Samoodređenje

Dejan Jović RSS / 21.12.2008. u 19:38

 

Na kraju ove godine, koja je - uz ostalo - bila i sedamdeseta godišnjica (za Čehe, Slovake ali i sve druge) važne 1938., dajem prostor gostu-autoru Miroslavu Krleži. On je ljubazno donirao svoj esej o samoodređenju, napisan 1943. godine. Aktualan, sasvim. Dakle, evo što piše gospodin Krleža (tek neznatno skraćen):

 

Samoodređenje

O „Samoodređenju naroda do Otcjepljenja", kao o sveizlječiteljnoj fomuli, i sami smo se nadeklamirali do mile volje, godinama. Fatalna, da, upravo sudbonosna ta riječ na prvi je pogled nevina kao svaka druga banalna fraza, a zapravo i ta parola jedna je od onih budističkih obmana, kad se priviđaju iluzije kao da čovjek nije mravac na usijanoj gvozdenoj ploči i kao da ga ne će upecati đavoli kad se, smalaksao, na samrti, jednoga dana nađe na drugoj obali začaranog ostrva, gdje vlada Vrhunaravno „Samoodređenje" naroda i pojedinaca.

  • - Dobar dan, kako ste, a mi po našem neprikosnovenom Pravu Samoodređenja putujemo večeras! Kofere smo zapakirali, otcijepit ćemo se, već smo kupili karte! Zbogom!
  • - Doviđenja!
  • - Nema razloga da budemo konvencionalni, nema nikakvog protokolarnog razloga da jedni drugima zaželimo „doviđenja". Kakvo prokleto „doviđenja", đavo vas odnio! Ne ćemo se više nikada ni vidjeti! Divorcons, pour toujours!
  • - Pa ipak... Teško je, ako boga znate, zamisliti da se ne bismo više sreli, komšijo!
  • - Srest ćemo se, dakako, prokleti susjede! S teškim kavalerijskim sabljama i bez bandaže, tako ćemo se sresti, i jao onome tko nam se isprepriječi na našem slobodnom putu. Naše relacije - pro futuro - ostaju u znaku permanentnog dvoboja!
  • - A valjda ćemo poslije tog prokletog dvoboja ipak popiti po koju čašu vina? Svi ratovi svršavaju s banketom!
  • - Popit ćemo je, dakako da ćemo je popiti, ali na vašem grobu!
  • - A, jok, bato, mi smo dobri ljudi, želimo vam svakako da umrijete prije nas...

Poznat nam je ovaj ljubazni dijalog naroda. Kradu jedni drugima srebrne satove i krave, razbijaju lubanje, pale kuće, trnu lampe po krčmama, a nad njima nema policije. Od vremena na vrijeme javlja se uzdah, upravo ovaj starofrajlinski sentimentalni uzdah da će sve to uraditi Velike Sile.

Našlo se već tako u najnovijoj evropskoj političkoj historiji nekoliko lordova koji su se javili kao Policija u ime Morala, u ime Civilizacije, u ime Velikih Sila da bi se uredila međunarodna zbrka izazvana diletanskom primjenom principa Samoodređenja. Jedan od te plemenite gospode zvao se Runciman. Čuli smo šta se govorilo o Samoodređenju naroda do Otcjepljenja, od januara 1933 pa sve do Sportpalasta i do Nuernberga 1938, septembra. I Nueremberg smo čuli... I tamo se govorilo o tome da će Velike Sile nešto urediti po principu Samoodređenja do Otcjepljenja. Prisluškujući, imao sam osjećaj da slušam vihor glasova kako vapije iz rimskog Koloseja. Ulaze u arenu Velike Sile. Mnogo bijednog mesa ljudskog našlo se golo i bačeno u arenu na zalogaj zvijerima. Vapije i urla i zapomaže ljudsko meso iza glasa pred ovim jaguarima i leopardima od Velikih Sila.

Sve je dogovoreno. Trebalo je još samo zaklati svatoga Vaclava. Ostalo je sve u rukama bogova.

