Transhumanizam!

Milan M. Ćirković RSS / 09.08.2007. u 04:14

Kad sam kritikovao neo-ludizam u jednom od prošlih tekstova, neko je pomenuo da treba dati bolji prikaz alternativnih gledišta. Evo jednog takvog koga predstavljam u pozitivnom svetlu, mada daleko od toga da - kao i bilo šta drugo! - nekritički prihvatam sve ideje ovog složenog skupa alternativa. Transhumanizam je radikalno novi pristup razmišljanju o budućnosti koji je zasnovan na premisi da ljudska vrsta u svom sadašnjem obliku ne predstavlja kraj evolutivnog razvitka čoveka, već pre njegov početak. Svetska transhumanistička asocijacija formalno definiše transhumanizam dvojako:

  1. kao intelektualni i kulturni pokret koji afirmiše mogućnost i poželjnost suštinskog poboljšavanja ljudske situacije kroz primenu razuma, posebno korišćenjem tehnologije da se uspori ili eliminiše starenje i ogromno povećaju ljudske intelektualne, fizičke i psihološke sposobnosti; i
  2. kao istraživanje posledica, obećanja i potencijalnih opasnosti korišćenja nauke, tehnologije, kreativnosti i drugih sredstava da se prevaziđu temeljna ljudska ograničenja.

Ser Džulijan S. Haksli
Ser Džulijan S. Haksli
Transhumanizam se može posmatrati kao nastavak i produžetak humanizma, iz koga je delimično izveden. Humanisti veruju da su ljudi značajni, te da individue imaju vrednost same po sebi. Mi svakako nismo savršeni, ali možemo stvari poboljšati promovišući ključne humanističke vrednosti kao što su racionalno mišljenje, sloboda, tolerancija, solidarnost i demokratija. Transhumanisti se slažu sa ovime, ali takođe naglašavaju ono što imamo potencijal da postanemo. Ne samo da možemo upotrebiti racionalna sredstva da poboljšamo ljudsku situaciju i spoljašnji svet; mi ih takođe možemo upotrebiti da poboljšamo sami sebe, ljudski organizam. I čineći to, mi nismo ograničeni tradicionalnim humanističkim metodama, kao što su obrazovanje i kulturni razvitak. Možemo, naime, upotrebiti tehnološka sredstva koja će nam u konačnom zbiru omogućiti da se pomerimo iznad onoga o čemu se obično misli kao o "ljudskom". Uzgred, sam termin transhumanizam skovao je jedan od najvećih biologa 20. veka i jedan od tvoraca Moderne sinteze, ser Džulijan Haksli, u sjajnom eseju pod istoimenim naslovom iz 1957. godine.

Gotovo da je univerzalni konsenzus u savremenom svetu da naš ljudski oblik ili detalji naše sadašnje ljudske fiziologije nisu ono što definiše vrednost koju posedujemo, već su to pre naša htenja i ideali, naša iskustva i vrste života koje živimo. (U skladu upravo sa ovim temeljnim načelom se danas se potpuno opravdanim prezirom gleda na sve oblike diskriminacije na rasnoj osnovi ili diskriminacije prema licima sa specijalnim potrebama!) Sa stanovišta transhumanista, napredak je kada više ljudi postaje sposobno da svesno oblikuje sebe, svoje živote, i načine na koje se odnose prema drugima, u skladu sa njihovim najdubljim vrednostima.

Kroz ubrzani tempo tehnološkog razvitka i naučnog razumevanja, ulazimo u potpuno novu fazu u istoriji ljudske vrste. U relativno bliskoj budućnosti možemo se suočiti sa pojavom stvarne veštačke inteligencije. Nove vrste saznajnih oruđa će biti izgrađene koje će kombinovati veštačku inteligenciju sa tehnologijom novih interfejsa. Molekularna nanotehnologija ima potencijal da stvori obilne resurse za svakoga i da nam omogući punu kontrolu nad biohemijskim procesima u našim telima. Time bi se eliminisale bolesti i neželjeno starenje. Kroz redizajn ili neurohemijsko obogaćenje naših mozgova mogli bismo steći povećano emocionalno blagostanje, širi raspon osećanja ili veću sposobnost za posvećenost našim životnim projektima ili voljenim osobama.Kao što sam napisao u jednom tekstu u vezi legendarne ustavne zabrane kloniranja:

"Na stolu mi stoje dve skorašnje knjige koje se jednim delom dotiču ove i sličnih tema, Redesigning Humans, prof. Gregorija Stoka (Gregory Stock), direktora Instituta za medicinu, tehnologiju i društvo na UCLA (Houghton Mifflin, Boston, 2002), te Citizen Cyborg, prof. Džejmsa Hjuza (James Hughes) sa Univerziteta Hartford u Konektikatu (Westview Press, Cambridge, 2004), i istaknutog transhumanističkog aktiviste. Posebno je značajno da ova potonja nosi podnaslov Why democratic societies must respond to the redesigned human of the future. Ove dve knjige (izabrane slučajno u brzorastućem minižanru) svaka na svoj način nas uvode u budućnost koja je već počela, a koje se ne treba plašiti: budućnost u kojoj će veliki broj, ako ne i sve bebe biti designer-babies, i u kojoj će čovek konačno preuzeti od nasumične prirodne selekcije kontrolu nad sopstvenom biološkom sudbinom. ... Stok i Hjuz se slažu u onom ključnom: revolucionarne biotehnologije su nešto sa čim se treba hrabro suočiti i što treba prihvatiti i upotrebiti na opšte dobro, a ne nešto pred čime se treba sklanjati u mrak mistifikacija i zabrana... Kao što je Džim Votson, ko-otkrivač strukture DNK i prvi rukovodilac Projekta ljudskog genoma pre par godina rekao sa karakterističnom otvorenošću: No one really has the guts to say it, but if we could make better human beings by knowing how to add genes, why shouldn't we? Konzervativci na desnici i levici nisu uspeli, uprkos ogromnim naporima, da daju smislen i dosledan odgovor na ovo jednostavno Votsonovo pitanje."

Očigledno, najznačajniji naučno-tehnološki prodori sa stanovišta transhumanizma leže u oblasti kompjuterskih nauka, biologije i fiziologije, te fizike koja pruža osnovu za razvoj molekularne nanotehnologije. Medju dalekovidijim transhumanistima se često pojavljuje i interes za astronomiju, kao nauku koja proučava širi životni prostor budućeg čovečanstva, u skladu sa slavnom maksimom velikog ruskog inženjera i vizionara Konstantina Ciolkovskog: "Zemlja je kolevka čovečanstva, ali ko želi da čitav život provede u kolevci?"

Pored Ciolkovskog, među najvažnije intelektualne prethodnike transhumanizma u istoriji ideja možemo pomenuti engleskog filozofa iz XVII veka Frensisa Bekona (sa njegovom "Novom Atlantidom"), pisce Herberta Džordža Velsa i Olafa Stejpldona, teologa i paleontologa Pjera Tejara de Šardena, našeg izumitelja Nikolu Teslu, i mnoge druge. Medju naučnicima XX veka, posebnu pažnju privlače vizionari poput britanskog biohemičara i polihistora Džona B. S. Holdejna ili američkog medicinara Roberta Etindžera koji su razmatrali primenu konkretnih naučnih dostignuća u cilju produženja i poboljšanja kvaliteta ljudskog života. Takođe treba imati u vidu da popularizacija nauke (u tradiciji nažalost pokojnog Karla Segana, Ričarda Dokinsa ili Stivena Hokinga) ima veoma veliki značaj za transhumanistički poduhvat, budući da je to za sada glavni kanal kojim se sa relevantnim dostignućima upoznaje najšira publika od koje se očekuje smisleno razmatranje i političko odlučivanje o pitanjima od suštinskog značaja za budućnost čovečanstva.

Transhumanizam danas postaje deo "mainstream" kulture, kako sve veći broj naučnika, naučno obrazovanih filozofa i društvenih mislilaca počinje da ozbiljno uzima spektar mogućnosti koje transhumanizam obuhvata. Postoji čitava familija transhumanističkih grupa koje se umnogome razlikuju u svojim osobinama i fokusu, koja se brzo proširuje, kao i mnogo diskusionih grupa u mnogim zemljama širom sveta, koje su sakupljene pod kišobranom Svetske transhumanističke asocijacije.

Na drugoj, tamnijoj strani, transhumanisti priznaju da neke od ovih predstojećih tehnologija mogu potencijalno prouzrokovati veliku štetu ljudskom životu. Čak i sam opstanak vrste mogao bi biti doveden u pitanje (naprimer zloupotrebom biotehnologije u svrhe bioterorizma). Traganje za razumevanjem opasnosti i rad na sprečavanju globalnih katastrofa ove vrste među suštinskim su delovima transhumanističkog programa. Zapravo, verovatno najznačajniji aspekt transhumanističkog interesa sastoji se u odgovoru na pitanje mogu li transhumanističke tehnologije (poput bio- i nanotehnologije, veštačke inteligencije, virtualne realnosti i drugih) biti opasne? Odgovor je očigledno pozitivan, što povlači hitnu potrebu da se analiziraju i diskutuju problemi pre nego što postanu stvarnost. Biotehnologija, nanotehnologija i veštačka inteligencija imaju potencijal da stvore ogromne i veoma složene opasnosti ako se koriste nepažljivo ili maliciozno. Transhumanisti insistiraju da je od najvećeg značaja da počnemo da uzimamo ova pitanja najozbiljnije. I to sada.

Postoje ogromna etička, društvena, kulturna, filozofska i naučna pitanja vezana za budućnost ljudske vrste koja je potrebno razmotriti u detaljima. Potrebno je mnogo istraživanja, kao i najšira moguća javna rasporava. Takođe je potrebno stvoriti institucije i međunarodni okvir koji će omogučiti vođenje odgovorne politike i implementaciju razumne i odmerene regulative. Sve ovo će zahtevati dosta vremena, i što pre počnemo to su naše šanse da izbegnemo najopasnije zamke veće. Ovde je važna nova kategorija, tzv. egzistencijalnih rizika, tj. opasnosti koje prete opstansku čovečanstva kao celine, ili, u najboljem slučaju, vode do trajnog zaustavljanja napretka čovečanstva i onemogućavanja realizacije svih ljudskih kreativnih potencijala. Dok su neki egzistencijalni rizici (npr. opasnost od sudara Zemlje sa asteroidom ili kometom) prirodnog porekla, i nama je zapravo neophodna tehnologija da bismo sa njima izašli na kraj na duge staze, dotle je većina danas pretećih egzistencijalnih rizika posledica čovekove delatnosti. U ovu grupu spadaju tako heterogene pretnje kao što su globalno zagrevanje i drugi klimatski poremećaji, opasnost od globalnog nuklearnog ili biološkog rata, kao i zloupotreba nanotehnologije ili veštačke inteligencije. Važno je napomenuti da se standardna analiza rizika (kakvu primenjuju, na primer, osiguravajuća društva) ne može primeniti na egzistencijalne rizike. Jedan od razloga za ovo jeste što standardne statističke metode analize rizika ne pridaju nikakvu vrednost životima budućih generacija, a upravo je to ono što egzistencijalni rizici najviše ugrožavaju! Očigledno je da je za ove svrhe neophodno razviti čitavu novu metodologiju analize, što je posao pred kojim se tek nalazimo. Dobar primer rada u ovom duhu je Foresight Institute, koji već više godina promoviše istraživanja na temu transhumanističkih tehnologija i njihovog razumevanja u širokoj javnosti, fokusirajući se posebno na molekularnu nanotehnologiju.

Atačmenti



Komentari (81)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Trica Trica 04:49 09.08.2007

Meni je ovo

stari dobri G.W.F. Hegel, samo u modernom pakovanju...
jednacina jednacina 08:50 09.08.2007

Re: Meni je ovo stari dobri G.W.F. Hegel,

Trica
stari dobri G.W.F. Hegel, samo u modernom pakovanju...


pa i Marx na koncu predvidjao mashine koje bi radile za ljude, Marx dobri, stari, humani Marx.
Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 12:55 09.08.2007

Re: Meni je ovo stari dobri G.W.F. Hegel,

jednacina
Trica
stari dobri G.W.F. Hegel, samo u modernom pakovanju...


pa i Marx na koncu predvidjao mashine koje bi radile za ljude, Marx dobri, stari, humani Marx.

To je zabluda - Marx zapravo nista o tehnologiji nije znao niti razumeo, i veliki napor onih ozbiljnijih marksista tokom 20. veka bio je da pomire njegov istoricizam sa filozofijom tehnologije (ako cemo pravo)...

Sto se hegelijanstva tice, pa pre bih rekao da se radi o kantovskom, a ne hegelovskom razmisljanju, ali hajde svako tu moze naci svoju interpretaciju...
jednacina jednacina 12:31 11.08.2007

Re: Meni je ovo stari dobri G.W.F. Hegel,

Nije mi jasno sta znachi razumeti tehnologiju ili poznavati tehnologiju. Bitna je upotrebna vrednost za drustvo. Tehnologija je po sebi besmislena, a tek drustvom osmislenja.
Milan M. Ćirković
[
... veliki napor onih ozbiljnijih marksista tokom 20. veka bio je da pomire njegov istoricizam sa filozofijom tehnologije (ako cemo pravo)...



ako cemo pravo mislim da ne postoji filozofija tehnologije i chini mi se da preterujete u tom prepoznavanju entiteta koji sami po sebi su beznacajni kao recimo filozofija tehnologije mozda istorija tehnologije moze imati smisla u nekom pedagoskom obliku.

Sto se tice Hegela, sa Tricom sam se donekle slozio samo mi je zasmetalo sto je upotrebio tog memljivog filozofa. Prosto je smesno podgrevati duhove nekim vaskrsavajucim himerama koje ama bas nikakve delatne vrednosti nemajju za ljudsko drustvo.


Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 18:16 11.08.2007

Re: Meni je ovo stari dobri G.W.F. Hegel,

jednacina
Nije mi jasno sta znachi razumeti tehnologiju ili poznavati
tehnologiju. Bitna je upotrebna vrednost za drustvo. Tehnologija je po
sebi besmislena, a tek drustvom osmislenja.
Milan M. Ćirković
[
... veliki napor onih ozbiljnijih marksista tokom 20. veka bio je da
pomire njegov istoricizam sa filozofijom tehnologije (ako cemo pravo)...



ako cemo pravo mislim da ne postoji filozofija tehnologije i chini mi
se da preterujete u tom prepoznavanju entiteta koji sami po sebi su
beznacajni kao recimo filozofija tehnologije mozda istorija tehnologije moze imati smisla u nekom pedagoskom obliku.

