Tatina pesma

Naslov je takav, ali pesmu nije napisao Tata-napisao je R.Kiplling. Pesmu sam procitala pre nego je Tata poceo da mi je citira u pedagoske svrhe :-), ali mnogo puta ponovljena i u specificnim trenucima citirana-za mene je dobila poseban smisao... I dalje ne znam da li je ona "savet il' zavet", ali ceto se po njoj preispitujem i njom poqsavam da se vodim.

AKO

Ako mozes da sacuvas svoju glavu kada svi oko tebe
Gube svoje i okrivljuju te za to,

Ako mozes da vjerujes sebi kada svi u tebe sumnjaju,
i cak pridodajes njihovim sumnjama,

Ako mozes da cekas, a da ti ne dosadi cekanje,
ili ako si prevaren da ne lazes,

ili ako si omrznut da ne mrzis,
A pored toga da ne izgledas predobar ili premudar.

Ako mozes da sanjaris, a da snovi ne ovladaju tobom,
ako mozes da razmisljas, a da ti mastanje ne bude cilj,

Ako mozes da se suocis sa uspjehom i neuspjehom
i da smatras te dvije varalice kao da su potpuno iste.

Ako mozes da podneses kada cujes
da su istinu, koju si rekao
izvrnuli nitkovi da bi napravili zamku za budale,

Ili da posmatras propast onoga cemu si posvetio cijo zivot,
i da pogrbljen sa dotrajalim alatom ponovo stvaras,

Ako mozes da stavis na gomilu sve sto imas
i da ga bacis na kocku,

izgubis i opet pocnes iz pocetka
i nikad ne izustis rjec o tom svom gubitku,

Ako mozes da prisilis svoje srce i nerve i tetive,
da te sluze dugo iako ih vise nemas,

I tako izdrzis kada nema niceg u tebi
sam volje koja ti dovikuje: "istraj".

Ako mozes da razgovaras sa najnizim,
i da sacuvas svoje dostojanstvo,

ili da setas s kraljevimma,
a da ne izgubis razumevanje za obicne ljude.

Ako ni neprijatelj ni prijatelj ne mogu da te uvrjede,
ako te svi cjene, ali ne suvise,

Ako mozes da ispunis jedan nezaboravan minut
Sadrzajem koji traje sezdeset sekundi,

Tvoja je zemlja i sve sto je na njoj,
i iznad svega bices covjek, sine moj!

IF

If you can keep your head when all about you
Are losing theirs and blaming it on you,
If you can trust yourself when all men doubt you,
But make allowance for their doubting too;

If you can wait and not be tired by waiting,
Or being lied about, don’t deal in lies,
Or being hated, don’t give way to hating,
And yet don’t look good, nor talk too wise.

If you can dream—and not make dreams your master;
If you can think—and not make thoughts your aim;
If you can meet with Triumph and Disaster
And treat those two imposters just the same;

If you can bear to hear the truth you’ve spoken
Twisted by knaves to make a trap for fools,
Or watch the things you gave your life to, broken
And stoop and build’em up with worn-out tools:

If you can make one heap of pitch-and-toss,
And lose, and start again at your beginnings
And never breath a word about your loos;
If you can force your heart and nerve and sinew

To serve your turn long after they are gone,
And so hold on when there is nothing in you
Except the Will which says to them: “Hold on!”
If you can talk whit cowds and keep your virtue,

Or walk with Kings—nor lose the common touch,
If neither foes nor loving friends can hurt you,
If all men count with you, but none too much;
If you can fill the unforgiving minute
With sixty second worth of distance run,

Yours is the Earth and everything that’s in it,
And—which is more—you’ll be a Man my son!

 Zato znam-uspesi, pohvale, priznanja gode i imponuju svakom roditelju, ali ono sto ispunjava ponosom roditelje je saznanje da smo izrasli u prave ljude. Ili bar nasa teznja da (u sto vecem broju situacija) budemo ljudi.

Jos da citiram moju Sestru ( mislim da je to dovoljan doprinos moje obitelji ovom blogu :-) ): "Dete moze da napravi svako, ali samo retki uspeju da naprave Coveka."