Političke štoperice stale su nervozno kucati: tak, tak, tak. Samoodređenje je lijepa stvar, dakako, kada je riječ o nekakvim boemima na Vltavi. Gdje su te daleke slavenske zemlje, tko bi se uzurujavao za Balkan, za ove nepoznate barbarske narode? Umirati za nekakve koridore? Glupo! Postoje i neki savezi i garancije Velikih Sila. Vojnički i politički paktovi, kao potpisi na mjenici. Downing Street, Quai d'Orsay, Hradčani, memorandumi, doktor Hodža, doktor Henein, doktor Daladier i ostali doktori. Mnogo doktora. Javilo se pitanje takta, više nego savjesti: kako saopćiti smrt ožalošćenoj porodici, a da svetom Vaclavu treba da padne glava, u to više nije nitko sumnjao i, na kraju, ti husitski narodi oduvijek su izvorom nekih smetnji evropskih.

Bilo kako bilo, u svakom slučaju trebalo je naći zgodne dokaze, dakako, u učtivom prijateljskom tonu, da se nađe odgovarajući protokolarni način sa čitavim nizom historijskih presedana, jer, najposlije, Samoodređenje naroda do Otcjepljenja nije isključivo protokolarna čitulja, to je međunarodnopravni pojam, razumije se, jer se radi o bilateralnim ugovornim odnosima, registriranim kod Velikih Sila, pod pečatom solidnog prijateljstva i međunarodnih garancija, ali, opet, uzme li se čitava ta zavrzlama bez gnjeva (koji je uvijek kratkovidan) i u interesu Svjetskog Mira, sve su naše simpatije na strani svetog Vaclava, to je izvan svake debate, a što se tiče ravnoteže Velikih Sila, bolje je pristati na amputaciju bez narkoze nego eventualno riskirati sigurnu smrt, a stvar je, kako se čini, po svim dijagnozama, barem što se tiče svetog Vaclava, nesumnjivo na samrti. Na koncu: jedan sveti Vaclav više ili manje na ovome svijetu! Bože moj, svetaca ima toliko mnogo, pogotovo slavenskih, svi su oni šizmatici više-manje, buntovnici, manihejci, bogumili, glagoljaši, od tog ritualnog umorstva, na kraju, in partibus infidelium, ne će nikoga zaboljeti zubi.

U telefonskoj zvonjavi, u kiši telegrama, u posljednjim izdanjima štampe pojavila se Neman mobilizacije. Rezervisti napuštaju svoja topla ognjišta, svoje civilne pozive. Loše šivene bakandže grizu noge, komisna tkanina vonja po naftalinu, konzerve su smrdljive (nema više Franje Josipa), jedan-dva, jedan-dva, septembarske noći pod zvijezdama stvorene su za reumu, komis erarski je kiseo, uzdamo se u pomoć božju i svetoga Vaclava, ali ipak, s obzirom na naše Pečate, na naša Prijateljstva, na Ljubav i Simpatije Zapada spram jedne demokratske zapadnjačke civilizacije par ekselans, u jednu riječ, nadamo se u gospodu Halifaxa i Gamelina. To su vitezovi, oni će već izvršiti svoju dužnost. Nemaju ni oni sasvim slobodne ruke, na njih laje Charles Maurras. Nije jasno kako gospodin doktor Daladier misli izvršiti svoju dužnost? Po diplomatskom ceremonijalu ili po pravilu pariteta? Riječ je o principima. Pravo Samoodređenja traži da mu se prizna pravo na Samoodređenje i treba se, prema tome, u smislu statuta Lige naroda, sastati sa Samoodređenjem in persona i otpratiti ga učtivo na kolodvor. Voz je već pod parom. Da, ali to znači? To znači Svjetski Mir, a ako se to pravo Samoodređenja ne otprati na stanicu, to može značiti Svjetski Rat. A rat za nekakve boemske husite, čeljad sumnjivog predživota, dopustit ćete, ipak nema smisla riskirati. Nismo mi boemi! Zašto ste rušili Austriju? A vojničke mjere? Kakve vojničke mjere? Rat je glupost....

(Miroslav Krleža: Dnevnik, knjiga 4, str. 353-357, Sarajevo, 1981.)