Sto se tice Hegela, sa Tricom sam se donekle slozio samo mi je
zasmetalo sto je upotrebio tog memljivog filozofa. Prosto je smesno
podgrevati duhove nekim vaskrsavajucim himerama koje ama bas nikakve
delatne vrednosti nemajju za ljudsko drustvo.



Ne postoji filozofija tehnologije? E pa bas svasta covek cuje ovih dana... Pokusajte ipak prvo malo da se obavestite pre iznosenja tako dramaticnih tvrdnji. Najmanje sto mozete da ucinite jeste da prelistate onih par desetina knjiga objavljenih u najuglednijim svetskim filozofskim edicijama koje *vec u naslovu* sadrze ovu odrednicu.
omnispacer omnispacer 08:24 09.08.2007

Imagining Futures, Dramatizing Fears

Odlican post Milane!
Dodao bih spisak korisne i, pre svega, zanimljive literature kao prilog temi.
Pozdravljam!
Dax Dax 10:28 09.08.2007

Elementarne cestice

Podseca me prica na radnju romana "Elementarne cestice" od Uelbek-a.
d j o l e d j o l e 10:35 09.08.2007

Pitanje

Kako se u transhumanoj buducnosti vidi polozaj manjine koja nije spremna da prihvati redizajn koji joj se nudi. Da li je transhumani pokret samoodrziv u smislu pribavljanja test uzoraka neophodnih u razlicitim fazama istrazivanja, kao i u smislu pribavljanja neophodnih finansija. Da li ce pristup transhumanom drustvu biti na dobrovoljnoj osnovi.
Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 12:57 09.08.2007

Re: Pitanje

d j o l e
Kako se u transhumanoj buducnosti vidi polozaj manjine koja nije
spremna da prihvati redizajn koji joj se nudi. Da li je transhumani
pokret samoodrziv u smislu pribavljanja test uzoraka neophodnih u
razlicitim fazama istrazivanja, kao i u smislu pribavljanja neophodnih
finansija. Da li ce pristup transhumanom drustvu biti na dobrovoljnoj
osnovi.

Cujte, nista u svetu ili istoriji nije zagarantovano (niti sam ja bas neki ovlsceni tumac), ali koliko shvatam - narocito je Hjuzova knjiga dobra u tom pogledu - istinski transhumanizam je, potpuno isto kao i humanizam, na kraju krajeva, dobrovoljan i liberalan...
tnosugar tnosugar 10:54 09.08.2007

popularizacija

SF - Isaac Asimov - Serijal 'Zaduzbina', serijal o robotima. Zanimljivo ispitivanje etickog aspekta robotike i robotizacije drustva (ima ih na engleskom u platou, mnogo je bolje citati u originalu, posto su nam prevodi SF literature prilicno losi)

film - Gatacca (genetska diskriminacija, btw to je vec pocelo - osiguravajuca drustva vec duboko zagledaju u zdravstceni karton osiguranika kada sklapaju ponude za zdravstveno osiguranje

manga/anime - Ghost in the Shell serial (Ghost in the Shell, Ghost in the Shell 2: Innocence, Ghost in the Shell: Stand Alone Complex (52 epizode), Ghost in the Shell SAC: Solid State Society; vizija o gubljenju granice izmedju coveka i masine; u masine se ugradjuju organske komponente, u ljude se ugradjuju vestacke komponente; u trentutku kada vestacka inteligencija evoluira do tacke gde postaje 'svesni entitet koji se replicira prateci zakone opstanka', sta ce masinu sa tako 'udahnutim' zivotom razlikovati od coveka.
Prva dva naslova (dugometrazni anime) su posebno dobra i imaju prilicno dubok filozofski pogled na ovu temu


Pape Pape 12:57 09.08.2007

"Time to die" (Blade Runner)

Ovde je važna nova kategorija, tzv. egzistencijalnih rizika, tj. opasnosti koje prete opstansku čovečanstva kao celine, ili, u najboljem slučaju, vode do trajnog zaustavljanja napretka čovečanstva i onemogućavanja realizacije svih ljudskih kreativnih potencijala.
Zanima me na koji se način tretira sledeće pitanje.
Smena generacija je osnova napretka života na Zemlji. Bez nje planeta bi bila prekrivena mahovinom. Srećnom mahovinom, doduše (karikiram, ne bi se stiglo u evoluciji ni dotle). Smrt i rađanje pojedinca su osnovni element preživljavanja vrste. Očigledno je da ovo ništa manje ne važi za čovečanstvo. Napredak, nove ideje, istraživački duh, sve je to moguće samo uz smenu generacija.
Otkriće "formule besmrtnosti" zaista nije pred vratima, a pitanje je i da li je uopšte moguće. Ali šta ako jeste? Za razliku od ostalih rizika (bioterorizma, diskriminacije nemodifikovanih ljudi itd...) koji su nuspojave, i mogu se barem u teoriji regulisati merama kontrole, rizik koji nosi "formula besmrtnosti" je deo samog cilja transhumanizma. Ili, ako i ne proklamovanog cilja, a ono logična posledica proklamovanig cilja (produžetak životne dobi).
Niko ne želi da umre ako ne mora. Niko ne želi da vidi svoje bližnje kako umiru, ako tome ima leka. Šta će se dogoditi ako se ispostavi, jednog dana, da je "lek" na dohvat ruke?
...ne pridaju nikakvu vrednost životima budućih generacija, a upravo je to ono što egzistencijalni rizici najviše ugrožavaju!
Singularno rešenje ovog problema je da budućih generacija niti ne bude.
Dzomba Dzomba 19:14 09.08.2007

Smrt i njeni neprijatelji

Koliko razumem, svi se argumenti u prilog transhumanizmu svode na sledeci: kako izbeci smrt ili bar produziti zivot. Medjutim, nije mi jasno odkud bi tvrdnja "smisao zivota je pokusavati ne umreti" bila prvi princip (nacelo koje realnost objasnjava, ali i uredjuje te tako postaje kanon za uredjenje covekovog zivota, kojim se ovaj upravlja najbolje sto moze, sto za direktnu posledicu ima: ja necu da umrem, stoga radim sve da ne umrem (gubeci, pri tom, dragoceno vreme da budem srecan); u medjuvremenu, vodim se pokusajima da zadovoljim zivotinjske instinkte, tj. fizioloske potrebe, udobnost i konacno sujetu, tu sujetu, s tim sto, ovoga puta nikada, ali gotovo nikada, necu dostici eudamoniju, bas zbog toga sto se ove kategorije mogu kvantifikovati te tako stalno novim tehnologijama nacin zadovoljenja istih se samo siri i siri (u stilu: ja imam novi karmin, ali moja komsinica jos bolji))?
To znaci: ako znamo - a znamo - da su postojali ljudi koji su i teorijski i prakticno pobili istinitost tog principa - da je apsolutno zlo umreti - npr. Sokrat, i ako znamo da su nam on i njegovi ucenici ponudili jedan drugi kanon prema kome se covek treba upravljati da bi bio srecan i koji je prilicno jednostavan za upotrebu - sedeci u parku sa prijateljima, srodnim dusama, pricati o vrlini, dusi, lepoti, u medjuvremenu, igrati se mislim svih koji misle, jer covek je racionalna zivotinja cija je perfekcija filozofija, sasvim mirno imati na umu apsolutnu prolaznost svega sto je ljudsko, a ipak biti spokojan - onda bi transhumanisti morali (sto je valjda praksa svakog diskursa koji za cilj ima istinu o ljudskim stvarima) da izloze ovu teoriju i pokazu sta do vraga nije u redu s njom?
Naravno, mogu si ustedeti truda - kod posla izlaganja teorije klasicara - i prosto procitati nesto, ista od radova Cikaske skole (Leo Strauss, H. Meyer...) pa pokazati da ti ljudi nisu u pravu, pa tek onda pricati o transhumanizmu.
Nazalost, da filozof ima duznost da svoju istinu dokaze eklenticki (dijalekticki), tj u sukobu sa drugim misljenjima je praksa davno zaboravljna.
Pape Pape 20:02 09.08.2007

Re: Smrt i njeni neprijatelji

FAC TIBI PROPONAS MORTEM NON ESSE TIMENDAM, QUAE BONA SIN NON EST, FINIS TAMEN ILLA MALORUM EST.
IMAJ NA UMU DA SE NE TREBA PLAŠITI SMRTI, JER ONA, IAKO I NIJE DOBRA, IPAK JE KRAJ NEVOLJA.


(Za razliku od smrti, knjižica latinskih citata je bas dobra)

Dexter Dexter 20:25 09.08.2007

Re: Smrt i njeni neprijatelji

Umreti nije uvek zlo, kao sto ni ziveti nije (uvek i pod svim okolnostima) dobro, barem sa neke filozofske tacke gledista.
E sad, ako tehnologija moze da ucini zivot sadrzajnijim, kvalitetnijim, boljim, u cemu je problem?
Mozda ce ljudi u nekom buducem vremenu biti u situaciju da donose jednu odluku koju do sad nisu mogli: Koliko dugo ziveti , a da zivot "ima nekog smisla"?
Pape Pape 20:45 09.08.2007

Re: Smrt i njeni neprijatelji

E sad, ako tehnologija moze da ucini zivot sadrzajnijim, kvalitetnijim, boljim, u cemu je problem?
Ni u čemu, ali za sada ga nijedan od komentara ni ne postavlja. Raspravljati o tome bi bilo kao voditi polemiku o tome da li je bolje ili gore imati obe ruke. Starost u kojoj bih mogao da igram fudbal barem kao danas (već ozbiljno posustajem) je nešto za šta bih dao 10 godina života (he!). No sto se tice:
Mozda ce ljudi u nekom buducem vremenu biti u situaciju da donose jednu odluku koju do sad nisu mogli: Koliko dugo ziveti , a da zivot "ima nekog smisla"?
Tu mogu da nastanu ozbiljne komplikacije...ono, i sada ljudi mogu donose takve odluke, ali samo u pravcu skraćenja.


Dzomba Dzomba 20:59 09.08.2007

Re: Smrt i njeni neprijatelji

Pa, mislim da si u pravu kada kazes da bi Polis (drustvo, politicka zajednica i rezim) trebao biti otvoren za neke tehnoloske prodore (zapravo on mora da bude otvoren), ali to ne samo da nosi rizike - koje je, uzgred, ne moguce sagledati - vec su nam klasicari svojim nacinom zivota dokazali da su ti prodori nepotrebni: potrebne je tek jedna srodna dusa i mirno mesto u hladu, ili mir, gde bi se ljudi zabavljali sa svojim mislima. Jedino sto staje na put takvom nacinu zivota su dve stvari: rat i umiranje od gladi. Ovaj prvi problem je stvar stabilnosti politicke zajednice (i upravo tu poentira Aristotel jer uspesno pokazuje da tehnologija moze samo da destabilizuje politicku zajednicu, a vrlo retko obrnuto) a ovaj drugi je delom zavistan od prvog a delom od niza drugih promenljivih, koje ipak, zajedno uzev, ne pretstavljaju ozbiljnu prepreku ka resenju mudrom coveku.
Sto se tice mogucnosti vecnog zivota, mogu samo da kazem da sam vrlo skeptican i to ne samo iz naucnih razloga (npr. da bi takvo sto uspelo, potreban je jednoglasni politicki konsenzus, sto opet pretpostavlja jedinstvenu politicku vlast, a kako je to moguce meni nije jasno - osim, naravno, ako Amerima dopizdi pa nas posalju u tri lepe i zavedu diktaturu), jer takav obrt u nacinu zivota ljudi bi doveo do neverovatnih socio-kulturnih promena (kao sto je Ghost in the Shell pokazao), koje bi ljude dovelo do ludila: sta sam ja, a sta je masina; gde pocinje Ego, a gde njegov svet - svet koji nas okruzuje? I sve to, zarad putovanja u svemir, koji je prazan, a ako nije prazan, onda je naseljen neinteligentnim bicima, a ako je pak rec o razvijenim civiliazcijama samo ce se ponoviti scenario moderne antropoligije: kao student, sanjam o drugacijem, egzoticnom, a kada posle izvenog vremena i prozivljavanja shvatim da i nema velike razlike izmedju nas i njih i da me ona nece spasiti ambisa, stavljam prst na celo i pitam: a mozda ona matora budala (Sokrat) i nije bila u krivu.

Dzomba Dzomba 21:03 09.08.2007

Re: Smrt i njeni neprijatelji

i sada ljudi mogu donose takve odluke, ali samo u pravcu skraćenja.


