlog? Ili da je ne daj bože Upravni odbor predložio da Skupština NIS-a proglasi "suštinsku autonomiju" u odnosu na Srbiju? Šalu na stranu, zaista ne znam šta bi ljudi koji stoje iza ignorisanja odluka nadležnih državnih organa, odgovorili na pitanje - kako mogu da si dopuste da se kabadahijski poigravaju sa zakonima ove zemlje, sa Poverenikom, Vrhovnim sudom, Skupštinom i što je najvažnije sa građanima i njihovim pravima zajamčenim Ustavom i zakonom? Najverovatnije ništa, već su pokazali da ih ne zanima da odgovaraju na bilo kakva pitanja.
Ali bio bi red da bar Vlada odgovori na pitanje kojim bi ovo prethodno učinili bespredmetnim. Imamo već 4 godine Zakon o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja u kome u članu 28. izričito piše da su rešenja Poverenika obavezujuća a da, u slučaju potrebe, izvršenje istih obezbeđuje Vlada Srbije. Do sada to nijednom nije učinila. Bilo bi dobro znati - namerava li i kada da konačno počne?