Atačmenti



Komentari (37)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

gordanac gordanac 20:07 21.12.2008

hvala

već dugo mislim kako je šteta što ni njega ni mnogo toga što je pisao jednostavno - nema (skoro uopšte) u našoj javnosti
(a ni mnogih drugih, na žalost)
Krleža - citati
Evropa danas
"Zvao sam se Giordano Bruno, spalili su me na lomači, kad sam izdahnuo u njihovom smislu pristojno, kao ugledan veleposlanik i gavan Voltaire, triput su me izbacili iz groba. Pojavio sam se u ovoj ludnici kao Bakunjin, pak su me gonili do smrti kao bijesno pseto, a kao Hercen ili Mickiewicz ili Spopin umro sam u izgnanstvu od ovidijevske tuge za rodnim zavičajem. Pregazili su me kao Petöfija, a kao prezreni Jehudija Heine i danas sam još njemačka sramota. Zaklali su me kao Landauera, a moje lordovsko ime Byronovo nepristojno je izustiti glasno u torijevskim krugovima sve do dana današnjega. Predao sam dušu Nečastivom kao paralitik Baudelaire, a kao Verlaine pisao sam himne Bogorodici, ali ni to mi nije pomoglo. Uprkos tome ubajbučili su me i žigosali zbog moga nemoralnog života. Pobjegao sam u tropske groznice kao Rimbaud, među Polinezijce na Tahiti, u ludnicu kao Van Gogh..."

Vjetrovi nad provincijalnim gradom
"Treba se tući dan i noć za taj realitet, i iz onih grimasa i užasa, luđaka i prljavština probijati se do samoće i do ovakve čiste, vjetrovite, zvjezdane kupelji. Treba doista izaći! Izaći treba u slobodne, plave prostore! Izaći treba! "

Na rubu pameti
"Svi smo mi maske i svi smo mi zakrinkani i svaki čovjek osjeća potrebu da skine svoju masku na jedan tren, da se raskrinka, da progovori po crti svog intimnog raspoloženja."

I iz eseja koji si preneo

Na koncu: jedan sveti Vaclav više ili manje na ovome svijetu! Bože moj, svetaca ima toliko mnogo, pogotovo slavenskih, svi su oni šizmatici više-manje, buntovnici, manihejci, bogumili, glagoljaši, od tog ritualnog umorstva, na kraju, in partibus infidelium, ne će nikoga zaboljeti zubi.
----------
Rat je glupost....


Paradoksalno, čini se ponekad da je u vremenima bez političkih i ekonomskih sloboda bilo boljih, obrazovanijih, duhovitijih i "učenijih" polemičara (a o esejistima i da se ne govori!) nego što je to danas, kad se svaka tema i svaka polemika može sasvim slobodno zametnuti...šteta, češće je u pitanju čisto spletkarenje i jeftina senzacija (ako već nije dosadno zbog odsustva bilo kakvog znanja) nego što se dovoljno često može naići na promišljen, zanimljiv, inspirativan esej koji bi proizveo - polemiku.
Činio mii se jedan od retkih kod kojeg su i cinizam i ironija (kao katkada neophodni "začini" imali onu finu, minimalnu, "upotrebnu" notu.
Dnevnici. više nego išta drugo pružaju čini mi se, oblije dokaza za to.
Doctor Wu Doctor Wu 20:16 21.12.2008

Re: hvala

Na koncu: jedan sveti Vaclav više ili manje na ovome svijetu! Bože moj, svetaca ima toliko mnogo, pogotovo slavenskih, svi su oni šizmatici više-manje, buntovnici, manihejci, bogumili, glagoljaši, od tog ritualnog umorstva, na kraju, in partibus infidelium, ne će nikoga zaboljeti zubi.

Da, Krležu bi zbog ovoga komesari dežurni u nedelju 21/12/2008 na Blogu 92 verovatno prozivali kao "panslavenskog(a)" rusofila. Uz neizbežne tri tačkice u naslovu (štono kažu, stil- to je čovek).
gordanac gordanac 20:24 21.12.2008

:))

....kao "panslavenskog(a)" rusofila.....

msleeeeem, svašta možeš da izmisliš i da mu prikačiš, ali to što si ti naveo - nekako, baš i ne znam moguće li je
Čini mi se (a nadam se da grešim) da jako puno ljudi uopšte i ne zna za njega, a još manje da ga je čitalo, ne znam, možda imam pogrešan utisak jer mu nema knjiga (u "lektirama", naravno nije), a nešto ne mogu da se setim ni kad ga se igralo u nekom pozorištu (stvarno se nadam da je moj previd u informisanju).
Doctor Wu Doctor Wu 20:30 21.12.2008

