Inspirisalo me neshto shto sam chitala skoro a ne znam gde...dakle...
Idete u biblioteke jel da? Dali ste nekad nashli neshto u knjigama, neshto shto ne pripada tamo, neshto kao listic papira za telefonskim brojem? Mozhda ste chak i pozheleli da okrenete taj broj? Mozhda ste imali prilike da nadjete shtapic za chishcenje ushiju, metak, pilule, pornografiju, novac? Ja sam nalazila bube u starim knjigama, cvet lepo osushen i spreman za herbarijum, fotografije ljudi koje nemam pojma koji su a htela bih da znam. Moja mashta se uvek pokrene i napravim film i lepo priblizhim te ljude sebi. Sve je to sluchajno zaboravljeno u tim knjigama i ko zna dal ce ikad naci put do vlasnika. Zaboravila sam knjigu u avionu na jednom prekookeanskom letu. U knjizi je bila fotografija mojih prijatelja iz vremana pre digitalnih kamera. Dobila sam je bash pred polazak i svi smo bili bash lepo nasmejani i srecni. Sve bi dala da je opet pogledam.
Ima ljudi koji namerno zaborave stvari u knjigama. Pisac David Bowman je u svaki primerak svoje prve knjige, "Let the Dog Drive" spakovao po jedno pismo od raznih editora i agenta u kojima je bio obaveshtavan da nisu zainteresovani za njegovo delo. Sve te knjige je onda prodao jednoj knjizhari u New York City-ju. Kazhe da se osetio oslobodjen jer je nashao utehu u ovoj odmazdi prema svim tim editorima i agentima. Odmazda je jelo najbolje servirano hladno!
Neki ljudi koriste knjige kao sef. Jeste li ikad ostavili novac izmedju stranica neke knjige nadajuci se da jednog dana nadjete taj novac kad vam najvishe treba? Ja jesam, al nikad ga nisam nashla kad mi je najvishe trebao. Nikad nisam mogla da se setim u kojoj knjizi sam to smestila. Onda sam krenula da trpam novac u nekoliko knjiga. Ni to nije pomoglo da ga nadjem kad mi treba. A nisam imala dovoljno novca da stavim u svakoj knjizi shto imam. U vremena luda 90-tih moj pokojni brat od tetke je imao u svojoj sobi uramljeno cigaru, shibicu i 50 nemachkih maraka. Stajalo je napisano: u sluchaju nuzhde razbiti staklo! Nije ga razbio...nije stigo.
U bibilotekama knjige koje imaju ephemere (pratece objekte- pisma, fotografije) a koji se pokazhu da su od znachaja su veoma cenjene za kolekciju te biblioteke. Neke biblioteke preferiraju da ti objekti ostanu u samoj knjizi a neke preferiraju da organizuju sve te ephemere kao istoriju. Najveca arhiva ephemeri se nalazi u Oxfordu u sklopu Bodleian Library gde postoji kao John Johnson Collection of Printed Ephemera. Naravno postoje bibliotekari koji treba da ustanove shta je od svih tih papirica autentichno, vredno i povezano sa autorom te knjige. Chitala sam skoro da su neke devojke spremajuci ispit celu noc u biblioteci doshle do ideje da napishu neko pismo i datiraju ga negde iz 1950 godine. To pismo su onda ostavili izmedju stranica jedne knjige u biblioteci. Srecom bibliotekar nije naseo.
A neki ljudi znaju da se bash "igraju" sa knjigama. Chuli ste za Arhimedov Palimpsest? To je knjiga koja je izvanredna po mnogo chemu: najraniju prezhiveli Arhimedov manuscript, najvazhniji izvor za dijagrame koje je Arhimed crtao u pesku u Syracusi u trecem veku pre Hrista, najbitniji dokaz o velichini Arhimeda. Ova knjiga sadrzhi sedam spisa od kojih dva (Stomachion i Method) ne postoje na niti jednom drugom mestu. E sad neki monah u srednjem veku se lepo setio da iskoristi tu knjigu da napishe svoju knjigu molitvi preko Arhimedovog teksta. Lepo je on ogrebao shto se ogrebati mozhe i okrenuo strane, napisao shta ima i povezao knjigu. Dosteljiv neki tip!
Johan Ludvig Heirberg je pre nekih 100 godina zakljuchio da to nije samo knjiga molitvi nego Arhiemedovi spisi. Nije bilo mogucnosti da se tachno opredeli shta je u pitanju sve do pochetka ovog veka kad su neki dobri ljudi sa novom tehnologijom (multispectral imaging) otkrili shta se tachno radi ovde. Pogledajte fotke koje pokazuju kako se vidi i kako je ispod tog teksta sa molitvama:
Koga zanima vishe o ovom projektu mozhe da krene sa ovog klipa koji se nalazi na Youtube
Dali chuvate knjige koje su vam drage ili ih date nekome? Ja bih da sve sachuvam. Nisam to uradila sa svojim knjigama sa postdiplomskih studija. Reko mi Marco da te iste knjige sluzhice nekom drugom studentu vishe nego shto ce meni poshto sam vec zavrshila sa tim predmetom. U pravu je, al ja ih volim i nemogu da ih zaboravim. Drage moje knjige koje ste me nauchile mnogo toga i koje nosite poneki moj papiric ili fotku, znajte da mi nedostajete.
Voli vas vasha njanja.