Jedan bambi od mene.
Dexter Dexter 21:22 09.08.2007

Re: Smrt i njeni neprijatelji

Svi bioloski organizmi su iz nekog razloga genetski programirani da umru.
Inace, celije kancera kao i maticne celije (stem cells) su besmrtne. Dakle, mozemo reci da su besmrtni zivi organizmi "izvodljivi" iako nam mnogi biohemijski procesi koji se odnose na starenje jos uvek nisu jasni.
Mislim da suvise stavljate ego u prvi plan. Ipak ljudi (ili barem ne svi) nisu iskljucivo rukovodjeni egom (u smislu zadovoljenja nekih bazicnih potreba).
Da bi doslo do socio-kulturoloskih promena , to je sasvim sigurno. Ipak zasto mislite da bi ljudi neophodno "poludeli" zbog toga?
Dzomba Dzomba 21:33 09.08.2007

Re: Smrt i njeni neprijatelji

Koliko znam o neurologiji i srodnim disciplinama (a znam malo) gotovo je nemoguce saznati sve tajne mozga, sto svaki pokusaj, imajuci u vidu konacan cilj, cini neuspesnim. Medjutim, sve i da je to tako evo u cemu se sastoji problem: kada se ceo proces zavrsi, ti i ja nismo vise ti i ja vec skup delova koje se, onako kako su rastavljeni mogu i sastaviti, dok si rekao keks. To znaci: postali smo Lego kockice. U tom trenutku ti pitas sebe, a sto da zivim kad nema ama bas nikakve razlike izmedju meni i, da kazemo, jednog zgodnog kolege androida.
Humanizam se bazira na neponovljivosti ljudske jedinke (koja je, hteli mi ne hteli, povezan sa nasim telom), a transhumanizam na Legolendu. To sam imao na umu kada sam pitao: koja je razlika izmedju Ega (mene) i sveta koji ga okruzuje (svega ostalog).
Dzomba Dzomba 21:41 09.08.2007

Re: Smrt i njeni neprijatelji

Postoji jos jedan nacina na koji mozes da posmatras problem. Naime, ako bismo za trenutak pretpostavili da je priroda stvorila sve nas (dakle, personifikujem je) i da ja i, recimo, jabuka i pas, imamo zajednicku osnovu, s tim sto je razlika u tome sto je meni Priroda dodelila jednu iluziju koju delim sa zivotinjama (sopstvo i delimicno osecanje srece) i jos jedno mocno sredstvo da tu uluziju pomognem (Um); zasto bismo onda razrusili tu iluziju samo da bismo pokazali da je to zabluda? Zato sto je ta zabluda neprirodna? Ali kako neprirodna, kada mi je bas priroda dala osecanje sebe (dusu, duh, licnost...)? Dakle, zato Prosvetitelje ne treba uzimati previse ozbiljno kada kazu: "samo-skrivljeno ropstvo". Jer to ropstvo je sasvim, sasvim prirodnu.
Pape Pape 21:44 09.08.2007

Re: Smrt i njeni neprijatelji

...potrebne je tek jedna srodna dusa i mirno mesto u hladu, ili mir, gde bi se ljudi zabavljali sa svojim mislima. Jedino sto staje na put takvom nacinu zivota su dve stvari: rat i umiranje od gladi
Nije mi teško da se složim sa prvom sentencom, uz opasku da ovim naravno ipak nije sve rečeno. Uostalom, rasprava na tu temu je isuviše kompleksna.
Druga citirana rečenica daje preuzak spisak stvari koje "stoje na putu". Dovoljno je pomisliti kako jedna od dve srodne duše pati od teške zubobolje i idilična slika se raspada. Tehnologija ne samo da u budućnosti može da pomogne spokojnom razgovoru u hladovini, nego je već mnogima i pomogla. Ne moramo se baš svaki put setiti toga kad puštamo vodu, no savremena kanalizacija je iskorenila većinu zaraznih bolesti iz gradova, i spasla više života od hirurgije - koja je spasla nebrojeno života. Da ne duljim...tehnologiju koja pomaže čoveku treba prigrliti oberučke.
Medjutim, ako ovaj princip primenimo do krajnjih konsekvenci - ma kako one izgledale neostvarljive može se o njima barem raspravljati - dolazimo do problematičnih rezultata. Mislim na večiti život, ili na udvostručavanje, utrostručavanje dužine ljudskog veka (što je već nešto realnija, mada još uvek udaljena perspektiva). Posledice uspeha u prvom bi sigurno bile katastrofalne po ljudski rod, u drugom bi izazvale poremećaje čiji je rezultat teško predvideti kao pozitivan bez reforme sistema na kojem počiva čovečanstvo tako temeljite da ju je teško i zamisliti.
Dexter Dexter 21:47 09.08.2007

Re: Smrt i njeni neprijatelji

Onda je tvoja definicija "autenticnosti" ljudskih bica bazirana na "nemogucnosti saznanja" koja je posledica odluke da se dalje ne istrazuje.
Jasno mi je tvoje stanoviste da ce ako se covek potpuno determinise (objasni) u nekom fizickom smislu on postati na neki nacin trivijalan. Tom , potpuno materijalistickom stanovistu, ne idu u prilog mnogi ,hajde da kazem, parapsiholoski fenomeni koji se ne mogu tek tako odbaciti.
Dexter Dexter 21:57 09.08.2007

Re: Smrt i njeni neprijatelji

@Dzomba poslednj post.

Dobro si uocio jedan fenomen. To je da svi subjektivno tumacimo svet oko sebe u skladu sa onim sto bi mi zeleli da bude i u tom smislu dajemo interpretacije dogadjaja.
Dzomba Dzomba 21:59 09.08.2007

Re: Smrt i njeni neprijatelji

Dovoljno je pomisliti kako jedna od dve srodne duše pati od teške zubobolje i idilična slika se raspada.


Naravno, ali upravo tu upada u igru Aristotelovski koncept vrline: on nam omogucava (u odredjenim granicama, naravno) da tako izgradimo sebe da nam gotovo nista ne moze pokvariti igru.
Uz to, Sokrat zna da nije jaci od slucaja (npr. izbije Kuga) i sa tim se miri, jer zna da ga je i slucaj stvorio.
E, sad, dolazimo do problema koji ja sve vreme pokusavam da izbegnem (jer je predugacak), a to je razlika izmedju onih koji zive vita contemplativa i koji zive vita activa. Ovi drugi ce oberucke prihvatiti sve tehnoloske inovacije jer zive zivot strasti, dok ovi drugi samo one za koje se pouzadno moze reci da pomazu kontemplaciju (u konacnom zbiru pozitivnih i negativnih promena koje ta inovacija donosi). Ako pretpostavimo da je politicka zajednica sastavljena mahom od ovih prvih, onda je jasno da tu o nekakvim razumnim ogranicavanjima tehnologije ne moze biti.
Dzomba Dzomba 21:59 09.08.2007

Re: Smrt i njeni neprijatelji

Dovoljno je pomisliti kako jedna od dve srodne duše pati od teške zubobolje i idilična slika se raspada.


Naravno, ali upravo tu upada u igru Aristotelovski koncept vrline: on nam omogucava (u odredjenim granicama, naravno) da tako izgradimo sebe da nam gotovo nista ne moze pokvariti igru.
Uz to, Sokrat zna da nije jaci od slucaja (npr. izbije Kuga) i sa tim se miri, jer zna da ga je i slucaj stvorio.
E, sad, dolazimo do problema koji ja sve vreme pokusavam da izbegnem (jer je predugacak), a to je razlika izmedju onih koji zive vita contemplativa i koji zive vita activa. Ovi drugi ce oberucke prihvatiti sve tehnoloske inovacije jer zive zivot strasti, dok ovi drugi samo one za koje se pouzadno moze reci da pomazu kontemplaciju (u konacnom zbiru pozitivnih i negativnih promena koje ta inovacija donosi). Ako pretpostavimo da je politicka zajednica sastavljena mahom od ovih prvih, onda je jasno da tu o nekakvim razumnim ogranicavanjima tehnologije ne moze biti.
Dzomba Dzomba 22:03 09.08.2007

Re: Smrt i njeni neprijatelji

"nemogucnosti saznanja" Pa, da, ali zar nije isto tako saznanje da je covekovu srecu cine iluzije (dakle, ne mozes svesti saznanje na naucno saznanje), tj, zar nisu jednako vazna saznanja o ljudima kao ljudima?
Pape Pape 22:21 09.08.2007

Re: Smrt i njeni neprijatelji

E, sad, dolazimo do problema koji ja sve vreme pokusavam da izbegnem (jer je predugacak), a to je razlika izmedju onih koji zive vita contemplativa i koji zive vita activa. Ovi drugi ce oberucke prihvatiti sve tehnoloske inovacije jer zive zivot strasti, dok ovi drugi samo one za koje se pouzadno moze reci da pomazu kontemplaciju (u konacnom zbiru pozitivnih i negativnih promena koje ta inovacija donosi).
Pa i nije predugačko. Dve rečenice. Sada je znatno jasnije, i mnogo razumnije zvuči sve ranije rečeno na tu temu. Možemo se složiti ili ne (a prostora za raspravu ima), ali je teza utemeljena.
Dzomba Dzomba 22:28 09.08.2007

Re: Smrt i njeni neprijatelji

Sto se mene tice, ako moderna nauka uspe da pogaze da od ovih drugih mozes da napravis prve, ja sam svoj posao zavrsio (u negativnom smislu). Medjutim, ono sto su svi koji se bave ljudskim stvarim kroz milenijume primetli, jeste da postoji vrsta ljudi koji vole istinu zarad istine, i da se to ne moze fabrikovati.


Svi znamo Arihmeda. Taj covek je prezirao svoje inzinjerstvo i izume, a obozavao igru sa brojevima i figurama. Najvece zadovoljstvo je imao sedevsi sam na klup prebirajuci po beskonacnim nizovima i formulama savrseno srecan.
DeMarti DeMarti 22:55 09.08.2007

Re: Smrt i njeni neprijatelji

Ipak zasto mislite da bi ljudi neophodno "poludeli" zbog toga?

Da li bi poludeli ili ne je za diskusija, ali da bi postojala razlika u vremenskoj percepciji jednog metuzalema (1000godina) i jednog tinejdzera to vec jeste. Za metuzalema je jedna godina njegovog zivota manje od nedelju dana za tinejdzera. Mi smo "skrojeni" da relativizujemo protok vremena (cak i oni koji nisu culi za Ajnstajna) u odnosu na sopstveno zivotno trajanje.
Smrt (ako je ne posmatramo samo kao nesto sto moze da nas ili nama bliznjeg zadesi) je vazna za normalno funkcionisanje svakog od nas. Svaki dan u nasem telu odumire ne_znam_koliko_celij i radjaju se nove. Sve ono sto u jednom danu dozivimo nas um razvrsta na vazno i nevazno, ono sto je vazno pamtimo (zivi i dalje u secanju) ono sto je nevazno zaboravljmo ( umire u smislu ideje). Ovo razvrstavanje obavljamo voljno i nevoljno. Voljno tezimo da nesto zapamtimo, a brisanje uglavnom ostavljam nasem nevoljnom delu. Besmrtnost bi nam natovarila (pretpostavljam) novu gadnu obavezu, da voljno zaboravljamo.
Jos jedna ideja mi pada na pamet. Thnologija je smanjila prostor i skratila vreme, sve ljudske aktivnosti imaju tendenciju da budu instant. Sada se moze reci da je za poslednjih 80 godina napravljen veci civilizacijski napredak nego za milenijumima pre toga. Sta ce biti kada se ti civilizacijski skokovi skrate na 10 godina? Zapravo i bez produzetka ljudskog veka ljudi ce morati da resavaju problem "predugog" zivota u odnosu na zgusnjavanje dogadjaja u koje je uronjen.
Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 23:03 09.08.2007

Re: Smrt i njeni neprijatelji

Dzomba
Dovoljno je pomisliti kako jedna od dve srodne duše pati od teške zubobolje i idilična slika se raspada.


Naravno, ali upravo tu upada u igru Aristotelovski koncept vrline: on
nam omogucava (u odredjenim granicama, naravno) da tako izgradimo sebe
da nam gotovo nista ne moze pokvariti igru.
Uz to, Sokrat zna da nije jaci od slucaja (npr. izbije Kuga) i sa tim se miri, jer zna da ga je i slucaj stvorio.
E, sad, dolazimo do problema koji ja sve vreme pokusavam da izbegnem
(jer je predugacak), a to je razlika izmedju onih koji zive vita
contemplativa i koji zive vita activa. Ovi drugi ce oberucke prihvatiti
sve tehnoloske inovacije jer zive zivot strasti, dok ovi drugi samo one
za koje se pouzadno moze reci da pomazu kontemplaciju (u konacnom zbiru
pozitivnih i negativnih promena koje ta inovacija donosi). Ako
pretpostavimo da je politicka zajednica sastavljena mahom od ovih
prvih, onda je jasno da tu o nekakvim razumnim ogranicavanjima
tehnologije ne moze biti.

E pa ovo je fina distinkcija, samo sto sumnjam da nam zaista pomaze. Problemi su sledeci: kako ste dosli do zakljucka da vita contemplativa dominira u politickoj zajednici? (to je mozda bio slucaj u antickom polisu, i to samo po cenu ropstva i strahovite nejednakosti) zasto smatrate da su zagovornici vita contemplativa udaljeniji od tehnologije - bas naprotiv, zar Vam se ne cini da je recimo internet i citav cyber-diskurs dao neverovatan boost upravo toj perspektivi i na neki nacin je "vaskrsao" iz mrtvih nakon disbalansa u suprotnom smeru koji je donela Industrijska revolucija?

Ima jos jedan problem: Sokrat se miri sa slucajem, ali ne zbog toga sto ga je slucaj stvorio. Slucaj je stvorio biolosku osnovu licnosti koja se zove Sokrat, ali nije nikako slucaj stvorio celinu njegovog bica, a posebno ne one njegove aspekte koji su za nas kljucni (recimo, reci da je slucaj stvorio Sokratovu filozofiju mi se cini toliko besmislenim, da nije vredno osporavati je u detaljima - koji bi mogli da idu, zavisno od licnih preferencija, kroz psihologiju, neuronauke, teologiju, itd.).
Jaril Jaril 23:28 09.08.2007

Re: Smrt i njeni neprijatelji

Sta ce biti kada se ti civilizacijski skokovi skrate na 10 godina? Zapravo i bez produzetka ljudskog veka ljudi ce morati da resavaju problem "predugog" zivota u odnosu na zgusnjavanje dogadjaja u koje je uronjen.

Odusevljen sam ovim pitanjem/konstatacijom. To je kljucan problem. Dug zivot je vec danas postao nepodnosljiv. A kamoli kada raznorazne revolucije postanu godisnja pojava.

Ljudi srljaju u nesto sto im ne odgovara, a onda se pitaju kako su tu stigli i traze nekakvog krivca. Sa transhumanizmom trebace nam debeli krivac.

Svaka nova tehnologija vuce i izazov ovladavanja tom tehnologijom. Covek je u ovladavanju (ne i u otkrivanju) svakakvim novim tehnologijama zakazao (najbanalniji primer - internet zavisnost). Svet je danas nemoguce organizovati bez struje. A to smanjuje mogucnost izbora. A nemanje mogucnosti izbora unesrecuje coveka.