Re: :))


msleeeeem, svašta možeš da izmisliš i da mu prikačiš, ali to što si ti naveo

???? Razumemo li se mi?
Ili misliš da sebe smatram "komesarom dežurnim u nedelju 21/12/2008 na Blogu 92".
gorran2 gorran2 20:32 21.12.2008

Re: :))

ne mogu da se setim ni kad ga se igralo u nekom pozorištu
Do nedavno se igrala LEDA u Ateljeu 212 i GOSPODA GLEMBAJEVI u SNP Novi Sad
AlexDunja AlexDunja 20:32 21.12.2008

Re: :))


???? Razumemo li se mi?

:))))
ja sam te razumela:)))
gordanac gordanac 20:35 21.12.2008

Re: :))

ma, naravno da se razumemo, nego mi je - smešno
(trebalo je pisati drukčije - ovako: "svašta može da mu se izmisli i prikači...", izvini za nesporazum)
Doctor Wu Doctor Wu 20:43 21.12.2008

Re: :))

ja sam te razumela:)))

nisam ni sumnjao, .
Dejan Jović Dejan Jović 20:45 21.12.2008

Re: hvala

Hvala Vama, Gordana. Uzeo sam tu knjigu "Dnevnika" s police pri polasku iz Zagreba (imam običaj na putovanjima čitati književnost, a ne struku) i nađem na kraju te četvrte knjige ovo. Inače, cijela ta 1943. za njega je samo san, ničeg drugog nema u toj knjizi nego opisa snova (ili "snova", tko će znati)... Rat posvuda, a on sanja Ali, ovaj esej mu je odličan. Mislim, mogao je biti napisan i 1993., skoro pa potpuno tako. Čak su se i lordovi ponovno pojavili. Na našu nesreću, a čehoslovačku sreću, ne tamo nego tu.

Polemike: bio je malo pregrub u njima, za moj ukus. Eseji su mu bolji, čini mi se.

Sjetio sam se danas da mu je uskoro (29.12.) godišnjica smrti, pa eto...
gordanac gordanac 20:53 21.12.2008

Re: hvala

Mislim, mogao je biti napisan i 1993., skoro pa potpuno tako. Čak su se i lordovi ponovno pojavili. Na našu nesreću, a čehoslovačku sreću, ne tamo nego tu.

Esejistika korenitih, turbulentnih promena i velikih kriza.
A dobra je jer je umeo da vidi šta se ustvari događa (i nije jedini, ali takvi su inače dovoljno retki).
Ili - parafrazom one čuvene rečenice o srećnim porodicama:
"Sve velike krize liče jedna na drugu, samo što se nama ona koja nam se događa za našeg života čini jedinstvenom, prvom i neponovljivom".
(biće verovatno njegov esej sasvim aktuelan i za 50 godina u nekim delovima današnje Afrike, ili već negde)
mariopan mariopan 21:04 21.12.2008

Re: hvala

gordanac
Mislim, mogao je biti napisan i 1993., skoro pa potpuno tako. Čak su se i lordovi ponovno pojavili. Na našu nesreću, a čehoslovačku sreću, ne tamo nego tu.

Esejistika korenitih, turbulentnih promena i velikih kriza.
A dobra je jer je umeo da vidi šta se ustvari događa (i nije jedini, ali takvi su inače dovoljno retki).
Ili - parafrazom one čuvene rečenice o srećnim porodicama:
"Sve velike krize liče jedna na drugu, samo što se nama ona koja nam se događa za našeg života čini jedinstvenom, prvom i neponovljivom".
(biće verovatno njegov esej sasvim aktuelan i za 50 godina u nekim delovima današnje Afrike, ili već negde)

Mozda opet kod nas? Nama svakih 50 godina sve krece ispocetka, puj puj puj..
Drago Kovacevic Drago Kovacevic 06:26 22.12.2008

Mu krležijanac..

Dejane, nakon ovoga teksta imaš jedan za mene po svemu, neočekivan rezultat...MU i Mariopan postadoše "krležijanci"..o)) Još da što pročitaju, profit će biti potpun..o))
dunjica dunjica 13:00 22.12.2008

Re: Mu krležijanac..

