Unatoc tome sto je prosle godine uragan Ajk opustio malo ostrvo Galveston na meksickom zalivu crkva Sv Konstantina I Helene I ove godine za bozic primila je svoje vjernike I sve ljude dobre volje. Nije rijedak slucaj da netko pozove svoje prijatelje neke druge vjeroispovijesti kojima je po prvi put da dodju u SPC koje ovdje na jugu Amerike nisu toliko rasprostranjene reflektirajuci relativno malu srpsku zajednicu u odnosu na sjeverniji dio SAD ponajvise Chicago. Ovog puta sa nama su bile I Branka I Irina moje nove komsinice koje su nam nedavno stigle u posjetu I zbog kojih nam bogami mnogi prilaze ovih zadnjih mjesec dana kako su ovdje. Kad je sluzba pocela citanjem evandjella na engleskom jeziku nji dvije bile su nemalo iznenadjene ; po prvi put u svom zivotu imale su prilike cuti toliko poznato "Gospode pomiluj" kao "lord Mercy". Prepoznatljivo pjevanje koje se moze cuti u pravoslavnim hramovima nije nista bilo drugacije te veceri u maloj crkvi na obalama meksickog zaliva s tom razlikom sto je veci deo bio na engleskom jeziku. Tek kad sam pogledao u nji dvije svatio sam o cemu se radi I sjetio se vremena kad sam ja po prvi put proslavio bozic u Americi.
"Jel ti cudno", sapnuo sam brani sluteci da cu dobiti odgovor kakav sam I sam imao na isto pitanje prije skoro deceniju.
"jako" odgovorila je dalje prateci sluzbu na engleskom.
Meni vise nije cudno. Neki ce reci navika ; Sem navike ima tu jos neceg. Ova malobrojna zajednica srpskih emigranata dosla je s podrucja Crnne Gore I istocne hercegovine trazeci sansu za bolji zivot daleko od svog kraja. Samo sest godina poslje izgradnje crkve Galveston ce poharati do dan danas najveci I najsmrtonosniji uragan. Te 1900 nevreme I olujni vijetar donjet ce talase koji ce devastirati ovo malo ostrvo na meksickom zalivu i sa sobom odnjeti 6000ljudskih zivota. Da prosle godine nije bilo obalnog zida visine 7 metara I nove tehnologije koja omogucava pracenje uragana samim tim I mogucnosti upozorenja mozda I uragan "AJK" ne bi bio ni malo manje opasan ni smrtonosan. Lekciju su naucile ne samo lokalne vlasti koje su s pocetka proslog vijeka sagradile priobalni zid vec I srpski emigranti koji ce sagraditi novu crkvu sa uocljivo visim temeljima.
Prije 90 tih godina I vremena kad ce novi emigranti stici u ovaj dio SAD trazeci svoju sansu za bolji zivot u ovu crkvu su svake nedelje dolazili sad vec treca generacija potomaka prvih srpskih emigranata. Nek ice im zamjeriti sto nisu sacuvali jezik , neki im se diviti sto I nakon tri generacije se okupljaju u maloj crkvi koju su njihovi pretci osnovali prije 115godina. Mnogi od njih su se pozenili I poudavali van srpske zajednice no medjutim ovo ih nije sprecavalo da nastave skupa sa svojim suprugama I muzevima da posjecuju crkvu.Ja im nekako ne zameram zbog toga sto se muce s srpskim kao onomad Milan Panic I divim se sto im nije tesko (mada se vidi da nije ni lako)kad molitve pjevaju na srpskom. Da, iako je sluzba vecinom na engleskom ima I srpskog tako da Brana I Irina moje nove komsinice su su se ipak na trenutke mogle osjecati kao kod kuce .
Merry Christmas, Hristos se rodi!!!!
PS
Bit ce I nekih slika ukoliko ih brana nije izbrisala ; slucajno naravno!!