Protivljenje novim tehnologijama je problematicno. Treba uciniti mnogostruko puta vece napore da se tim tehnologijama ovlada (da duh bude jaci od masine) od napora koji je potreban da se te tehnologije otkriju. Plasim se da covecanstvo tu zakazuje.
Dzomba Dzomba 23:35 09.08.2007

Re: Smrt i njeni neprijatelji



1: rec je o stamparskoj gresci: vita activa a ne vita contemplativa dominira politickom zajednicom.
2: Sokrat podrazumeva pod kontemplativnim zivotom samo: filozofski (ne engage, striktno ne engage) i teorijski (naucni, ali samo i iskljucivo samo onaj koji misli o zakonima prirode radi misljenja samog o zakonim prirode, nikakav tu altruisticki (hriscanski) moral ne igra ulogu). On pravi razliku izmedju dva, ali to vec nije tema ovog posta. Dakle, odavde dolazi da je njemu tehnologija odgovara samo pod izvesnim uslovima (npr. on bi bio vise nego srecan da moze da sedi za katedrom, prima platu, ima zdravstvenu negu itd..., ali je svestan rizika koje takva promena donosi za citavu zajednicu (npr. Da li se secate problema koji je Tokvil postavio kad je pisao o demokratiji u Americi: ko je srecniji, burzuazija ili neki tamo indijanski poglavica?)
3: vase trece pitanje je najslozenije i ja cu pokusati (mada znam da to prevazilazi moje mogucnosti (jer mi fali spretnosti sa konceptima koji su oni stvorili), te sam i naveo autore koji su svu problematiku sasvim jasno izlozili (Leo Strauss, Alan Bloom...) da dam odogovor: Prvo od cega treba poci jeste izanalizirati modernu viziju coveka (to je ono sto se vi malocas uradili: priroda je skup fenomena koji imaju svoje pravilnosti koje ljudski um treba da otkrije a onda da te fenomne angazaju za zadovoljavnje onoga sto zovem covekom; dakle, covekova sreca se temelji na apsolutnoj slobodi (na tragu Rusoa, kasnije Hegela,Nicea i Frojda), odnosno, ono sto moderna nauka zove "samoaktuelizacijom". Upravo suprotnu pretpostavku ima Sokrat: sve sto je ljudsko je deo prirode (koja vise nije samo skup fenomena) pa je tako i prilika za ljudsku srecu odredjena, uslovljena prirodom, tj, slucajem. To znaci: najveca ljudska sreca je kontemplativni zivot, to jest, zelja za istinom o svemu; razlog zasto ja zelim istinu o svemu jeste EROS; eros je ono sto omogucava Sokratu i Arhimedu da budugotovo neprestano srecni; eros nije posledica nikakvih ljudskih planova, vec prirode, priroda je usadila (ali samo u neke, i tu nastaje najveci problem) najveci moguci instrument za ostvarenje srece - eros.

Da zakljucim sa citatom Lea Straussa:

[contemplative life] In spite of its highness and nobility, it could appear as Sisyphean or ugly, when one contrasts its achieveent with its goal. Yet it is necessarly accompanied, sustained and eleveated by eros. It is graced by nature's grace.
bauer bauer 23:57 09.08.2007

Kad pomenuste Metuzalema,

nsarski nsarski 00:21 10.08.2007

Re: Smrt i njeni neprijatelji

Leo Strauss je duhovni vodja, inspirator i ucitelj neokonzervativnoj "kabali" (kako oni sebe zovu - koriste jos i rec Titani), kao sto su Volfovic, Perl, Abrams, Bolton, Feit koji su stozeri upravljaci globalnog rata i razaranja koji se pred nasim ocima odvija vec godinama.
Ta vrsta brutalnosti je daleko od humanizma - bilo koje vrste. Trans ili drugog.
Leo Strauss je otelotvorenja svakog zla koje je ovu civilizaciju snaslo. a sve iz plemenitih namera.
Dzomba Dzomba 00:31 10.08.2007

Re: Smrt i njeni neprijatelji

Oprostite, ali sta ste procitali od dela ovoga autora? Ili mozda neku kritku, esej o njemu?
Nemoj te se vredjati, nije mi namera ad hominem, vec da pokazem da ja svoje misljenje o Straussu imam na osnovu citanja onoga sto je covek napisao i filozofa koji su ga tumacili (npr. trenutni minhenski profesor filozofije H. Meyer, inace izuzetno cenjen, nije nasao ni traga "brutalnosti" i "zla" u Strausovoj filozofiji, a pogotovo ne "plemenite namere", jer kao sto rekoh, Sokrat (Straussov ucitelj) ne poznaje filozofiju engage (pa dakle ni nema plementih namera)), dok je clanak na Wikipediji dizajniran za neke druge svrhe. Predlazem da procitate Alana Blooma (THe closing of the American mind) i uveren sam da cete videti o kakvoj je zabludi rec.
Americko drustvo je izmislilo zlo kod Strauss da bi se pokusalo objasniti strahote koje su ih snasle. Takvo sto, nazalost, nema mnogo veze sa stvarnoscu.
Dzomba Dzomba 00:36 10.08.2007

Re: Smrt i njeni neprijatelji

Uz to, koliko se secam, Alkibijad i Krito (oboje Tirani kakve svet jos nije video i za koje je Staljin mala beba) su bili ucenici Sokrata...
Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 01:14 10.08.2007

Re: Smrt i njeni neprijatelji

nsarski
Leo Strauss je duhovni vodja, inspirator i ucitelj neokonzervativnoj
"kabali" (kako oni sebe zovu - koriste jos i rec Titani), kao sto su
Volfovic, Perl, Abrams, Bolton, Feit koji su stozeri upravljaci
globalnog rata i razaranja koji se pred nasim ocima odvija vec godinama.
Ta vrsta brutalnosti je daleko od humanizma - bilo koje vrste. Trans ili drugog.
Leo Strauss je otelotvorenja svakog zla koje je ovu civilizaciju snaslo. a sve iz plemenitih namera.

E zbilja ga pretera, NSarski. Nije da ja preterano mirisem doticne (naprotiv, imam stosta kojesta da kazem protiv njih, mislim da su Popperova kritika Straussa (uslovno) zdesna i Kojeveova (uslovno) sleva po kojecemu bile u pravu), ali bas tvrditi da su otelovljenje svakog zla je preterano... Da dodam da je praksa ovih njegovih (ponekad i samozvanih, povedi malo racuna o tome!) ucenika nesumnjivo idiotska. Ali. Ali. Ako ljudi oklevaju da to sto ti rece kazu za nacizam i komunizam, koji su ipak daleko, daleko monstruozniji, gde nadje nesrecnog Straussa da on ispasta za sve grehe sveta.
Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 01:25 10.08.2007

Re: Smrt i njeni neprijatelji

Dzomba
Uz to, koliko se secam, Alkibijad i Krito (oboje Tirani kakve svet jos
nije video i za koje je Staljin mala beba) su bili ucenici Sokrata...

e ovo je jos bizarnije. Gospodine, Staljin je prema konzervativnim procenama likvidirao 8-10 miliona ljudi (znaci stanovnistvo cele Srbije, Crne Gore, Kosova i Makedonije, recimo) u konc-logorima, plus jos umorio gladju jedno 5-8 miliona, a zbog njegovog katastrofalno losih strateskih procena sovjetski gubici u ratu su bili barem 5 miliona ljudi vise nego sto je moralo da bude. Da ne govorimo da je prinudno preselio oko 18 miliona, a da je kroz neki vid torture u njegovo doba proslo jos 25-30 miliona LJUDSKIH BICA.

Alkibijad nikad nije bio zbilja na vlasti u Atini, on je jedno vreme bio na celu "vlade u izgnanstvu" na Samosu, i ne znam po cemu bi zasluzivao naziv tiranina. Kritija (ne Krito(n)) mladji jeste bio tiranin, i to veoma brutalan za svoje doba, ali njegova kratka vladavina (manje od 18 meseci zapravo) je u najgorem slucaju pogubila oko 1500-2000 ljudi. (Koristim podatke Petera Krentza i njegove poznate monografije "The Thirty at Athens" To jeste ekvivalentno oko 4-6% slobodnog stanovnistva Atine, ali necemo valjda zaista tvrditi - na najgori rasisticki nacin - da se pri brojanju zrtava ne rqacunaju robovi, stranci i zene? (Jedna od velikih ironija istorije jeste da se polozaj stranaca zapravo - u veoma maloj meri - i *poboljsao* za vreme vladavine Tridesetorice, koji su se njima sluzili da bi oslabili demokratsku vecinu punopravnih gradjana.) Kad se oni uracunaju, gubici koje je prouzrokovala vladavina Tridesetorice su daleko, daleko manji. Eventualno, Tridesetorica bi se mogla uporediti sa argentinskom ili cileanskom vojnom huntom, nikako sa pravim totalitarizmima poput Hitlera, Staljina, Pol Pota ili Maoa. Ne zaboravite - iz Atine se za vreme Tridesetorice moglo pobeci bez nekog preteranog personalnog rizika i mnogi su tu mogucnost iskoristili (izmedju ostalih i oni koji su se potom vratili i oborili tiraniju). Iz Staljinove ili Hitlerove drzave se bezalo uglavnom uz ogroman rizik i teskoce, a neuspeh bi se uvek kaznjavao smrcu.
nsarski nsarski 01:52 10.08.2007

Re: Smrt i njeni neprijatelji

Vidim da sam ovde nagazio na osetljiv zivac, a nije mi bila namera, zaista.
Straussove uzvisene ideje su, po mom misljenju, i misljenju mnogih, armchair propovedanje coveka koji se, izmedju ostalog, zalaze za to da mase treba lagati i obmanjivati ("noble lie", kako se to finije zove) ako je to potrebno da bi se postigao cilj (njegovi sledbenici, koji se, btw, jos zovu i Leo-cons, sa odobrenjem klimaju glavom). Ovo je, naravno uzeto od Platona.
Postoji sjajan tekst Seymor Hersha, novinara Njujorkera, i, inace coveka koji je prvi raskrinkao dogadjanja za vreme Mu Lai masakra u Vijetnamu i Abu Ghraib mucionice u Iraku, pod naslovom Makijaveli od Mesopotamije (nazalost nisam uspeo da nadjem originalni tekst), ali evo necega na tu temu.
U svakom slucaju, za one koji prate radikalnu stampu, Leo Strauss je daleko od uzora plemenitosti i humanizma.
Izvinjavam se ako sam nekoga uvredio ili iznervirao, samo sam hteo da kazem da postoje i takve interpretacije. Put u pakao je napravljen sa najboljim namerama.
Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 02:21 10.08.2007

Re: Smrt i njeni neprijatelji

nsarski
Vidim da sam ovde nagazio na osetljiv zivac, a nije mi bila namera, zaista.
Straussove uzvisene ideje su, po mom misljenju, i misljenju mnogih,
armchair propovedanje coveka koji se, izmedju ostalog, zalaze za to da
mase treba lagati i obmanjivati ("noble lie", kako se to finije zove)
ako je to potrebno da bi se postigao cilj (njegovi sledbenici, koji se,
btw, jos zovu i Leo-cons, sa odobrenjem klimaju glavom). Ovo je,
naravno uzeto od Platona.
Postoji sjajan tekst Seymor Hersha, novinara Njujorkera, i, inace
coveka koji je prvi raskrinkao dogadjanja za vreme Mu Lai masakra u
Vijetnamu i Abu Ghraib mucionice u Iraku, pod naslovom Makijaveli od Mesopotamije (nazalost nisam uspeo da nadjem originalni tekst), ali evo necega na tu temu.
U svakom slucaju, za one koji prate radikalnu stampu, Leo Strauss je daleko od uzora plemenitosti i humanizma.
Izvinjavam se ako sam nekoga uvredio ili iznervirao, samo sam hteo da
kazem da postoje i takve interpretacije. Put u pakao je napravljen sa
najboljim namerama.

Ama prijatelju, naravno da nisi iznervirao (bar ne mene), samo caskamo - cini mi se da si preterao u jacini iskaza i to je to! Svakom se desava ;o))

Inace, hvala na linku. Kao sto napisah gore, praksa ucenika je idiotska. E sad, da li se moze reci i nesto vise od toga - ja uvek oklevam da govorim o *namerama*, zato sto mi se to cini kao lose knjizevno psihologiziranje. Sta mi mozemo zaista reci o onome sta se desava u glavi nekog coveka, a posebno ako ni ta glava nije preterano dosledna. Da li su gresi ucenika dovoljno veliki da osude i ucitelja? Pa, na to pitanje bih nekako odgovorio takodje negativno (zapazi da ni pisuci o mraksizmu nisam pominjao samog Karla, mada je on posebno "soft target" u tom smislu, vec samo ideologiju koja se otrgla kontroli) - inace bismo bili u velikim problemima da opravdamo jako mnogo ljudi, recimo Vagnera ili Nicea koje su losi ucenici prisvojili, a koji, slozices se, bas mnogo veze sa holokaustom nemaju (obaska sto je Nice bio antirasista i semito-fil, ako postoji takav termin). To je onaj problem iz Kisove price ("Enciklopedija mrtvih" o majstoru i uceniku...

Pazi, prekjuce (8. VIII) je blizu Moskve postavljen spomenik zrtvama komunizma kojih je par hiljada na tom mestu bilo muceno i ubijeno. Ta vest je bila na engleskom izdanju vesti na b92 webu, a nije bila na srpskom. Zasto? razmisljam se da o tome napisem tekstic jedan ovde. Da li bi bio isti takav slucaj da je postavljen spomenik zrtvama fashizma ili, recimo, zrtvama Vijetnamskog rata? Koliko nasih sunarodnika i sugradjana (koji, kao sto ovde vidimo, olako barataju staljinom kao cica-macom) zna sta se desilo, recimo, u Katinskoj sumi? Ali svako ce ti reci da je Abu Ghraib veliko zlo (ne pominjuci da je mnogo vise ljudi muceno na tom istom mestu za vreme vladavine *velikog srpskog prijatelja i kupca naoruzanja, a bogami i vojnih savetnika* sadama huseina)? Itd. - razumes vec sta hocu da kazem.
nsarski nsarski 02:41 10.08.2007

Re: Smrt i njeni neprijatelji

Razumem, naravno. Svete je pun zla na svim stranama - i ne pokusavam da relativiziram bilo cije zlo, samo konstatujem.
Inace, nasao sam Hersov tekst ovde /

Jednostavno, hteo sam nesto da napisem kad sam nasao da se reci "ucenje L. Straussa" i "humanizam" nalaze u istoj recenici. Ali, ja zaista nisam kompetentan da o tome ozbiljno sudim. Ipak, ima jedna korist od svga ovoga: potrudice se da malo ozbiljnije procitam originalne izvore:)
Znas, kao sto ste vi tamo - s punim pravom - ogorceni na bestijalnost politike koja vlada zivotima ljudi u Srbiji, ja imam isto toliko razloga da budem ogorcen na istu stvar ovde.
Drugim recima: u istom smo s**nju, samo na drugim koordinatama.

d j o l e d j o l e 11:01 10.08.2007

Besmrtne celije

Inace, celije kancera kao i maticne celije (stem cells) su besmrtne

Kako izgleda zivot besmrtne celije, i kako se uopste zna da su ove celije besmrtne. Koliki je vek trajanja jednocelijskih organizama (amebe i sl.)