Još da što pročitaju, profit će biti potpun..o))


Drago, ovo nije bilo neophodno.
mariopan mariopan 15:14 22.12.2008

Re: Mu krležijanac..

Drago Kovacevic
Dejane, nakon ovoga teksta imaš jedan za mene po svemu, neočekivan rezultat...MU i Mariopan postadoše "krležijanci"..o)) Još da što pročitaju, profit će biti potpun..o))



Drago , blagosiga tebi nacitanom

haylee haylee 15:23 23.12.2008

Re: Mu krležijanac..

nezgodan Krleža. Vrlo lako ga je parcijalno tumačiti i svrstati u 'svoj tabor'... najviše ga vole komesarska deca, a tako je baš po njima voleo da opali... onako podmuklo, između onoga što je između redova :)
Doctor Wu Doctor Wu 20:50 23.12.2008

Re: Mu krležijanac..

haylee
nezgodan Krleža. Vrlo lako ga je parcijalno tumačiti i svrstati u 'svoj tabor'... najviše ga vole komesarska deca, a tako je baš po njima voleo da opali... onako podmuklo, između onoga što je između redova :)

Teško da postoje različitiji svetovi od onog Krležijanskog, intelektualnog i onog kozaračko-komesarskog, manihejskog, pravovernog... Što čežnju i žudnju samo čini jačom.
gocanak gocanak 20:57 21.12.2008

preporuka

za ovo hladno decembarsko vece kratko stivo (ali vredno Nob.nagrade) Isak B.Singer "Gimpel luda" ili ti "Gimpel bena" svejedno..
Koliko nas samo Gimpela ima (bez preiduciranja na bilo koga sem do sebe same, da se zna da ne bi izazvalo jaz ....)
blau.punkt blau.punkt 22:26 21.12.2008

mladost je pisala: Rat je glupost....



a pozna starost, ovo ljubavno pismo :

"Draga moja B, stiglo je proljeće na Gvozd. Zvoni zvono Sv. Marka, kotrljaju se srebrne lopte zvonjave po našem krovu, sunčano jutro, kosovi, dobro jutro, nadam se da si dobro spavala.
Pod ovim tornjem Sv. Marka davno, u davnoj davnini, prije mnogo godina, srela se jedna djevojčica s jednim dječakom, koji je pisao pjesme...
Taj (mladić) ni danas ne radi drugo, nego piše pjesme, a jedna od njix je i ovo pismo.
Do vidjenja,
Tvoj M.K."
Doctor Wu Doctor Wu 22:30 21.12.2008

Uh, ovo je

predivno. Hvala.
ivana23 ivana23 22:32 21.12.2008

Re: mladost je pisala: Rat je glupost....

blau.punkt
a pozna starost, ovo ljubavno pismo :"Draga moja B, stiglo je proljeće na Gvozd. Zvoni zvono Sv. Marka, kotrljaju se srebrne lopte zvonjave po našem krovu, sunčano jutro, kosovi, dobro jutro, nadam se da si dobro spavala. Pod ovim tornjem Sv. Marka davno, u davnoj davnini, prije mnogo godina, srela se jedna djevojčica s jednim dječakom, koji je pisao pjesme...Taj (mladić) ni danas ne radi drugo, nego piše pjesme, a jedna od njix je i ovo pismo. Do vidjenja, Tvoj M.K."


Leposava - Bela Krleza
dunjica dunjica 23:00 21.12.2008

Re: mladost je pisala: Rat je glupost....

Leposava - Bela Krleza

Leposava Kangrga, glumica HNK (između ostalih uloga i uloga barunice Castelli u Glembajevima, koje se većina vjerojatno sjeća u izvođenju pok. Ene Begović)

Sjetih se svog školovanja i sati i sati književnih analiza Povratka Filipa Latinovicza i Glembajevih. Tim više mi je gotovo nezamislivo čuti da danas nije u svim južno-slavenskim lektirama.
Doctor Wu Doctor Wu 06:38 22.12.2008

Re: mladost je pisala: Rat je glupost....

