Koliko nas je samo putovalo tada jedinim koliko - toliko prihvatljivim putem u svet. Desetine kombija i autobusa svake noći jezdilo je ka i sa Feriheđa. Veliki deo renoviranja i proširenja aerodroma je naš doprinos. A izrastao je u drugi po veličini u novim zemljama EU!
Put iz Beograda bio je obično tužan i tmuran. Odlazak, neizvesnost, klackanje, dug pred ljudima - nisu bili inspiracija za mnogo razgovora. Svako je uglavnom bio sam sa svojim ponetim i ostavljenim uspomenama, sa ono malo što je trebalo za početak, ili sa teglama ajvara i kajmaka i plastičnim bocama punim mučenice - da se deca sete zavičaja. Klackali smo se noću, stisnuti u tada malim kombijima madjarskim polu-lokalnim putevima, da bi na aerodrom stizali u pet belih zora ili nekoliko sati ranije. Pa onda, kako ko ima avion - i po nekoliko sati čekanja.
Terali su nas sa aerodroma. Da li zbog naše dosadnosti i nekadašnje nadmenosti ili madjarske osvete za sve one godine kada smo kao slobodnjaci sa poluzapada dolazili sa sto maraka da nakupujemo salame, kobasice i karavan sir za narednih mesec dana za četvoročlanu porodicu, tek odnosili su se prema nama uglavnom sa posebnom pedantnošću koja se graničila sa maltretiranjem. Dugi niz godina morali smo da uzimamo taksi sa aerodroma do Ađipove pumpe i tih 5 minuta vožnje plaćamo po 5 evra po glavi jer našim kombijima nisu dozvoljavali da uzimaju putnike na samom aerodromu. Ne mogu da kažem da su mi ostali u lepoj uspomeni - da ne upotrebim žešći termin koji ipak zaslužuju. I da ne pričam o cenama koje su bile i ostale bezobrazne za svakoga (voda 3 evra), menjačnicama koje uzimaju dvocifrenu proviziju, taksiste koji bi vas odrali...
Povratak je bio sasvim drugačiji. Umorni od puta, ali uglavnom pričljivi, nestrpljivi, upadali smo u kombije. Ja sa svojom putnom torbom, starija generacija koja je bila u poseti slično opterećena, srednja sa po koferima koji su teški barem kao i njihove gazde punim poklona za svakog iz porodice, familije, komšiluka, i mlada generacija koja je obično imala po torbiče - sav ostali prtljag im je bio u srcima.
Pa onda autoputem 88 kilometara do Kečkemeta i selima kroz madjarsku pustu: Kecskemét - Jakabszállás - Bócsa - Soltvadkert - Pirtó - Kiskunhalas - Balotaszállás - Kisszállás - Tompa - Kelebija - Subotica - i dalje u Srbiju. Samo što pre do granice, da se oseti naša zemlja, da se uključi naš mobilni, naruči domaće pivo i turska kafa. Nikada nismo imali vremena da vidimo Nacionalni park Kiškunšag (sem kroz prozore, ako idemo po danu i ako neko ima vremena da gleda kuda prolazimo) i tradicije madjarskih stočara ili zastanemo u jednom od najboljih vinskih regiona severnih suseda, ali smo redovno stajali u onoj poslednjoj samousluzi u Tompi, pred granicu, da nakupujemo svega-što-nema-kod-nas, uključujući Eva sardine i riblje paštete Mirne iz Rovinja, Krašove bombonjere i svaštanešto što su pravila bivša braća. Srećom, nismo stajali ni poradi onih brojnih prostitutki koje su usput mahale, najviše vozačima drumskih krstarica.
Feriheđ je i danas pametno mesto za odlazak u svet. Pre svega, ima mnogo više destinacija i avio kompanija nego beogradski aerodrom. Zatim, cene karata su mnogo pristupačnije, kao posledica veće konkurencije. Konačno, iz Budimpešte leti jedan broj niskobudžetnih kompanija što umnogome pojeftinjuje prevoz.
Danas, ipak, do aerodroma vozi samo Gea turist, što je pokazatelj da je promet mnogo manji nego ranije. Ali zato je Feriheđ prepun Rumuna koji vabe svoje sunarodnike za prevoz do Arada, Kluž Napoke ili Trgu Mureša. Danas su kombiji veliki i komforni, ne skreće sa autoputa, vozi preko Segedina, ne zastaje sem jednom na ulasku u Srbiju na pumpi i mnogo brže vas odvozi ili dovozi. Karta je 40 erva u jednom pravcu a do pre koju godinu bila je 30 (50 povratna). Valjda jer je brže i komfornije; no ipak se isplati ako se pogledaju cene avio karata.
A osećaj: pa isti je kao i pre više od deset godina. Da ne ponavljam (grrrr).
Ako ipak imate želju da se podsetite, pogledajte film iz dva dela (po sat vremena) Tajne aerodroma Feriheđ (pošteno, film može biti zanimljiv svakome koga interesuje kako funkcionišu svi elementi velikog aerodroma koje običan putnik ne vidi). Kratka najava filma je na јутјубу.