Takodje, u blogu je pomenuto da drustvo treba/mora da bude otvoreno za razvoj. Svaki razvoj podrazumeva trosenje nekih specificnih resursa. Pitanje je koliko su ti resursi ograniceni, i koji su uospte resursi koji ce biti korisceni u ovoj oblasti istrazivanja.

Mit o besmrtnosti, i putevi ka njoj postoje ko zna koliko, ..., "tajne" su urezane ko zna gde sve. Cena te "tajne" prevazilazila je nesto sto moze da plati novac, i ona je, do sada, uvek na kraju placana zna se cime.Plasim se da ni transhumanisti nece biti oslobodjeni prelaska te iste cuprije ... pretpostavljam da su im trenutno potrebne neogranicene kolicine para i ljudi za testiranje kako bi nastavili sa radom ... Preko svega ovoga dolazi i to da je, najverovatnije, prvi u redu za eliksir besmrtnosti najgori olos.
Dzomba Dzomba 12:32 10.08.2007

Re: Smrt i njeni neprijatelji

Preterao sam, naravno. Ali, to i nije bilo teziste mog odgovora. Sa druge strane, ja moram da konstatujem da mi je zao sto se ovde popularise (direktno i indirektno) mislioc tipa K. Poper, bez da se citaocima ponudi alternativa. Ne moze se Platon okarakterisati kao totalitaran ako se taj isti Platon nije razumeo. Avaj, umesto da mladim ljudima pokaze cari filozofije i ospobi ih da samostalno misle, K. Poper etiketira (i zamagljuje) velike umove, krajnje banalizujuci stvari, zarad sitnih, bednih pobuda (recimo, profesorska fotelja). Na kraju, mlad covek pre no sto je uopste procitao Marksa zakljucuje da je ovaj totalitarni zlikovac (ili, u najmanju ruku, jadna budala koju treba zaliti), izgubivsi tako jedinstvenu priliku da se nesto vise sazna o pojmovima "burzuj" (koji je, istina, daleko bolje obradio Ruso) ili "teorija vrednosti" itd. Za uzvrat, ponudjeno mu je da se divi teorijama koje se sve listom svode na tautologije ili su za ljudski problem relevantne koliko i tvrdnja: jedna i jos jedna jabuka u zbiru cine dve.
Mislim da nije posteno da se citaocima ne ponudi druga perspektiva.

Meni je sasvim jasno da vi niste nikakav fanatik poperovskog tipa, ali ne mogu, prosto ne mogu a da ne primetim negativne posledice velikog oslanjanja na sud tog "mislioca".
yu1bcd yu1bcd 10:53 11.08.2007

Re: Smrt i njeni neprijatelji

Znas, kao sto ste vi tamo - s punim pravom - ogorceni na bestijalnost politike koja vlada zivotima ljudi u Srbiji, ja imam isto toliko razloga da budem ogorcen na istu stvar ovde.
Drugim recima: u istom smo s**nju, samo na drugim koordinatama.

Nas kolega Jimy Carter je prosle godine izjavio: Amerika ima lepu osobinu samoozdravljenja! I to se pokazalo vec 7.11.06 na izborima. Istorijski gledano Srbija svake tri generacije napravi neki samoubilacki potez u politici.

Nas dragi autor i dalje obavezno stavlja Teslu u svaki pozitivan kontekst. Ponovo citamo o obecanjima vestacke inteligencije. Ciklus obmana je oko 20 godina. Genetika moze brzo napredovati jer je na pocetku klasicne S krive znanja. I medicina je puno napredovala ali i dalje imamo gomilu neizlecivih bolesti...

Lep pozdrav iz sumornog Minhena i cetvrtog susreta mladih radioamatera + ja penzioner predavac!
Dexter Dexter 20:39 11.08.2007

Re: Besmrtne celije

Postoje celije raka koje se na vestackoj podlozi odrzavaju jos od 50ih godina proslog veka. Normalne celije posle , mislim, 50te deobe trigeruju neki mehanizam samounistenja dok se celije raka beskrajno dele i nemaju taj autodestruktivni mehanizam.
nsarski nsarski 21:41 09.08.2007

Cini mi se da su ovi transhumanisti

prilicno nadahnuto drustvo, ali da ceo koncept ima i utopisticki prizvuk.
Raspon zivotnih doba jedinki na Zemlji je, zapravo, interesantan problem u biologiji, i, mada se svi detalji ne znaju, postoji prilicno uverljivo objasnjenje za njega. Neke jedinke zive nekoliko sekundi ili minuta, dok poneke zive i vise hiljada godina (sekvoje i neke vrste drveca). Dug zivot kornjaca, na primer, nije sasvim objasnjen, jer izgleda da kod njih ne dolazi do otkazivanja pojedinih organa sa godinama, kako se to desava kod drugih zivotinja (ili bar ne na ocevidan nacin).
U svakom slucaju, savremena medicina je u stanju da produzi covekov vek od 40-ak godina koliki je bio pre svega nekoliko hiljada godina, do 75-80 koliko je sada (govorim o proseku). Medjutim, sa produzenjem zivotnog doba, pojavile su se i nove bolesti starog doba, za koje se ranije nije znalo. To je jedno. Drugo, jos vaznije, dizina pojedinih zivotnih doba (detinjstva, puberteta, mladosti) je ostala ista i jedino se produzilo vreme zrelosti (cak se i vreme fertilnosti nije promenilo). U tom smislu, dakle, ako bi se zivot produzio na, recimo, 200 godina, poslednjih 130 godina bi covek ziveo u "zdravoj starosti" u najboljem slucaju.
Medicina moze da razvije nove tehnologije za zamenu mnogih organa, i ugradi nam "rezervne delova" ako je potrebno, ali opsta degradacija mozdanog tkiva i vaskularnog sistema je problem koji ce biti veoma tesko resiti. Svejedno, cak i kad bi sve to moglo da se izvede, ostaju druga vazna pitanja.
Sve ovo bi imalo veoma ozbiljne reperkusije, izmedju ostalog, i na organizaciju ljudskih zajednica. Koliki bi radni vek bio? Konacan, ili bi radili do smrti? Bilo bi lepo da je, recimo, Ajnstajn i danas ziv (imao bih par pitanja za njega). A Hitler? Tito? Kome dozvoliti dugo da zivi a kome ne?
Ukratko, plemenita je to ideja. Njeno prakticno izvodjenje je problem.
Pape Pape 22:12 09.08.2007

Re: Cini mi se da su ovi transhumanisti

Nema dileme kako bi to izgledalo - pa danas lek za HIV pozitivne ne može da dobije svako kome je potreban. Ukoliko metoda produženja života ne bi bila kao iz Harija Potera - u vidu recimo čudotvorne vakcine koju je moguće za malo para proizvesti u Leskovcu, a u ovo zaista treba sumnjati, pravo na dugovečnost bi imao samo privilegovani sloj. Koliko širok, pitanje, ali svakako ne preširok (možda bi se provukao neki naučnik preko veze, ha, ha). Tako bi neko živeo 206 godina a ostali (ajde da častimo u ime svetle budućnosti) recimo 90. Kakve bi bile posledice za društvo?
Uostalom, da li bi zaista želeli da vaši praunuci idu na koncer Rolingstonsa nakon što ste se vi davno upokojili?

http://blog.modernmechanix.com/2006/05/16/can-science-make-us-live-forever/
Dexter Dexter 22:42 09.08.2007

Re: Cini mi se da su ovi transhumanisti

@Pape

Ne mora da znaci Primer:
U EU postoji relativno socijalno blagostanje.Pretpostavilo bi se da u tim hajde da kazemo povoljnim uslovima natalitet stanovnistva dostize neke velike razmere. Na protiv, natalitet je visok u nekim siromasnim zemljama.
Mislim da ne mora da znaci da bi dugovecnost bila privilegija elite. Konacno u danasnjem svetu je tesko skriti naucna saznanja. Cesto su konkutentski timovi na razlicitim krajevima sveta na tragu istim pronalascima.
Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 23:16 09.08.2007

Re: Cini mi se da su ovi transhumanisti

Dexter
@Pape

Ne mora da znaci Primer:
U EU postoji relativno socijalno blagostanje.Pretpostavilo bi se da u
tim hajde da kazemo povoljnim uslovima natalitet stanovnistva dostize
neke velike razmere. Na protiv, natalitet je visok u nekim siromasnim
zemljama.
Mislim da ne mora da znaci da bi dugovecnost bila privilegija elite.
Konacno u danasnjem svetu je tesko skriti naucna saznanja. Cesto su
konkutentski timovi na razlicitim krajevima sveta na tragu istim
pronalascima.

Cak naprotiv - ako razmislimo malo o pogresnim predvidjanjima tokom istorije, ogromna vecina se odnosila upravo na ono sto se danas spocitava transhumanistima: da ce ono sto predlazu, cak i ako se ostvari, biti suvise skupo i nedostupno. Setimo se da je pre ciglo dve decenije Bill Gates (!) odbijao ideju o internetu kao previse skupu i neprakticnu, da je von Neumann smatrao da su u SAD potrebna dva do tri racunara (!!!), ili napade na Teslu da te njegove ideje o prenosu slike zajedno sa zvukom na daljinu zahtevaju ektremno skupe i komplikovane prijemnike... Ako bi se vratili u prethodne vekove, svakako bi neko zakljucio da su lekovi za stvari kao sto su difterija, kolera, velike boginje, decja paraliza ili lepra suvise skupi i da ce ih moci priustiti samo bogatasi - s obzirom da su te bolesti kosile stotine miliona ljudi tokom vekova, ipak je pomalo licemerno sad pozivati se na tako novu stvar kakva je aids i lek protiv njega...
RumuUn RumuUn 00:19 10.08.2007

Re: Cini mi se da su ovi transhumanisti

Uživam čitajući vaše tekstove.

kolera i lepra nikako nijesu iskorijenjene, a trebale su biti potisnute u značajnijoj mjeri, postupak je relativno jednostavan. Mada daleko od toga da ih koriste samo bogataši.

I izvinjenje što skrećem sa teme, neki me komentari sjetiše na stihove

"u ovom svetu nije novo mreti
al ni živet nije, bogme, najnovije"

"u ovom svetu nije novo mreti
izgraditi život daleko je teže" :)

još jedno izvinjenje
Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 01:27 10.08.2007

Re: Cini mi se da su ovi transhumanisti

RumuUn
Uživam čitajući vaše tekstove.

kolera i lepra nikako nijesu iskorijenjene, a trebale su biti potisnute
u značajnijoj mjeri, postupak je relativno jednostavan. Mada daleko od
toga da ih koriste samo bogataši.

I izvinjenje što skrećem sa teme, neki me komentari sjetiše na stihove

"u ovom svetu nije novo mreti
al ni živet nije, bogme, najnovije"

"u ovom svetu nije novo mreti
izgraditi život daleko je teže" :)

još jedno izvinjenje

OK, u pravu ste, s tim sto lepra svakako vise nije smrtonosna bolest (a nekada je bila, doduse sa jako dugackim periodom letalnosti), dok je kolera relativno ogranicena na endemska podrucja gde izbija s vremena na vreme, ali nanosi daleko manje gubitaka nego ranije. Naravno, sramota je sto nismo (svi skupa, jer se nazalost i kod nas ponekad pojavi) ucinili vise na suzbijanju uslova za pojavu iste.
Pape Pape 01:49 10.08.2007

Re: Cini mi se da su ovi transhumanisti

Nejednakost raspodele teholoških dobara u današnjem svetu je, nije teško složiti se, očigledna stvar. Njoj se ne treba čuditi (a možda i ne osuđivati je ukoliko zaključimo da je neminovna), radi se o osobini sveta od kako se za njega može upotrebiti odrednica da tehnološki napreduje. Primer raspodele leka u tom svetlu i nije previše neobičan - reč licemeren ne bih upotrebio, lek nije toliko nov...rasprava o ovoj konkretnoj stvari bi bila prevelika digresija - ali je bolniji od drugih jer se, ipak, radi o leku. No ostavimo to po strani, koliko sam zaključio logika za koju se čini da "drži vodu"
Ako bi se vratili u prethodne vekove, svakako bi neko zakljucio da su lekovi za stvari kao sto su difterija, kolera, velike boginje, decja paraliza ili lepra suvise skupi i da ce ih moci priustiti samo bogatasi
je da pre ili kasnije sav tehnološki napredak postaje dostupan čovečanstvu, ili bar većem delu čovečanstva, te da će se to neminovno desiti i sa lekom za AIDS, a jednoga dana i sa "lekom" koji će omogućuti dug život. Neka je i tako (i siguran sam da jeste) sa lekom za HIV pozitivne, mada ne mogu da čestitam na brzini. No kada je reč o produžetku života, moramo biti oprezniji u takvim prognozama. Generalizacija i pozivanje na jedne primere iz prakse ne mora da znači da to važi i za druge, na prvi pogled slične. Potrebno je ući u konkretne detalje, a oni su što se tiče metodologije svode na zamenu jednog tkiva drugim s tim da za moždano tkivo i vaskularni sistem nema pomaka na bližem vidiku. Ova metodologija ne može nikada biti jeftina. No, najzad, uzmimo da ipak može, ili zamislimo ozbiljniji, fundamentalniji pomak u toj vrsti tehnologije (mada sam se ogradio od svoje prognoze u slučaju da se ceo postupak svede na vakcinu koja se može proizvesti u Leskovcu). U tom slučaju se moramo, a tu se i sami slažete, pomiriti sa prelaznim periodom u kome će zaista biti privilegovanih. Može li on biti kratak, pa da se jaz ni ne primeti? Ovo je zaista, isuviše optimisticno predvidjanje, i teško će se naći ikakav primer iz istorije tehnologije da ga potkrepi. Pitanje kako će izgledati svet u kome privilegovani duže žive od neprivilegovanih (svet je naravno takav i danas, ali govorimo o drastičnim razlikama) ne menja na značaju i ako prihvatimo da je u pitanju samo prelazni period.

Konačno, pitanje privilegovanosti je manje bitno od ultimativnog: je li ekstremna dugovečnost dobra za čovečanstvo ili nije? U uslovima njene demokratične distribucije. Želimo li da imamo direktora upravnog odbora sa stogodišnjim iskustvom, ili asistente na fakultetu stare 150 godina koji čekaju da 20ak godina stariji profesor ne ode u penziju ili najzad odapne? I šta da u tim uslovima radi onaj redak postiplomac koji još nije navršio tridesetu? Da ne pominjem Tita kao starca Foču od stotinu leta, hajde da verujemo da će do tada demokratsko društvo toliko napredovati da Tita najzad neće ni biti. No napredak je povezan sa smenom generacija, a ako nju usporimo...