Leposava - Bela Krleza

Brižljivo očišćena s ove stranice.
Mada ni na ovoj nema previše.
Eh, komesari, komesari...
dunjica dunjica 22:50 21.12.2008

Čežnja

Svjesno ili nesvjesno, opisao je i osjećaje mnogih u ove predprazničke večeri:
Audio

A i nemirom je već bio prisutan ovdje na Blogu.
gordanac gordanac 23:01 21.12.2008

---

Mislila sam, u prvi mah da si opet ti kad sam mu videla fotografiju :))
..a sa ovog linka ću prepisati ovde, da ga lako nađem opet

Miroslav Krleža - Čežnja

Događa se to u jesenjoj noći kada pada kestenje po asfaltu i kada se čuju psi u daljini, i kada se tako neopisivo javlja čežnja za nekim tko bi bio dobar, naš, bliz, intiman, drag, i kome bi mogli da pišemo pismo. Ispovjedili bismo mu sve što leži na nama. Pismo bi mu pisali, a njega nema.
dunjica dunjica 23:06 21.12.2008

Re: ---

To je kompliment, GordanaC, hvala! Ali me još više raduje da nas ima više poštovalaca koji ga ovdje pominjemo (u doba kada sam pod stegom školskog programa Krležu analizirala uzduž i poprijeko, nije mi se naročito milio, priznajem) .

Ponekad mi se čini da se Čežnja malo otrcala (pre)čestim citiranjem u sladunjavim pisanijama, ali nisam mogla odoljeti. Valjda zbog ovog predbožićnog raspoloženja, kada me neki mrak i beznađe redovito drmaju...
gordanac gordanac 23:46 21.12.2008

barunica glembaj troll

(a i da te oraspoložim, ako može :))
Verovatno znaš da je riječki teatar letos postavio "Gospodu Glembajeve" i to na potpuno novi (i mediji kažu sasvim kontroverzan način), a posebna vest je što je ulogu Barunice uradila čuvena zvezda hrvatske estrade - Severina.
mirelarado mirelarado 23:54 21.12.2008

Re: barunica glembaj troll

dunjica dunjica 23:58 21.12.2008

Re: barunica glembaj troll

Da, čula, ali ne vidjeh. Nekako sam skeptična, jer nemam mnogo sluha za Severininu umjetnost (mnogo više cijenim njen poslovni talent ). Ali, mogu je zamisliti da je dobra u toj ulozi, itekako. Ako se pruži neka prilika, otići ću vidjeti...

Ne bilo mi teško, ja potražila na Youtube.

Edit: ovo zvuči doista zanimljivo!
loader loader 00:39 22.12.2008

Zatvor ograničenog dejstva

Količina stvaralačkog duha je ono što rečima daje moć privlačenja, ma iz koje geografske, etničke, ideološke ili bilo koje druge od svih tih nametnutih, ali kratkoročnih "baza određenja" da stiže autor samih reči. Kad ova "kratkoročnost" prođe, otići će u neki sasvim nebitan plan sve ono čime je Krleža kod nas godinama terećen. Krležin način kazivanja je, definitivno, natprosečan (u najmanju ruku) i protiv toga ne mogu ništa oni koji bi ga rado trajno odgurali sa ovog prostora. To čime je Krleža baratao jesu "fluidne forme" koje prolaze kroz čvrste rešetke "spontanih ignoracija". Stoga nema nikakve sumnje da će generacija koja pristiže biti neuporedivo manje uskraćena za Krležino delo, i da će biti u prilici da kakvoću tog dela procenjuje jedino kroz njegovu realnu književnu vrednost.
Filip Mladenović Filip Mladenović 01:08 22.12.2008

MOJ OBRAČUN SA NJIMA!

Kada bi kojim čudom Šerbedžija ponovo krenuo po zemljama bivše Jugoslavije sa svojom čuvenom monodramom "MOJ OBRAČUN SA NJIMA", prikazivanom tokom burnih i prelomnih osamdestih, Krleža bi
vaskrsnuo.
Andrić, Krleža i Danilo Kiš, sveto trojstvo balkanskog slobodoumlja, talenta, razuma i duhovnosti!
ipsi ipsi 01:28 22.12.2008

Re: MOJ OBRAČUN SA NJIMA!

Di Andrica ubaciste medju njih, tako vam bogca?

Predrag Brajovic Predrag Brajovic 01:27 22.12.2008

Непознат Нетко

Сећам се кад је умро Крлежа. Имао сам, тада, 16 година, било је то два дана пре Силвестрова, које сам по њему и научио и упамтио. Држао сам, неко време, за себе да сам крлежијанац, све што је икада написао ја сам прочитао (мучио се с Баладама Петрице Керемпуха), после ме је то мало пустило, али ми роман На рубу памети и даље стоји крај узглавља и сваких годину две га радо прочитам. Научио сам, од Крлеже, да су све балканске цесте блатне и стога је „човјек као котач на блатној цести: закотрљао се, али и запрљао,“ као и то да „с људима заједно топло је, али смрди“, ал' враг би га данас знао да л' сам и ове цитате добро упамтио. Данас га нешто не воле ни овде ни тамо, и то мора да је неки добар знак: мутан је овај наш свет.

Ипак се најрадије сетим једне његове песме, написане у јеку Великог рата, која има Stimmung као и истодобни стихови Милоша Црњанског:

ЈЕСЕЊА ПЈЕСМА

Непознат Нетко донио је Јесен
у Сјеверну Собу.
О, сада,
кад све је боја, берба и мирис вина,
и када се чује пјесма Ствари и Живинâ,
и кад мртваци вичу од чежње у гробу,
Непознат Нетко донио је Јесен
на сребрном пладњу
у собу:
грожђе и крушке, јабуке и смокве.


А вани се пуше сунчаног сока локве,
и чује се кроз прозор
гдје у свили дана
пјева негдје жена.


И цвркућу птице.


То је, наравно, песма о рату, оном Првом, а о Другом су други другачије певали.

Dejan Jović Dejan Jović 06:38 22.12.2008

Re: Непознат Нетко

Predrag Brajovic
Сећам се кад је умро Крлежа. Имао сам, тада, 16 година, било је то два дана пре Силвестрова, које сам по њему и научио и упамтио.


Da, i ja se sjećam - bio sam još u osnovnoj, i otkazali su nam novogodišnji party u školi

Inače, vidio sam među Krležinim papirima (čuvaju se u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu), pismo koje mu je Tito poslao prilikom jednog ranijeg boravka (Krležinog) u bolnici. Rukom pisano, prijateljsko, počinje Titovim ispričavanjem što se nije ranije javio (jer je bio na putu), i ima na dva ili tri mjesta grešku pri pisanju riječi "bolnica", koju Tito piše kao "Boljnica". (On je, inače, često "l" pisao kao "lj" - npr. "Baljkan" i slično). Iznenadio sam se i da mu je slao otvorene razglednice s putovanja po Africi. Adresirane na Krležinu kuću u ulici Gvozd u Zagrebu (sad se zove, potpuno glupo, "Krležin Gvozd", a kuća je otvorena za posjetitelje - u stvari, prije godinu-dvije sam jednostavno neometano prošao preko vrta dolje na ulicu - baš nevjerojatno), obične razglednice, sa standardnim "lijepim pozdravom iz Gane" ili neke druge zemlje, i onda desetak potpisa... Mogu zamisliti što je poštar mislio o tome


ivana23 ivana23 10:00 22.12.2008

Re: Непознат Нетко

Dejan Jović

Inače, vidio sam među Krležinim papirima (čuvaju se u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu), pismo koje mu je Tito poslao prilikom jednog ranijeg boravka (Krležinog) u bolnici. Rukom pisano, prijateljsko, počinje Titovim ispričavanjem što se nije ranije javio (jer je bio na putu), i ima na dva ili tri mjesta grešku pri pisanju riječi "bolnica", koju Tito piše kao "Boljnica". (On je, inače, često "l" pisao kao "lj" - npr. "Baljkan" i slično). Iznenadio sam se i da mu je slao otvorene razglednice s putovanja po Africi. Adresirane na Krležinu kuću u ulici Gvozd u Zagrebu (sad se zove, potpuno glupo, "Krležin Gvozd", a kuća je otvorena za posjetitelje - u stvari, prije godinu-dvije sam jednostavno neometano prošao preko vrta dolje na ulicu - baš nevjerojatno), obične razglednice, sa standardnim "lijepim pozdravom iz Gane" ili neke druge zemlje, i onda desetak potpisa... Mogu zamisliti što je poštar mislio o tome



U predsoblju na prvom katu, iza dvojnih masivnih hrastovih vrata, dočekuje nas konzola sa zrcalom s metalnim aplikama, alegorijskim figurama i biljnim ornamentima iz vremena empira (oko 1820./30. god.). Na ogledalu fotografija nasmijanog Krleže F. Vodopivca s podignutim šeširom, nama u čast, za dobrodošlicu! Tu je i rezbarena drvena škrinja iz Dalmacije (17. st.) sa stiliziranim palmetama i cvjetovima, lijepi primjerak etnobaštine.
haylee haylee 15:29 23.12.2008

Re: Непознат Нетко

Dejan Jović
Predrag Brajovic
Сећам се кад је умро Крлежа. Имао сам, тада, 16 година, било је то два дана пре Силвестрова, које сам по њему и научио и упамтио.


Da, i ja se sjećam - bio sam još u osnovnoj, i otkazali su nam novogodišnji party u školi

Inače, vidio sam među Krležinim papirima (čuvaju se u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu), pismo koje mu je Tito poslao prilikom jednog ranijeg boravka (Krležinog) u bolnici. Rukom pisano, prijateljsko, počinje Titovim ispričavanjem što se nije ranije javio (jer je bio na putu), i ima na dva ili tri mjesta grešku pri pisanju riječi "bolnica", koju Tito piše kao "Boljnica". (On je, inače, često "l" pisao kao "lj" - npr. "Baljkan" i slično). Iznenadio sam se i da mu je slao otvorene razglednice s putovanja po Africi. Adresirane na Krležinu kuću u ulici Gvozd u Zagrebu (sad se zove, potpuno glupo, "Krležin Gvozd", a kuća je otvorena za posjetitelje - u stvari, prije godinu-dvije sam jednostavno neometano prošao preko vrta dolje na ulicu - baš nevjerojatno), obične razglednice, sa standardnim "lijepim pozdravom iz Gane" ili neke druge zemlje, i onda desetak potpisa... Mogu zamisliti što je poštar mislio o tome




if you can't kill them, be polite and friendly with them
Drago Kovacevic Drago Kovacevic 06:23 22.12.2008

Eh, da...

Kad čovek pročita roman "Zastave" mnogo lakše shvati istoriju 20. veka na Balkanu.
Sa "Zastavama" sam imao jedan čudan doživljaj. Kad je 1999. godine, NATO bombardovao Srbiju, prvih dana bombardovanja grozničavo sam tražio šta da čitam i da tako prekraćujem vreme.Navukao sam gomilu knjiga i setio se da nemam "Zastave" koje sam čitao 15-ak godina ranije, i gde Krleža piše o Kosovu kao neuralgičnoj tački, mestu gde se razočarao i izgubio romantične predstave o srpskoj politici sa početka veka, koji mi nazivamo "zlatnim dobom srpske demokratije". To je period kad njegov junak, a to može biti i on, dolazi kao dobrovoljac u Srbiju da učestvuje u balkanskim ratovima. Srpska vojska ulazi na Kosovo, "pazarska vojska" pod komandom vojvode Bojovića. Tamo se događaju razne krvave odmazde i ono što bi danas zvali ratnim zločinima. Pri kraju prve knjige ( Zastave su u pet tomova) citira natpise engleskoga "Tajma" iz 1913. godine o ulasku srpske vojske na Kosovo. Pročitam ja to nakon 15-ak godina, i ujutru izađem da kupim hleb i novine ( trebalo je na vreme stići jer je u pekari nestajalo hleba). Kupim sve novine koje sam zatekao ( one cenzurisane, sećate se) i za doručkom listam "Politiku". Na trećoj strani, u međunarodnoj rubrici izvodi iz strane štampe o intervenciji NATO pakta i citati iz Tajma od pre dan ili dva. I zapanjim se.
Tekst, skoro isti kao u "Zastavama", citat iz 1913. Uzmem knjigu, uporedim i skoro padnem na teme. Šta je ovo..
Ili je novinar "Tajma" prepisao ono šta je ta novina pisala 1913. godine ili je pak neko iz "Politike" prosto prepisao iz "Zastava", malo modifikovao i predstavio to kao današnje pisanje.
filvas filvas 17:20 22.12.2008

Re: Eh, da...

Kad čovek pročita roman "Zastave" mnogo lakše shvati istoriju 20. veka na Balkanu.

Zasto je vi onda tako lose razumete?

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana