Ovo je peti blog na kome pišem. Počela sa www.mojblog.co.yu prvo hrvatska pa srpska verzija istog blog sistema, prošla fazu blogovanja na čuvenom Blogoyu...stala sam pisanjem na tim mestima. Došla na www.blog.co.yu, i tamo ostala, i....evo me ovde konačno.
U martu će biti pet godina kako piskaram po blogovima.
Dugo sam razmišljala o Internet fenomenu zvanom BLOG. Blog je drugačije koncipiran i daje neku slobodu, koju forum ipak ne daje.
Kao ex admin na jednom i sadašnji global moderator na drugom forumu, primećujem razlike između bloga i foruma.
Ali, da ne gnjavim više o forumima i bivšim i sadašnjem blogovima na kojima pišem.
Dugo sam maštala da pišem na B92 blogu. Želja mi je ispunjena. Zadovoljna sam načinom funkcionisanja ovog bloga, jedino mi se ne sviđa što su komentari ograničeni na sedam dana.
Poželim da pročitam neki novi post i da ostavim komenatar, i vidim da je zaključan za komentare.
Nemam dovoljno vremena da pratim samo ovaj blog.
Obaveze iz RL ne dozvoljavaju mi da budem mnogo na Internetu.
Simpatično mi je druženje blogera ovde. Počela sam čak da koristim smajlije koje inače, po forumima, retko koristim.
Pored tekstova koje objavljuje Ninoslav, nisam ravnodušna ni prema tekstovima Jakše Šćekica, BK Coleta, Drage Kovačevića, male Sneki, Alex Dunje, Omege 68, devojke sa neobičnim nikom Constrictoria92 sa kojom razmenjujem po neki pp, i da ne odvajam više...
Svi ste mi dragi, svako na svoj način.
Ovaj post posvećujem svima vama koji u meni budite inspiraciju. Hvala vam zbog toga.
Vreme je..odlazim....očekujte jedan novogodišnji post.