Najzad, zamislimo svet u kome će igra dece u parkiću biti retkost. A bila bi, neminovno.

Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 02:34 10.08.2007

Re: Cini mi se da su ovi transhumanisti

Pape
Nejednakost raspodele teholoških dobara u današnjem svetu je, nije
teško složiti se, očigledna stvar. Njoj se ne treba čuditi (a možda i
ne osuđivati je ukoliko zaključimo da je neminovna), radi se o osobini
sveta od kako se za njega može upotrebiti odrednica da tehnološki
napreduje. Primer raspodele leka u tom svetlu i nije previše neobičan -
reč licemeren ne bih upotrebio, lek nije toliko nov...rasprava o ovoj
konkretnoj stvari bi bila prevelika digresija - ali je bolniji od
drugih jer se, ipak, radi o leku. No ostavimo to po strani, koliko sam
zaključio logika za koju se čini da "drži vodu"
Ako
bi se vratili u prethodne vekove, svakako bi neko zakljucio da su
lekovi za stvari kao sto su difterija, kolera, velike boginje, decja
paraliza ili lepra suvise skupi i da ce ih moci priustiti samo bogatasi

je da pre ili kasnije sav tehnološki napredak postaje dostupan
čovečanstvu, ili bar većem delu čovečanstva, te da će se to neminovno
desiti i sa lekom za AIDS, a jednoga dana i sa "lekom" koji će
omogućuti dug život. Neka je i tako (i siguran sam da jeste) sa lekom
za HIV pozitivne, mada ne mogu da čestitam na brzini. No kada je reč o
produžetku života, moramo biti oprezniji u takvim prognozama.
Generalizacija i pozivanje na jedne primere iz prakse ne mora da znači
da to važi i za druge, na prvi pogled slične. Potrebno je ući u
konkretne detalje, a oni su što se tiče metodologije svode na zamenu
jednog tkiva drugim s tim da za moždano tkivo i vaskularni sistem nema
pomaka na bližem vidiku. Ova metodologija ne može nikada biti jeftina.
No, najzad, uzmimo da ipak može, ili zamislimo ozbiljniji,
fundamentalniji pomak u toj vrsti tehnologije (mada sam se ogradio od
svoje prognoze u slučaju da se ceo postupak svede na vakcinu koja se
može proizvesti u Leskovcu). U tom slučaju se moramo, a tu se i sami
slažete, pomiriti sa prelaznim periodom u kome će zaista biti
privilegovanih. Može li on biti kratak, pa da se jaz ni ne primeti? Ovo
je zaista, isuviše optimisticno predvidjanje, i teško će se naći ikakav
primer iz istorije tehnologije da ga potkrepi. Pitanje kako će
izgledati svet u kome privilegovani duže žive od neprivilegovanih (svet
je naravno takav i danas, ali govorimo o drastičnim razlikama) ne menja
na značaju i ako prihvatimo da je u pitanju samo prelazni period.

Konačno, pitanje privilegovanosti je manje bitno od ultimativnog: je li
ekstremna dugovečnost dobra za čovečanstvo ili nije? U uslovima njene
demokratične distribucije. Želimo li da imamo direktora upravnog odbora
sa stogodišnjim iskustvom, ili asistente na fakultetu stare 150 godina
koji čekaju da 20ak godina stariji profesor ne ode u penziju ili najzad
odapne? I šta da u tim uslovima radi onaj redak postiplomac koji još
nije navršio tridesetu? Da ne pominjem Tita kao starca Foču od stotinu
leta, hajde da verujemo da će do tada demokratsko društvo toliko
napredovati da Tita najzad neće ni biti. No napredak je povezan sa
smenom generacija, a ako nju usporimo...

Najzad, zamislimo svet u kome će igra dece u parkiću biti retkost. A bila bi, neminovno.



Ovo je sve tacno i prilicno ozbiljno. Ali, sta reci do:

1. valja da o tome mislimo sto ranije, dakle vec sad - pa kako god ga sagledali na kraju, ali je vazno *da mislimo*. Sto, opet, vecina ne radi.

2. Biotehnologija - a primer Leskovca nije bezveze - neminovno postaje jeftinija. I na kraju krajeva, ne mora dugovesnost biti ikakav proklamovan cilj - ona ce doci kao posledica "normalnog" razvoja medicine kad se suoci sa novim sredstvima lecenja bolesti. Kad bi pogledali neku krivu prosecnog zivotnog veka, videli bismo da je nakon, recimo, otkrica antibiotika ona dozivela znacajan uspon (ne bas skok, posto je sirenje i pojeftinjenje proizvodnje dugo trajalo, ali uspon svakako). Isto tako ce biti sa molekularnom medicinom, bez obzira zeleli ljudi tu posledicu - dugovesnost - ili ne. Naravno, pojeftinjenje ce se izbeci ako nas u medjuvremenu zbrise neka prirodna ili vestacka kataklizma, ali hajde da ostavimo tu mogucnost na stranu.

3. U pravu ste za decu u parkicu - ali zamislimo i svet u kome bi sahrane bile retkost (ili manje ucestale, kako god vec); mnogim ljudima koji svakodnevno gube najmilije bi i to nesto znacilo, zar ne?

4. Sto se tice smene generacija, to je delimicno tacno, ali nije bas sasvim nesporno. Naime, ako uporedite recimo rimsko drustvo i danasnje evropsko drustvo, smene generacija u rimskom drustvu su bile otprilike upola brze nego u danasnjem, a tesko je tvrditi da je zbog toga ono bilo dvostruko dinamicnije, spremnije za nove ideje, itd. Znam da analogija nije bas jaka, jer je mnogo drugih parametara drugacije, ali ipak bih rekao da je tu teziste problema na obrazovanju, formiranju licnosti u skladu sa kritickim, racionalnim i liberalnim principima. Ako imate dogmatsko obrazovanje i dogmatsku porodicnu tradiciju, patrijarhalno drustvo i slicno, nikakva brza smena generacija nece pomoci; sklon sam da verujem da je i obratno. Naravno, podrazumevam vladavinu prava i uredjenost sistema o kojima je rec, bila to drzava, firma, skola, institut, itd. Recimo, insistiranje na opstem ogranicenju mandata za sve izborne funkcije, bez obzira da li u javnom ili privatnom sektoru, bi vec i danas mnogo poboljsalo stvari, a u buducnosti moze samo da dobije na znacaju...
Pape Pape 03:38 10.08.2007

Re: Cini mi se da su ovi transhumanisti

1. valja da o tome mislimo sto ranije, dakle vec sad - pa kako god ga sagledali na kraju, ali je vazno *da mislimo*.
Danas malo i jesmo, neko dobro ispade možda od toga. Evo još:

U najboljem scenariju, kada je moguć jednostavan i jeftin metod koji će (vakcinom iz Leskovca) usporiti starenje, imamo situaciju da odjednom ljudi više ne umiru. Prirodni priraštaj je rezultat dva dijametralno suprotna efekta, nataliteta i mortaliteta. Eliminišite mortalitet iz formule i dobićete prirodni priraštaj sa kojim se ni jedna, ma koliko razvijena zemlja ne može nositi. To bi se, naravo, utanačilo kontrolom radjanja. Kontrola jedno dete jedna porodica bi, po zakonu brojeva, bila nedovoljna da spreči porast broja nezaposlenih. (Već sad je jedno dete po podici standard u nekim zemljama Evrope). Uvela bi se pravila, pa bi neko mogao da ima dete, a neko ne bi. Dece bi bilo jako malo (minus), baš kao i sahrana (plus). Ljudi bi odlazili u penziju u vremenskom dobu od oko...150te, naprimer.

Ova slika zahteva promene u društvu ka onom većeg izobilja. Takodje zahteva izjašnjavanje društva da li želi da
živi u zajednici takvih pravila.

Danas, penzioneri širom Evrope, strepe od budućnosti. Previše ih je, predugo žive i za njih se neće imati onoliko novca koliko su očekivali. Pri tom je povećanje životne dobi koje je ovo izazvalo relativno kratko. Budžeti zemalja su preoterećeni penzijama, koje su bez premca najveća pojedinačna budžetska stavka u svakom državnom proračunu. Problem produženog veka izaziva ekonomske potrese u penzionim fondovima evrope, i izvlače gnevne milione radnika na ulice npr Rima koji ne pristaju na najlogičniju vladinu meru: ima vas previše, a para nema više no što ih je bilo - smanjićemo vam penzije.
Šta će biti kad se radni vek pomeri na 150 godina?
DeMarti DeMarti 09:10 10.08.2007

Re: Cini mi se da su ovi transhumanisti

Pretpostavimo da je drustvo na neki nacin izaslo na kraj sa vec navedenim problemima u postu (nezaposlenost nije problem, rast populacije u kontrolisanim okvirima, ...) ostaje pitanje.
Šta će biti kad se radni vek pomeri na 150 godina?

Vec danas ima ljudi koji tokom svog radnog veka radikalno promene posao (lekar postane trgovac, ...), skoro svi tokom radnog veka vise puta menjaju firmu (i ulaze u proces manje ili vece prekvalifikacije). U vreme u kome ce se radni vek pomeriti na 150 godina i u kome ce se ciklus tehnologije skratiti na 10godina, svi ljudi ce na svojoj kozi spoznati muke Sizifove.
Struktuiranje vremena svakog pojedinca vec pri ovom prosecnom zivotnom veku i ovoj gustini dogadjaja je poprilican problem.
Na problme dugog zivota moze mozda da se gleda i iz jednog drugog (neobicnog) ugla. Za neke religije je zajdnicko da nakon ovozemaljskog zivota sledi vecni zivot da li u paklu ili u raju (vec prema zasluzi pokojnika). Pretpostavljam da je svima nekako krajnje odbojno da se doveka peku na djavoljoj vatri i sl. No sta je sa vecnim zivotom u raju? Nema bola, nema patnje, nema uskracenosti, vecno prolece, ljubav svuda oko vas - BLJAK.
Sta ima lose u konacnosti?
new mexican new mexican 10:55 10.08.2007

if we could make better human beings

No one really has the guts to say it, but if we could make better human beings by knowing how to add genes, why shouldn't we?


Evo ja ću odgovoriti, problem je u IF WE delu.. Genetika nije na tom stupnju da možemo da znamo kakve će posledice imati ubacivanje gena, niti postoje indikacije da će uskoro biti. Čak i kad bi znali kakve fizičke posledice određeni gen ima, ne možemo znati kakve psihološke posledice može imati, pogotovo ne u društvu koje još ne postoji (tj u društvu u kom će dete odrasti), a teološka pitanja da i ne pominjem (čini mi se da sve ove rasprave zgodno zaobilize činjenicu da bog možda ipak postoji i da svi ti milioni neobrazovanih ljudi ipak nisu u hiljadugodišnjoj zabludi) ...

Što se veštačke inteligencije tiče, preporučujem odličnu knjigu Hjuberta Drajfusa What Computers Still Can't do. Mislim da postoje realni principijalni problemi koje ni jedan ovakav pokret ne pokušava da ozbiljno reši i kojih verovatno nije ni svestan.. pa ipak pokreti kao što je i transhumanizam ipak daju sebi za pravo da raspravlja o "šta ako bi pivo bilo pola dinara" situacijama..
Dexter Dexter 11:28 10.08.2007

Re: if we could make better human beings

Ovakve rasprave ne poricu niti potvrdjuju postojanje Boga.
Radi se o debati kakve posledice moze imati genetski inzenjering, vestacka inteligencija itd.
Tacno je da danasnji kompjuteri, kao sto ste rekli, ne mogu da urade mnoge stvari. Danasnji racunari su kao i prvi racunari bazirani na Fon Nojmanovom konceptu - procesor izvrsava sadrzaj memorije. Naravno, programerske tehnike, hardver, performanse, sve je daleko bolje.
Medjutim, istrazivanja (vestackih) neuronskih mreza vec danas daju vrlo zanimljive rezultate. Tako imate "sklopove" neuronskih mreza (pravih ili racunarski simuliranih) koji jako dobro prepoznaju oblike, slova, zvuk itd.
Primetili sta da kada na Google-u ukucate neku rec ili vise reci, a "on" vas trenutno pita da li ste mozda mislili na..nesto drugo. To su algoritmi zasnovani na simulaciji neuronskih mreza koji prepoznaju "slicnost" izmedju razlicitih objekata.
E sad to sto jos nismo uspeli da "simuliramo" nervni sistem jednog mrava, a polemisemo o vestackoj inteligenciji koja bi bila uprediva sa ljudskom je posebna tema.
Pre par stotina godina smatralo da telo "pokrece duh".
Vec danas su neke hendikepirane osobe u prilici da "voljom" upravljaju ugradjenim elektromehanickim udovima.
Istrazivanja mozga su pokazala da je u pitanju jedna , hajde da kazemo veoma kompleksna neuronska mreza, da postoje segmenti mozga koji imaju razlicite funkcije itd.
Dakle, nije nezamislivo da ce "mehanizmi delovanja" centralnog nervnog sistema postajati sve jasniji i da ce u jednom trenutku biti moguce izvrsiti simulaciju istog u jednom vestackom sistemu.
new mexican new mexican 14:03 10.08.2007

Re: if we could make better human beings

Primetili sta da kada na Google-u ukucate neku rec ili vise reci, a "on" vas trenutno pita da li ste mozda mislili na..nesto drugo. To su algoritmi zasnovani na simulaciji neuronskih mreza koji prepoznaju "slicnost" izmedju razlicitih objekata.


Imaš li referencu za ovo? Ne znam jel Google objavio algoritam za svoj Did you mean.. ako jeste ja bih želeo da ga vidim. Ipak, ne verujem da koriste nikakve neuronske mreže, pre bih pretpostavio da koriste neki pametan sistem rangiranja koji na osnovu frekvence fraza (tj uzastopnih reči) na internetu pravi rečnik. I onda računanjem Levanštajtonog rastojanja nalazi najsličniju ili najčešću frazu koja dala bi veći broj rezultata.

Radio sam sa neuronskim mrežama i moram priznati da su rezultati koje sam video u literaturi i koje sam sam dobio ponavljajući neke eksperimente prilično razočaravajući.

nsarski nsarski 16:29 10.08.2007

Re: if we could make better human beings

To je i moje iskustvo sa NN. Stvar moze da bude donekle korisna, ali je daleko od toga da bude magicno resenja za sve probleme.
Dexter Dexter 18:31 10.08.2007

Re: if we could make better human beings



Radio sam sa neuronskim mrežama i moram priznati da su rezultati koje sam video u literaturi i koje sam sam dobio ponavljajući neke eksperimente prilično razočaravajući.


Pa ako ocekujete da Vam model sa 20ak celija prorice sudbini ili resava jednacine onda i nije cudo sto ste razocarani.
Neuronske mreze su stvar koja se razvija. Ljudski mozak se sastoji od stotinak milijardi neurona ,a "faza treninga" traje godinama.
Danasnje neuronske mreze u back end-u imaju statistiku koja vrsi "korekcije sistema" (uprosceno). Sta bi se desilo kada bi se konstruisale neuronske mreze analogne nervnim sistemima zivih bica?
Nisam siguran da Google-ov "Did you mean?" koristi NM ali je vrlo verovatno. NM se masovno koriste za data mining, odredjivanje relevantnosti rezultata pretrazivanja itd.
new mexican new mexican 19:37 10.08.2007

Re: if we could make better human beings

Neuronske mreze su stvar koja se razvija. Ljudski mozak se sastoji od stotinak milijardi neurona ,a "faza treninga" traje godinama.


Neuronske mreže nisu nov koncept i broj radova na tu temu je enorman.. Koliko vidim nema nekih većih otkrića, a neuronske mreže se na kraju svode na statističku aproksimaciju neke funkcije koja mapira ulaz na izlaz. Kad se tako nazove ovaj koncept NM-a, onda on i ne deluje tako primamljivo.... Argument da nam treba više neurona je mislim neosnovan. Iz mog skromnog iskustva, povećanje broja neurona dovodi do eksponencijalnog rasta vremena obuke (jer je prostor stanja veći, te i teže naći dobru aproksimaciju), a rezultati krajnje mreže često lošiji..

Takođe, još ni jednom nisam video primer da neuronska mreža nešto radi bolje od pažljivo napravljenog algoritma ... zbog toga i sumnjam da google koristi neuronske mreže...

Sta bi se desilo kada bi se konstruisale neuronske mreze analogne nervnim sistemima zivih bica?


Verovatno je principijelno moguće "prekopirati" postojeću neuronsku mrežu, ali činjenica da možemo da je prekopiramo ne znači da je i razumemo. U stvari, akt kreiranja i danas postoji, samo na malo ortodoksniji način Ipak, mislim da smo danas daaaaleko i od toga da možemo da je prekopiramo..

Dexter Dexter 20:14 10.08.2007

Re: if we could make better human beings


Slazem se.Trenutno ne mozemo ni da je prekopiramo ni razumemo. Takodje raznovrsnost zivog sveta na zemlji nam daje mogucnost da istrazujemo. Mozak macke ima, na primer, 10 miliona neurona. U taj "kapacitet" moze da se "napakuje" dobra motorika, razliciti modeli instinktivnog ponasanja,procesiranje culnih informacija itd. . Sa vecim brojem neurona (i ko zna kakvim vezama izmedju njih) verovatno dolazi i do mogucnosti gradnje slozenijih mentalnih funkcija kao sto su detaljnije pamcenje, logicko razmisljanje ili kao kod ljudi apstraktno razmisljanje.
Kada govorimo o vestackoj inteligenciji i njenom razvoju, moje misljenje je da ce se morati krenuti od nekih jednostavnijih koncepata karakteristicnih za neke "primitivnije" oblike zivota. Oblast je multidisciplinarna. Oslanja se na teoriju evolicije, psihologiju zivotinja, neuronauku itd.
Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 22:16 10.08.2007

Re: if we could make better human beings

new mexican
No one really has the guts to say it, but if we could make better human beings by knowing how to add genes, why shouldn't we?


Evo ja ću odgovoriti, problem je u IF WE delu.. Genetika nije na tom
stupnju da možemo da znamo kakve će posledice imati ubacivanje gena,
niti postoje indikacije da će uskoro biti.

Ovo je, mislim, pogresno. Genetika napreduje "koracima od sedam milja" i kolican znanja u ovoj oblasti se udvostrucuje otprilike svakih godinu-dve dana. Vrlo je razlozno ocekivati da ce vrlo, vrlo brzo biti u stanju da vrlo precizno odredi sve detalje pojedinacnih genskih interakcija (imate uostalom o tome i na blogovima kolege NSarskog).

new mexican

Čak i kad bi znali kakve
fizičke posledice određeni gen ima, ne možemo znati kakve psihološke
posledice može imati, pogotovo ne u društvu koje još ne postoji (tj u
društvu u kom će dete odrasti), a teološka pitanja da i ne pominjem
(čini mi se da sve ove rasprave zgodno zaobilize činjenicu da bog možda
ipak postoji i da svi ti milioni neobrazovanih ljudi ipak nisu u
hiljadugodišnjoj zabludi) ...

Hmmm, zasto neobrazovanih? Uz duzno postovanje, mislim da je medju obrazovanim ljudima i dalje vise teista nego ateista, a neki od najmilitantnijih ateista, sve od montanjara iz 1791. pa do nasih legendi iz poznih 40-tih i 50-tih godina su bili ekstremno neobrazovani ljudi.

Nego, Vasa primedba aludira na nesto drugo - na neki kompleks nize vrednosti koji se razvija kod *pojedinih* vernika i koji je jako, jako opasan. I za njih same i za okolinu, jer vodi direktno u verski fundamentalizam. Nemam zaista nista protiv teista, naprotiv, ali protiv fundamentalista itekako imam, da ne ulazimo sad u tu diskusiju.

Medjutim, centralna poenta Vase replike je irelevantna. Kakve veze ima teizam uopste sa citavom tom stvari o genetickom inzenjeringu? To nikad nisam uspeo da shvatim. Naime, ako teizam nekome ne zabranjuje da, ako izgubio nogu ili ruku, nosi protezu, zasto bi mu zabranjivao da menja svoj genotip? Stavise, jako je verovatno da je ogromna vecina promena genotipa zapravo manj upadljiva nego nosenje proteze. Ili Vi mislite da bi se dobri Bog mogao buniti protiv izlecenja hemofilicara i drugih koji pate od teskih naslednih bolesti?

new mexican

Što se veštačke inteligencije tiče, preporučujem odličnu knjigu
Hjuberta Drajfusa What Computers Still Can't do. Mislim da postoje
realni principijalni problemi koje ni jedan ovakav pokret ne pokušava
da ozbiljno reši i kojih verovatno nije ni svestan.. pa ipak pokreti
kao što je i transhumanizam ipak daju sebi za pravo da raspravlja o
"šta ako bi pivo bilo pola dinara" situacijama..

E, dobra je ta knjiga - steta samo sto je napisana pre pola veka i, u svetlu citave informaticke revolucije, vise nego zastarela...
new mexican new mexican 00:27 11.08.2007

Re: if we could make better human beings


Ovo je, mislim, pogresno. Genetika napreduje "koracima od sedam milja" i kolican znanja u ovoj oblasti se udvostrucuje otprilike svakih godinu-dve dana. Vrlo je razlozno ocekivati da ce vrlo, vrlo brzo biti u stanju da vrlo precizno odredi sve detalje pojedinacnih genskih interakcija (imate uostalom o tome i na blogovima kolege NSarskog).


Napreduje u smislu skupljanja informacija, npr sekvenciranja različitih genoma, ali u smislu shvatanja smo mislim još uvek na priličnoj nuli, i nažalost tu se nije puno napredovalo ...

Da ne širimo priču o teizmu ...


E, dobra je ta knjiga - steta samo sto je napisana pre pola veka i, u svetlu citave informaticke revolucije, vise nego zastarela...


Kakva su to nova dostignuća zastarela argumente u toj knjizi? Kako su problemi tamo opisani rešeni? Koji je to potpuno novi pristup koji uzima u obzir tamo iznete argumente? Zbog čega si siguran da postoji realna šansa da napravimo veštačku inteligenciju. Kako su to računari fundamentalno napredovali od pre 40 godina? Ja ne vidim da sad možemo imati više razloga da verujemo da je veštačka inteligencija moguća, u stvari, mislim da sad ni jedan veliki centar istraživanja ni ne pokušava da napravi veštačku inteligenciju, već se fokusira na razvoj korisnih algoritama koji mogu u određenim definisanim situacijama da proizvedu inteligentu odluku .. Međutim, iz toga se nikad neće izroditi veštačka inteligencija, kao što se iz mađioničarskog trika neće izroditi neka natprirodna sila, ma koliko mađioničar bio dobar ...


Dexter Dexter 04:16 11.08.2007

Re: if we could make better human beings

Pa niko nije ni rekao da je AI danas sveprisutna. BTW IT je itekako napredovao u poslednjih 40ak godina. Programerske tehnike su drasticno promenjene (sa proceduralnog se preslo na OO programiranje), hardverski potencijali su umnogostruceni. Pokrenite npr. neku noviju videoigru pa cete videti kako to sve izgleda.
Jos jednom, racunari su i dalje bazirani na istim konceptima, medjutim zahvaljujuci performansama koje danas imaju na njima je moguca simulacija i nekih drugih koncepata kao sto su na primer gorepomenute neuronske mreze.
Da li je moguce napraviti vestacku inteligenciju? Mislim da je odgovor pre da nego ne. Zasto? Pa u prirodi vec postoji niz gotovih modela, potrebno je da "provalite" kako rade.
mislim da sad ni jedan veliki centar istraživanja ni ne pokušava da napravi veštačku inteligenciju, već se fokusira na razvoj korisnih algoritama koji mogu u određenim definisanim situacijama da proizvedu inteligentu odluku

Verovatno tacno. To ipak nije dokaz da je AI nemoguca. Konacno, sta smatrate pod vestackom inteligencijom?
new mexican new mexican 09:22 11.08.2007

Re: if we could make better human beings

Pa niko nije ni rekao da je AI danas sveprisutna. BTW IT je itekako napredovao u poslednjih 40ak godina. Programerske tehnike su drasticno promenjene (sa proceduralnog se preslo na OO programiranje), hardverski potencijali su umnogostruceni. Pokrenite npr. neku noviju videoigru pa cete videti kako to sve izgleda.


Programerska tehnika se promenila, ali ne i pristup rešavanju problema. Da pojasnim, OO programiranje nije uvelo nikakve nove koncepte, ono je samo formulisalo i učinilo lakšim tehnike programiranja koje su u tom trenutku bile ustaljene kod nekolicine pionira, i te tehnike (enkapsulacija, apstrakcija, modularizacija) izvela iz domena tradicije pojedinaca i uvela kao standard u razmišljanju pri programiranju .. Moguće je objektno programirati i u asembleru (na kraju krajeva i prevodi se u mašinski kod), ali to nije previše lako ...

Ukratko, prinip programiranje je sledeći: uzmi problem, razbi ga na manje delove koji su mogu rešiti, njih razbi na još manje delove dok ne dođeš do elementarnih jedinica. I ovo je uvek isto, ono što se menja jesu elementarne jedinice programiranja, jer kad se nešto napravi, ono može služiti nekom drugom kao gradivni element. Evo primer. Recimo da želiš da želiš da iscrtaš nešto na ekran. Ako bi krenuo da rešavaš problem od početka, nigde ne bi stigao.. ako bi gledao koje bajtove treba da postaviš u video kartici, pa koliko video kartica imaš, pa raznorazne sinhronizacije... Umesto toga, postoji operativni sistem koji apstrahuje operacije nad hardverom, drajver koji apstrahuje operacije video kartice, biblioteke koje apstrahuju operacije drajvera (npr crtanje tačke), programski jezik koji apstrahuje pozive biblioteka, i onda se u nekom visokom programskom jeziku iscrtavas sliku sa jednom komandom. No, ovo je sve moguće zato što se znanje nadograđuje jedno na drugo, kroz gore opisan princip.. I posle 40 godina evolucije zaista postoje vrlo moćni alati, ali osnovni princip se nije promenio ni malo ...

Prvi istraživači veštačke inteligencije su smatrali da se isti princip može primenit i pri izradi inteligentnom ponašanja, i... nisu bili u pravu ... Inteligencija se ne može analizirati, niti razbiti na menje delove da bi se oni izolovano rešili.. Kad pokušaš da napraviš nešto što prepoznaje oblike, moraš znati šta su ti oblici - svaki od njih se može javiti u beskraj poza i sa beskraj osvetljanja, u stvari čovek mnogo više očekuje nego što prepoznaje .. Ako želiš da napraviš nešto što razume skup koncepata (i npr objekata) u dečijoj priči, moraš imati razumevanje najrazličitijih ljudskih motiva, namera i tradicija ... Ukratko, od gdegod da počneš, uvek ispadne da moraš sve ostalo već da imaš urađeno, i da ne možeš prosto da napraviš prepoznavanje teksta iz prepoznavanja linije, a prepoznavanje linije iz prepoznavanja tačke, jer šta se interpretira kao linija zavisi od konteksta i miliona različitih stvari iz najrazličitijih domena života .. Jasno, moguće je napraviti algoritam koji će uzeti u obzir milion različitih načina da se nešto napiše, ali on samo oponaša inteligenciju, i nema nikakvih indikacija da čovek koristi slične tehnike pri prepoznavanju npr slova..

E sad, Ćirković tvrdi da postoji neki princip koji omogućava da se ovaj problem sve-ili-ništa reši.. ili je samo blefirao ...

Verovatno tacno. To ipak nije dokaz da je AI nemoguca. Konacno, sta smatrate pod vestackom inteligencijom?


Na primer nešto što bi prošlo Tjuringov test. Ako međutim ograničimo definiciju AI-ja na nešto što je korisno u specifičnoj situaciji, onda je budućnost već ovde.. semafori nekako magično-inteligentno znaju kad ko treba da ide na raskrsnici ...
Dexter Dexter 12:17 11.08.2007

Re: if we could make better human beings

OO programiranje se pre svega jeste odrazilo na pristup resavanju problema, a cini mi se da to i proizilazi upravo iz teksta koji ste napisali. Konacno, OO programiranje je omogucilo ili u najmanju ruku olaksalo pisanje jako kompleksnih softvera koje danas koristimo.

Ako ocekujete da u startu napravite masinu koja bi prosla Tjuringov test (test u kome nezavisni posmatrac na osnovu text chata sa strankom ne moze zakljuci da li je u pitanju covek ili masina) onda su Vasa ocekivanja prevelika, barem za pocetak razvoja AI-a.
Ni jedna zivotinja na planeti, a eto, ni nepismeni ljudi ne bi prosli taj test. Da li to znaci da oni nemaju bas nikakvu inteligenciju? Da li mislite da je inteligencija i na primer sposobnost psa da hoda, ili da prepozna gazdu?


Prvi istraživači veštačke inteligencije su smatrali da se isti princip može primenit i pri izradi inteligentnom ponašanja, i... nisu bili u pravu ... Inteligencija se ne može analizirati, niti razbiti na menje delove da bi se oni izolovano rešili


Problem sa ovim pristupom je losa analitika (pojednostavljivanje objekata) i nije dokaz da se "inteligencija" ne moze dekomponovati.
Prepoznavanje oblika (u zavisnosti od stepena detaljizacije) moze da bude vrlo slozena mentalna funkcija.
Pcela i covek detektuju isti objekat pri cemu je neka "mentalna rezolucija" u smislu njegovog pojmanja daleko veca kod coveka sto je u skladu sa brain power-om koji covek ima.
Pravo je pitanje kako uociti razlicite slojeve odlucivanja i njihov medjuodnos u nekom "dinamickom sistemu" koji manifestuje neki oblik inteligentnog ponasanja.
new mexican new mexican 13:14 11.08.2007

Re: if we could make better human beings

Ni jedna zivotinja na planeti, a eto, ni nepismeni ljudi ne bi prosli taj test. Da li to znaci da oni nemaju bas nikakvu inteligenciju? Da li mislite da je inteligencija i na primer sposobnost psa da hoda, ili da prepozna gazdu?


Nepiseni bi prošao uz pomoć pismenog prijatelja :) Ograničenje pisane forme je uvedeno da bi se olakšalo računaru ... Da li pas ima inteligenciju, ne znam, možda, a možda i ne .. ljudi je svako imaju i to je dovoljna definicija (mada verovatno ne i potrebna).. pa pošto znamo za sigurno da je ljudi imaju, ograničimo se na ovu definiciju ..

Pravo je pitanje kako uociti razlicite slojeve odlucivanja i njihov medjuodnos u nekom "dinamickom sistemu" koji manifestuje neki oblik inteligentnog ponasanja.


I ja bih voleo da možemo napraviti sistem prepoznavanja oblika kod pčele i onda ga poboljšavati dok ga ne doteramo do ljudskog.. Evolucija svakako sugeriše da je ovo moguće .. No, mislim da je upravo u tome poenta, čini se da nema slojeva (kao kod računara), primitivnijih i viših funkcija.. Sve je to jedna holistička supa :)
Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 03:00 12.08.2007

Re: if we could make better human beings

Ovo su teme za detaljne diskusije, ali hajde samo par natuknica. (1) Tjuringov test je cist antropocentrizam i uza sve ogromno postovanje koje gajim prema njegovom tvorcu, bolje da ode u istoriju ideja gde mu je i mesto. (2) Postoji "carobni stapic", ali niti je moj niti je zbilja caroban, a zove se evolucija. Vec danas su evolutivnim putem razvijeni sistemi daleko pametniji nego sto je to intencionalni ljudski programer mogao da smisli unutar limitirane bit-size kompleksnosti - citava ideja evolutionary computation je ono sto najvise obecava u pogledu AI, a nikako antropocentricni i zastareli napori da se iskopira ljudska neuronska mreza. Recimo, spektakularni su rezultati Toma Reja (jednog od retkih istinskih zivih genija) na razvitku samo-usavrsavajucih virusa. U digitalnom supstratu se prirodna selekcija moze odigravati milionima puta brze nego u biohemijskom supstratu, tako da tu licno ocekujem istinski AI breakthrough...
new mexican new mexican 12:55 12.08.2007

Re: if we could make better human beings

Recimo, spektakularni su rezultati Toma Reja (jednog od retkih istinskih zivih genija) na razvitku samo-usavrsavajucih virusa.


Ako referiraš na Tierra projekata Tomasa Reja, moram priznati da me njegov pristup podseća na onaj vic o policajcu: pošalju pandura da traži žirafu u Africi, i vrati se on sa slonom, a ovi ga pitaju: šta je sad to? A slon sa masnicom na oku odgovara: ja sam žirafa majke mi !!

Teorija evolucije je dovoljno generalna da bez obzira na implementaciju daje slične rezultate, pa uz dovoljno pendrečenja može se učiniti i da "digitalni organizmi" evoluiraju, koevoluiraju, paraziritaju itd.. No, sve je to video-igrica, i taj projekat je mrtav već neko vreme, jer se osim par zanimljivih animacija ništa iz njega dalje ne može izvući.

Na nekom drugim blogu smo već pretresali sve nedostatke teorije evolucije, pa da ne ulazimo ponovo u to..
Ne sećam se da sam video rad o tome da evolutivni algoritam može neki problem da reši bolje od programerskog.. mada sam video nekoliko veoma citirani review radova koji tvrde suprotno.. Referenca možda?

GajaR GajaR 20:48 28.08.2007

Re: if we could make better human beings

new mexican

Ako referiraš na Tierra projekata Tomasa Reja, moram priznati da me njegov pristup podseća na onaj vic o policajcu: pošalju pandura da traži žirafu u Africi, i vrati se on sa slonom, a ovi ga pitaju: šta je sad to? A slon sa masnicom na oku odgovara: ja sam žirafa majke mi !!






Samo vas gledamo..... gospodine meksikanche...[i][/i][u][/u]
Dolybell Dolybell 06:14 20.05.2008

Re: if we could make better human beings

ja bih voleo da možemo napraviti sistem prepoznavanja oblika kod pčele i onda ga poboljšavati dok ga ne doteramo do ljudskog.. Evolucija svakako sugeriše da je ovo moguće .


prvo: kakav bi bila svrha promene prepoznavanja ?
(njoj to nije potrebno i nema smisla )
drugo: to više ne bi bila pčela

slavoljub slavoljub 11:44 10.08.2007

RE(tard)DIZAJN

Mi, ljudi, nemamo odgovor na pitanje svih pitanja, pitanje o POSTOJANJU.
Zaista, ne razumem odakle nam onda smelosti da "redizajniramo" ljudsku vrstu?!
To je, oprostite na poredjenju, kao da redizajnirate proizvod koga ne vidite u celosti.
Divno je verovati u ljudsku vrstu, prelepo je zeleti njen napredak.
Mislim da ovo, ipak, nije nacin.
Dax Dax 12:10 10.08.2007

REDIZAJN

Ako uzmemo da je prva velika (metafizicka) revolucija bilo hriscanstvo,a druga moderni industrijski svet,treca ce biti daleko od metafizike i bice mutacij ljudske vrste izvedena vrlo precizno i sa ciljem.
Jer i covek mora da ide po mostu i pokusa da bude nesto vise.Ovog puta bukvalno!
bladerunner bladerunner 13:06 10.08.2007

Transhumanizam

ili
sanjaju li androidi elektirčne ovce?
[url=http://www.zarez.hr/142/zariste5.htm][/url]

interesuje me čini mi se samo u smislu mogućnosti da se pomogne bolesnim ljudima. da ne moram da gledam mog bolesnog oca i znam da ne mogu da mu pomognem.
ostalo mi je neinteresantno.ne želim da živim hiljadu godina a ne želim ni da moja pokoljenja žive na drugoj planeti. mislim da ne postoji još jedan ovako lep biološki sistem : )
bladerunner bladerunner 13:07 10.08.2007

Re: Transhumanizam

i zašto mi linkovi nikad ne prorade??
Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 18:22 11.08.2007

Re: Transhumanizam

bladerunner
i zašto mi linkovi nikad ne prorade??

Ma dobro, pronadjemo ih mi i ovako! ;o))

Inace, mnogo se varate u pogledu drugih planeta - sva je prilika da ih ima daleko lepsih. Taj planetski provincijalizam ce nas skupo kostati - kao nacionalizam danas... ;o)
Dolybell Dolybell 08:16 20.05.2008

Re: Transhumanizam

Inace, mnogo se varate u pogledu drugih planeta - sva je prilika da ih ima daleko lepsih. Taj planetski provincijalizam ce nas skupo kostati - kao nacionalizam danas... ;o)


Nema razloga za neverovanje da postoje druge planete
koje su identične našoj i da je život ovakav kakav je na Zemlji jedini.
Jedino što mislim je da je život ovakav kakav je jedinstven za
sve i da je ako postoji ili je postojao...bio ili jeste identičan.

Nema nikakvog razloga da bi bio drugačiji.
Može se razlikovati u nekim segmentima, ali je
suština ista.
Jedino što mislim da evolucija nije jedni način razvoja vrsta.
Po meni, a možda i nekom drugom, nemam uvid u sva mišljenja
jer se time ne bavim profesionalno, čovek ne deluje kao
deo evolucije - jednostavno odudara od takvog razvoja.
Fale mi elementi koji bi potvrđivali da pripada evoluciji.
dena-zeka dena-zeka 05:32 11.08.2007

O SMISLU ZIVOTA

Mozda je troll, mada ipak mislim da nije. Evo jednog od razloga zasto teziti da ucinimo zivot kvalitetnijim i budemo srecni i mi sami i drugi oko nas:

"Relatively soon, I will die. Maybe in 20 years, maybe tomorrow, it doesn't matter. Once I am dead and everyone who knew me dies too, it will be as though I never existed. What difference has my life made to anyone. None that I can think of. None at all."
(Jack Nicholson-"About Shcmidt"

Prelepo!
entropy entropy 03:37 26.08.2007

"self-designing" faza evolucije

Hteli mi to da priznamo ili ne polako, a možda i nesvesno, smo zašli u epohu koju nazivamo transhumanizam a koja bi evoluciono mogla da bude nazvana "self-designing" faza evolucije(ovaj naziv sam prvi put susreo kod jednog predavanja prof. S.Hawking-a). Dovoljno je da se zapitamo koliki broj nas danas ne bi uopšte bio rođen da nije "čuda" moderne medicine.
Ono što je za mene naročito interesantno (kao medicinara) je prvo popravljanje pa onda i usavršavanje sopstvene DNK, odnosno DNK potomaka. To je ono što "self designed" faza i podrazumeva u suštini. Naime, iz kog razloga bi čovečanstvo moralo da čeka još par miliona godina da bi se inteligencija čoveka bar osetno povećala kad to može da uradi znatno brže.(Inteligencija je samo primer, možemo navesti primer recimo prilagođavanje na životnu sredinu u uslovima sada nezamislivim). Mada inteligencija u ovom slučaju može da bude i jedan od najboljih primera imajući u vidu da se značajno nije promenila još od kamenog doba(hipotetički ako bismo dete iz kamenog doba odgajali u današnjim uslovima ono se po inteligenciji ne bi razlikovalo od svojih vršnjaka).

Najveći problem koji ja ovde mogu da primetim(pored sigurno gomile drugih) je taj što će kad se jednom pojavi na ovaj način "poboljšan" čovek on potisnuti "nepoboljšane" ljude u drugi plan. Odnosno "nepoboljšani" čovek postaje nekonkurentan. To će evolutivno neminovno dovesti do stvaranja nove vrste (neki kažu i rase ali meni se čini opravdanije reći vrsta). A imajući u vidu da je evolucija u svim fazama ,pa i u ovoj, nemilosrdna nižu vrstu potisnuće viša baš kao što smo mi potisnuli sve primate u drugi plan. Mislim da će ovaj period biti i najkritičniji imajući u vidu da neće biti postepen, a i da će biti krajnje nepredvidljiv.

Dolybell Dolybell 08:00 20.05.2008

Nad humanizam

Humanisti veruju da su ljudi značajni, te da individue imaju vrednost same po sebi.

Prilično narcisoidno zasnovano na verovanju! Nisam sigurna u ispravnost takvog verovanja.
Možda zasupnici takve ideje sami za sebe veruju da su takvi.
Mi svakako nismo savršeni, ali možemo stvari poboljšati promovišući ključne humanističke vrednosti kao što su racionalno mišljenje, sloboda, tolerancija, solidarnost i demokratija.

Može, kad bi svi ljudi bili isti, da nije malo utopistički ?
Transhumanisti se slažu sa ovime,
ali takođe naglašavaju ono što imamo potencijal da postanemo. Ne samo da možemo upotrebiti racionalna sredstva da poboljšamo ljudsku situaciju i spoljašnji svet; mi ih takođe možemo upotrebiti da poboljšamo sami sebe, ljudski organizam.
I čineći to, mi nismo ograničeni tradicionalnim humanističkim metodama, kao što su obrazovanje i kulturni razvitak. Možemo, naime, upotrebiti tehnološka sredstva koja će nam u konačnom zbiru omogućiti da se pomerimo iznad onoga o čemu se obično misli kao o "ljudskom".


To mi liči na mač sa dve oštrice - lično nemam ništa protiv takvog stremljenja,
pa makar to dovelo i do potpuno drugačijih rezultata od očekivanih.
Da li će veštači odabir uz pomoć tehnologije neminovno dovesti do
savršenijeg i boljeg čoveka, njegovog produženja životnog veka,
(koji period bi to trebalo da bude i da li će biti onaj koji je poželjan?)
kao sprečiti starenje ćelija, koje ionako nema logično objašnjenje?
U tom slučaju, kada bi rezultat bio po svemu predvidljiv, šta raditi sa nesavršenim
ljudskim bićima, koja sigurno zbog toga neće nestati ?

Meni to više liči na mračnu nego na svetlu budućnost ljudska rase.
Čovek ovakav kakav je već je jedan takav proizvod, i pokazao se
da nije najbolje rešenje.
Da li će viši nivo biti bolje - to je pitanje i čista teorija, može da bude
i gore - jer nije u pitanju sama dužina života i fizičko zdravlje - već i
mentalna i emotivna struktura - koja uopšte ne mora da bude
pozitivna u svim parametrima - već se može izroditi u svoju
negaciju - mislim da bi sve bilo isto samo na višem nivou ,
a da li nam je to potrebno ?
Opet bi se pojavile nove bolesti, u skladu sa novim strukturama,
jer su ćelije koje sačinjavaju živi organizam takve kakve su.
Genetika će neke bolesti ukloniti ali i stvoriti nove - jer ne zavisi
sve od samog čoveka već i od okolnostima i sredini u kojoj obitava.
Na šta će ličiti planeta Zemlja kada bude moguće takvo ostvarenje ?

Logičnije mi je predpostaviti da će se čovek pre promeniti nego
što će biti u stanju da promeni svoje boravište, a to bi trebalo
da funkcioniše u skladu da bi imalo ikakvog smisla.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana